|
Autor
|
Poruka
|
|
lopa29
|
08.09.2011. 23:55
Poštovana , zanima me što se podrazumijeva kada se govori o prevelikom zaštićivanju dijeteta ?Imam dvogodišne dijete ( fali mjesec dana) i moram priznati da imam dosta problema s njim . Nekada je poput anđela , ali uglavnom protestira , zahtjeva i doživljava jake napadaje bijesa kada mu nešto ne ide od ruke .Čas je ovisan o meni čas ,, me ni ne poznaje ,, , u slučaju da mu tata predloži nešto zabavno okreće se i zaboravlja da je samo čas prije bio zaljepljen za mene . Od rođenja je zahtjevno djete , veoma dobro zna što želi . Jako je bistar i brzo uči , već govori u rečenicama do 4 riječi . Zna dvije boje i broji do 5 (zna da su brojevi -brojevi ) , također zna 6 oblika , mislim da je to dosta dobro za njegovu dob !? Zabrinjava me i to da je postao jako bojažljiv u prisustvu nepoznatih ljudi ,dosta nezgodno izgleda kada se počne stiskati uz mene, a boji se i raznih zvukova. Stalno je u društvu , svugdje ga vodimo ,ja sam osobno i previše angažirana oko njega - Doma sam s njime , a osim supruga nitko ga nikada nije čuvao . Sa suprugom se ponaša uglavnom pristojno i pažljivo , ali samnom je skroz druga priča .Sve mušičavosti podnosim ja , zna biti i agresivan, uglavnom kada je preopterećen .Zato što je toliko aktivan i znatiželjan vrlo mi se teško nositi sa provođenjem discipline , htjela bih da uči i istražuje , ali on se nikada (doslovno ) ne zadovolji sa malim stvarima .Kada mu reći dosta , koliko mu dozvoliti , a da nam život ne pretvori u stalno zabranjivanje ? Trebam li mu dozvoliti da npr . poplavi sav wc ,prazni sve ladice , penje se po namještaju , skače po kauču itd....iako bi sve to zabranila . I još me zanima , trebam li ga početi učiti da uredno jede i pije , ne baca igračke isve živo i neživo.Stalno ga moramo zaustavljati ...a to me doslovno umara tako da sve više gubim konce ..Ne mogu ga ostaviti ni sekunde bez nadzora , pa ni u istoj prostoriji , stalno pada na glavu jer je dosta brzoplet i neoprezan .Oprostite na širini maila,hvala na odgovoru
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
13.09.2011. 17:40
Poštovana,
hvala Vam što ste nam se odlučili obratiti ovim putem za pomoć te zahvaljujem na ukazanom povjerenju.
Iz svega što ste napisali vidim da vam je teško i da ste zabrinuti zbog odluka o odgoju Vašeg djeteta. Napisali ste da je dijete pristojno i pažljivo kad je s Vašim suprugom, a kad je s Vama da je skroz druga priča. To može biti zato što još uvijek isprobava granice do kojih može ići, no to nipošto ne morate shvaćati osobno, već bi bilo dobro da ga naučite prihvatljivom ponašanju. Vjerujem da i sama pomisao da morate dijete naučiti lijepom i prihvatljivom ponašanju nije laka, no ponekad samo treba biti uporan i dosljedan da bi dijete naučilo i shvatilo što želite od njega te što je prihvatljivo, a što neprihvatljivo ponašanje. Kod učenja je važno da razlikujete discipliniranje i kažnjavanje i to tako da pohvalite dobro ponašanje, uputite dijete za daljnje ponašanje te da se to učenje lijepog ponašanja temelji na dobrom međusobnom odnosu. Kad se jednom stvori odnos koji se temelji na poštovanju i u kojem se dijete osjeća dobro i prihvaćeno, ono će i više slušati. Ono što je važno je to da djetetu pored ljubavi i pažnje koju dajete, jasno postavite i granice toga što smije, a što ne smije. Trudite se biti jasni u postavljanju i objašnjavajte na njemu razumljiv način. Ako ga želite kazniti u nekim situacijama, neka kazna bude prigodna za njegovu dob. Npr. možete mu dati 'time out' koji će trajati 2 minute (obično dijete dobije time out ovisno o godinama koliko ima – 2 godine – 2 minute). Bitno je da kazna bude dosljedna (da nastupi svaki put nakon svakog nepoželjnog ponašanja) i da bude odmah nakon nepoželjnog ponašanja kako bi dijete znalo radi čega je kažnjeno i da ne bi bilo zbunjeno. Pored svega toga, obavezno pohvalite dijete nakon svakog dobrog ponašanja. Pokažite mu koliko ste ponosni na njega što je dobar i nagradite ga. Nagrada može biti u obliku lijepe riječi, pohvale, dodatnih minuta provedenih u igri ili zajednički odlazak na izlet i slično. Isto tako, možda bi bilo dobro da granice ponašanja te nagrade i kazne dogovorite i s Vašim suprugom kako bi imali isti način odgajanja jer, ponavljam, u suprotnom dijete može biti zbunjeno. Ako želite nešto više saznati o odgoju djeteta, preporučila bi Vam knjigu Gordane Buljan Flander i Ane Karlović 'Odgajam li dobro svoje dijete?'
Također, neke savjete o načinima dicipliniranja djeteta možete pročitati i na stranici Hrabrog telefona, tj. na slijedećem linku http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/216/brosure-hrabrog-telefona.
Ako budete imali još dodatnih pitanja vezanih uz odgoj djeteta, možete se i javiti besplatnoj i anonimnoj savjetodavnoj liniji Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Postoji i opcija chat-a na stranici www.hrabritelefon.hr svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Želim Vam puno sreće u daljnjem odgoju sinčića!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
lopa29
|
17.09.2011. 18:40
Poštovana , najprije Vam zahvaljujem na odgovoru , te bi Vam postavila još koje pitanje .Što kada roditelj ima visok prag tolerancije i ne smeta mu buntovno djete , hoće li se to isto malo djete osjećati zanemareno ili postati neposlušno za sve ostalo što se od njega traži ? Kako će djete te dobi razumijeti da se smije igrati vodom u kupatilu ,ali da ne smije smočiti svo kupatilo (tražim li možda previše ) ? To je ono što me muči , jer zapravo, ja bi mu dozvolila većinu stvari , ali da to ne izmakne kontroli ....Primjetila sam , kada bude sa bakom u vrtu da mu uopće ne smeta kada mu daje upute što da radi,naprotiv,sluša i traži dA MU POMAŽE U AKTIVNOSTIMA (ja to ne radim jer želim da bude što samostalniji , pokažem mu jednom -dvaput i tražim da dalje sam pokušava).
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
22.09.2011. 18:40
Poštovana,
hvala Vam što ste nam se opet javili i potruditi ću se odgovoriti na Vaše pitanje.
Moram priznati da mi točno nije jasno što podrazumijevate pod 'buntovno', znači li to samo razigrano ili možda da pokazuje neprimjereno ponašanje. Ali, po situaciji koju ste postavili, kako sami kažete, ne smeta Vam da se igra s vodom u kupaonici, ali Vam smeta da smoči cijelu, pretpostavljam da se tada radi o neprimjerenom ponašanju. Naime, kao što sam u postu iznad spomenula, bitno je postaviti mu granice. Granice Vi sami birate. Koje će to granice biti ovisi o Vama, samo je bitno da djetetu niti u jednoj situaciji ne bude ugrožena sigurnost i zdravlje. Drago mi je za vidjeti da pokazujete strpljenje za njega i visoku toleranciju. Samo bi bilo dobro da ta visoka tolerancija ne bi utjecala na to da Vama u jednom trenutku ne bude prevelika pa reagirate na neprimjereni način, a on je navikao da se smije ponašati na određeni način. Što se tiče ove konkretne situacije za kupaonicu, primjer postavljanja jedne od granica baš može biti taj. Na primjer, objasnite mu da je u redu da napunite vodu u kadu i da se on može igrati i zabavljati, ali da nije u redu da uzme vodu i zalijeva cijelu kupaonicu. Objasnite mu zašto to nije dopušteno. Isto tako, kada su djeca mala ona testiraju Vaše granice i uporna su u tome, tada je bitno ostati pri svome. Potrudite se naći mu alternativu, ako se želi igrati na neprimjeren način, pronađite nešto slično i primjereno te mu predložite. Dijete bi se u takvim situacijama trebalo zainteresirati s nečim drugim što će mu se jednako svidjeti. Kažete da Vas je strah da većina stvari ne izmakne kontroli. Ako mu dopustite neke aktivnosti za koje mislite da bi mogle izmaći kontroli, osigurajte se prije. Prije nego što se on počne igrati, recite mu što točno može, a što ne, što je primjereno ponašanje, a koje nije. I ako se bude primjereno ponašao, nagradite ga. Također, vjerujem da želite da Vaš sin odraste u samostalnu osobu i dobro je dijete poticati u tome, međutim, ponekad je i dobro pomoći djetetu oko nekih aktivnosti. Čak i ako on to sam može. Time mu dajete do znanja da ste uz njega, da može računati na Vas, na neki način provodi kvalitetno vrijeme s Vama i ima Vašu pažnju. Ako traži pomoć, potrudite se i pružiti mu. Možete i na primjer mu reći da bi bilo super ako bi oboje isto radili i da on gleda kako Vi nešto radite i da to ponavlja. Djeca u toj dobi često traže roditeljsku pažnju, otkrivaju svijet oko sebe, sve im je zanimljivo i vole da je opet tu netko pored njih, neka sigurna baza, a to su većinom roditelji uz koje su vezani. Vjerujem da i Vaš sin osjeća da ste tu uz njega. Često nije lako biti roditelj i znati što u svakom trenu napraviti, ali je bitno da djetetu uvijek pokažete koliko ga volite. Isto tako, samim time što se toliko trudite i pitate pokazujete koliko Vam je stalo. Bitno je i potražiti pomoć kada negdje 'zapnete'. Još jednom bih Vam preporučila knjigu i brošure iznad navedene jer vjerujem da bi mogle pomoći. Ako budete imali još pitanja, slobodno se javite. I ne zaboravite da su i volonteri besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabri telefon tu za Vas svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broju 0800 0800.
Želim Vam puno sreće u daljnjem odgoju sinčića.
Lijep pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
|
lopa29
|
23.09.2011. 16:00
vrlo ste mi lijepo i konkretno objasnili .Upravo to me zanimalo .Hvala Vam puno na odgovoru.
|
|
lopa29
|
21.10.2011. 01:00
Poštovana, ponovno vam se javljam .Zabrinuta sam ponašanjem svojeg djeteta sve više.Naime , u predhodnim postovima nisam navela činjenicu da nisam baš u skladnom odnosu sa svojim suprugom niti njegovima . Trenutno ne postoji mogućnost da se to promjeni.Ne postoji mogućnost da se s njim dogovorim oko sprovođenja discipline jer on ne da ne zna ništa o tome nego se ponaša kao da taj dio uopće njega ne zapada . Konkretno ja sam ta koja postavlja granice , koja ,,zapovijeda ,, .Trenutno je djete i bolesno treba ga stalnoinhalirati i čistiti mu nos ,naravno i to radim sama , boreći se sa vriskom djeteta . Možete zamisliti kako to izgleda ..Ali, u redu , nije mi to problem ionako sam navikla .Brine me činjenica da se djete odjednom počelo ponašati kao da ne postojim , kada vidi oca kao da vidi Boga .On je inače jako pažljiv sa njime, čak i prenježan po mom mišljenju . Navodim, discipliniranje i svu brigu prepustio je meni.Suprug je jedinac i vezan za svoje (produkt tome je loš brak),nema svoje mišljenje ,nije dovoljno zreo za odgovornosti niti mu je to potrebno jer mu roditelji i danas emotivnim manipulacijama upravljaju životom ..Previše je toga da bi sada objašnjavala .Kada se svađamo (trudim se izbjegavati pred djetetom ) verbalno me vrijeđa i još dvogodišnje djete upliće u sve to .Tj.koristi naučeni , stečeni obrazac ponašanja svojih roditelja prema njemu . Mislim da me razumijete ,ipak ste vi stručna osoba ,pa ne bi puno objašnjavala. Zašto se djete okrenulo protiv mene ,da li je to faza ili je moguće da netko već sada manipulira njime ? Malo sam i depresivnija zbog cjelokupne situacije ,možda djete osjeća .Emotivno sam se udaljila od djeteta jer sam se počela osjećati suvišnom.traži me samo za osnovne mu potrebe, a do jučer sam mu bila sve.Nisam nametljive prirode . Inače je maleni dosta zahtjevan , stalno nešto traži,pomalo mi je počelo biti teško ispunjavati mu zahtjeve.Nisu to nerazumni zahtjevi , već pozivi da se nešto radi sa njime ili igra (dosadno mu je ).Molim vas ,dajte mi savjet kako da se postavim i kako da štitim svoje djete , a ne udaljavam ga od sebe ...Razvod trenutno ne dolazi u obzir ,iako već dugo razmišljam o tome.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
26.10.2011. 16:55
Poštovana,
hvala Vam što se ponovno javljate. Vidim da Vaša zabrinutost za djetetovo ponašanje ne prestaje i da mu želite pomoći, što je veoma pohvalno. Iz svega što ste napisali vidim da Vas jako brine očeva nesuradnja kada je discipliniranje djeteta u pitanju, no nigdje ne navodite jeste li s njim razgovarali o tome i pokušali dogovoriti pravila ponašanja, što bi bilo jako dobro za dijete, kao što sam navela i u prvom odgovoru. Naime, djetetu je potrebna ta dosljednost da bi znalo što očekujete od njega. Izbjegavanje svađanja pred djetetom je veoma dobro, jer su djeci roditelji modeli po kojima se uče ponašati, što sa sobom vodi veliku odgovornost da ga naučite lijepom i prihvatljivom ponašanju. Prema Vašim navodima dijete ipak prisustvuje i sudjeluje u nekim svađama Vas i vašeg supruga pa je moguće da se zbog toga dijete udaljava od Vas, čemu još više pridonosi Vaše emocionalno udaljavanje koje dijete osjeća. Vaša je roditeljska odgovornost brinuti se o dobrobiti djeteta, a to je, vjerujem, u Vašoj trenutnoj situaciji veoma teško, jer ste zaokupljeni bračnim svađama, borbom s vlastitim emocijama prema djetetu i, kao što navodite, discipliniranjem djeteta. Mislim da je važno da potražite stručnu pomoć kako za savjet o odgoju djeteta, tako i za pomoć u borbi s vlastitim emocijama te sa ostalim problemima koje imate s mužem jer mi se čini da Vaš problem nadilazi mogućnosti savjetovanja putem foruma.
Stoga, preporučila bih Vam nekoliko savjetovališta (ovisno odakle dolazite) za roditelje u kojemu će Vam dati korisne savjete koji Vam mogu biti od neizmjerne pomoći. Ako ste iz Zagreba, u sklopu Hrabrog telefona postoji Savjetovalište za djecu i roditelje pa ih možete nazvati i naručiti se na broj 01/6117 – 190. Adresa Savjetovališta jest Ulica Bože i Nikole Bionde 32, 10 000 Zagreb. Možete se obratiti udruzi roditelja „Korak po korak“ gdje stručnjaci održavaju različita predavanja i radionice za roditelje (više na stranici http://www.udrugaroditeljakpk.hr/). Postoji i savjetovalište Modus gdje se održavaju individualna savjetovanja uz dogovor na broj 01/4621-554 i koje je otvoreno svakim danom od 9.00 do 22.00 sata. Adresa Savjetovališta jest Ulica kneza Mislava 11, 10 000 Zagreb. Njihova web stranica gdje možete vidjeti o čemu se radi je: http://www.dpp.hr/hr/modus.php?id=1/. Ako niste iz Zagreba, možete nam se dodatno obratiti i pokušat ćemo Vas uputiti na savjetovališta, udruge ili poliklinike koje (i ako) postoje u Vašoj blizini, a koje Vam mogu dodatno pomoći.
Želim Vam puno sreće i lijep pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
