16.10.2012. 16:20

Poštovana,
Hvala Vam na Vašem povjerenju koje mi ukazujete dijeljenjem svoje priče. Iskreno mi je žao zbog situacije u kojoj se nalazite i vjerujem da je bila potrebna velika snaga i hrabrost da donesete odluku da se nekome obratite za pomoć.
Čitajući Vaš upit čini mi se da ste suočeni s mnogo straha i da Vam je oduzet osjećaj sigurnosti koji nam je svima potreban. U svom ste upitu opisali niz načina na koje su muž i njegova obitelj prema Vama nasilni. Opisali ste da ste doživjeli udarce i šutiranja, ali i brojne oblike psihičkog nasilja koji ostavljaju jednako duboke tragove, kao što su vikanje, vrijeđanje, prijetnje te stalno praćenje i kontrola. Vjerujem da može biti izuzetno teško svakodnevno se suočavati s takvim ponašanjima te da Vas ona ponekad mogu ispuniti osjećajem straha, tuge ili dovesti do osjećaja potpune bespomoćnosti. Psihičko nasilje nosi jednaku težinu kao i fizičko, a njegova moć leži u tome da zlostavljači takvim ponašanjima polako ruše samopouzdanje i vjeru koju osoba ima u sebe. Osoba tako može početi doista vjerovati ono što joj zlostavljači govore. Potrebna je iznimna količina snage da se osoba odupre tim mislima i osjećaju bespomoći, a upravo je to ono što Vi ovim upitom činite. Poručujete da ste svjesni da ne zaslužujete živjeti uz nasilje i strah te da u Vama još postoji snaga da se borite protiv toga.
Prema onome što ste napisali, odnos Vašeg supruga i njegove obitelji prema Vama snažno utječe i na Vaše dječake. Vaš opis svekrovog napada doista je tužan i uznemirujuć. Osobe suočene s takvim situacijama često mogu biti preplavljenje osjećajem straha i bespomoćnosti. Ako sam Vas dobro razumjela, situacija je za Vas bila posebno tešna jer jer svemu svjedočio Vaš sin, kojega ste htjeli utješiti, a niste mogli. Napisali ste da se od napada Vašeg svekra dječak budio noću, plakao u snu i vrištao, a da se ponekad budi i danas. Također ste napisali da Vas je suprug tijekom druge trudnoće šutirao te da ste prošli te da ste doživjeli i stresne situacije nakon njegovog rođenja. Djeca koja promatraju nasilje ponekad ne mogu razumjeti što se točno događa, no vrlo lako mogu osjetiti da nešto nije u redu, da je osoba koju vole ispunjena strahom. Njihov svijet odjednom postaje nesigurno, nepredvidljivo i opasno mjesto, što može dovesti do reakcija kakve i sami opisujete.
Naveli ste da Vaš muž starijem djetetu govori ružne stvari o Vama. Vjerujem da Vas kao majku jako boli izostanak nježnosti djeteta prema Vama, njegova ljutnja ili udarci. Budući da su još tako maleni, a svijet je velik i nepoznat, djeca se oslanjaju na procjenu svojih roditelja i uče promatrajući ih. Nažalost, neki roditelji to iskorištavaju te nastoje utjecati na dijete da bi ga okrenuli protiv drugog roditelja. Takva ponašanja smatraju se zlostavljanjem djeteta. Djetetu su potrebna oba roditelja, dijete ih voli i ugleda se u njih, govorenjem protiv jednog roditelja dijete se stavlja u iznimno tešku poziciju u kojoj mora birati između roditelja i odreći se dijela sebe. Vaš suprug nema pravo na takva ponašanja te njima može nanijeti štetu djetetu.
Ako sam dobro razumjela, razmišljali ste o tome da odete svojim roditeljima i da povedete djecu. Ukoliko imate podršku svojih roditelja, to je velika snaga koja Vam može pomoći u vremenu pred Vama. Jako je dobro da razmislite tko od Vaše obitelji ili prijatelja može biti uz Vas kao podrška, kao i tko Vam može pomoći u nekim praktičnim stvarima ukoliko se odlučite na odlazak. Nažalost, obitelj Vašeg supruga je na to reagirala prijetnjama da će Vas tužiti za otmicu ili uzeti djecu. Prijetnje su oblik psihičkog zlostavljanja kojima se osobi oduzima moć, dovodi je se u poziciju straha i nemoći i spriječava da učini nešto što zlostavljaču nije po volji. Jako je važno da budete svjesni da u prijetnjama suprugove obitelji mogu biti i mnoge netočne informacije koje su tu samo da bi Vas zastrašile. Da bi se nekome oduzelo skrbništvo nad djecom potreban je snažan razlog, a postupak uključuje procjenu skupine iskusnih stručnjaka, koji detaljno ispituju okolnosti i usmjereni su na traženje rješenja koje će biti najbolje za dobrobit djeteta. Ipak, jako je dobro potražiti pravnu pomoć i raspitati se kako se možete zaštititi od postupaka suprugove obitelji u budućnosti.
Budući da nisam upoznata sa sustavom zaštite od obiteljskog nasilja u Crnoj Gori te mrežom udruga koje pružaju psihološko, pravno i socijalno savjetovanje, preporučam Vam da se obratite crnogorskoj udruzi Djeca prije svega. Oni Vam mogu pružiti informacije o mjestima na kojima možete potražiti pomoć te biti uz Vas na putu koji je pred Vama. Prije svega, tu su državne institucije kojima je moguće prijaviti nasilje. Možda bi bilo dobro i raspitati se o savjetovalištima u kojima možete potražiti psihološku podršku i pravne savjete. Također, u Hrvatskoj postoji nekoliko skloništa za zlostavljane žene i djecu koje pružaju smještaj, zaštitu te psihološko, pravno i socijalno savjetovanje, pa bi možda bilo dobro da se raspitate o sličnim mogućnostima u Vašoj zemlji. Vjerujem da se u ovom trenutku možda osjećate sami, no postoji čitava mreža koja je ovdje da Vas uhvati kada možda osjetite da počinjete gubiti tlo pod nogama. Tu je Vaša obitelj, ali i niz institucija koje Vam mogu pružiti podršku na Vašem putu.
Spomenuta udruga Djeca prije svega je udruženje stručnjaka različitog profila koji posjeduju znanje iz područja socijalne i dječje zaštite. Njihovi volonteri su mladi stručnjaci i studenti psihologije i socijalnog rada, posebno obrazovani za savjetovanje putem telefona i interneta. Budući da su upoznati sa sustavom zaštite djece u Crnoj Gori, vjerujem da Vam mogu pružiti više korisnih informacija i biti Vam podrška. Možete im se obratiti na nekoliko načina.Njihova savjetodavna linija Povjerljiva linija je besplatna i anonimna, a otvorena je svakim radnim danom od 16 do 19 sati. Broj Povjerljive linije je 080 081 550. Udruzi se možete obratiti i putem foruma na web stranici http://www.djecaps.me/me/pocetna/forum.html ili e-maila child@t-com.me. Djeca prije svega ima i web stranicu na kojoj se možete detaljnije upoznati s njihovim radom (www.djecaps.me).

Za odluku da s nekim podijelimo svoje teškoće i potražimo pomoć, potrebno je mnogo hrabrosti. Put pred Vama i odluke koje ćete donositi da bi zaštitili svoje dječake i sebe neće uvijek biti lake. Upravo je zato jako važno da budete svjesni koliko ste snažni i da to imate na umu čitavim putem. Vaša se snaga najbolje vidi u tome da ste preživjeli sve ono što ste Vi prošli te da se i dalje ne predajete. Vjerujem da stalne prijetnje i izoliranost koju spominjete mogu unijeti mnogo nesigurnosti i sumnje, no istovremeno vjerujem u Vašu snagu, upornost i spremnost na borbu za sebe i Vašu djecu koju ste pokazali ovim upitom.
Želim Vam mnogo sreće na Vašem daljnjem putu.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

20.12.2012. 18:45

Draga OliMil,

Za početak te želim pohvaliti što si se odlučila javiti i podijeliti sa mnom svoje trenutne strahove i situaciju koja te, kako mi se čini, sprječava u svakodnevnome životu. Vjerujem da je ponekad zaista teško progovoriti o stvarima koje nas muče i da bismo to učinili potrebno je mnogo snage stoga tvoje javljanje vidim kao vrlo hrabri korak. Korak koji može biti dobra prva stepenica za uspješno prevladavanje poteškoća koje nam se katkada pojave na životnome putu.

Kažeš da najradije ne bi pisala o tome što si vidjela jer te je viđeno zaista potreslo i uplašilo No, kako bih zaista voljela dobiti što jasniju sliku o tvom susretu sa shizofreničnim mladićem voljela bih da mi, ako se ti slažeš s time, kažeš nešto više o tome? Jeste li razgovarali? Kako se on ponašao prema tebi? Mislim da je vrlo važno znati da je u redu osjećati se nelagodno zbog stvari, događaja, osoba ili situacija koje su nam nepoznate ili zastrašujuće i da nažalost ta nelagoda i strah mogu ostati u nama i nakon što se udaljimo od njih. Susresti se s osobom koja ima bilo kakav oblik psihološkog poremećaja može biti zaista uznemirujuće posebice ako se prvi put „susrećemo“ s određenim poremećajem i ako, kako navodiš, osoba s poremećajem čini stvari koje nas uplaše. Vjerujem da ti je teško kada ti se javljaju uznemiravajući snovi zbog kojih se budiš u strahu i bojiš je ponovno zaspati. Također, žao mi je zbog tvojega straha od mraka u kojem zamišljaš razne prikaze i koji te uznemiruju. Važno je znati da je sve što ti se događa prirodna reakcija osobe na proživljene potresne prizore, ali vjerujem da ćeš se uz pomoć bližnjih ili stručnjaka, ali i vlastite snage i energije uskoro osloboditi straha i uznemirujućih prizora i uživati nesmetano u životu.

Shizofrenija je psihički poremećaj koji zaista može imati ozbiljne simptome tj. osoba sa shizofrenijom se može ponašati ili izgledati vrlo uznemirujuće za druge osobe koje je promatraju ili s njom imaju kontakt. Ne znam što se točno zbilo u vašem susretu, no, neka od ponašanja koje si navela poput njegove želje za ubijanjem je vrlo ozbiljan simptom poremećaja i osoba kod koje je prisutan se svakako mora liječiti kako ne bi bio prijetnja sebi ili drugima. Ono što moraš znati jest da je shizofrenija bolest koja najčešće uzrokovana nasljedstvom i nije posljedica nečega natprirodnoga ili religijskoga. Kada je neka bolest nasljedna to znači da se prenosi genima i to najčešće s roditelja na djecu ili možda s bake ili djeda na unuke i slično. To znači i da se bolest ne prenosi primjerice dodirom ili bilo kojim oblikom kontakta. Vjerujem da se neki od simptoma koje si i sama navela čine natprirodnim i neljudskim kao da osobom nešto ili netko upravlja, no, i u tim slučajevima se radi isključivo o u nasljednoj bolesti koja se može i mora liječiti.

Važno je i da znaš da, iako ne možeš izbrisati sjećanje na tog momka da ono postane kao da se nije dogodilo, dobro je poraditi na tome da te to sjećanje što manje uznemirava. Iz ovoga što si navela primjećujem da ti je teško čak i pisati o prizorima koje si vidjela, no, iz tvojega javljanja vidim i jaku snagu i hrabrost te želju da se oslobodiš od teškoća koje te, kako si navela, muče već tri mjeseca što je dosta dugo razdoblje. Ne znam jesi li pokušala porazgovarati s nekim o shizofreničnom mladiću, no, jako je dobro kada s nekim popričamo o stvarima koje nas muče. Razgovor nam često pomaže da izbacimo iz sebe strahove i nesigurnosti. Također, osoba s kojom razgovaramo može nam puno pomoći time što će nas saslušati, usmjeriti nas da sagledamo situaciju na drugačiji način te nam olakšati odlučivanje što i kako dalje učiniti. Osim samog razgovora, bitno je i da razgovaramo s osobom u koju imamo povjerenja i s kojom nam je lako razgovarati. Ako nekoj osobi vjerujemo, lakše nam je otvoriti se i iskazati ono što nas zaista muči. Što misliš o tome da porazgovaraš s nekom odraslom osobom u svojoj okolini o prizorima koje si vidjela i kako su oni utjecali na tebe, npr. s roditeljima? Roditelji su često osobe u našoj okolini koje su nam podrška i kojima možemo vjerovati. Ako pak postoji neka druga odrasla osoba za koju vjeruješ da će te saslušati i pokušati ti pomoći, mogla bi i s njom porazgovarati. Preporučujem ti da se obratiš i školskom psihologu, pedagogu ili nekom drugom stručnom suradniku u školi. Kako ti se čini ta ideja?

Možda bi ti više odgovaralo porazgovarati o svemu s nekom stručnom osobom izvan škole koja također može biti psiholog ili psihijatar koji ti mogu međuostalim odgovoriti i na moguća pitanja o shizofreniji. Kako ne znam otkuda se javljaš u nastavku ću ti pružiti neke kontakte savjetovališta ili udruga kojima se možeš obratiti jer u njima rade educirani volonteri i stručnjaci koji će te rado saslušati i pružiti ti podršku i savjete. Možeš se primjerice javiti u psihološki centar „Tesa“ u kojem možeš dobiti psihološko savjetovanje, a možeš ih kontaktirati na broj telefona 01/4828-888. „Tesa“ se nalazi u Zagrebu na Trgu bana Josip Jelačića 1/III. S njima možeš dogovoriti termin koji ti odgovara, a nešto više o njima možeš provjeriti na njihovoj internet stranici www.tesa.hr. Osim toga, možeš se javiti i u „Modus“ - savjetovalište za djecu, mlade i obitelj čiji je jedan od ciljeva pomoći mladima i odraslima koji su u nevolji. Također se nalazi u Zagrebu, u ulici Kneza Mislava 11. „Modus“ možeš kontaktirati na telefonski broj 01/4621-554 i/ili e-mail adresu modus@dpp.hr. Ako ti savjetovališta u Zagrebu ne odgovaraju, možeš se javiti ovim putem s informacijom otkuda si pa te mogu usmjeriti.

Željela bi ti ponuditi i opciju besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabroga telefona svakim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800, koju možete nazvati ako ti je lakše na taj način ispričati što si vidjela i što te još muči. Također, Hrabri telefon ima i chat na www.hrabritelefon.hr, svakim radnim danom od 15 do 18 sati na koji se možeš obratiti. Naravno, i ovim putem se možeš javiti u slučaju novih nedoumica, teškoća ili dodatnih pitanja.

Za kraj ti želim da ostaneš hrabra i odlučna prebroditi strahove i misli koje te trenutno muče te vjerujem da ćeš uz ustrajnost ponovno uživati u mladenačkoj bezbrižnosti koju zaslužuješ.

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

01.03.2015. 10:35

Jos da napomenem da nikada nisam primetila da prica sam sa sobom.Samo tu agresiju i ljutnju,neke ne logicne price za koje govori da su istinite,iako sam svesna da sigurno nisu

05.03.2015. 23:10

Ima 20 godina,pokusala sam da pricam sa njim al bezuspjesno.Stalno izbjegava da o tome prica.Naglasio mi je nekoliko puta da je prije par godina isao kod psihijatra sa ocem,i da mu nisu nista rekli.Ima neke ideje za koje svi vidimo da su nemoguce,npr.prije 3godine mi je pricao kako je on u stvari vampir.I o tome nismo vise pricali.To sa shvatila kao salu tada,iako je bio ozbiljan.Al to njegovo ponasanje me zabrinjava.Mozda je jednostavno takav,bas mu malo vremena treba da se izvervira,uvijek mu je neko drugi kriv,kad se iznervira pocinje da udara nesto,bilo sta..Al naglasavam da je to sve sitnica.Tipa devojka mu je rekla da raskidaju,ili bilo sta drugo sto njemu ne odgovara,uvek kada je nervozan ne moze da prica sa drugima.Mozda je razmazen,probacu da pricam sa njegovim roditeljima,cim budem imala prilike
Mozda nije nista ozbiljno,hvala na savetu pomogao mi jee mnogo

25.01.2016. 19:50

Draga mama snjezanaf,

za početak Vam se želim zahvaliti na povjerenju koje ste mi ukazali svojim javljanjem. Iz svega napisanog mogu zaključiti da ste jako brižna majka koja se trudi dati sve od sebe kako bi svojoj kćeri omogućila sretno djetinjstvo. Roditeljska uloga, iako jedinstvena i ispunjavajuća, nosi i puno odgovornosti, pitanja i nedoumica. Mnogim roditeljima se dogodi da više ne znaju što bi napravili kako bi riješili neku teškoću s kojom se dijete i oni suočavaju. Stoga Vaše javljanje pedijatru, a i ovdje, pokazuje koliko se brinete i aktivno tražite savjet kako biste napravili ono što je najbolje za Vašu kćer.

Ako sam dobro shvatila, ono što Vas najviše brine su strahovi Vaše kćeri koji se javljaju od njezinog polaska u predškolu. Prvo se javio strah od odvajanja, koji je uz Vašu pomoć uspješno prevladala, a sada se javlja novi strah od ozljeda te od odlaska na spavanje. Istovremeno primjećujem da i sami iznosite veliku zabrinutost i strah te da niste sigurni kako postupiti.

Tijekom dječjeg razvoja se javljaju različiti strahovi koje nazivamo razvojnim strahovima. Oni su normalna pojava za određenu dob u kojoj se javljaju, a postupno se, s dobi, mijenjaju ili spontano nestaju. Bitno je istaknuti upravo to da se strahovi razvijaju te je moguće da jedan oblik straha prijeđe u drugi, kao što je strah od odvajanja kod Vaše kćeri prešao u strah od ozljeda. Razvojni strahovi najčešće ne zahtijevaju pomoć stručnjaka, već primjerene postupke roditelja. Važno je da kao roditelj pomognete svojoj kćeri da se nosi sa strahom, razgovarate s njom na dobno primjeren način te joj pružite podršku. Kao što ste i sami rekli, otvoreno razgovarate s njom i dajete joj do znanja da ste tu kada Vas treba. Rekli ste kako je razgovor o predškoli imao pozitivne posljedice i ona se više ne boji ostajanja tamo. Neka Vam to iskustvo bude ohrabrenje za nošenje s novim strahovima Vaše kćeri. Djeci je potrebno poslati poruku da ih roditelji primjećuju i razumiju kako se osjećaju, no željela bih da znate da niti jedan roditelj ne može osloboditi niti zaštiti svoje dijete u potpunosti od doživljavanja emocije straha. Iako bi nam to nekada bilo najdraže, trebamo suočavanje sa strahovima promatrati kao način na koji dijete postaje bogatije za važno životno iskustvo. Razumijem da javljanje novog straha može biti obeshrabrujuće, ali Vas potičem da i dalje ustrajete u tome da svojoj kćerki budete podrška. Želim istaknuti kako je česta pogreška koju roditelji mogu napraviti ta da počnu pretjerano zaštićivati dijete, pritom imajući najbolju namjeru. Dijete tako dobije poruku da je svijet opasan i da ga treba štititi i stalno se brinuti za njega. Mislim da bi bilo dobro da kćeri pokažete da imate povjerenje u vrtić, kao i da se ona tamo nalazi u sigurnim rukama odgajatelja. Bitno je da i sami vjerujete u to, jer ako nije tako, ona to može lako osjetiti i postati zbunjena jer dobiva informacije koje nisu usklađene.

Vidim da ste jako topli i uključeni u odgoj Vaše kćeri. Pitam se imate li podršku njezinog oca, ili barem neke druge bliske osobe. Često, u brizi za dijete, roditelji zanemare svoje potrebe. Kako biste se mogli brinuti o kćeri, nužno je da se brinete o sebi. Rekli ste mi da se osjećate jako loše, izgubljeno i preplašeno. Imam dojam da prepoznajete svoje emocije, no ne znam imate li vremena raditi na njima. Htjela bih Vas potaknuti da pazite i na sebe jer Vašem djetetu će uvijek biti lakše ako Vi budete dovoljno snažni i u stanju čuti njegove potrebe. Cilj roditeljstva jest briga za dijete, ali ona ne može biti potpuna ako se ne brinete i za sebe i svoje potrebe. Što ste više zabrinuti, to Vaša kći može više osjetiti tu zabrinutost pa se i sama uznemiriti. Imajte to u vidu i pokušajte poraditi na vlastitom opuštanju. Također, razmišljajući o Vašoj situaciji, pitam se kako se Vi osjećate kada znate da ćete nekoliko sati u danu biti odvojeni od nje. Rekli ste da ste ranije stalno bile zajedno te me zanima na koji način provodite vrijeme bez nje. Ne znam imate li još djece i koliko slobodnog vremena uopće možete uzeti za sebe, ali i malo je bolje od ničega. Razgovarajte s bliskim osobama i pokušajte pronaći se u nekim aktivnostima koje su Vam ugodne. Kada se uspijete opustiti, i Vaša kći će to primijetiti. Tada ćete imati više energije za nju, a i pružit ćete joj primjer kako se treba nositi sa strahovima.

Nadam se da će Vam navedene informacije koristiti te mi se slobodno opet obratite. Možete i nazvati Hrabri telefon za mame i tate na broj 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Osim toga, možete se javiti i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr. Još jednom bih voljela naglasiti kako je pohvalno što svom djetetu želite najbolje i činite sve što možete kako biste se suočili s fazom kroz koju sada prolazi Vaša djevojčica. Ovakve situacije su roditeljima ponekad dodatni poticaj za razvoj mašte i kreativnosti kako bi se što uspješnije suočili s teškoćom na koju nailaze. Želim Vam još puno lijepih trenutaka s Vašom kćerkom te puno uspjeha i uživanja u roditeljskoj ulozi.

Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

04.03.2016. 23:35

Draga mama,
prije svega, hvala Vam na javljanju i povjerenju koje ste nam iskazali. Vaša spremnost da potražite savjet i učite o roditeljstvu te želja za boljim razumijevanjem Vašeg djeteta mi govori koliko ste brižan roditelj.
Opisali ste da Vaše dijete burno reagira na strance, da ne voli da ga netko nosi te da se ugodno osjeća samo pored roditelja i bake i djeda koje viđa često. Neka djeca jesu sramežljivija i zatvorenija prema strancima, no htjela bih Vam reći da je to potpuno uobičajeno te da to ne znači da Vaš sin ne voli ljude. Takvoj djeci je potrebno malo više vremena kako bi nove ljude prihvatili što ste i sami primijetili da se događa u situaciji s bakom i djedom koje dijete viđa češće. Također, vrlo je pohvalno što ste primijetili tu djetetovu potrebu te ste odlučili postepeno navikavati dijete na novu osobu koja će ga čuvati. Potaknula bih vas da i dalje pratite razvoj svog djeteta i upoznajete njegove jedinstvene potrebe, želje i granice. Dobro je poticati dijete na upoznavanje novih ljudi i ohrabrivati ga, no ne forsirati i sa čim, već mu dopustiti da sam odredi tempo kojim će upoznavanje teći i kome će dopustiti da ga npr. zagrli /nosi.
Kako sam shvatila iz onog što ste napisali, najviše Vas je uznemirila nedavna promjena kod dječaka vezana uz Vaš nedavni odlazak na posao. Kažete da Vas odguruje, vrišti, da Vas odbacuje i traži tatu pogotovo pri uspavljivanju koje je prije bilo određeno za vas dvoje. Razumljivo je da Vas je sve to pogodilo i rastužilo. Vidim da ste i uplašeni da takvo ponašanje neće prestati. Isto tako mi se čini kao da Vas objašnjenje psihologa nije umirilo te da biste htjeli čuti nešto drugačije. Htjela bih Vam reći da se zaista radi o uobičajenoj razvojnoj pojavi kod djece te dobi. Naime, u djeca od rođenja doživljavaju različite razvojne strahove – većina djeca se osjeća nesigurno, izražavaju strah od stranaca i izražavaju strah od odvajanja od roditelja, takozvanu separacijsku anksioznost. S toga ni ne čudi da Vaše dijete ima burne reakcije na strance od 8. mjeseca i da sada pokazuje svoju uznemirenost od kada ste krenuli na posao jer je jako povezan s Vama i strah ga je odvajanja od vas. Reakcije koje ste opisali se događaju jer Vaš sin još nema razvijen osjećaj za vrijeme te ne može procijeniti koliko je vremena prošlo od kad Vas nije bilo. U njegovom životu je Vaš odlazak na posao zaista velika promjena – do sada ste uvijek bili tu za njega, a odjednom Vas nema. U takvim situacijama se djeca mogu bojati da se roditelji nikada neće vratiti jer nisu na razvojnom stupnju da to mogu shvatiti. Vaš sin će s iskustvom naučiti da se i Vi svaki put vratite nakon što odete čime će se automatski njegove burne reakcije smiriti. Ta prilagodba zahtjeva vrijeme. Maloj djeci su struktura i predvidljivost od velike važnosti pa ono što možete učiniti da biste olakšali svom djetetu i sebi tu promjenu je da razvijete svoj ritual pozdravljanja kada odlazite i kada se vraćate – to može biti neki vaš posebni pozdrav čime dijete povezuje da kao što se ritual ponavlja, ponavlja se i Vaše vraćanje. Također, što je više moguće stvorite određenu rutinu u danu dječaka u vrijeme kada ćete otići, dok Vas nema, kada ćete se vratiti. Na taj način dijete će lakše shvatiti da Vi odlazite kad se ono npr. probudi, ali i da se vraćate svaki put nakon što ono ruča. Dobro je i da mu i riječima kažete kada idete i da ćete se vratiti iako Vas on neće u potpunosti razumjeti. Nadalje, važno je da to pozdravljanje bude kratko te da se nikako ne iskradate kako Vaš sin ne bi pomislilo da nešto nije u redu i razvio nepovjerenje. Naoružajte se strpljenjem i dajte mu vremena da ponovno stekne povjerenje i sigurnost u vas.
U situacijama kada dođe Vaš muž i kada sin počne pokazivati ponašanja koja ste mi naveli , pokušajte prihvatiti njegovu reakciju kao nešto što Vam je u redu i na postepen način se zbližiti s njim i ponovno zadobiti djetetovo povjerenje. Pokušajte se podsjetiti u tim trenucima da je to period koji će proći i da Vas on ne odbija zauvijek, kao što ni Vi njega ne napuštate zauvijek kad odete na posao te da se sve ovo događa jer je Vaš sin zapravo jako vezan uz Vas i još nije dovoljno zreo da razumije što se događa.
Vidim koliko ste Vi i Vaše dijete povezani da oboje imate intenzivne reakcije na Vaš odlazak – on vrišti i odbija Vas, a Vi ne možete jesti i funkcionirati na poslu. Vjerujem da Vam nije lako doživjeti da Vas dijete odbija i da u Vama to izaziva burne emocije, no važno mi je i da znate da dijete osjeća Vaš nemir i tjeskobu te da to dodatno pojačava njegovu uznemirenost i produljuje ovaj težak period prilagodbe. Zbog toga je važno da se usmjerite i na brigu o sebi i činite stvari koje vas opuštaju i vesele. Potražite podršku u cijelom tom periodu, npr. razgovarajte s bliskim osobama, s drugim roditeljima koji su prošli slično i stručnim osobama. Zapamtite i da Vam je muž u ovoj situaciji saveznik i suputnik, a nikako neprijatelj kojeg dijete bira nauštrb Vas. Kada se brinete i za sebe i svoje potrebe, imat ćete i više kapaciteta, energije i strpljenja da se nosite s teškim reakcijama Vašeg dječaka.
Ako budete imali dodatnih pitanja ili su Vam potrebne određene informacije i podrška možete se ponovno javiti putem besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00 sati ili pak e-mail-om na savjet@hrabritelefon.hr. Na kraju bih Vam poželjela sreću i potaknula Vas da i dalje budete tako brižna majka kojoj je izrazito stalo do kvalitetnog odnosa sa svojim djetetom i koja se savjesno trudi da to i ostvari. Vjerujem da je teško imati strpljenja i prihvatiti da će sve ovo potrajati još neko vrijeme, no isto tako po Vašem pokazanom angažmanu u roditeljskoj ulozi vjerujem i da ćete pronaći način da to prebrodite.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.