|
janina06
|
31.08.2019. 16:40
Postovana,
roditelji smo djevojcice od dvije godine i 5 mjeseci.
Imamo problem sa nespavanjem popodne, tj. samo vikendom ili kada smo na godisnjem odmoru kada treba spavati popodne sa nama.
Inace preko tjedna je sa bakom kod kuce (na proljece ce ici u vrtic) i kada je podne sama ode spavati sa bakom u sobu. Kada smo mi doma trazi da ide spavati i legne u krevet s nama, pocinje lizati noge, ruke, stavljati sake u usta samo da ne zaspi. Ta situacija traje 3 mjeseca.
Inace navecer zaspi oko 9 i spava do jutra. Popodne spava 1 do 2 sata.
Naravno, kada ne spava popodne preumorna je i onda pocinje histeriziranje, cendranje..pokusavamo je s plesom, igranjem i stvarima koje voli oraspoloziti ali nam neide od ruke...
Vise ne znamo na koji nacin da je uspavamo, probali smo sa citanjem prica, izmisljanjem prica, cak smo i dali da gleda crtice na mobitelu i uz to je nekoliko pita zaspala.
Kada ne spava popdne po noci najcesce se u snu rasplace i nemozemo je probuditi.
Molim Vas savjet sto da ucinimo i koji je razlog tome takvome ponasanju?
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
04.09.2019. 21:35
Draga mama,
na početku bih Vam željela zahvaliti na javljanju i iskazanom povjerenju. Čitajući Vaš upit stekla sam dojam da ste brižna majka koja brine za dobrobit svoje kćeri i da ste vrlo angažirani oko nje te bih Vas ujedno željela i pohvaliti zbog toga.
Ako sam Vas dobro shvatila, Vaša dvogodišnja kći ne želi spavati poslijepodne kada ste prisutni Vaš suprug i Vi te počinje raditi određene aktivnosti koje joj omogućavaju da ostane budna i izbjegne spavanje. Navodite kako redovito spava tijekom tjedna te da navedene teškoće traju unatrag tri mjeseca. Spomenuli ste i neka ponašanja koja su prisutna u slučaju izostajanja popodnevnog odmora te neke od metoda kojima ste ih pokušavali eliminirati, međutim neuspješno. Također, naveli ste pojavu plača tijekom noći u slučaju kada tijekom dana izostane popodnevni odmor. Iz Vašeg upita mi se čini da ste mnogo toga pokušali do sada, da se trudite i brinete za dobrobit Vaše kćeri. Isto tako, stekla sam dojam da se osjećate pomalo frustrirano i bespomoćno zbog neuspjeha dosadašnjih metoda, što je sasvim prirodno. Roditelji se često suočavaju s brojnim izazovima u odnosu sa svojom djecom za koje nisu sigurni kako ih riješiti. Biti roditelj je zahtjevno, no to je ujedno i jedna predivna uloga tako da bih Vas htjela pohvaliti jer ste prepoznali da Vam je teško i odlučili potražiti pomoć.
Za početak bih željela saznati nešto više o novonastaloj situaciji kako bih mogla bolje razumjeti kroz što trenutačno prolazite. Pitam se je li se u posljednje vrijeme dogodila kakva promjena u Vašoj obitelji, odnosno postoji li neki događaj koji bi mogao utjecati na spavanje Vaše kćeri. Često neki novi događaj u obitelji može izazvati promjene kod djece koje su odgovor na neku novonastalu situaciju. Zanima me plače li Vaša kći noću u situacijama kada i spava preko dana te plače li uvijek kada ne spava poslijepodne. Pitam se i kako izgledaju situacije plača tijekom noći i kako se suočavate s njima, odnosno kako se one na kraju smire. Navedene promjene u ponašanju nakon što izostane poslijepodnevni odmor (primjerice uznemirenost i plakanje) znakovi su da je Vašoj kćeri i dalje potreban popodnevni odmor. Kada dijete ne odradi potrebni popodnevni odmor, noću se mogu javiti različite reakcije kao odgovor na nedostatak spavanja poslijepodne. Isto tako, moguće je da Vaša kći proživljava noćni strah. To je intenzivan i neutješan strah pri kojem se osoba panično ponaša, plače, lupa nogama, a ponekad se i krene kretati. Do njega dolazi kada dijete ima poteškoća u prijelazu iz jedne faze sna u drugu. Većina se ljudi s poteškoćama u prijelazu iz različitih faza sna nakratko probudi, no ako se to ne dogodi, može doći do pojave noćnog straha. Ova pojava se može pojaviti kod djece te najčešće s vremenom spontano nestane.
Čini mi se da ste Vi već pokušali različite metode kojima biste uspavali Vašu kćer. U ovom trenutku, željela bih Vam napomenuti kako stvaranje opuštene atmosfere i izbjegavanje uzbuđenja prije spavanja pomaže djeci da zaspu. Također, možete pola sata prije odlaska na odmor naglasiti kako će uskoro uslijediti isti kako biste pripremili dijete. Važno je da vrijeme prije spavanja ne provodi u zahtjevnim fizičkim aktivnostima koje bi ju mogle dodatno pobuditi, već one trebaju biti mirnije kako bi i samo tijelo pripremila za odmor. Isto tako, preporuča se izbjegavati ekrane prije spavanja pa predlažem da uređaje poput televizije, mobitela ili tableta dijete ne koristi barem pola sata prije spavanja budući da to može izazvati dodatno uzbuđenje i otežati usnivanje. Možete zajedno pokušati neke tehnike relaksacije kao što su maženje s kćeri, duboko disanje (udahnite dok brojite do tri i zatim izdahnite), možete isprobati neke od tehnika vizualizacije – lezite na tiho mjesto i zatvorite oči, zatim umirujućim glasom sporo govorite da zamisli kako se nalazi na nekom lijepom mjestu i kako zajedno radite nešto lijepo te spomenite što više detalja. Također, možete neko vrijeme pratiti ponašanje Vaše kćeri i uspostaviti novi obrazac spavanja koji bi više odgovarao njenim potrebama koje se mijenjaju. Moguće je da se potreba za spavanjem popodne smanjuje budući da većina djece prestaje spavati poslijepodne u dobi od 3 do 5 godina. Isto tako, kada dođe vrijeme spavanja, važno je da Vi budete što je više moguće opušteni i smireni te na taj način pokažete kćeri kako nema razloga za brigu. To će vjerojatno potrajati, ali važno je da ustrajete i budete strpljivi. Uz to, ako vidite da plače i boji se, zagrljajem i utjehom joj možete poslati poruku da ste uz nju i na taj način joj pomoći u reguliranju emocija. Djeca njezine dobi nemaju vokabular potreban za detaljan razgovor o strahovima, tako da je u redu da Vaša blizina bude nešto što će joj pomoći u nošenju s neugodnim emocijama.
Nadalje, željela bih napomenuti kako se često u dobi u kojoj se trenutno nalazi i Vaša kćer javljaju teškoće sa spavanjem ili neki drugi oblici ponašanja kojima djeca pružaju otpor svojim roditeljima i traže njihovu pažnju. Ta promjena je specifična i prirodna za djecu u dobi od dvije godine jer u ovoj dobi djeca testiraju granice roditelja, odnosno provjeravaju što smiju, pokušavaju pomaknuti već postavljene granice i steći određenu kontrolu nad svojom okolinom. Stoga je postavljanje granica u ovoj dobi izazovan zadatak, međutim neizostavan jer one djeci pružaju sigurnost. Također, ako se plač noću bude pojavljivao i dalje, potičem Vas da posjetite liječnika, odnosno Vašeg pedijatra koji će Vas moći uputiti dalje ako bude potrebe.
Isto tako, željela bih napomenuti kako uz brigu za dobrobit Vaše kćeri, ne zanemarite brigu za vlastito zdravlje i osjećaje. Možete odvojiti vrijeme za sebe kako biste se posvetili aktivnostima koje Vas opuštaju te biste se na taj način lakše nosili s izazovima roditeljstva.
U slučaju da imate još pitanja, možete se ponovno javiti ovim putem ili nazvati besplatnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Linija je otvorena radnim danom od 9 do 20 sati i možete se javiti s ovim ili bilo kojim drugim pitanjem vezanim uz temu roditeljstva. Još jednom bih Vas htjela pohvaliti za trud koji ulažete u odgoj i zahvaliti Vam na povjerenju koje ste iskazali javljanjem.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
janina06
|
05.09.2019. 21:30
Zahvaljujem na iscrpnom odgovoru.
Sto se tice novonastalih situacija nije bilo nista sto bi je moglo uznemiriti.
Inace je jedna vesela djevojcica, ima bogat vokabular, relativno brzo je pocela govoriti. Isto tako jako je osjecajna.
Ako smo u blizini djece koja placu ona jos nekoliko dana ispituje zasto se beba plakala..
Iskreno, moguci razlog ovog nespavanja je mozda strah od odvojenosti, tj. svaku vecer me pita ''mama sutra neides na posao? ''.
Ja joj na to odgovorim da moramo tata i mama ici na posao da zaradimo novce, te da mozemo ici u ducan kupiti svasta, ici na kavu... Kada joj odgovorim da sam sutra doma i ujutro se probudi i kaze '' super mama, doma si. ''
Sto se tice placa u snu, najcesce je kada ne spava popodne. Zna se dogoditi da se rasplace kada je i spavala popodne. Najcesce je da se okrene i pocinje plakati. Iz sna se ne budi, i ne mogu je probuditi.
Zagrlim je jako i pricam joj. Nakon nekog vremena se smiri, lezi mi na prsima i onda je tek spustim u krevetic.
Zahvaljujem jos jednom.
Lp
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
09.09.2019. 20:50
Draga mama,
hvala Vam na ponovnom javljanju. Iz Vaših sam upita stekla dojam da se Vi i suprug trudite svojoj kćeri omogućiti sigurnost, toplinu i podršku koje su važne za sretno djetinjstvo te Vas ovim putem pohvaljujem zbog toga.
Napisali ste da je Vaša kći vesela i osjećajna djevojčica bogatog vokabulara, što mi je drago pročitati. Ako sam dobro razumjela, u zadnje vrijeme u Vašoj obitelji nije bilo nekih velikih promjena koje biste povezali s kćerinim odbijanjem spavanja popodne. Navodite da mislite kako bi razlog nespavanja mogao biti strah od odvojenosti jer Vas djevojčica često ispituje hoćete li biti s njom i pokazuje olakšanje kad čuje da ćete biti s njom kod kuće. Napisali ste da se plač u snu uglavnom javlja ako nije spavala popodne, ali povremeno se javi čak i ako nije preskočila popodnevni odmor. Osim toga, naveli ste da ju smirujete zagrljajem i pričanjem te da se djevojčica s vremenom smiri i nastavi spavati. Vjerujem da Vas njeni strahovi i plakanje mogu uznemiriti te da Vam nije lako nositi se s njima. Spomenuli ste i da Vaša kći primjećuje kad su druga djeca oko nje uznemirena i razmišlja o tome što ih je moglo uznemiriti.
Prvo bih se osvrnula na nespavanje i mogući strah od odvajanja kod djevojčice. U dobi od dvije godine često se kod djece javlja separacijska anksioznost, odnosno strah od napuštanja od strane bliskih osoba. Moguće je da djevojčicu brine hoćete li suprug i Vi biti kod kuće kada se probudi i važno joj je znati hoće li idući dan provesti s Vama. Pohvalila bih Vaše reakcije u situacijama kad Vas kći pita hoćete li biti s njom i potaknula Vas da joj nastavite smireno i iskreno odgovarati na ta pitanja i pokazivati joj da volite provoditi vrijeme s njom. Također, odvajanje od djeteta često teško pada i roditeljima pa bih Vas potaknula da, ako i sami proživljavate neugodne osjećaje pri pomisli da nećete provesti dan s kćeri, pripazite da pred njom ne pokažete intenzivne emocionalne reakcije (poput plakanja) koje bi mogle dodatno pojačati njen strah od odvajanja. Također, važno mi je napisati da je ovaj strah prolazan i da se obično postepeno gubi nakon treće godine kad djeca nauče da su roditelji konstanta u njihovom životu te da su tu za njih i vole ih, iako moraju ići na posao i ne mogu im posvetiti svoj cijeli dan.
Nadalje, što se tiče plača u snu, drago mi je pročitati da ste pronašli metode smirivanja koje pomažu i nakon kojih Vaša kći nastavlja mirno spavati. Kao što sam Vam napisala u prošlom odgovoru, moguće je da se radi o noćnom strahu, koji se može pojaviti kod djece te najčešće s vremenom spontano nestane. Ako se plakanje nastavi i bude Vas brinulo, potaknula bih Vas da se javite pedijatru koji Vas po potrebi može uputiti dječjem psihologu.
Na kraju bih se osvrnula na kćerino primjećivanje tuđih osjećaja i reagiranje na drugu djecu koja plaču. Iz informacija koje ste iznijeli u svojim upitima, dobila sam dojam da Vaša djevojčica ima nešto izraženiju senzibilnost. Senzibilnost je osobina koju karakteriziraju osjećajnost, empatija, razumijevanje svojih i tuđih osjećaja, kao i nešto intenzivnije emocionalne reakcije. S obzirom na tu mogućnost, potaknula bih Vas da s njom razgovarate o osjećajima, date joj mogućnost da izrazi svoje mišljenje i osjećaje te da joj pružite nježnost i strpljenje prilikom njenih vlastitih emocionalnih reakcija.
Voljela bih Vas još jednom pohvaliti na trudu koji ulažete u odgoj i zahvaliti Vam na ponovnom javljanju. Ako budete imali još pitanja, možete se ponovno javiti ovim putem ili nazvati besplatnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Lijep pozdrav.
Hana Hrpka, prof.
|
