|
AmchySamy
|
05.09.2016. 16:05
Poštovani, molim vas za Vaše mišljenje i savjete. Majka sam dvije djevojčice, jedna ima 2 godine, druga 1 godinu. Naime, brine me ponašanje starije djevojčice, posebno prema drugoj djeci. Kako živimo u inostranstvu, u prvoj godini (dok sam i ja bila trudna), nije bila okružena drugom djecom. Kako smo upoznavali porodice s djecom, njeno ponašanje me počelo zabrinjavati. Ona se u početku želi igrati i pokazuje volju za igrom, često grli i ljubi drugu djecu, ali kako druženje odmiče, ona postane agresivna i često gura, čupa za kosu; prije je i ujedala, ali sada to više ne radi. Čini mi se da, ako nešto nije po njenom, postaje zločesta. Igračke gotovo nikad ne dijeli, samo ako joj suprug ili ja to sugeriramo. Odnos sa sestrom je druga priča. Nijednu igračku ne želi dijeliti s njom i šta god mlađa krene uraditi, starija joj govori NE, NE. Primijetila sam da se mnogo bolje slaže sa starijom djecom (5, 6 godina), nego sa svojim vršnjacima. Šta možemo uraditi kako bi promijenili njeno ponašanje? Kada god uradi nešto pogrešno, pokušam joj što jednostavnije objasniti kako to nije uredu, ona me sasluša i često se ta metoda pokazala uspješnom, međutim kada su odnosi s drugom djecom u pitanju, tu sam bespomoćna. Ne gleda agresivne crtiće, odnos mame i tate je super, smijemo se, šalimo, provodimo vrijeme s njima i igramo se. Iako još ne sklapa rečenice, sve razumije i uglavnom nas sluša; dok ima situacija u kojima kao da nas ignorira. U nekim situacijama sam je znala pući po guzi. Mnogo je aktivna, prelazi brzo s aktivnosti na aktivnost i često pomislim da je hiperaktivna. Već se pomalo plašim da će nas prijatelji početi izbjegavati, jer niko ne želi da mu dijete maltretira drugo dijete.
Hvala
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
09.09.2016. 17:35
Draga mama,
hvala Vam što ste odlučili javiti mi se za savjet i na taj način iskazati svoje povjerenje. Roditeljstvo je dugotrajna i složena zadaća koja sa sobom nosi mnoštvo radosti i veselja, ali i situacija u kojima niste sasvim sigurni što učiniti. Htjela bih Vas pohvaliti što ste u jednom takvom trenutku odlučili potražiti savjet zbog toga što upravo propitkivanja i traženja novih i drugačijih rješenja dovode do rasta i razvoja u roditeljskim vještinama i kompetencijama.
Čitajući Vaš upit stekla sam dojam kako se osjećate bespomoćno u situacijama u kojima se starija kći ponaša agresivno prema drugoj djeci te niste sigurni kako reagirati. Vjerujem kako takve trenutke prati i doza osjećaja frustracije te bih željela istaknuti kako su ti osjećaji u takvim situacijama prirodni. Gotovo svaki roditelj se ponekad nađe u situaciji u kojoj primarno želi pružiti toplinu, podršku i sigurnost svom djetetu, no s vremenom se nađe u situaciji u kojoj je suočen s ponašanjem djeteta pri kojem ne zna kako postupiti, a da djetetu ne uskrati nešto od navedenog.
Ako sam dobro shvatila, navedena ponašanja počeli ste primjećivati kad je starija kćer počela dolaziti u doticaj s drugom djecom te su se zbivala prilikom igre. Djeca u dobi Vaših kćeri brzo napreduju i rastu, iz dana u dan uče izgovor novih slogova i riječi te polako usvajaju temelje komunikacije s drugima što ste i sami primijetili. Spomenuli ste kako neki razgovori s njom dovedu do željenog ishoda, dok neki to ne uspiju. Smatram vrlo pohvalnim i korisnim što rješavanju problema prvo pristupate razgovorom. Takav je način dobar princip usvajanja rutine koju postižete u Vašem obiteljskom okruženju što može pružiti dobre temelje za slične postupke kad kćeri nauče bolje komunicirati putem jezika. Na emocionalnom planu djeca od dvije godine počinju razvijati osjećaj ljubomore; osjećaj koji se u tom razdoblju života najčešće javlja kad se ljubav, vrijeme, pažnja ili igračke koje su prethodno posjedovali isključivo oni, počinju dijeliti s drugima, obično s drugom djecom. Spomenuli ste kako starija kćer nije bila u kontaktu s drugom djecom zbog toga što živite u inostranstvu zbog čega je susret s djecom, a i mlađom sestrom, predstavljao veću promjenu u njenom životu. Djeca njene dobi općenito su više zaokupljena vlastitom perspektivom o svijetu te teže razumijevaju tuđe perspektive i zbog toga im promjena iz centra pozornosti u obitelji predstavlja poteškoću. Raduje me što joj Vi i suprug sugerirate dijeljenje igrački jer djeca između ostalog uče i iz vođenja roditelja kroz aktivnosti, kao i uz pomoć pohvala ili nagrada nakon što tu aktivnost učine. Pohvale i vrednovanje njenih dobrih ponašanja prilikom igre s drugom djecom mogu joj pružiti priliku da takva ponašanja nastavi činiti budući da od as, njenih vodiča kroz svijet, najviše slijedi upute. Sigurna sam da tako nešto već i činite, no svejedno bih to istaknula kako biste posebnu pažnju pridodali tome s obzirom da je dugotrajni efekt pohvala i nagrada znatno veći od onog kazni i uskraćivanja. Osim toga, nešto što kćerima može dati potrebnu rutinu i sigurnost u Vašoj obitelji je osiguravanje individualnog vremena za svaku od njih. Zajednička igra nedvojbeno je važna, no individualno vrijeme u dobi u kojoj su trenutno pruža im Vašu pažnju rezerviranu samo za njih na što djeca znaju pozitivno reagirati. Iako je razlika u dobi kćeri mala, moguće je uključiti stariju kćer u brigu oko mlađe, poput kupanja ili dodavanja stvari, kako bi osjetila svoj doprinos u cjelokupnom druženju.
Bez obzira na to, moguće je da ćete i dalje nailaziti na prepreke. Ljubomora je nešto što se javlja prirodno i potrebno ju je dozvoljavati i razumijevati. Važno je djetetu dati do znanja da je i takvo voljeno i prihvaćano. Agresivno ponašanje jedno je od oblika nošenja s osjećajima poput tuge i nezadovoljstva, no kako takvo ponašanje nije prihvatljivo važno je razgovarati, postavljati granice o tome koja ponašanja su prihvatljiva i njegovati druge načine postupanja. Za određene pomake u navedenim ponašanjima potrebno je strpljenje te upornost i dosljednost Vas i Vašeg supruga u trenucima u kojima se djevojčica ponaša na određen način. U situacijama u kojima se djevojčica počne agresivno odnositi prema drugom djetetu važno je direktno joj dati do znanja da ga ne odobravate te joj onemogućiti takvo daljnje ponašanje izolirajući je iz situacije te objašnjavajući zašto nije prihvatljivo tako se ponašati na razini na kojoj Vas može razumjeti. Također, možete joj pomoći na način da ste prisutni pri početku igre pohvaljujući prihvatljiva ponašanja te uputama na koji način se može igrati s drugom djecom svojim primjerom. Isto tako, vrlo je važno da Vi i suprug pokušate ostati što mirniji i sabraniji u takvoj situaciji jer na takav način zaustavljate krug agresije i nervoze koju i dijete dakako osjeti. Napisali ste mi i kako ste znali posegnuti za „udaranjem po guzi“. Vjerujem kako Vam je takvo rješenje dostupnije u situacijama kad se susretnete s frustracijom i nemogućnošću uvida u druga rješenja. Katkada nam se to čini kao dobro rješenje u trenutku radi trenutnog zaustavljanja neželjenog ponašanja djeteta. Međutim, fizičkim kažnjavanjem djeci se šalje poruka kako je udaranje dobro rješenje u situaciji kad želimo postići neki cilj, što se kroz dugoročno ponavljanje usvaja kao model ponašanja koje dijete koristi kada je nezadovoljno, ljuto ili povrijeđeno. U Vašoj situaciji, njeno nepoželjno ponašanje prema drugoj djeci rezultira fizičkim kažnjavanjem što dugoročno nije najbolja opcija za suzbijanje nepoželjnog ponašanja.
Za dodatna pitanja na raspolaganju Vam stoji i telefonska linija Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800 svakog radnog dana od 9-20h. Osim toga, linija „Telefončić“ (http://telefoncic.hr/) otvorena je za pitanja roditelja djece predškolske dobi gdje možete dobiti detaljnije informacije i savjete o poteškoćama poput Vaših (više informacija možete naći na poveznici). Za informacije u obliku brošura možete provjeriti web-stranicu Hrabrog telefona (http://www.hrabritelefon.hr/rodit...-roditelj/brosure-hrabrog-telefona/) na kojoj se nalazi širok raspon korisnih odgojnih tema i savjeta za unaprjeđivanje roditeljstva.
Nadam se da ćete uspjeti naći neku Vama korisnu smjernicu iz odgovora. Htjela bih Vas ohrabriti da i dalje nastavite biti aktivni i podržavajući roditelj svojih kćeri u svim sretnim i ispunjavajućim trenucima kao i u onima koji Vam pružaju dvojbe. Drago mi je što ste mi se odlučili povjeriti sa svojim upitom i želim Vam puno sreće u novim iskustvima s Vašim kćerima.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
