|
mjesec
|
16.06.2011. 21:20
Poštovani, molim za pomoć.
Majka sam curice Vite stare 3 godine i 4 mjeseca.
Od 1 godine i 7 mjeseci ide u jaslice a jesenas je krenula i mlađu skupinu u vrtiću, dvojezičnu. Sve je bilo u redu do prije mjesec dana, kada se počela agresivno ponašati, čak je i ugrizla jednu curicu u grupi s kojom se i inače igra i voli ju. tete kažu iz čista mira. Da uopće nije bilo povoda.
Voli ići u vrtić, voli se igrati s djecom u skupini, ali mi nije jasno što se događa.
Oduvijek je bila suosjećajna i nježna i sad se to sve promjenilo. Gura drugu djecu, udari, baca pjesak na njih kada su u pješčaniku.
kada je samnom vani to se ne događa, igra se s drugom djecu i sve bude u redu. Jedino u vrtiću, tako su mi rekle odgajateljice i da se promjenila na gore, da ne sluša i da ne poštuje pravila.
Dječak s kojim se dosta igra u parku je vrlo agresivan, tuče sve oko sebe, Vitu je par puta ugrizao do krvi, ni njega nije nikada udarila niti mu je vratila, a kad ju pitam zašto ga malo ne opomene ona kaže ma neću mama on je mali.
Vitina baka radi u vrtiću kao odgajateljica, to joj nije bio problem i odlično je prihvatila da je baka tu na poslu i stvarno nije bilo problema. Nema ni sada.
No baka mi je poručila da suprug i ja zajedno s njom (bakom) moramo ozbiljno porazgovarati jer se Vita promjenila, ne sluša, maltretira drugu djecu itd itd...Ja sam puno već pričala s Vitom, zaista se trudim, puno vremena provodim s njom, dan joj je uvijek ispunjen, ja vidim da je malo živahnija i da manje sluša, ali se nas dvije uvijek na kraju dogovorimo. Ovo njezino ponašanje kako mi je prezentirano od strane vrtiće pa i moje svekrve me jako zabrinulo. Trebam li ju voditi kod stručnjaka ili se mogu nadati da je nekakva faza i da će proći.
Ne znam sve mi to tako grozno zvuči...jasno mi je da se mijenja i razvija svoju svijest ali ne razumijem što se događa u vrtiću da se ona tako ponaša????
Hvala vam na odgovoru.
Zabrinuta mama.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
24.06.2011. 12:35
Draga Zabrinuta mama,
hvala Vam što ste se javili Hrabrom telefonu za savjet.
Pohvalno je što se trudite pronaći objašnjenje i rješenje za situaciju u kojoj ste se našli zbog
agresivnih postupaka Vaše kćeri. Čitajući Vaš e-mail dobila sam dojam da ste pomalo zbunjeni
i preplašeni. Primijetila sam da ste zabrinuti za svoju kćer i njezinu okolinu i da ne znate kako
postupiti u ovoj osjetljivoj situaciji.
Vaša reakcija nije neočekivana, s obzirom na činjenicu da agresivno ponašanje djeteta redovito
predstavlja nepoželjan, težak i neugodan oblik socijalne aktivnosti za njegovu okolinu, a pogotovo
roditelje. No, na sreću, nema razloga za preveliku brigu, jer je takav tip ponašanja očekivan i
učestalo se javlja kod vršnjaka Vaše kćeri. Naime, djeca u toj dobi postaju svjesna svojeg Ja,
znaju da mogu nešto raditi po svojoj volji, da nešto može biti onako kako ona žele. Vaša kći
sada započinje razvijati svoju samostalnost i individualnost, no, za razliku od ranijih iskazivanja
nezadovoljstva plačem, ona se sada "bori" za sebe te svoje konflikte s okolinom rješava griženjem,
udaranjem, bacanjem pijeska ili inaćenjem. Na žalost, ona još ne zna verbalno izraziti svoje
želje i ljutnju, a u spomenutim stresnim situacijama za nju je trenutno najlakše i najučinkovitije
upotrijebiti fizičku agresiju.
Naravno, to nije prihvatljiv način ponašanja i ne treba ga odobravati. U e-mail-u ste spomenuli
kako često razgovarate s Vitom i provodite puno vremena s njom, što je pohvalno i zasigurno
pozitivno utječe na nju i njezin razvoj. Naime, kada se roditelji nađu u ovakvim situacijama vrlo
je važno da razgovaraju s djetetom o svim aspektima i posljedicama takvog ponašanja: "Što se
dogodilo? Što si htjela postići? Kako ćeš to zatražiti (zamoliti, pitati)?...".
Tijekom razgovora pripazite da Vaš rječnik i objašnjenja budu razumljiva djetetu. Bilo bi dobro da
obratite pozornost na to da poruke koje šaljete ne budu previše apstraktne; pokazalo se učinkovitim
korištenje Ja-poruka, npr. "Tužna sam kada ne poštuješ naš dogovor." i usmjeravajućih poruka,
npr. "Reci joj Makni se.", umjesto direktne zabrane "Nemoj gurati djevojčicu.". Također, možete je
podsjetiti na njezina iskustva i povezati ih sa iskustvima djece u vrtiću, npr. "Sjećaš li se kako te je
boljelo kad te dječak iz parka ugrizao? Tako i djevojčicu iz vrtića boli kada ju ugrizeš.". Pritom bi
bilo dobro da pripazite kako ne biste Vitu pretjerano opterećivali ovom tematikom; ostavite prostora
za razgovor o drugim temama. Isto tako, ne zaboravite redovito pohvaliti Vašu curicu kada se lijepo
ponaša. Nagradite ju lijepim riječima ili dodatnim minutama igre kada se lijepo igra s drugom
djecom i kada je pristojna.
U svakom slučaju, uvjerena sam da će razgovor i poticanje prosocijalnog ponašanja te jasno
neodobravanje agresije zasigurno potaknuti Vašu kćer na početak verbalnog rješavanja konflikata i
što brže svladavanje razvojne faze u kojoj se trenutno nalazi. Razgovor je važan i zbog informacija
koje ćete joj prenijeti i zbog primjera koji joj tim načinom rješavanja problema dajete, jer sklonost
agresivnom ponašanju počinje se stabilizirati već u ranom djetinjstvu pa dijete bira agresivno
ponašanje kao izlaz iz različitih socijalnih situacija. Ako ne nauči nove načine ponašanja te ako ga
u agresivnim ispadima svjesno ili nesvjesno podržite, povremena i privremena agresivnost može s
vremenom postati uobičajeni oblik ponašanja u većini socijalnih situacija u kojima se dijete osjeća
nelagodno.
Ukoliko se ponašanja koja ste opisali, bez obzira na Vaš trud i angažiranost, ipak učestalo
intenziviraju možda bi bilo dobro da se posavjetujete sa psihologom ili nekom drugom stručnom
osobom.
Iako nisam upoznata sa situacijom, ne bih se bezrezervno složila sa odgojiteljicama da je Vita iz
čistog mira ugrizla drugu djevojčicu. Naime, odrasli često ne primjećuju sve segmente situacije
i odnosa među djecom, tako da je vrlo lako odgojiteljici mogao promaknuti sam povod ugriza ili
bacanja pijeska na drugu djecu. Naime, trogodišnja i četverogodišnja djeca fizičkom agresijom
najčešće izražavaju nezadovoljstvo, ljutnju, tugu, "ventiliranje" nakon neke stresne situacije.
Ukoliko se želite još detaljnije pozabaviti tematikom odgoja djeteta, preporučila bih Vam
knjigu "Vaše kompetentno dijete" Jaspera Juula ili knjigu Gordane Buljan Flander i Ane
Karlović 'Odgajam li dobro svoje dijete?'
Uživajte u svom djetetu!
Ako imate dodatna pitanja ili želite porazgovarati o onome što Vas muči, možete i nazvati besplatnu
i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona svakim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800.
Također, Hrabri telefon ima i chat na www.hrabritelefon.hr, svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Sretno i lijep pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
