|
indiana
|
05.12.2017. 00:25
Poštovana
Majka sam jednog dječaka od 7,5 godina koji ide u prvi razred. Uredan porod i rano razdoblje, osim primjetnog kašnjenja u govoru. U vrtić kreće sa 3 godine, kad je defektolog skrenuo pažnju na slabiju adaptaciju. Krenuli smo na razne obrade. Imam punu fasciklu nalaza. ERF – sumnja na aspergerov sindrom, Kukuljevićeva - renomirana stručnjakinja iz područja autističkog spektra navodi da se po njoj ne bi radilo o aspergerovom sindromu jer je dječak suradljiv, topao, ali eto radi nerazgovjetnog govora ima problema u socijalizaciji, Goljak – ima elemente aspergera, ali nedovoljno za dijagnozu, ali eto primjetno je odstupanje u emocionalnom razvoju naspram intelektulanog, i moguće naznake problema s učenjem (još za sada nismo ništa primjetili). Također imamo nalaze da dijete ima problema sa senzorikom (traži podražaje), te da je u domeni nadarenog djeteta. Dijete ima još uvijek logopedske probleme u vidu artikulacije određenih glasova, te se sumnja na moguću dispraksiju (to je kao razlog zašto je logopedska terapija tako dugačka i neučinkovita). Kontroliramo se i kod neuropedijatra radi EEG koji nije epileptičan ali nije ni uredan (ima žarišnih promjena, dizritmije, suspektnog fokusa, ali nije bilo nikakvih napadaja u vidu epilepsije samo tikovi). Dijete ide jednom tjedno logopedu, jednom tjednu na senzornu, jednom tjedno psihologu, trenira nogomet i judo, te šah.
Naš osvrt na naše dijete je ovakav „radi se o intelektualno vrlo naprednom djetetu koje ima kratki fitilj, stalno želi neku pravdu, nema realnu sliku o tome što se od njega očekuje, sa teškoćama tumači signale drugih ljudi, zahtjeva puno pažnje i bavljenja sa njime, mrzi sve što je za djecu, smatra da je odrastao, često je praviše direktan i brutalno iskren, nikad ili rijetko kad laže....“. Dječak ima prijatelje, i prijateljice, ali katkad mu je malo čudan nastup i voli razgovarati o svojim temema (autobusi i sl.) ali se lako prebaci i na tuđu temu.
Naš odlazak na informacije u prvom mjesecu školske godine bio je ukratko šok (pošto je u vrtiću bio plašljivi i podložan). Umjesto da slušamo kako napreduje u gradivu, sve se svodilo na to kako se on ponaša. Ima tu svega, ali najuočljivije je to kako se ponaša na satu. Matematika, hrvatski i priroda mu idu super, naučio je čitati bolje i prije od vršnjaka, u brojevima je također superioran. Glazbeni, tjelesni i vjeronauk su sporni. Odbija slušati i pjevati dječje pjesme (leži na podu za to vrijeme). Mislila sam da je senzorika u pitanju, ali kad su učili himnu bio je presretan. Pod tjelesnim isto tako leži na podu, jer ne rade sportove nego dječje igre, a pod vjeronaukom odbija učiti o nečemu što je kao „bajka“ , mada smo doma praktični vjernici i motiviramo ga na suradnju. Učiteljica me katkad zove tokom dana da mi kaže što se događa, npr.pod hrvatskim se sa njome svađa jer ona napiše „Sveti Nikola nosi darove“ a on kod sebe napiše „Sveti Nikola je nosio darove“........jer je on mrtav i ne može nositi darove! I onda revolucionarno svoje ideje iznosi na glas pred svima, i ne želi popustiti. Isto tako pod glazbenim govori drugoj djeci „ne slušajte te pjesme, oni žele da ste vi djeca a vi to niste“.....učiteljica je nemoćna, a mi smo šokirani, jer mada znam da je on takav, nisam očekivala da bude takav i u školi. Hoda po ulici i kaže „mičite se stare babe“ dvjema gospođama, kad ga ukorimo onda kaže „pa valjda vide da su stare ako imaju ogledalo, pa kaj, da su one meni rekle da sam klinac, ja se ne bi uvrijedio“....i toga ima cijelo more.
Drugi problem su tučnjave u školi. Djeca ga dave, tuku......doduše i on njih, ne kloni se tučnjave. Učiteljica je za to vrijeme u zbornici, i kad se vrati onda drugi koji su sudjelovali tuže da ih je on tukao, a on nikad ne tuži, i danas mi u suzama kaže „pa zašto da tužim ako mi ne vjeruju. Jednom sa tužio pa je učiteljica rekla „reci ti sam tom Josipu da te ne zeza“....“, izgubio je povjerenje u autoritet. Nije ni on nevinašce, jednu je curicu sa olovkom upiknuo u ruku, jer je ona njega prva ali ga je puno manje, a on je onda nju do krvi.
Što da radim? da li je to dijete "dijete sa dijagnozom" ili je to dijete "dijete sa teškim karakterom". pristup rješavanja problema je vjerojatno različit. struka me pomalo razočarala, svi samo gledaju svoju domenu, ali rješenje nude..."možda je ovo, možda je ono".....eventualne terapije su uglavnom privatne.....sve se čeka godinama. nova dijagnoza koja meni pada na pamet je Poremećaj protivljenja i prkošenja.....to nam još nitko nije dijagnosticirao......
što bi nam savjetovali?
hvala unaprijed na odgovoru
mama Helena
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
08.12.2017. 14:55
Draga mama Helena,
hvala Vam što ste mi se javili, napisali što Vas brine i na taj način ukazali povjerenje. Iz Vašeg upita i svega što ste do sada poduzeli za svog dječaka vidim da ste hrabra i brižna mama koja je zabrinuta za svoje dijete i želi učiniti sve što može za njegovu dobrobit. Želim Vas pohvaliti zbog toga. Pretpostavljam da može biti frustrirajuće voditi dijete tolikom broju stručnjaka i dobiti gotovo jednako toliko različitih mišljenja. Vjerujem da nije bilo lako nakon svega odlučiti se javiti i potražiti dodatan savjet.
Ako sam dobro shvatila, nakon polaska u vrtić, dječak je bio uključen u obrade raznih stručnjaka zbog teškoća s adaptacijom te slabije razvijenog govora, a nakon toga ste primijetili neslaganje stručnjaka oko toga ulazi li dječakovo ponašanje u domenu Aspergerovog sindroma ili ne. Pitate se otkud proizlaze njegove teškoće i smatrate da je to važno kako biste znali na koji način raditi s njim. Osim njegovog ponašanja, brine Vas i ponašanje njegovih vršnjaka prema njemu, odnosno opisali ste mi situacije nasilja koje je doživio od strane svojih vršnjaka, kao i njegovo ponašanje prema vršnjacima.
Aspergerov sindrom koji spominjete spada u poremećaje iz autističnog spektra. Kao što već i sama riječ kaže, radi se o spektru, odnosno o rasponu ponašanja na čijem se jednom kraju nalaze uobičajena ponašanja, dok su na drugom kraju ona koja odstupaju od uobičajenog. Granicu gdje neko ponašanje prestaje biti uobičajeno određuju isto tako stručnjaci i tu liniju nekad nije lako povući. Moguće je da se Vaš dječak nalazi na toj granici i da iz toga proizlaze različita mišljenja stručnjaka. No, budući da je za takve procjene važno biti u kontaktu s dječakom,, ne mogu sa sigurnošću govoriti o tome, kao nitiodgovoriti Vam na e pitanje ima li dječak dijagnozu i koju.
Ipak, mogu Vam reći da Vaše dijete ima pravo na podršku i razumijevanje u onome što mu se događa, kao i pomoć koja mu je potrebna. Mislim da ste kao roditelj postupili vrlo odgovorno traženjem mišljenja stručnjaka, kao i uključivanjem djeteta u potrebne programe podrške i pomoći. S obzirom na to da dječak tjedno odlazi na terapije, čini mi se da ste učinili sve što ste do sada mogli i da mu nastojite osigurati primjeren razvoj. Potičem Vas da razmislite o tome što bi Vam u ovom trenutku značilo saznanje o nekoj dijagnozi. Imam dojam da mislite da bi Vam pomoglo u tome da znate kako mu pristupiti, no unatoč tome, mislim da već sada možete svojom uključenošću, brigom i odgojnim postupcima brinuti o njemu na primjeren način te odgovoriti na dječakove potrebe.
U Vašem upitu, napisali ste da ste dobili informaciju da je Vaš dječak intelektualno napredniji. Budući da redovito ide psihologu, pitam se je li to zaključak psihologa koji je dobiven procjenom. Naime, djecu koja imaju neke iznadprosječno razvijene sposobnosti stručnjaci mogu procijeniti kao darovitu djecu, a takva su djeca također djeca s posebnim potrebama. Ovaj se naziv obično veže uz djecu s teškoćama u učenju, nižom inteligencijom ili nekim drugih problemom koji im otežava usvajanje gradiva, no važno je napomenuti da i darovita djeca pripadaju ovoj skupini. Naime, njihove su potrebe drugačije od potreba prosječno inteligentnog djeteta. Ne zadovoljava ih školski program, , a budući da im gradivo nije zanimljivo obično se dosađuju u školi i kod njih to može izazvati frustraciju. Dok na intelektualnom planu mogu biti napredni, na emocionalno-socijalnom planu to ne mora biti tako. Čest je slučaj da darovita djeca imaju teškoće u odnosima s vršnjacima, u interakciji s njima, u izražavanju svojih emocija, kontroliranju frustracije i slično. Stoga, moguće je da teškoće u ponašanju Vašeg dječaka proizlaze iz ove domene. Potičem Vas da o tome razgovarate sa psihologom koji redovito surađuje s Vašim djetetom. Također, postoje i udruge za darovitu djecu koje njima i njihovim roditeljima pružaju podršku te se djeca mogu uključiti u njima i njihovim interesima prilagođene programe. Također, u ovakvim se udrugama stavlja naglasak i na razvoj emocionalnih i socijalnih vještina, što može pomoći takvoj djeci u učenju primjerenog ponašanja. Primjer takve udruge je udruga „Vjetar u leđa“ koja se nalazi u Zagrebu.
Isto tako, voljela bih Vam spomenuti Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. S obzirom da ste mi u svom upitu naveli ustanove koje se nalaze u Zagrebu, pretpostavljam da tu živite. Poliklinika je zdravstvena ustanova koja se sastoji od multidisciplinarnog tima koji uključuje stručnjake iz različitih područja u pristupu djeci s različitim teškoćama. Pitam se jeste li do sada čuli za njihov rad te razmišljali o tome da ih kontaktirate radi još jednog mišljenja. Voljela bih Vam ostaviti adresu njihove stranice www.poliklinika-djeca.hr kako biste mogli malo više saznati o njihovim djelatnostima i radu te se odlučiti o uključivanju Vašeg dječaka u multidisciplinarnu obradu.
Isto tako, željela bih se osvrnuti i da to što ste mi spomenuli tučnjave u školi. Vršnjačko nasilje, odnosno bullying, je ozbiljan i važan problem. Pitam se jeste li do sada kao roditelj obratili stručnoj službi škole te ih zatražili da postupaju prema protokolu u situacijama vršnjačkog nasilja među učenicima. Pitam se razgovarate li sa sinom o tome kome se može obratiti u takvim trenucima, kao i o tome da niti on ne bi smio fizički napadati drugu djecu. Također, možete se obratiti psihologu koji radi sa djetetom kako bi saznali na koji način Vaš sin doživljava takve situacije.
Također, čini mi se da ste Vi kao majka već pomalo izmoreni od nastojanja da Vaše dijete dobije sve što je potrebno. Vjerujem da nije lako posjećivati toliko stručnjaka, kao i da ste već zbunjeni od različitih mišljenja i čini mi se da više ni ne znate kako se ponašati i što poduzeti kako bi Vašem djetetu bilo bolje. Važno je da mislite i na sebe te da odvojite vrijeme za sebe, svoje hobije i potražite nekog stručnjaka s kojim biste mogli razgovarati o ovome s čim se nosite.
Ako budete imali još neka pitanja, uvijek nam se možete ponovo obratiti ovim putem, e-mailom na savjet@hrabritelefon.hr ili nazvati savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 koja je otvorena svaki radni dan od 9 do 20 sati.
Za kraj, želim Vam reći da mi je drago što ste nam se javili i podijelili brigu s nama. U vama se vidi velika hrabrost kao i borbenost za dobrobit Vašeg djeteta koja je zaista inspirativna. Nadam se da ćete pronaći nešto korisno za Vas i Vašeg sina u ovom odgovoru i želim Vam puno sreće u daljnjoj prilagodbi na školu i nadolazećim izazovima!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
