Tilia
|
16.09.2020. 08:30
Poštovana,
Majka sam 15 godišnje kćeri, a imam i mlađe dijete.
U posljednje vrijeme me malo brine ponašanje moje kćeri. Ne znam je li to normalno ponašanje u pubertetu ili nešto ipak nije u redu.
Naime, imam osjećaj da se kći nekako otuđuje od nas roditelja. Kad je kući, stalno je zatvorena u svojoj sobi. Ne želi uopće s nama boraviti niti razgovarati. Kad joj uđemo u sobu, viče i tjera nas. Pokušavam na sve načine započeti razgovor, ali njoj se o ničemu ne priča. Stalno je na mobitelu.
Želi i jesti u sobi, ali je bar vikendom natjeramo da zajedno ručamo, kad smo svi kući. Međutim, ona pojede i odjuri u sobu.
Inače ima prijateljice, izlazi s njima i čini mi se da s njima razgovara normalno.
Molim Vas savjet, baš sam zabrinuta. Čujem svašta o dječjoj depresiji i kako roditelji nisu ništa primjetili. Ne bih željela biti među tim roditeljima. Ponudila sam joj stručnu pomoć, ali je odbila i rekla da njoj ne treba ništa.
Puno hvala i srdačan pozdrav
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
18.09.2020. 23:45
Draga mama,
hvala Vam na javljanju i ukazanom povjerenju. Iz Vašeg upita primijetila sam kako ste brižna majka te se trudite i stalo Vam je da odnos između Vaše kćeri i Vas bude što bolji.
Naveli ste kako Vaša kći prolazi kroz pubertet, odnosno u razdoblju je adolescencije te imate dojam da se otuđuje od Vas jer rijetko izlazi iz sobe. Također, kažete kako ne želi pričati s Vama unatoč pokušajima da ostvarite kontakt s njom te smatra da joj ne treba stručna pomoć koju ste predložili. Naposljetku, napisali ste da je njena komunikacija s prijateljima uobičajena te da se druži s njima.
Adolescencija je za roditelje izazovno razdoblje te često mogu biti zbunjeni u novim situacijama u odnosu s djecom. Čini mi se da ste zabrinuti za kćer te da niste sigurni što je očekivano u ovom razdoblju, a što nije. Vjerujem da Vam je teško u situacijama kada kći odbije pričati ili družiti se s Vama te da se osjećate bespomoćno u tim situacijama.
U razdoblju adolescencije djeca često manje komuniciraju s roditeljima te se više počinju družiti s vršnjacima. To je doba odrastanja kada djeca traže ravnotežu između zrelosti i djetinjstva te imaju potrebu za neovisnošću, što kod roditelja može izazvati različite neugodne emocije, ponekad i osjećaj da ih djeca odbacuju. Roditeljima se znaju javiti i teškoće u postavljanju granica jer adolescenti snažnije odbijaju roditeljsku kontrolu. Adolescenti prolaze kroz emocionalne, tjelesne i socijalne promjene te zbog toga može doći do promjena u obiteljskoj dinamici. Na primjer,može se povećati broj svađa, prorijediti komunikacija i slično. . Pitam se na koje načine ste pokušali razgovarati s njom. Jedna od mogućnosti je komunikacija pomoću „ja poruka“. „Ja poruke“ možete koristiti na način da izrazite kako se osjećate, zbog nekog njenog ponašanja, opišete to ponašanje te ju pozovete da osmislite rješenje. Na primjer. „Osjećam se zabrinuto za tebe kada ne pričamo i kada ne znam kako se osjećaš. Voljela bih biti više uključena u to što ti se trenutno događa u životu. Što misliš na koji način bismo mogle razgovarati ili se družiti?“ Može biti korisno dogovoriti mjesto i vrijeme kada biste mogle razgovarati o Vašem odnosu, te joj predstaviti to kao priliku da i ona izrazi koja su njena očekivanja i želje. Pitam se kako Vam zvuči ovaj prijedlog.
Ako sam Vas dobro shvatila, zabrinuti ste da nećete prepoznati depresiju kod kćeri. Pitam se jeste li primijetili još koje promjene u ponašanju ili raspoloženju Vaše kćeri i koliko one traju. Korisno je primijetiti postoje li promjene u raspoloženju, na primjer, da je duže vrijeme tužna, bezvoljna, , da ima poteškoće sa spavanjem ili jedenjem, da je izgubila interes i da se javljaju teškoće u školi, kako biste imali dovoljno informacija koje možete podijeliti sa stručnjakom mentalnog zdravlja. Napisali ste da je Vaša kći odbila odlazak stručnjaku . Ipak, čini mi se važnim da ustrajete u tome, ako nakon razgovora i dalje budete osjećali zabrinutost za svoju kćer.
Stekla sam dojam da ste uključeni u odgoj i da Vam je stalo do dobrobiti Vaše kćeri i vašeg odnosa. Mnogi roditelji adolescenata se osjećaju zbunjeno i bespomoćno, što je prirodno i očekivano jer se suočavaju s novim situacijama i promjenama u odnosu sa djecom.- Stoga je važno da i Vi nađete podršku za sebe, podijelite svoje brige ili sa stručnjacima ili bliskim osobama, kako ne biste bili sami u ovom razdoblju. Podrška u okolini će Vam omogućiti prikupljanje energije kako biste se zajedno sa kćeri nosili sa svim izazovima.
Pitam se kako Vam se čini napisano te mislite li da bi Vam nešto od toga moglo pomoći. Za sva pitanja možete se ponovno javiti ovim putem ili kontaktirati savjetodavnu liniju za mame i tate na Hrabrom telefonu, svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800 ili poslati svoj upit na mail savjet@hrabritelefon.hr.
Znajte da niste sami u ovoj situaciji te Vas potičem da nas kontaktirate ako se pojave neke nedoumice i nejasnoće.
Puno sreće i lijepih pozdrava,
Hana Hrpka
|