Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1416

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Ponašanje predškolarca


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Plejada

09.11.2024. 13:45

Imamo dijete od 6 godina i 3 mjeseca koje je oduvijek pokazivalo odrđene probleme u panšanju. Od rane dobi vidjelo se na njemu da je drugačijii. Rano je prohodao, s godinu dana. Uvijek je bio u pokretu, po parku bi samo trčao, kad bi mu se davale upute, nije ih slušao, zapravo, uvijek je bio u nekom svom svijetu, kasno je progovori, s neke 2 i pol godine (mislim na sastavljanje rečenica). Od neke njegove druge godine, tu su i prisutni ispadi bijesa. Koji traju do danas. Recimo, kad bismo reklii idemo doma iz parka i uz objašnjavanja i uvjeravanja da ćemo doći sutra, on vrišti i galami, ali baš jako da su nas i drugi ljudi gledali.
Mislila sam da je to s ispadima bijesa neka faza u razvoju. Kasnije sam počela razmišljati da se tu radi o adhd-u zbog raspršene pažnje, ne slijeđenja pravila ili uputa, motornog nemira (on je uvijek u pokretu, penje se, trči, skače, hoda po kauču iako ga mi upozoravamo da je to opasno). Ili zna trčati po stanu pa nogom zakači stolac, onda se udari i ljuti se na stolac kao da je stolac kriv za njegovu bol. Intezivno proživljava emocije. S njim je sve nagovaranje i pregovaranje, recimo najmanje sitnice poput oblačenja pidžame kad mora ići spavati. Smeta ga kad je nešto zmazano na stolu ili neka mrvica, dosta je postao gadljiv. Sve preispituje i prkosan je. Baš ne poštuje autoritete. Igra se radije sam, nije baš viješt u druženju s vršnjacima (indirektno smo i mi krivi kao roditelji jer smo i sami povučeniji). U vrtiću nekad ometa grupne aktivnosti pa je tako par puta bio izbačen iz kruga u kojem pričaju o proteklom danu i sl. Znalo se dogoditi da je par puta udario nekog od djece iz grupe bez nekog posebnog razloga, recimo jedna curica se htjela s njim igrati lovice, a on nije htio pa je dobila udrac u lice. Ne prihvaća svakog za igru, nego bira, a s druge strane, ima djece s kojima se on silno želi družiti, a ne prihvaćaju ga baš najbolje. I tu opet dobiva ispade bijesa.
Zbog svega navedenog, bili smo i na timskoj obradi u Klaičevoj i na razgovoru sa stručnim timom vrtića te njegovim tetama. Prema riječima vrtičkog defektologa kognitivno je jako visoko. A slično se pokazalo i na testu u Klaićevoj. Ono što meni stvara nedoumice, kako dijete visokih kognitivnih sposobnosti može biti u takvom nerazmjeru između kognicije i emotivne (ne)zrelosti? U nekom stručnom članku sam pročitala da je to često kod darovitih... a i psihologinja je komentirala da njegov kognitivni razvoj ne prati emotivni pa vjerojatno od tud te burne reakcije. Imam osjećaj da je njemu često dosadno i jako puno treba s njim raditi i dodatno ga motivirati. Jako je znatiželjan. Isto mi stvara nedoumice, ta njegova koncentracija koja je raspršena, a s druge strane, može se koncentrirati na neke, njemu zanimljive stvari. Od malena ga interesira svemir i o njemu jako puno zna. I to je jedina stalna konstanta koja ga interesira, voli legiće, sam složi legiće predviđene za 9 ili 10 godina. Ima jako bujnu maštu. Pita nas pitanja poput: hoće li jednog dana Sunce postati crveni div, hoće li crveni div progutati zemlju, zašto velike zvijezde brže eksplodiraju, ima li pulsara u mliječnoj stazi, zašto se gusjenica pretvara u leptira, zašto je Bog stvorio ljude, što se dogodi kad se određeni plinovi pomješaju, što je atom, gravitacija, zašto je zrak nevidljiv, a voda nema miris, zašto luk ne peče za oči kad ga se skuha, hoće li on bit duša kad umre ... i puno sličnih pitanja. Zanima me ima li tu neki element darovitosti?
Defektologinja je još rekla da su problemi kod njega: samoregulacija, suradljivost (u smislu kako ga potaknuti da napravi nešto što on u tom trenutku ne želi) i koncentracija koja je raspršena te da on neće moći sjediti mirno u školi cijelih 45 min (predškolarac je) i zbog svega navedenog nam preporučuje da ishodimo za njega individualizirani pristup nastavi. A psihologinja iz Klaićeve je u nalazu napisala da jedan test može upućivati na oštečenje organske etiologije. Iako meni skroz nije jasno što je to ? I uputila nas neuropedijatru. Htjela sam Vas pitati za preporuku za neuropedijatra u Zagrebu (može i privatni). I općenito kako da se ponašamo s djetetom, najviše nas brinu ti ispadi bijesa, ne slušanje uputa i sl. Beskrajna nagovaranja s njim jer kad on nešto neće, onda neće.

Hvala na odgovoru i lijepi pozdrav