|
Autor
|
Poruka
|
|
Mumofmia
|
05.09.2021. 12:45
Poštovana
Imam djevojčicu od dvije godine i 3mj. Zdrava, napredna Al u jednom me brine. Naime na druge ljude reagira sa pobunom. Kad joj se netko obrati samo mu kaže papi( u prijevodu ne obracaj mi se). Neki odrasli su izuzetci, odmah se prilagodi. Sad smo bili na go i svih 15 dana nije htjela baki nikako. Samo kad bi joj se obratila, krenula bi sa vikanjem. Kod kuće je s nama jako dobra, priča, pjeva pjesmice Al čim je netko drugi u blizini ili kad idemo kod nekoga, treba joj dosta da se opusti. Sad ne znam da li je to samo faza ili. Hvala na svakom odgovoru
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
08.09.2021. 21:25
Draga mama,
za početak Vam želim zahvaliti što ste se javili i time mi iskazali svoje povjerenje. Iz Vašeg sam upita stekla dojam da ste brižna i odgovorna majka koja aktivno prati razvoj svog djeteta i posvećuje pažnju promjenama koje primijeti.
Ako sam dobro razumjela, majka ste dvogodišnje djevojčice koja je urednog razvoja, no brine Vas što na druge ljude, osim Vas roditelja, reagira vikanjem. Kažete i kako se takvo ponašanje ne javi kod susreta sa svima, nego da se na pojedine odrasle brzo privikne. Ono što Vas brine je to što ste dojma da djevojčici ponekad treba dosta vremena da se opusti u blizini drugih ljudi i što u susretu s njima zna burno reagirati pa se pitate je li to uobičajena faza koja će proći odrastanjem.
Prirodno je osjećati zabrinutost u situacijama u kojima primijetite promjene kod djeteta i htjela bih Vas pohvaliti što ste odlučili podijeliti svoja pitanja i brige i potražiti pomoć stručnjaka. Dijete odrastanjem prolazi kroz različite razvojne faze i svaka od njih sa sobom nosi različite procese i promjene. Uobičajeni dio odrastanja i razvoja emocionalnog dijela kod djece su i faze u kojima se pojavljuju i prevladavaju brojni strahovi. Dijete se kroz odrastanje suočava s vanjskim svijetom i počinje strahom reagirati na sve što je nepoznato i strano. Takvi strahovi najčešće nestaju spontano, prelaskom djeteta iz jedne u drugu razvojnu fazu i uglavnom ne zahtijevaju stručnu pomoć. Ono što je u tim fazama potrebno djetetu su podrška, razumijevanje i prihvaćanje kako bi ono samostalno savladalo sve razvojne strahove.
Iz ovoga što ste u svom upitu opisali, čini mi se da dijete prolazi kroz razvojnu fazu u kojoj se javlja strah od nepoznatih ljudi. U razvojnoj fazi od rođenja do druge godine života najčešće su prisutni razvojni strah od odvajanja od emocionalno najbližih osoba, odnosno separacijska anksioznost i strah od nepoznatih ljudi. Strah od odvajanja od osoba s kojima dijete provodi najviše vremena može se često primijetiti u situacijama u kojima djetetu bliska osoba odlazi iz prostorije i odvaja se od njega, a ono nije sposobno u toj dobi shvatiti pojam vremena, odnosno da je taj odlazak privremen i da će se bliska osoba ponovno vratiti. U tim situacijama dijete često zna burno reagirati izraženim plakanjem, a na sam intenzitet izražavanja straha mogu utjecati razlike u temperamentu djece. Dijete u prvim godinama života taj strah ne može verbalizirati, stoga reagira na druge načine iz kojih roditelji uočavaju osjećaje koje ono doživljava. Uobičajeno je da tek nakon treće godine i daljnjeg razvoja govora, dijete može verbalizirati pojedini strah i navesti čega se boji. Također, u dobi od dvije godine, dijete osjeća strah u prisustvu nepoznatih osoba, odnosno osoba prema kojima nije privrženo i jednako tako se mogu javiti burne reakcije. Preporučljivo je dijete polako i postepeno suočavati sa stvarima ili objektima kojih se boji. Vi ste u toj dobi djetetu sigurna baza i kada ste Vi u blizini, ono se osjeća sigurno i može otkrivati svoju okolinu. Postepenim suočavanjem dijete stječe hrabrost koja mu kasnije pomaže u svladavanju straha, a kroz razumijevanje i prihvaćanje roditelja, dijete dobiva potrebnu sigurnost i zaštitu. Ono što je važno napomenuti je i da dijete uči po modelu ponašanja svojih roditelja i da prema reakcijama roditelja uči što je sigurno, a što opasno i da ponekad na djecu može utjecati i ono što osjećaju odrasli oko njih. U ovim situacijama možete pokušati prije samog susreta djeteta s drugom odraslom osobom unaprijed pričati o toj osobi, možda joj predstaviti osobu preko slike i izražavati ugodne osjećaje kroz priču. U svom ste upitu naveli kako djevojčica nekim osobama ne želi prići, no kako pojedinima prilazi, ali da joj treba dosta vremena da se opusti. To mi se čini kao proces u kojem se vrijeme prilagodbe može postepeno početi smanjivati pa Vas potičem da i dalje pratite promjene u situacijama njenog kontakta s nepoznatim osobama kao što ste i do sada. Razvojni strahovi su nešto što dijete treba savladati i ne treba ih potiskivati, a to svakako može predstavljati izazov kako za dijete, tako i za roditelje. Isto tako, ponekad taj proces iziskuje ulaganje truda i puno strpljenja. No kao i za većinu drugih promjena, tako je i za ovu potrebno određeno vrijeme. Vjerujem da će Vaša kći uz brižne i tople roditelje uspješno savladati ovaj izazov i bezbrižno početi provoditi vrijeme s novim osobama u svojoj okolini.
Ako se ponašanje Vaše kćeri u kontaktu s drugim odraslim osobama ne bude mijenjalo kroz duže razdoblje, uvijek možete potražiti stručnu pomoć psihologa ili pedijatra. Ako budete imali još nekih pitanja i briga ili Vam bude potrebna podrška, slobodno mi se ponovno javite ovim putem ili nazovite besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Puno sreće i strpljenja u daljnjim izazovima želi Vam,
Hana Hrpka, prof.
|
|
natasa2388
|
30.04.2022. 12:05
Pozdrav.
Imam sina od 1 i 9 mjeseci. Jako je aktivan djecak koji dosta trci, stalno je u pokretu, sjedi najduže 15sekundi. Ne hoda na prstima, samo kada se raduje nečemu,primjetila sam da ne pokazuje na predmete sa prstom osim kada gledamo slikovnice, tada pokaze prstom na životinju kada želi da zna ime, ali ne ponavlja( zna neke oponašati kada ga pitam kako se ozvucavaju), također zna sam pokazati sve životinje i slova abecede kada mu se kaže i većinu izgovoriti, ali ne uspostavlja kontakt ocima.Sa govorom kasni, puno pjeva, zna reci mama, tata, baba,deda i sl., nekada jako neartikulirano ali uvijek na nas zahtjev. Zna reci NE i pobuniti se, ali DA kada ga pitam da li nešto hoće, on onda ne odgovara ni mimikom ni gestikom niti DA, kao da me ignorise. Nije bio u kontaktu sa drugom djecom i primjetila sam da sada kada dodjemo kod nekoga reaguje jako agresivno na drugu djecu, gura ih, galami, čak pokušava da grebe po licu, te neće da dijeli igračke. Kada mu kažem da sjedne na stolicu on sjedne, medjutim tako je aktivan da mi ga je teško uhvatiti da me gleda dok mu pričam u oci. Ne mogu da razumijem ako je sposoban da za 20minuta nauci oblike 15.Slova i da u slikovnicama za 1 minutu kada mu se kaže šta je šta, da on zna pokazati ponovo na nas zahtjev i najsitnije detalje, a na jednostavna pitanja npr. Hoćeš li vode?,
da nema odgovora. Kada mu također kažem neku stvar u prostoriji on je traži okom i nadje, ali ne pokazuje prstom. Koje je vaše stručno mišljenje.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
04.05.2022. 17:45
Draga Mama Nataša,
hvala Vam što ste se ponovno javili i podijelili svoje brige. Iz svih Vaših dosadašnjih poruka mogu zaključiti kako ste pažljiva i brižna majka koja brine za svog sina i oprezno prati njegov razvoj u različitim područjima. Čini se kako ste primijetili nekoliko načina na koje reagira Vaš sin i koji Vas zabrinjavaju, te biste htjeli dobiti stručno mišljenje vezano za njih.
U upitu ste naveli kako Vaš sin hoda, zna pokazati i izgovoriti slova i životinje u slikovnici kada ga Vi to zatražite, izgovara jednostavne riječi i sjedne kad ga tako uputite. S druge strane, brine Vas to što nije više napredovao u govoru, ne pokazuje predmete prstom, ne uspostavlja kontakt očima, ne odgovara potvrdno, izrazito je aktivan i reagira agresivno u odnosu s drugom djecom. Iz Vaših riječi zaključujem kako Vas zbunjuje i frustrira razlika između složenih i naprednih aktivnosti koje Vaš sin uspijeva napraviti i onih jednostavnijih koje izbjegava ili ne može postići. Treba imati na umu kako je razvoj govora, ali i još nekih aspekata, individualan kod svakog djeteta i nije ga uputno uspoređivati s drugom djecom. Vaš opis govora i kretanja kod sina čine se u skladu s njegovom dobi. Napisali ste kako je agresivan kad dođete do druge djece,pa se pitam kako izgledaju te situacije. Željela bih znati prekidate li Vašeg sina u nekoj od njegovih aktivnosti ili igri kako biste ga uputili na druge. Djeca njegove dobi znaju izražavati ljutnju kad ih se prekida u omiljenim aktivnostima. Prema Vašim riječima, sin u nekim situacijama pokazuje prstom, ali u nekima ne. Izostanak pokazivanja prstom i kontakta očima može upućivati na određene poteškoće, no spominjete da Vaš sin u određenim situacijama ipak koristi pokazivanje prstom. Djeca često uče promatranjem i oponašanjem roditelja. Pitam se je li Vaš sin imao prilike vidjeti Vas ili druge osobe iz okoline kako pokazujete prstom u situacijama koje nisu vezane za slikovnice. Svakako bih preporučila da kontaktirate pedijatra Vašeg djeteta koji Vas može po potrebi uputiti drugim stručnjacima kako biste provjerili razvoj sina. U ranijim porukama naveli ste kako je Vaš sin rođen prijevremeno i u takvim slučajevima ponekad može doći do kašnjenja u motoričkom razvoju ili razvoju govora, pa je zato poželjno pažljivo pratiti napredak Vašeg sina. Spomenuli ste ranije kako Vaš pedijatar smatra da je sve u redu, no Vi nemate dojam kako je on posvetio Vašem sinu dovoljno vremena. S obzirom na to da nemate povjerenja u takvo mišljenje, jedna od mogućnosti je da ponovno razgovarate s pedijatrom, upoznate ga sa svojim brigama te zamolite za detaljan pregled. Vjerujem da Vam inzistiranje na detaljnom pregledu i postavljanje brojnih pitanja pedijatru može biti neugodno, no važno je da ustrajete u pomoći stručnjaka zbog dobrobiti Vašeg sina. U slučaju da i dalje ne budete zadovoljni reakcijom, mogućnost je i da potražite drugo mišljenje kod nekog drugog pedijatra. Vjerujem da situacije poput ovih koje opsujete mogu kod roditelja izazvati osjećaje zabrinutosti, tuge, frustracije i bespomoćnosti. Upravo zato bih pohvalila Vašu aktivnost u potrazi za odgovorima i saznanjima. U trenucima kada Vam nije lako nositi se s brigama i osjećajima, neki od načina da si olakšate su da podijelite svoje misli s bliskom osobom koja bi Vas mogla saslušati i pružiti Vam razumijevanje i podršku, ili da si priuštite nešto što Vas opušta, poput šetnje, slušanja glazbe ili nekog hobija.
Želim Vam puno sreće i upornosti u dolaženju do stručnjaka koji će Vam posvetiti onoliko vremena koliko biste voljeli, pregledati Vašeg sina i dati Vam upute kako da mu pomognete ako to bude potrebno. Nama se uvijek možete javiti s novim saznanjima, pitanjima ili komentarima, a to možete učiniti ovim putem, pozivom na besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 radnim danom od 9 do 20 sati ili na email adresu savjet@hrabritelefon.hr.
Puno pozdrava,
Hana Hrpka, prof.
|
