Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1417

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Regresija gugutanja


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Bristova

19.12.2023. 18:45

Poštovani,

Zanimalo me je li zabrinjavajuće da beba (8 mjeseci) naglo prestane brbljati. Kći je lijepo napredovala u verbalnim vještinama, i sa 7.5 mjeseci je povezivala slogove (ababa vava dadada i slično). Prije otprilike dva tjedna je naglo prestala, i sad dnevno izgovori jedan slog tu i tamo ili čak ništa.
Nikakva značajna promjena se nije dogodila u tom razdoblju, osim što je prije tjedan dana počela puzati potrbuške. Normalno reagira na zvukove pa pretpostavljam da je sa sluhom sve u redu.
Unaprijed hvala na odgovoru.

Hana Hrpka, prof. psih.

23.12.2023. 20:15

Draga mama,

prije svega, želim Vam zahvaliti što ste se javili i time mi iskazali svoje povjerenje. Na temelju Vašeg upita dobila sam dojam da želite saznati je li to što je Vaša kći prestala izgovarati povezane slogove prirodno, što mi pokazuje da ste brižna majka koja brine za dobrobit svoga djeteta i njegov razvoj, zbog čega Vas želim pohvaliti.

Ako sam dobro razumjela iz Vašeg opisa, djevojčica je sa 7,5 mjeseci uspješno povezivala slogove, no unazad dva tjedna primjećujete naglo smanjenje te sada ne govori jedan slog dnevno pri čemu navodite da nije bilo drugih značajnih promjena Dobila sam dojam da se zbog ove situacije osjećate zabrinuto te se pitate je li ovo razvojno uobičajeno za dijete njene dobi.

Za početak, voljela bih Vam reći kako mi se često obraćaju roditelji sa sličnim pitanjima i brigama, naročito kada se radi o razvoju govora kod djeteta. Djeca u dobi od 7 do 11 mjeseci najčešće svladavaju izgovor glasova pri čemu oponašaju prirodne zvukove, otvaraju usta pokušavajući imitirati govor osobe koja im se obraća, koriste slogove poput ta-ta, ba-ba, ma-ma, pokazuju zanimanje za razgovor, mašu pa-pa i počinju povezivati riječi s osobom. Dobila sam dojam da je upravo ta ponašanja savladala i Vaša kći, što mi ukazuje na njen uredan razvoj. S druge strane, čini mi se da Vas najviše brine smanjenje u njenom verbalnom izražavanju, koje traje posljednja dva tjedna. Voljela bih naglasiti da je razvoj svakog djeteta individualan proces, zbog čega može doći i do određenih odstupanja i razlika u razvojnim fazama od djeteta do djeteta. To ne znači nužno da dijete ima razvojne teškoće, već je ponekad potrebno dulje vrijeme ili individualizacija pristupa djetetu kako bi se postigle željene promjene. Svakako, u situacijama kada djeca dulje vrijeme pokazuju određena odstupanja ili teškoće u razvoju, ključno je pravovremeno njihovo prepoznavanje kako bi se djetetu moglo što adekvatnije pristupiti i pružiti mu potrebnu podršku za njegov daljnji razvoj. Iz tog bih Vas razloga voljela pohvaliti što aktivno pratite razvoj svog djeteta i tražite smjernice i odgovore na pitanja koja su Vam važna.

Na razvoj govora djece u ovoj razvojnoj dobi utječu brojni faktori, poput komunikacije koju dijete čuje oko sebe, razgovor roditelja s bebom i čitanje priča. Oko navršenih 12 mjeseci života, većina djece počinje izgovarati nešto što roditelji smatraju prvim riječima, a u dobi od 13. do 24. mjeseca najčešće dolazi do . „eksplozije imenovanja“, odnosno pojave kada djeca razumiju i izgovaraju sve više riječi pri čemu je razvoj razumijevanja brži od same reprodukcije. Voljela bih čuti na koji način Vi, ali i ostali članovi Vaše obitelji, komunicirate s Vašom kćeri te imate li neke aktivnosti kojima nastojite potaknuti razvoj njenog govora.

Načini na koje djecu možete poticati na razgovor uključuju to da s njima puno pričate, objašnjavate što radite prilikom zajedničkih aktivnosti, imenujete određene predmete iz okoline, pjevate pjesmice i slično. S obzirom na to što je Vaša kći počela izgovarati slogove vjerujem da neke od ovih načina već i primjenjujete. Voljela bih istaknuti da je, osim provođenja zajedničkog vremena s djetetom i provedbom određenih aktivnosti, posebno važno osluškivati potrebe djeteta i njegov tempo razvoja. Ponekad roditelji u želji da dijete napreduje u određenom aspektu znaju opteretiti dijete. Potaknula bih Vas da pratite razvoj svoje djevojčice te da imate strpljenja. Ponekad je potrebno malo pričekati da vrijeme učini svoje i pokaže željene promjene.

Također, ono što Vi u ovom procesu možete učiniti, jest obratiti pažnju na kćerina ponašanja u interakciji s Vama i drugim članovima obitelji. Tako na primjer možete pratitiodgovara li Vaše dijete smijehom na ugodne glasove, plače li na ljutite i neugodne podražaje, imitira li glasove odraslih. Isto tako, pitam se uspostavlja li Vaša kći kontakt očima, prati li Vaše facijalne ekspresije i pokazuje li interes za interakciju s osobama iz njene okoline. Htjela bih još jednom naglasiti kako je svako dijete različito i jedinstveno u svome razvoju, pa tako neka djeca čim progovore ne prestaju brbljati, dok druga i dalje vole pokazivati rukama. Svako dijete svojim tempom odlučuje kada će pričati, no važno je da pri tome ima stimulirajuću okolinu koja mu omogućuje sigurno istraživanje. Ono što Vi kao roditelj možete učiniti je da što više pričate sa svojom djevojčicom te imenujete predmete na koje pokazuje i usmjeri pažnju. Pitam se kako Vam ovo zvuči i javljaju li Vam se određena pitanja.

Naveli ste kako se u posljednje vrijeme u životu Vaše kćeri nisu dogodile značajne promjene koje biste mogli povezati s naglim prestankom brbljanja. Djeca, koliko god mala bila, mogu osjetiti različite promjene u njihovoj okolini koje posljedično mogu izazvati zbunjenost ili osjećaj nesigurnosti u njihovom okruženju. Pri tome, ponekad frustrirani nemogućnošću da kažu što ih muči, mogu reagirati ljutnjom ili protestom. Iako roditelji često misle da mala djeca ne shvaćaju što roditelji osjećaju, voljela bih naglasiti kako djeca imaju sposobnost osjetiti ako se nešto promijenilo, ali se zbog nedovoljno razvijenih kognitivnih mehanizama ne znaju odnositi prema tome. Voljela bih Vas potaknuti da promislite je li nešto u Vašoj trenutnoj okolini moglo utjecati na ovu promjenu i da budete posebno podržavajući, topli i nježni prema Vašoj kćeri. Svakako bih Vas voljela ohrabriti da i dalje radite s kćeri na njenom razvoju govora te da pratite promjene u njenom ponašanju, doživljavanju i razvoju. U slučaju da primijetite kako i nakon određenog vremena ne uočavate željene promjene ili se i dalje osjećate zabrinuto, ohrabrujem Vas da se obratite stručnjaku dječjeg razvoja poput pedijatra, neuropedijatra ili dječjeg psihologa.

Pedijatar i drugi stručnjaci dječjeg razvoja mogu Vam pružiti konkretnije smjernice i odgovore na pitanja, ali i odrediti ima li potrebe za određenom intervencijom. Također, mogu i Vama kao roditelju, pružiti potrebnu podršku i informacije o daljnjim koracima. U svemu ovome niste i ne trebate biti sami.

Konačno, želim Vam reći kako majčinska uloga, koliko god ispunjujuća, često može biti i iscrpljujuća i izazovna. Roditelji se često mogu usmjeriti na potrebe djeteta, zanemarujući pritom svoje potrebe. Iz tog mi je razloga važno da ne zaboravite i na svoje potrebe i vrijeme za sebe te aktivnosti u kojima uživate kako biste ojačali svoje roditeljske kapacitete.

Ako ćete imati dodatnih briga ili pitanja vezanih za djecu ili daljnji razvoj situacije, slobodno mi ponovno možete pisati ovim putem, a ohrabrujem Vas da kontaktirate i savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na besplatan i anoniman broj 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Za kraj Vas želim još jednom pohvaliti na pokazanoj brižnosti, ustrajnosti i angažiranosti u pronalasku informacija i savjeta vezanih za Vašu djevojčicu. Također Vam želim puno strpljenja i hrabrosti u nošenju s izazovima koje roditeljstvo nosi sa sobom.

Puno toplih pozdrava,
Hana Hrpka, prof.

Bristova

24.12.2023. 16:25

Poštovani,

Prvo, hvala Vam na dugom i ohrabrujućem odgovoru.
Želim napomenuti da sve navedene aktivnosti (čitanje i pričanje djetetu, imenovanje predmeta itd) radimo od kad se rodila. Više nas je ukućana, pa ako se u danom trenutku i ne obraćamo njoj, okružena je razgovorom odraslih ljudi.
Uspostavlja kontakt očima, smije se poznatim ljudima a oprezna je sa strancima, prati pogledom predmete, ljude i zvukove. Ako joj nešto ispadne iz ruku dok je nosimo razumije da je to sad dolje i traži pogledom. Voli "pika boo" igru. Zainteresirana je za svoj odraz u zrcalu. Motorika je manje više kako treba, malo kasni sa posjedanjem, ali vidimo napredak.

S druge strane, odazivanje na ime je 50/50, slabo imitira naše radnje i geste, a kad se uzruja ima neobične pokrete rukom pri čemu udara šakom o šaku gore dolje.

Kao što ste vjerojatno naslutili, malo sam paranoična oko autizma, jer imam dva slučaja u užoj obitelji, uključujući svog brata. Znam da je s 8 mjeseci apsolutno prerano za takvu dijagnozu, ili odbacivanje iste, ali voljela bih da netko moje brige ozbiljno shvati.

Još jednom hvala na odgovoru.

Hana Hrpka, prof. psih.

03.01.2024. 23:10

Draga mama,

hvala Vam na odgovoru i novim detaljima u vezi Vašeg djeteta. Iz svega što ste napisali, čini mi se da aktivno promišljate o razvoju i dobrobiti Vašeg djeteta, što bih voljela još jednom pohvaliti.

Dobila sam dojam kako kontinuirano pratite razvojne promjene Vaše kćeri te opažate njeno ponašanje. Kažete kako ste zabrinuti zbog mogućih smetnji iz spektra autizma, ali kako ste i sami svjesni, čini Vam se da je prerano za takvu dijagnozu. Htjela bih Vam reći kako mi se često javljaju roditelji koji u nastojanju da zaštite svoje dijete i djeluju u smjeru njegovog najboljeg interesa, nerijetko znaju opteretiti sebe različitim brigama i strahovima. Htjela bih da znate kako u tome niste sami. Iz tog bih Vas razloga voljela ohrabriti da i dalje pratite razvoj Vaše kćeri i eventualne promjene u njenom ponašanju te da, ako i nakon određenog vremena osjetite zabrinutost, strah ili Vam se jave nove brige i pitanja, potražite podršku stručnjaka dječjeg razvoja, poput dječjeg razvojnog psihologa ili pedijatra. U svemu ovome ne trebate biti sami i važno mi je da dobijete odgovore na pitanja koja su Vam važna, ali i potrebnu podršku i smjernice. Stručnjaci dječjeg razvoja mogu Vam u tom procesu pružiti kontinuiranu podršku te nakon razgovora s Vama i Vašom kćeri, ponuditi Vam i konkretne prijedloge za daljnje korake. Pitam se kako Vam to zvuči.

Konačno, voljela bih Vas podsjetiti da ne zaboravite i na sebe i svoje potrebe. Važno je da i Vi kao majka dobijete potrebnu podršku koja Vas dugoročno može osnažiti za nošenje s izazovima koje roditeljstvo donosi. Brigom o sebi, brinete i o svome djetetu.

Za kraj, htjela bih Vam se još jednom zahvaliti na javljanju i pohvaliti Vas što ste svoje brige odlučili podijeliti. Znajte da mi ponovno možete pisati ovim putem, a također, ako osjetite potrebu za razgovorom, podrškom ili ohrabrenjem, savjetovatelji Hrabrog telefona stoje Vam na raspolaganju putem besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabrog telefona. Linija je otvorena radnim danom od 9 do 20 sati na broju 0800 0800.

Puno toplih pozdrava,

Hana Hrpka, prof.