izbezumljena mama
|
26.02.2011. 14:55
Poštovani,
Ja sam mama jednog dječaka od 9 godina koji ima problema u školi. Problemi se vide od prvog razreda, ali sada već prelaze svaku granicu. Moj sin je vrlo živo i tvrdoglavo djete koje ima stalno mnogo toga za pričati, prema mojem mišljenju i mišljenju razrednika voli biti u centru pažnje. Kada je krenuo u prvi razred bilo je problema sa šetanjem po razredu ali to se smirilo. Većina stvari u školi je njemu glupa i ne voli sudjelovati u zajedničkim aktivnostima. Na tjelesnom ne voli vježbati (izvan škole pohađa sportske aktivnosti i dobar je u njima), na glazbenom ne voli pjevati i plesati. Onda mene pozovu u školu i sve se popravi na neko vrijeme. Tako je bilo i nedavno i ja sam zvala u školu da provjerim da li je sve u redu i učiteljica je rekla da je sve super i da se popravio, da bi drugi dan učiteljica me nazvala da se roditelj predsjednice razreda došao žaliti u školu na mojeg sina jer je dan prije na puto iz škole grudao djevojčicu, te da ju maltretira na putu iz škole. Ja sam sa njime razgovarala o tome na koji način ju maltretira i on je meni rekao da je nekoliko puta došao iza njenih leđa i rekao bu. Kada sam učiteljicu upitala na koji način ju je maltretirao, nije znala. U školi vrijedi pravilo zapisivanja od strane učenika i to se onda tužaka učiteljici, koja vodi evidenciju o ponašanju učenika u svojoj bilježnici. On ne voli tužakati i mnogo stvari koje mu u školi upute djeca ne kaže niti kod kuće niti u školi, akda kaže i ima svjedoka da on to nije napravio opet ispada kriv. Žali se da je za sve što se u školi napravi on kriv, pa makar i nije pored i ja mu vjerujem , te da više ne želi ništa u školi reči učiteljici jer mu nebude vjerovala opet bude on kriv. On nije jedini u razredu i ne može stalno biti sve kriv, ne znam možda imam krivo razmišljanje. Uglavnom, ići će kod pedagoga na razgovor zbog svojeg ponašanja jer ispada da se stalno svađa, tuče i ometa druge u nastavi. Ja stvarno više ne znam što napraviti i da li da mu vjerujem ili ne? Molim Vas za pomoć
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
03.03.2011. 18:05
Poštovana Mama,
prvo bih Vam se htjela zahvaliti što ste se odlučili javiti za savjet. Iznimno je pohvalna Vaša briga i angažman kao majke u rješavanju situacije vezane za Vašega sina.
Čitajući Vaš post čini mi se da se osjećate pomalo frustriranom i bespomoćnom jer niste sigurni što učiniti. Ponekada nam se čini da smo istrošili sve mogućnosti djelovanja, no to ne znači da one zaista ne postoje. Iz Vaših riječi djeluje mi da ste i tužni zbog cijele situacije jer, ako sam dobro shvatila, ona postaje sve gora. Razumijem da nije lako nositi se s tim problemom, da Vam je teško i da želite pomoći sinu koji, kako navodite, uvijek ispadne kriv za sve što se dogodi u školi.
Kada kažete „živo i tvrdoglavo dijete“ na što se to konkretno odnosi? Možete li mi navesti neke od primjera njegovog ponašanja koje Vi i učiteljica zamjećujete kao neadekvatne? Osim glazbenog i tjelesnog, navodi li Vaš sin neke druge aktivnost koje u školi smatra nezanimljivima te razloge zbog kojih ih takvima smatra? Ukoliko ne govori o razlozima njegove nezainteresiranosti za aktivnosti, mislim da bi bilo važno da Vi potaknete razgovor o toj temi.
Također, ako sam dobro shvatila, djevojčica iz sinovljeva razreda navodi da je maltretirana i da je zbog toga njezin roditelj došao u školu i požalio se učiteljici, no da učiteljica ne zna navesti konkretna ponašanja Vašega djeteta i način na koji se maltretiranje odvija. Dobro ste postupili kada ste sa svojim djetetom razgovarali o tome što se zaista događa između njega i djevojčice. Navodite da ga drugi optužuju za neke situacije za koje on nije kriv. Jeste li ga pitali da što on misli zašto do toga dolazi? Jeste li razgovarali s njim o tome kako se osjeća u cijeloj ovoj situaciji? Važno je obratiti pažnju na djetetove osjećaje jer ukoliko se oni mogu razumijeti učinjen je jedan korak prema rješenju problema. Važno je dijete učiti samokontroli, pohvaliti ga za prihvatljivo ponašanje te je bitno i postavljanje granica kako bi dijete znalo što je dopušteno, a što nije, a granice moraju biti primjerene za dob, jasne, konkretne i dobro definirane te trebaju uvažavati potrebe drugih, ali i potrebe djeteta. Naveli ste kako ste u kontaktu s učiteljicom. Možda bi mogli i s njom porazgovarati zbog čega je on „krivac za sve“. Isto tako, možete eventualno porazgovarati i s drugim roditeljima i zatražiti njihovo viđenje cijele situacije.
Kažete da vjerujete svojemu sinu. Jako je lijepo i važno da među roditeljem i djetetom vlada povjerenje. Ali, ukoliko u vašem odnosu u bilo kojem trenu osjetite nepovjerenje ili sumnjate u iskrenost djeteta, važno je o tome razgovarati. Razgovor bi trebao biti bez optuživanja i pretpostavljanja, kako s Vašim djetetom tako i s osobama s kojima dolazi u kontakt.
Također bih voljela znati jeste li zbog navedenih stvari posjetili dječjeg psihologa u školi (ako postoji) ili izvan nje? Možda bi bilo dobro da to učinite ako već niste jer riječ je o stručnjacima koji su osposobljeni i educirani za takvu vrstu problema.
Ako imate osjećaj da se sami trenutno ne možete nositi s ovom situacijom, preporučila bih vam savjetovalište (ovisno odakle dolazite) za roditelje u kojemu će Vam dati korisne savjete koji Vam mogu biti od neizmjerne pomoći. Ako ste iz Zagreba, u sklopu Dječje kuće Borovje postoji Savjetovalište za roditelje i djecu pa ih možete nazvati i naručiti se na broj 01/6112 – 758. Adresa Savjetovališta jest Ulica Bože i Nikole Bionde 32, 10 000 Zagreb.
Naposljetku, željela bih Vam ponuditi i opciju besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabroga telefona svakim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800, koju možete nazvati i Vi i Vaš sin i popričati s educiranim volonterima. Također, Hrabri telefon ima i chat na www.hrabritelefon.hr, svakim radnim danom od 15 do 18 sati na koji se možete obratiti.
Nadam se da će Vam nešto od napisanoga koristiti i još jednom Vam zahvaljujem što ste ukazali povjerenje i javili se za savjet.
Sretno i želim Vam brzo i uspješno rješavanje problema,
Hana Hrpka, prof.
|