|
Olivera25
|
09.01.2018. 00:20
Postovani,na pocetku Vas lijepo pozdravljam! Mama sam djevojcice od 6 godina i djecacica od 1 godine..
Pisem Vam zbog situacije u kojoj se trenutno balazi kcerkica..
Oduvijek je bila posebna,znam da to svaki roditelj kaze za svoje dijete,ali ona zaista jest.. Iznimno otvoreno dijete,nikada problema oko spavanja,hranjenja,napornih faza u rastu i razvoju-zaista posebna.. Drustvena, obozava ici u vrtic,brata je zaista presretna docekala..veseli se skoli ovu jesen..
Na Badnjak dosli smo kuci predvecer suprug,djeca i ja i izvana nismo nista primijetili tako da smo u kucu usli kao i svaki puta..Kada smo usli unutra imali smo sto i vidjeti-u kucu nam je provaljeno,citava ispremetana,steta podosta velika.. Naravno,dosla je policija i od tada pocinju moji i nasi problemi..
Nasa djevojcica se kompletno promijenila,prepuna straha, na wc ne zeli bez pratnje.. Tesko mi je ovako dovoljno detaljno opisati,ali promjena je zaista zabrinjavajuca.. Par dana nisam toliko obracala pozornost,tj.primijetila sam na odmah ali to je sve bilo pre svjeze i naravno da joj treba vremena..
Medutim,kako vrijeme odmice ja primijecujem na njoj sve veci strah,da ne kazem fobiju..Srce mi puca kada ju vidim takvu,znajuci kakva je ona zaista..
Moram napomenuti da nista osim nereda i stresa od policije nismo dozivjeli..Nismo nikoga vidjeli ili presreli-nista slicno tome..
Ja se prema svemu tome odnosim afirmativno-u smislu,potvrdujem joj da nam se dogodilo nesto ruzno i da naravno da to nije dobar osjecaj ali da je to sad iza nas i da moze slobodno i bez straha ici se igrati npr. u svoju sobicu..
Medutim ona je u tolikom grcu da se zaista brinem..Najveci strah joj je u ocima kada se vracamo kuci od nekuda-vjerojatno se boji sto cemo zateci..Spava samnom i suprugom, jednostavno ne moze ostati sama u susjednoj prostoriji..
Ja bih Vas najljubaznije molila za bilo kakav savjet kako da se
postavimo prema tom problemu jer polako nam pocinje ometati svakodnevno funkcioniranje..
Danas je krenula u vrtic nakon blagdanske stanke i teta je odmah primijetila da je drugacija tako da nikako ne bih rekla da je to moj subjektivni stav..
Svakako cu pokusati dogovoriti sastanak i s vrtickim psihologom jer zelim sto prije vratiti bezbriznost u zivot svoje djevojcice..
Srdacno Vas pozdravljam i unaprijed zahvaljujem na bilo kakvom savjetu!!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
10.01.2018. 21:20
Draga mama,
za početak bih Vam voljela reći kako mi je iznimno drago čuti da Vaša kći ima tako brižnu, posvećenu majku koja joj je spremna i željna pomoći kako bi prebrodila stresnu situaciju u kojoj se nalazi. Vjerujem da nije lako s takvom staloženošću i toplinom pristupiti problemu koji je zasigurno ostavio traga i na Vama, stoga Vas želim pohvaliti što brinete o tome kako Vaše reakcije utječu na nju.
Kažete kako ste prilikom povratka kući na Badnjak naišli na neočekivani prizor, odnosno da je u Vašu kuću bilo provaljeno. Spomenuli ste kako je utjecaj tog događaja na Vašu kćer odmah bio vidljiv i da ste joj dali vremena kako bi procesuirala što se dogodilo te da ste pritom normalizirali njezin strah. Također, kažete da se i dalje boji ostati sama u prostoriji, kao i da su odgajateljice u vrtiću primijetile promjenu.
Provala u kuću koja rezultira pljačkom i uništavanjem imovine napad je na materijalno vlasništvo, ali ujedno i na sigurnost ukućana. Radi se o nesvakidašnjem događaju koji može stresno i uznemirujuće utjecati na sve uključene pa tako i na Vašu kćer što ste i sami primijetili. Drago mi je čuti da ste svjesni toga da svi različito reagiramo na stresne situacije, da je vrlo važno djetetu dati do znanja kako su te reakcije normalne i da ima dovoljno vremena i prostora kako bi ih iskazalo. Osim toga, u procesu oporavka može joj pomoći da potičete razgovor o tome kako se osjeća i o čemu razmišlja na njoj primjeren način. Pri tom ne zaboravite kako je svaki osjećaj važan i da nijedan ne treba umanjivati rečenicama poput: „Nije to ništa.“, jer time djetetu šaljete poruku da ga zapravo ne čujete i ne razumijete. Ako dijete ne zna izraziti svoje emocije riječima, možete ju potaknuti da ih iskaže kroz crtanje, igru, glazbu ili recimo pripovijetke. Izbjegavanje razgovora o događaju ili pravljenje kao da se ništa nije dogodilo mogu produljiti proces kroz koji prolazi Vaša kći.
U situaciji gdje je vaša sigurnost narušena, iznimno je važno djevojčici vratiti osjećaj sigurnosti što se, uz ohrabrujuće rečenice, postiže i normalizacijom zajedničkog života, odnosno vraćanjem u svakodnevnu rutinu. Budući da Vaša kći reagira strahom na obavljanje rutinskih aktivnosti poput odlaska na wc ili na spavanje, čini mi se da je važno rutinu vraćati korak po korak kako bi se polako vratio i njen osjećaj sigurnosti. Na primjer, u trenutku kada Vaša kćer poželi otići na wc i izrazi svoju želju da ju pratite, iskažite svoje razumijevanje, objasnite kako je prirodno da osjeća strah jer to što je doživjela nije nešto što se događa svaki dan. Razgovarajte o tome što osjeća i budite podržavajući, dajte joj do znanja da Vam je važno da se ona opet osjeća sigurno obavljati stvari na način koji ih je obavljala i prije stresnog događaja i da za to treba proći neko vrijeme. Ostavite kćeri mogućnost da sama ponudi neki korak koji je njoj trenutno prihvatljiv. Možete predložiti da za početak pokuša sama otići na wc i recite da ćete ju pričekati pred vratima, a ona neka odabere želi li da vrata budu otvorena ili zatvorena. Na taj način ona će se osjećati sigurno, a nakon nekog vremena, kada djevojčica bude spremna, možete ponovno predložiti novi korak. Rekli ste i kako je njezin strah intenzivniji prilikom povratka kući nakon izlaska. Moguće je da u tim situacijama djevojčica ponovno proživljava događaj od te večeri i strahuje da će ponovno dočekati isto stanje u kući. Tada možete napraviti pauzu prije ulaska u kuću, pitati djevojčicu kako se osjeća i razgovarati o tome prije samog ulaska u kuću. Također, možete ju pitati što bi joj olakšalo ulazak u kuću. Ako dijete nema ideju, možete, primjerice, predložiti da Vi ili suprug uđete prvi i provjerite da li je sve u redu u kući dok onaj drugi čeka ispred s djevojčicom.
Kažete i kako biste voljeli dogovoriti susret kod psihologa u vrtiću. Htjela bih pohvaliti Vašu inicijativu jer mislim da psiholog može pomoći Vama i djevojčici da dobijete podršku i stručne savjete koji Vam mogu pomoći u rješavanju trenutnih teškoća. Vjerujem kako će uz zajednički trud i veliku podršku koju Vaša kći ima, polako nestajati i strah koji trenutno osjeća.
Za dodatne savjete slobodno se možete obratiti i Hrabrom telefonu na besplatnu i anonimnu liniju za mame i tate koja pruža podršku roditeljima koji se poput Vas nose s različitim izazovima roditeljstva. Linija za roditelje na broju 0800 0800 otvorena je svaki radni dan od 9 do 20 sati.
Želim Vašoj kćerkici brz oporavak kako bi opet mogla uživati u danima svog bezbrižnog djetinjstva, a Vama i suprugu puno snage, ljubavi i strpljenja u novonastaloj situaciji.
Puno pozdrava,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Olivera25
|
11.01.2018. 14:40
Najljepsa Vam hvala na odgovoru! Tako nekako smo se zapravo i postavili, vjerojatno ipak treba vise vremena proci.. Nadam se da ce s iducim tjednom,kada zapocnu i njezine omiljene aktivnosti i kada se vratimo malo vise u svakodnevnu rutinu situacija se sve vise popravljati..
Ona i dalje ne zeli ostati sama, kada idem previti sina ide samnom,stalno je za petama meni ili muzu..
Posljednje 2 veceri pozvali smo njezinu dragu prijateljicu koja je prespavala s njom u njezinoj sobici i igrale su se po cijele dane i to su jedini trenuci i dani kada se "odmaknula" malo od nas pa se nadam mic-po mic da ce to sve skupa vratiti se u normalu..
Ona je zaista pametna djevojcica,cak nam je u par navrata rekla kako je normalno da se njezin brat ne boji kao ona jer on niti ne zna sta se sve dogodilo..
Takoder,u meduvremenu sam dogovorila sastanak s vrtickim psihologom kojemu ce prisustvovati i njezina teta pa cemo zajednickim snagama rijesiti nas problem..
Mozda se cini da pretjerujem i da nije to sad tako veliki problem,ali ponavljam,tesko mi je toliko u detalje opisati i objasniti koliko je to zapravo zabrinjavajuce i o kolikoj se promjeni radi..
Jos jednom srdacno Vam se zahvaljujem na utrosenom trudu i vremenu!!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
12.01.2018. 21:35
Draga mama,
hvala Vam na ponovnom javljanju. Ako sam dobro razumjela, i dalje nastojite uspostaviti rutinu u životu Vaše kćeri i uključiti je u aktivnosti koje voli i u kojima uživa. Pohvaljujem Vas zbog toga, kao i zbog spremnosti da se obratite psihologu. Smatram da je sasvim u redu potražiti pomoć stručnjaka u situacijama koje Vas brinu ili u kojima imate brige oko dobrobiti djeteta. Također, drago mi je čuti što je Vaša kći provela ugodno druženje i igranje sa svojom prijateljicom te se nadam da će u budućnosti takvih lijepih trenutaka u životu Vaše kćeri biti još više!
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
