|
Autor
|
Poruka
|
|
Ana
|
29.09.2008. 10:22
Molim Vas, pomozite mi u vezi mog starijeg djeteta jer ovo već prelazi u granice ludila. Jutros sam joj najnormalnije rekla da se obuče, ona je odmah graknula na mene da zakaj ja stalno vičem na nju, a zaista uopće nisam. Svako jutro joj govorim jedno te isto, ali ona kao da neke stvari radi namjerno. Ja više ne znam kako da to pretrpim, a baš mi to sad jako treba u trudnoći. Unaprijed hvala
|
|
Hana Hrpka, prof.
|
01.12.2008. 17:17
Poštovana,
vidim da ste zabrinuti zbog svojeg ponašanja i odnosa prema starijem djetetu. Mislim da ste jedan veliki korak napravili što ste prepoznali problem te se javili na ovaj forum za pomoć.
Svakom se roditelju može dogoditi da prepozna u sebi osjećaje prema djeci koji nisu u skladu sa društvenim normama i vrijednostima. Društvo štiti djecu te nalaže roditelju da djecu treba voljeti i čuvati od štetnih utjecaja.
Napisali ste da ne volite oba djeteta podjednako, tj. da manje volite svoje starije dijete koje je ujedno i dijete od Vašeg bivšeg supruga sa kojim danas jedva i razgovarate. Također sam zamijetila rečenicu u kojoj navodite da starija kćer nije ni malo nalik na Vas već na supruga. Vjerujem da u sebi držite još neke negativne osjećaje prema bivšem suprugu te postoji mogućnost da negativne osjećaje prema suprugu projicirate na svoju stariju kćer.
No, to je samo pretpostavka. Zaista mi je teško ovim putem govoriti o razlozima Vašeg ponašanja i odnosu sa djetetom. Ono što je sigurno da dijete može osjetiti i prepoznati loše ponašanje roditelja prema njemu/njoj te da može zamijetiti različiti pristup prema djeci od strane roditelja. Reakcije na takvo ponašanje roditelja su različite - dijete se može ponašati buntovno, agresivno, ali može se i povući u sebe i smanjiti komunikaciju sa okolinom na minimum.
Dijete koje se osjeća nevoljeno i neprihvaćeno može razviti niz posljedica takvog ponašanja-nisko samopouzdanje, loše komunikacijske vještine, zbog prihvaćenosti u društvu može posezati za cigaretama, alkoholom, drogama, može doći do loših ocjena u školi i dr.
Iz svih navedenih razloga vrlo je važno da potražite pomoć stručnjaka kako bi dobili uvid u razloge svojeg ponašanja te našli načine kako unaprijediti odnos sa svojom kćeri. Bez obzira tko je tata Vašoj kćeri, Vi ste joj mama i kao roditelj imate odgovornost da to dijete izraste u jednu kvalitetnu osobu koja će uspješno moći ostvarivati socijalne kontakte, naći posao koji voli te osnovati obitelj ako želi.
Svakom djetetu je potrebna podrška i ljubav od strane roditelja. Iskreni razgovor sa djetetom je nužan kako bi se prepreke prešle. Ukoliko primjećujete promjene u djetetovom ponašanju, ono Vam tim putem zasigurno želi nešto reći. Napisali da na stariju kćer često vičete, pa nije onda ni toliko čudno da se dijete na isti način ponaša prema vama kada se osjeća loše.
Za pomoć se možete obratiti u Savjetovalište za roditelje i djecu koje se nalazi u Dječjoj kući Borovje (u sklopu udruge Hrabri telefon) na adresi Bože i Nikole Bionde 32. Sve informacije možete dobiti na broj telefona 01 6112 758.
Također, pomoć psihologa možete dobiti preko liječnika opće prakse (možete i tražiti uputnicu psihologa/psihijatra na Rebru, samo nisam sigurna koliko ćete morati čekati).
Želim vam sreću,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Ana
|
03.12.2008. 15:47
Puno vam hvala na odgovoru, zanima me moram li ja na te razgovore ići sama ili s njom? Jer s njom sam već davno bila kod psihologa u našem domu zdravlja prije nego sam se trebala udati drugi put. Bilo je dobro jedno vrijeme, a sad opet ne znam. Ona ima već 10 godina i mislim da je već i ušla u pubertet, pokušavam uspostaviti bolji kontakt s njom, ali imam osjećaj kao da ona uopće ne želi slušati. Ne znam s čime to ima veze, možda jer trebam sad i treći put roditi, ne razumijem. Što god joj pokušam na lijepi način objasniti, ona samo počne plakati i tu se ja izgubim, počnem vikati jer me nervira što stalno plače bez razloga. Ne znam, sada sam trenutno već skoro 8 mjeseci trudna pa sumnjam da ćemo sad ići igdje, jedno sam joj vrijeme govorila da ako se nešto ne promijeni da će ići živjeti kod tate što ona, sama kaže, ne želi (pitam se zašto), onda je jedno vrijeme mir, onda opet počne sa divljanjem, onda joj ja opet prijetim nečime i tako unedogled. Ne znam, znam da sam dosta pogriješila od samog početka i nije to sad lako promijeniti, zato se pitam treba li i ona negdje ili je ipak samo u meni problem? Unaprijed hvala, još jednom.
|
|
Ana
|
15.12.2008. 13:52
Poštovana doktorice, jesam li ja loša majka ako ne želim da ona više živi sa mnom nego sa ocem, ona je jednostavno nemoguća, ne sluša baš ništa, kad joj kažem nešto ona preokreće očima, stalno želi biti kod bake druge tj. kod moje bivše svekrve i jednostavno nemam osjećaj da smo joj mi uopće bitni u životu. Ne znam više što da radim, imam osjećaj da bi bilo najbolje za sve da ona živi s njima kad joj je tako dobro gore.
|
|
Hana Hrpka, prof.
|
07.01.2009. 16:47
Poštovana gospođo,
Vidim da ste i dalje zabrinuti sa ponašanjem Vaše kćeri te da se stanje za sada još nije promijenilo.
Odmah Vam na početku moram reći da dijete voli svoja oba roditelja i sigurno želi biti voljeno od strane svakog. Mislim da ste djetetu jako bitni bez obzira na što Vam se čini da joj odgovara boraviti kod druge bake(Vaše svekrve). Ponekad djeca kada se osjećaju zanemareno provlače pažnju na vrlo neobične načine. To što kažete da Vaša kćer često plače može biti i jedan način privlačenja pozornosti na njene osjećaje. Naveli ste u 8. mjesecu trudnoće. Vjerujem da ste sretni zbog trudnoće i razumljivo usmjereni na rođenje novog djeteta. No, postoji mogućnost da se Vaša kćer zbog toga osjeća posebno isključeno i da je u strahu od gubitka Vaše ljubavi i pozornosti. Vrlo je bitno da razgovarate sa kćeri o dolasku novog djeteta, da joj kažete da je i ona Vaše dijete te da ćete ju i dalje voljeti neizmjerno i biti uz nju što god joj treba.
Kada Vaša kćer pokazuje neobične načine ponašanja i reagiranja (agresija, iznenadni plač i dr.), pokušajte razgovarati sa njom o tome što joj se događa, zbog čega tako reagira, zagrlite ju, pokažite da ste uz nju. Moguće je da njene reakcije proizlaze iz njene nesigurnosti i straha da ne izgubi Vas i Vašu ljubav. Vjerujem da Vas ponekad njene reakcije „izbace iz takta“, no u takvim situacijama se pokušate smiriti i otvorenim pitanjima doći do iskrenih odgovora (npr. Jako sam zabrinuta za tebe kada plačeš, zanima me što osjećaš, čime sam te povrijedila?“)
Također kada rodite dijete, nemojte isključivati kćer iz brige za dijete. Objasnite joj potrebe dojenčeta, zamolite ju za pomoć, dajte joj na važnosti. Npr. neka Vam pomogne u mijenjanju pelena, u nošenju stvari, kasnije i u pripremi hrane. Također može preuzeti dio brige Vašeg drugog djeteta koje ima 2. godine. Vrlo je bitno da je pohvalite svaki put kada Vam pomogne i kažite joj koliko Vam to puno znači.
Kada se oporavite od poroda, preporučujem da odete u neko savjetovalište za roditelje i djecu kako bi Vas stručna osoba uputila u načine postupanja sa kćeri i promjene do kojih bi trebalo doći. Za pomoć se možete obratiti u Savjetovalište za roditelje i djecu koje se nalazi u Dječjoj kući Borovje (u sklopu udruge Hrabri telefon) na adresi Bože i Nikole Bionde 32. Sve informacije možete dobiti na broj telefona 01 6112 758. Potrebno je da na razgovore dođete zajedno sa kćeri.
Vjerujem da Vam se odnos Vas i kćeri čini kompliciranim i teškim, ali sigurna sam da iskrenim i otvorenim razgovorom uz pomoć stručne osobe možete doći do promjena. Ipak je riječ o Vašem djetetu. Bez obzira koliko se loše slagali sa njenim ocem, Vaša jest odgovornost da joj osigurate sigurno odrastanje i ljubav.
Hana Hrpka, prof.
|
|
Ana
|
19.05.2009. 00:17
POštovana doktorice, evo mene opet, nažalost tek sam danas pročitala Vaš odgovor. Ne mogu trenutno nigdje u savjetovalište radi bebe koja sam rodila. Nemam pomoć ni od koga skoro, mama mi radi stalno (mada živi ispod mene), svekrva mi dođe tu i tamo nešto pomoći, uglavnom sama sam. Najstarija kćer je jako lijena, kažem joj da mi pomogne, njoj se ništa ne da, onda sam ljuta jer se u vlastitoj kući osjećam kao rob. Ona bi samo hodala po vani sa svojim prijateljicama. Sad će navršiti 11 godina. Sve što moj muž i ja napravimo za nju, na ničemu kao da nije zahvalna. S njim se redovito svađa, što god joj on kaže, ona preokreće očima i tako. Ne svađa se samo s nama, i sa mojom mamom, i sa svojom drugom bakom i dedom, a tatu uopće skoro ne viđa mada smo udaljeni 200 metara. Nigdje ju ne odvede, ima curu koja ne voli baš moju kćer i tako. Ja sam svakim danom sve nervoznija, skoro sam bila i mlijeko izgubila jer dojim malu, ne znam više. U školi je popustila, neće učiti, kad joj kažem da mora jer će joj poslije biti teže, ona samo plače i kaže da joj se ne da, učiteljica mi se žali na nju da je nemoguća, da stalno priča. Ja jednostavno ne mogu na kraj s njom. A kad joj trebaju novci za nešto ili kad ju trebam negdje pustiti, onda nešto i napravi, ali sve onako preko volje. Dosta mi je toga, a ne vidim više izlaz.
|
