|
mama_ivi
|
21.10.2011. 23:10
Poštovana,
Molim vašu pomoć i savijet.Naime mama sam dječaka koji će uskoro navršiti 7 godina.Ove jeseni sin mi je trebao krenuti u prvi razred ali smo na preporuku logopeda, psihologa i doktorice školske medicine odgodili školu jer jednostavno nije bio spreman. U početku sam naravno bila jako tužna i žalosna zbog te odgode osjećala sam to kao i svoj neuspjeh, ali naravno svjesna sam da nam ta godina koju smo dobili samo može koristiti u djetetovom daljnjem uspjehu. Sin mi ide logopedu sada već drugu školsku godinu zbog govorne mane koju je na žalost nasljedio od mene ali dobro se nosi sa time , napredak je i više nego vidljiv i sa time nema problema niti sam primjetila da ga netko izaziva ili da mu se ruga zbog govora. Kao djete je vrlo društven , pametan, maštovit rekla bi sanjar i umjetnički tip koji više uživa u igrama jedan na jedan ili provoditi vrijeme sa odraslim osobama i imati svoje odrasle prijatelje. U vrtiću baš i ne uživa, mislim ode u vrtić, odradi tu svoju obavezu ali nema puno prijatelja( mislim da ni ne pokazuje neku veliku potrebu da ih ima) i uglavnom nema problema dok se od njega ne traži da radi nešto što njemu u tom trenutku ne odgovara.npr. da pospremi igračke, obuće pidžamu za spavanje, sudjeluje u nekim aktivnostima i sl. tada počne galamiti, ljutiti se , protestirati uglavnom glasno i jasno riječima i kaže zašto nešto ne želi raditi) Ponekad u svome negodovanju reagira i agresivno, udari djete do sebe , nekoga tko ga je naljutio ili čak i samog sebe ako nešto ne uspije napraviti kako je on zamislio. Inaće trudimo se poticati njegova samopouzdanje, poticati ga ga ne odustane ako mu nešto ne ide iz prve, puno razgovaramo sa njime ali što se te agresivnosti tiće nikao to ne uspjevamo rješiti.Suprug smatra da pretjerujem i da stvaram nepotreban problem ali dosta ćesto primjetim da reagira neprimjerno i agresivno.Tako je prošle godine udario tatu jedne djevojčice "jer je on došao po nju a njegov tata nikada ne stigne", svoje igračke ne djeli a tuđe bi rado uzeo i igrao se sa njima, igraonice izbjegavam jer stalno očekujem nekakav incident, dok u kinu ili kazalištu uživamo.Tete u vrtiću kažu da je pun ideja, da kada hoće lijepo organizira igru ali isto tako ako netko ne igra po njegovom pravilu ili onome što si je on zamislio odmah udara ili se naljuti i rasplače te prekida igru .Razgovarali smo puno o osjećajima, pokušali dogovorom, dogovorenim nagradama za lijepo ponašanje i ukidanjem povlastica za loše, ali jedan dan je sve super a drugi opet po starom.Molim Vas za preporuku neke radionice, kniga ili da možda posjetimo psihologa.Želja mi je rješiti naš problem prije polaska u školu jer sam svjesna činjenice da takva djeca i nisu omiljena a i uvijek se nađe onaj jači pa da izbjegnemo bilo kakav nastavak agresivnosti i svađa i da sretno i veselo započnemo vrlo važan period odrastanja.
lijep pozdrav!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
28.10.2011. 13:25
Poštovana,
Prije svega Vam se želim zahvaliti što ste se javili i ukazali mi Vaše povjerenje. Ako sam dobro shvatila, unatoč određenim problemima, Vaš sin pokazuje veliki napredak i uspjeh u socijalnim, emocionalnim i intelektualnim aktivnostima, ali i određene probleme s agresivnosti. Smatram da ne pretjerujete u zabrinutosti, nego da je veoma pohvalno što primjećujete takve stvari kod Vašeg djeteta i aktivno radite na njihovom rješavanju. Već ste naveli neke odgojne postupke koji se i inače preporučuju u ovakvim situacijama, poput otvorenog razgovora, nagrada za lijepo ponašanje i ukidanjem povlastica za loše, ali nemam informaciju koliko dugo ste prakticirali takve postupke. Naime, jako je bitno biti ustrajan u takvim postupcima jer se promjene u ponašanju nažalost ne događaju preko noći, čega ste vjerojatno i svjesni. Jasno mi je da je to iznimno zamoran posao i da se može činiti besmislen, ali probajte ustrajati u tom načinu odgoja jer je pokazan kao najbolje rješenje. Otvorenim razgovorom možete prvo unaprijed objasniti kako očekujete da se dijete ponaša, iz kojih razloga i koje su posljedicu takvog ponašanja. Na taj način djetetu unaprijed postavljate granice ponašanja. Nakon toga, i na Vama je da se tih granica pridržavate. To znači da je uz samu ustrajnost, jako bitna i dosljednost, tj. da reagirate apsolutno svaki put kad se agresivno ili neprimjereno ponašanje javi trenutačnim ukidanjem povlastica, ali i da reagirate svaki put kad se javi primjereno ponašanje nekom simboličnom nagradom, od kojih je najbolja verbalna pohvala i nježni dodir. Unatoč što mi se to ne čini kao dio Vašeg problema, ovdje moram napomenuti da fizičko kažnjavanje djeteta nikako nije dobra mjera discipliniranja zbog mnogih štetnih posljedica koje ima na dijete poput niskog samopoštovanja, agresije, smanjene empatije za druge, lošeg školskog uspjeha, itd. Također bi bilo dobro pripaziti na televizijski program koji dijete gleda ili na eventualne računalne igrice koje igra kako biste osigurali da je to program sa što manje nasilja koje djeci može služiti kao model po kojem onda uče.
Ne želim zvučati kao klišej, ali u cijeloj ovoj priči i u daljnjem djetetovom odrastanju, ne smijete zaboraviti na sebe. Vi ste također model po kojem dijete uči. Sasvim je normalno da Vam dođe "žuta minuta" i da se osjećate kao da Vam je sve to previše. U takvim trenucima najbolje je da se maknete od djeteta (ostavite ga s ocem ili nekom drugom odraslom osobom ako je to moguće) i priuštite si opuštanje kakvo Vama odgovora. Na taj način ćete izbjeći potencijalnu svađu s djetetom do koje često može doći kada su roditelji pod stresom.
Što se tiče knjiga, ja bih Vam preporučila knjige autorica Gordane Buljan Flander i Ane Karlović 'Odgajam li dobro svoje dijete?' i autora Jespera Juula "Vaše kompetentno dijete" koje možete pronaći u svakoj opremljenijoj knjižari. Također, na stranici Hrabrog telefona imate edukativne brošure koji bi Vam možda mogle biti od koristi. Nalaze se na stranici http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/135/publikacije.
Što se tiče posjeta psihologu, to uvijek možete napraviti tako da zatražite uputnicu od doktora opće prakse. Niste naveli iz kojeg ste grada, ali ako je to Zagreb, najiskrenije Vam preporučam Dječju kuću Borovje u kojoj se nalazi Savjetovalište za djecu i roditelje u kojem rade stručnjaci educirani iz područja obiteljskog savjetovanja (psiholog i socijalni radnik). Važno je napomenuti da je savjetovalište besplatno, a za dogovor termina nazovite 01/6117-190 ili pošaljite e-mail na savjetovaliste@hotmail.com Ovdje imate link s dodatnim informacijama: http://www.hrabritelefon.hr/hr/st...jetovaliste-za-roditelje-i-djecu-v-3 Ako mjesto Vašeg stanovanja nije Zagreb, možete se javiti ponovno pa ću Vam pokušati potražiti odgovarajuće ustanove u Vašem gradu.
Također, ako imate dodatnih pitanja možete se i javiti besplatnoj i anonimnoj savjetodavnoj liniji Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili putem chat-a na www.hrabritelefon.hr svakim radnim od 15 do 18 sati.
Biti roditelj jest prekrasna stvar, ali u svakom slučaju nije lagana. Čestitam Vam na Vašem angažmanu oko Vašeg djeteta i želim Vam puno sreće u rješavanju problema. Još jednom Vam se zahvaljujem na javljanju.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
