Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 433 | Broj poruka: 1420

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Izazovna ponašanja u trogodišnjaka


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Yuri

05.01.2025. 14:05

Poštovana,

Povod za upit su neka, povremena, izazovna ponašanja djeteta od 3 godine i 3 mjeseca.
Sada kada je bio doma za praznike imao je gripu i tada su se ponovno javila nepoželjna ponašanja koja je znao imati i prije, a koja su potom prestala. Često zna bez povoda lupati tatu, bacati igračke pa čak i namjerno razbiti nešto. To često bude kada je ljut jer nešto ne smije, ali ponekad i bez izravnog povoda. Takva ponašanja je znao imati i prije, sa 2 i pol godine, ali onda se smirilo do ovih praznika kada je bio kući.
Ne znam kako da se pravilno postavimo i što da učinimo/kažemo kada nešto razbije, kada lupi tatu i ne želi prestati.
Ne znam ni zašto se javljaju takva ponašanja u periodima. Mislila sam stvarno da je to prerastao i brine me što mislim da se ne postavimo dobro. Kažemo mu da može biti ljut, ali da ne smije lupati. Onda mu pokažem kako može izraziti ljutnju, lupiti nogama o pod, rukom o jastuk...sve on to ponovi zamnom i razumije, ali opet ponavlja isto. I tako više puta u danu i onda se naljutim i podignem glas ili odem u drugu prostoriju na što on dođe zamnom i moli me da se ne ljutim. Što me isto brine jer se bojim da je zbog nekih naših reakcija koje možda nisu bile adekvatne, već u vidu da podignemo glas i jednostavno se izderemo jer izgubimo strpljenje, stvorio neki strah kada se ja ljutim i to mu jako smeta i onda mi kaže da želi da budem sretna. Ja mu objasnim da je normalno da se ljutim kada nešto razbije i da ga i dalje volim, ali da me ljuti kada razbija jer se može ozljediti. Također je u zadnje vrijeme počeo često govoriti da nešto neće. Npr.pospremiti igračke, obući jaknu za van, sve je borba.
Međutim često se, nakon takvog uzastupnog ponašanja, dogodi da ja ili muž dignemo glas i viknemo na njega, zaprijetimo da neće gledati crtiće (gleda ih tek od 2.5 godine otprilike 25 minuta dnevno). Imam osjećaj da stalno nešto radimo krivo i znam da često pogriješim jer zbog svoje isfrustriranosti pregrubo reagiram na što je on osjetljiv i odmah mu bude krivo kada sam ja u pitanju. Ali nije tako osjetljiv kada se muž naljuti i ne smeta mu toliko kada je tata ljut na njega već samo kada je mama ljuta. Dakle, pitanje je kako ispravno reagirati na takva ponašanja?

Druga stvar, dosta je vezan uz mene. Muž radi popodne i ja i on smo stalno skupa kada dođe iz vrtića, a često smo i vikendima sami. Još uvijek se teško odvaja od mene iako se trudim izlagati ga tome da bude i s drugima. Npr.u igraonici nije htio ostati bez mene, tek jednom kada su bili poznati prijatelji iz vrtića, a kada je nešto nepoznato tada ja moram biti s njim, a čak se i tada boji. Na jednu aktivnost koju idemo, ja moram biti s njim unutra jer ne zeli ostati sam. Nije li ta faza već trebala popustiti i kako da ga ohrabrim?

Ide u vrtic od 2.godine i prilagodba je bila izazovna. Do odlaska u vrtić nikada nije udario, odgurnuo, nije znao za to. No, kada je krenuo nakon 2 tjedna je bio napet, kada bi mu neko dijete samo prišlo ga potapšati on bi govorio "nemoj me, nemoj me tući, ja sam dobar". Tada je i on sam počeo udarati i lupati i gristi u vrticu, a kasnije i nas. To je trajalo možda tri tjedna da je baš često imao takve ispade i onda se smirilo i sada se dogada samo povremeno kada se međusobno posvadaju oko igračke, dakle po tetama sve normalno kao i kod drugih.

Radili smo dvije procjene, jednu na moju inicijativu jer me malo prepala pedijatrica kada me pitala ima li tri riječi sa godinom dana. Kako sam mislila da nije imao, a pobornik sam rane intervencije na svoju ruku sam otišla s njim na procjenu psihologa koja je ispala uredna, čak neke stvari, poput pažnje, su bile napredne za dob. Na kraju se ipak ispostavilo da je imao jednu riječ sa značenjem samo je ja nisam povezala. Sa 18 mjeseci spaja 2 riječi u rečenicu, a sa 22 mjeseca čak 5 riječi u rečenicu.
Druga procjena psihologa rađena je u vrticu zbog teže prilagodbe. Procjena isto uredna, vokabular napredan za dob i procjena je da je to udaranje samo razvojno, a ono na kraju i prolazi nakon tri tjedna prilagodbe.
Tete u vrtiću kažu da je visoko senzibilno dijete, da teže prihvaća promjene (npr.puno teže prihvaća nove tete, ali kada je neki nepoznati barba dakle muški onda ga lakše prihvati). Kažu još tete da je jako samostalan, da mu mogu dati zadatak koji obavlja dijete starije skupine, da je vesel i zaigran, da uvijek ima puno pitanja što god radili, da se igra podjednako sa svima i da je uključen u sve aktvnosti koje rade, da je živ i treba mu dosta kretanja da se izmori (npr.vikendom odbija popodne spavati i izdrži od 8 ujutro do 21 navečer).

Navela sam ovo zadnje kako biste dobili kompletniju sliku djeteta. Hvala Vam na pomoći i savjetima!