Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1417

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Prvašić i stres


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

toolaa

06.10.2015. 13:00

Poštovani
Moj prvašić u školi ponekad ima problema sa disanjem (ne može do zraka, po njegovom opisu) i povremeno se žali na bol u desnoj strani grudnog koša. S obzirom na to da takve simptome nije imao prije polaska u školu, pretpostavljam da se radi o stresu.Naime, početak škole je bio vezan uz nekoliko stresnih situacija u razredu (vezanih uz drugu djecu, ne njega osobno, i mjenjanje učiteljice, pa na kraju i razredne skupine). Vjerujem da je to glavni razlog. Strah od odvajanja kod njega nije bio prisutan niti pri polasku u vrtić, u kojem nikada nije pokazivao znakove nelagode, dapače, jako ga je volio, a i višednevni ostanak kod djeda i bake, odlazak u igraonicu ili bilo gdje drugdje nikada nije bio problem.
Pametan je dječak, radoznao je i "gladan" znanja i informacija koje nadilaze njegov uzrast, lako i rado sklapa prijateljstva, lako svladava nastavni program, učiteljice imaju samo riječi hvale za njegovu kooperativnost u razredu, no vrlo je senzibilan. Sa dvije i pol godine imao je fazu jakog mucanja (gotovo da nije mogao govoriti) koja je prošla sama od sebe i tek se ponekad javlja u stanju uzbuđenosti. Također, svaku fizičku bolest ili životnu promjenu (viroza, putovanje, škola...) prati faza noćnog mokrenja. Čini se da svaki zdravstveni ili psihički disbalans kod njega izaziva fizičku reakciju. Kako mu pomoći? Žao mi je da ne uživa u školi, jer mislim da ima sve predispozicije da mu škola bude draga. Također me zanima je li vjerojatno da su fizički simptomi koje osjeća (bol u prsima, nedostatak zraka, poekad i lagana bol u trbuhu) posljedica stersa?

Hana Hrpka, prof. psih.

09.10.2015. 16:35

Draga mama,

prije svega Vam se želim zahvaliti na javljanju Hrabrom telefonu i na ukazanom povjerenju.

Čitajući Vaš upit, dobila sam dojam da ste majka puna ljubavi i brige za svoje dijete, koja brižno i pažljivo prati razvoj svoga sina i koja je spremna čuti mišljenje sa strane, kako bi mu osigurala ono što je u njegovom najboljem interesu. Pohvaljujem Vaše javljanje i nadam se da će Vam ovaj odgovor pomoći u daljnjim koracima.

Ako sam Vas dobro razumjela, Vaš je sin krenuo u prvi razred osnovne škole, no od tada su se počeli javljati češći tjelesni bolovi i smetnje (bol u prsima, nedostatak zraka i nemogućnost normalnog udaha). Voljela bih Vas odmah malo umiriti i reći Vam kako su to česti oblici reakcije kod djece. Kao što ste i sami primijetili, takvi oblici tjelesnih smetnji kod Vašeg sina uvijek su vezani uz, za njega, stresnu i novu situaciju. Djeca često ne znaju kako izraziti i objasniti svoje osjećaje verbalnim putem drugoj osobi pa tako potiskuju osjećaje u sebe, nastojeći se nositi sami s njima. Dugotrajno nakupljanje takvih osjećaja nije dobro za dijete i ono ih mora izbaciti na neki način, što se u njihovoj dobi očituje kroz fizičku bol. Bol u prsima, nedostatak zraka, bol u području trbuha, glavobolje ili pojava tikova, jedni su od najčešćih simptoma koji se pojave uslijed neke stresne situacije. Iz onoga što ste napisali, iščitavam kako je Vašem sinu početak školske godine bio ispunjen s nekoliko stresnih situacija (promjena učiteljice, razredne okoline i nekoliko situacija u kojima se on nije dobro osjećao). Navedene situacije, kao i sam početak školske godine, novog i nepoznatog razdoblja života, vjerojatno su bile izvor stresa i nesigurnosti kod Vašeg sina. Iz onog što ste naveli, uočavam kako su se tjelesne reakcije na stresnu i nepoznatu situaciju, javljale kod njega i u ranijoj dobi. Kad takve smetnje traju dulje, roditelji obično potraže pomoć liječnika te započinju medicinske pretrage kako bi se pronašao uzrok teškoćama. Kad medicinske pretrage ne otkriju ništa što bi se moglo povezati s navedenim bolovima, ovakve reakcije mogu se pripisati stresu. Savjetovala bih Vam da razgovarate s djetetom o simptomima koje ste naveli, pokušajte saznati u kojim se situacijama javljaju i što osjeća u trenutku kada se pojavljuju. Pružite mu podršku, dajte mu do znanja da ga razumijete te pokušajte zajednički pronaći rješenje koje bi mu moglo pomoći u takvim situacijama (duboko disanje, usmjeravanje pažnje na neki drugi objekt, brojanje brojalice i sl.). U vremenu koje provodite zajedno i u kojoj ste u opuštenoj situaciji, bilo bi dobro da pričate o osjećajima, o tome na koje ih načine možemo izražavati te kako si možemo pomoći kada nas nešto muči ili se ne možemo umiriti. Takav oblik komunikacije s djetetom, kao i poruka koju mu možete poslati njome, pokazuje djetetu da Vam je stalo do njega i njegovih osjećaja i da ste spremni zajedno s njim raditi na tome da ih može pokazati i smije izraziti. Poželjno je da kroz tu „malu školu osjećaja“ dijete prolazi zajedno s roditeljima, no uvijek je dobro obratiti se nekom od stručnjaka ako postoje nedoumice ili pitanja vezana uz način kako to prenijeti djetetu.

Stoga Vas pozivam da razgovarate sa svojim sinom o osjećajima, načinima kako ih izraziti, no i da mu budete i sami primjer kako će to napraviti.
Ako budete imali dodatnih pitanja ili trebate pomoć u proradi osjećaja sa sinom, slobodno nam se obratite i na naš telefon za mame i tate ( 0800 0800). Pozivam Vas i da kažete sinu za našu liniju za djecu (116 111), kao i mogućnost da nam se javi putem chata.

Želim vam puno sreće.

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.