Hana Hrpka, prof. psih.
|
11.10.2012. 11:10
Poštovani,
Hvala Vam na Vašoj spremnosti da sa mnom podijelite Vaša pitanja. Ako sam Vas dobro razumjela, Vaša djevojčica progovorila je tek s 3 godine, a sada, nakon godinu i pol, razgovara s Vama bez većih problema. Ono što Vas zapravo zabrinjava je to što ne priča pred drugim ljudima i s drugim ljudima, nego jedino s Vama ukućanima. Ako sam dobro razumjela, djevojčica razgovara na stranom jeziku s određenom djecom, no ne osjeća se spremno razgovarati s učiteljicom te ono što Vas tu najviše muči, je kako će njen strah od razgovora s drugim ljudima i utjecati na njeno sudjelovanje u nastavi kada krene u školu.
Vrlo je pohvalno što ste, da bi pružili djevojčici sve što joj je u ovom trenutku potrebno da prevlada svoju nesigurnost u govoru, spremni potražiti savjet stručnjaka. Prema onome što ste naveli, vidim da ste svjesni da se govor pojavio kod Vaše djevojčice pojavio kasnije nego što je to uobičajeno, no naravno, treba imati na umu da je svako dijete jedinstveno i slijedi svoj tempo razvoja. U dobi od četiri godine govor većine djece je razumljiv svima, a ona već mogu koristiti rečenice od 4 ili više riječi. Većina djece te dobi govori lako, tečno, bez ponavljanja slogova ili riječi, čuje i reagira kada ga se zove iz druge prostorije i razumije jednostavna pitanja poput: tko, što, gdje ili zašto. Djeca ove dobi obično pričaju o svojim aktivnostima, razgovaraju i opisuju svakodnevne situacije. Iz vašeg upita nije mi poznato jeste li se do sada nekome obratili vezano uz ovu situaciju? Ukoliko je Vašoj djevojčici možda potrebno još malo poticaja da bi dosegla tu stepenicu, bilo bi jako dobro osobno potražiti podršku stručnjaka ili to iznijeti stručnjaku koji možda već radi s djevojčicom. Stručnjak može procijeniti postoji li razlog za zabrinutost vezano uz tempo kojim djevojčica usvaja govor, a svojim stručnim znanjima mogu i potaknuti razvoj određenih područja govora i pomoći djevojčici da prevlada izazove u izgovaranju određenih glasova koje ste spomenuli. Nije mi poznato je li djevojčica već uključena u neki oblik rada sa stručnjakom, no ukoliko nije, toplo Vam preporučam da se obratite logopedu koji može procijeniti na čemu možda treba raditi, a također Vam može pružiti vrijedne savjete i korisne upute na koji način dalje raditi s djevojčicom kako bi se ohrabrivao razvoj određenih područja govora i osigurala poticajna okolina za daljnji razvoj djeteta.
Govor je osnovni način na koji se povezujemo s drugima, dijelimo ono što nas veseli ili čini tužnima. Svakodnevica djeteta koje nailazi na određene prepreke u njegovom usvajanju može sadržavati mnoge trenutke kada se ono osjeća nesigurno, posramljeno ili nedovoljno dobro jer ne može reći ono što želi. Dijete se zbog toga može početi bojati trenutaka kada će morati razgovarati s nekim, posebice ako je to osoba koja predstavlja određeni autoritet ili ako mora s njom razgovarati pred mnogo ljudi. Drago mi je pročitati da se Vaša djevojčica s Vama osjeća dovoljno sigurno i ima dovoljno povjerenja da Vam je rekla da se boji. Čini mi se da joj je u ovom razdoblju potrebno mnogo podrške i ohrabrenja, prije svega Vaše podrške kao roditelja, ali i podrške psihologa koji joj može pomoći da prevlada strah o kojem govori. U razgovoru s djevojčicom o njenom strahu jako je važno uvažiti njen strah, reći joj da je u redu ponekad se bojati te možda čak navesti neku jednostavnu situaciju u kojoj se ste se i sami bojali, kako bi djevojčica od Vas osjetila prihvaćanje i razumijevanje. Važno je i razgovarati s njom o tome čega se točno boji, što misli da bi se moglo dogoditi ako bude pričala s učiteljicom. Bilo bi dobro da porazgovarate s učiteljicom i zamolite je za suradnju. Je li Vam učiteljica možda sama predložila neku opciju? Primjerice, ona bi mogla u radu s grupom stvarati male situacije u kojima djevojčica može vježbati razgovor s njom na način da joj povremeno postavi pitanje, koje će postupno postajati sve zahtjevnije. Na taj način djevojčica se polako može osloboditi straha i neugode, na način koji je polagan i siguran. Na početku bi joj možda mogla postavljati samo jednostavna pitanja na koja može odgovoriti s da ili ne, nakon toga zatvorena pitanja na koja treba odgovoriti nekom drugom riječi (npr. koje je boje nebo - plavo), a kada se djevojčica počne osjećati sigurno i sudjelovati na taj način, može joj postaviti i otvorena pitanja (npr. što si radila danas, što radi lik u priči i slično). Krenite polako, pričekajte da se djevojčica počne osjećati ugodno na koraku na kojem se nalazi te, uz mnogo pohvala za svaki maleni napredak, tada krenite na sljedeću razinu. Postoji li možda mogućnost da porazgovarate sa stručnim suradnikom (psihologom ili pedagogom) u vrtiću te da Vam on pruži neki savjet?
Vjerujem da je možda zbunjujuće da se dijete u jednoj situaciji i okruženju ponaša na jedan način, a čim izađe iz te okoline na drugi način. Isto tako, mogu zamisliti da Vas je strah kako će se to odraziti na budućnost Vaše male djevojčice. Ono što nam može pomoći razumjeti njeno ponašanje je sagledavanje situacije iz perspektive djevojčice i shvaćanje da se s djecom osjeća sigurnije, ugodnije te je time i sklonija opustiti se i razgovarati s njima. Neka djeca kroz svoj razvoj naiđu na poneku prepreku. Roditelji poput Vas brižno prate svoje dijete, uočavaju prostor u kojem je njihovoj djeci potreban poticaj te spremno reagiraju tražeći podršku. Jako mi je drago što ste nam se obratili i što u Vama vidim spremnost da pružite svojoj djevojčici ono što je za nju najbolje. Nadam se da ćete uz uz pomoć stručnjaka o kojima sam Vam pisala, uskoro početi zamjećivati prve malene korake i poboljšanja.
Želimo Vam puno uspjeha,
Hana Hrpka, prof.
|