|
Gardenija
|
03.03.2016. 15:25
Poštovana,
pišem vam očajna mama jednog osmogodišnjaka. Očajna zato što imamo problem koji nismo uspjeli da rješimo, a sada me je već strah eskalacije. Moj dječak ide u drugi razred osnovne škole. Od malih nogu je bio u jaslicama, potom u vriću i nije bilo problema sa adaptacijama ili bilo koje druge vrste. Pred polazak u školu, teta u vrtiću se požalila da zaplače prilikom suočavanja sa nekom novom situacijom, čak je u par navrata imao burniju reakciju u smislu ljutnje i jačeg plača. To nije bio veliki problem i dešavalo se rijetko, ali nam je ipak priopćeno. Inače je veselo dijete, željno znanja, otvoreno. Sa polaskom u školu nije bilo problema na početku, problemi se javljaju postepeno i kasnije. Uglavnom se svode na plač prilikom testiranja, prilikom rada na novom gradivu, uglavnom iz straha da: nije dobro uradio ono što je zadato, da nije sve prepisao (jer će učiteljica izbrisati ploču), nije ponio neki pribor, da je nešto zaboravio naučiti.... Pokušavam nabrojati situacije, ali čini mi se da to to. Izljevi plača su polako prerasli u izljeve bijesa, koje učiteljica, a ni školski pedagog niti psiholog nisu uspjeli savladati. Ispočetka bi nas zvali iz škole i dolazili smo po dijete da ga vodimo kući, jer je "uznemiravao" ostale učenike. Da napomenem da u razredu postoji još nekoliko "osjetljivih" učenika koji su također znali zaplakati i oni bi krenuli iza njega svi da plaču. To je ono što ja znam da mi je učiteljica prenijela. Pozvani smo na razgovor, i u školi su prišli ozbiljno ovom problemu, Mišljenje ravnateljice je da je je on jako anksiozan i preodgovoran, da nema samopouzdanja i da vide problem u tome što je njegova starija sestra izuzetno dobar učenik i da on želi da bude kao i ona. Angažovali smo dječjeg pedagoga i psihoterapeuta koja je radila sa njim, i plač je postao rijeđi samim tim što nas nisu zvali da dođemo po njega, što je bila prva mjera koju je pedagog predložio. Nakon mjesec dana rada, činilo se da je bolje. Inače jako puno radimo sa njim na sticanju samopouzdanja, trenira nogomet (i tamo je znao zaplakati, ali je prestao). Najveći nam jes uspjeh bio kada je donio kontrolni rad kući sa neurađenim zadatkom, i dobivenom četvrticom. Zašto, zato što je prije prilikom rada na kontrolnom počeo plakati čim bi vidio dešto što nije shvatio, i tu bi nastupila blokada i ne bi radio čak ni ono što je znao. Zato nam je to bio ogroman uspjeh. Međutim, oni se ponovo pojavljuju, povremeno traju čak i oko pola sata, a razlozi su još banalniji: ispala olovka, ispala užina, pomješao bojice. Razloge tražim u svemu, u igricama i gledanjima "ekrana", nedovoljnog igranja sa drugom djecom (nema nikakve komunikacije sa djecom van škole i treninga jer nema djece i sve se svodi na to da ga mi vodimo kad stignemo u igraonice). Nadam se da sam uspjela prenijeti sliku, svaki vaš savjet mi je dragocjen i iščekujem ga sa nestrpljenjem. Unaprijed zahvalna
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
07.03.2016. 19:25
Draga Gardenija,
hvala Vam što ste mi se javili i iskazali mi svoje povjerenje. Iz onoga što čitam, primjećujem da ste jako okupirani ponašanjem svog sina te se na sve načine trudite pronaći razloge zbog kojih se on tako ponaša. Isto tako sam dobila dojam da je u situaciju uključena stručna služba škole, kao i psihoterapeut izvan škole, na čemu bih Vas voljela pohvaliti. To mi pokazuje da se trudite na sve načine pomoći svom djetetu da bi mu bilo bolje.
S obzirom na trajanje ponašanja kao i načine reagiranja Vašega sina, teško je reći o čemu se točno radi samo na osnovu onoga što ste napisali. Drago mi je što on trenutno ide u školu jer čini mi se da isključivanje s nastave može doživjeti na različite načine – možda mu ono predstavlja nagradu pa dodatno motivira ovakvo ponašanje, a s druge strane mu može predstavljati i kaznu te slati poruku da nije dovoljno dobar, što je upravo ono što nijedno dijete ne smije čuti. Stoga smatram da je u ovom slučaju važna obrada multidisciplinarnog tima – psihologa, psihijatra te po potrebi socijalnog pedagoga i logopeda. U Zagrebu je to moguće napraviti u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba i to besplatno uz uputnicu obiteljskog liječnika. Ondje se može doći iz bilo kojeg dijela Hrvatske, ali i iz inozemstva (uz plaćanje). Njihov broj je 01 345 7518, a rade svakim radnim danom od 7:30 do 20:00 sati te subotom od 7:30 do 15 sati. Ako su Vam osim Poliklinike potrebni dodatni kontakti u Vašem mjestu, molim Vas da mi se javite pa da Vam predložim neke druge mogućnosti. Možete se javiti opet ovim putem, putem Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danim od 9 do 20 sati ili e-maila savjet@hrabritelefon.hr.
Za kraj bih voljela naglasiti da je važno da u ovim trenucima budete uz svog sina, uz puno razumijevanja i podrške jer je to ono što mu vjerojatno treba. Moguće je da on sam ne zna zašto se tako ponaša i to je u redu. Uz Vaše strpljenje i poštivanje njega i njegovog razvoja, sve kroz što prolazi mu može biti znatno olakšano.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Gardenija
|
08.03.2016. 22:50
Draga profesorice,
od srca Vam zahvaljujem na odgovoru.Na žalost mi nismo u Hrvatskoj, nego u Mostaru, tako da ne možemo na taj način doći do preporučene pomoći. Mi smo vjerujte u svoj ovoj našoj angažiranosti oko djeteta, i strepnje čekajući povratak iz škole, da bi saznali da li je plakao ili ne, u potpunosti zaboravili na logopeda. Nisam vam rekla da je on imao teškoća sa izgovaranjem velikog broja glasova pred početak škole, to je međutim rješeno, osim glasa r koje je ostalo "kotrljajuće". U međuvremenu se pojavio ovaj problem, tako da smo taj u potpunosti zanemarili. Angažirali smo sve što smo mogli, plač je postao primaran problem, i sve smo činili da pokušamo da dokučimo razlog. Nismo u mogućnosti da oformimo multidisciplinaran tim, ali možemo kombinirati dva stručnjaka. Možete li me savjetovati koja je kombinacija?
Zaboravila sam Vam reći da je mišljenje tima u školi bio i da sam ja dominantna majka, a i da je starija sestra takva. Također su preporučili da se angažira u vannastavnim aktivnostima. Predložen je hor, a zamislite on se zna zabrinuti sada čak i oko pjesmice za hor da li je dobro i dovoljno naučio. Pokušavamo ga opustiti na sve načine i objasniti da se sve ne treba i ne može znati. Psihoterapeut je konstatirao da ima strah od nepoznatog jako izražen i preporučila je da ga "iznenadjujemo" neplaniranim izletima, odlascima na mjesta koja ne poznaje, da se druži sa djecom koju ne poznaje. Na to je sve pozitivno reagirao, uđe sam u prepunu igraonicu, i ostane po sat vremena sa nepoznatom djecom igrajući se sa njima. Ali taj plač u školi, pa povremeno i na treningu ostaje. Učiteljica je spremna pomoći, na raspolaganju nam je. Pokušava da preduhitri moguće "opasne" situacije, a kada se to već desi pokušava sve od ignoriranja, preko pomoći direktne, ili čak savjetovanja da "prediše" plač da bi se smirio, čak ga je izvodila iz učionice, kada je u mogućnosti. Ni ona više ne zna šta da radi, čak je rekla da je strah da tu ipak nema i manipulacije. Inače van svega ovoga to je veselo, razdragano i otvoreno dijete. Mogla bih naravno napisati roman, ali znam da to neće moći puno pomoći.
U svakom slučaju hvala vam još jednom, puno mi znači što ste mi dogovorili. Srdačan pozdrav
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
11.03.2016. 11:10
Draga Gardenija,
zahvaljujem Vam na ponovnom javljanju te povjerenju koje mi iskazujete. Iz Vašeg odgovora dobila sam dojam da zaista činite sve što možete kako biste pomogli svom dječaku. Isto tako, drago mi je čuti da uzimate u obzir sve savjete, mišljenja i prijedloge stručnjaka upućenih u situaciju.
Iako se situacija s plačem u školi nije u potpunosti riješila te dječak i dalje povremeno iskazuje anksiozne reakcije u nepoznatim situacijama novih zadataka, vannastavnih aktivnosti te novih izazova, drago mi je čuti da ste ipak primijetili određene pomake nabolje poput situacije u kojoj ste mi naveli kako bez problema ostaje sam u igraonici s djecom koja mu nisu poznata, kao i da je na Vaše izlete na nova mjesta iskazao pozitivnu reakciju. To mi govori da ste na dobrom putu kako bi u potpunosti razriješili trenutne teškoće. Vjerujem da uz takav pristup svih u okolini, pun brige, strpljenja i podrške zasigurno olakšavate dječaku u prebrođivanju teškoća. Isto tako, smatram kako je iznimno važno da na tom putu ima podršku profesorice, koja je prema onome što ste mi naveli aktivno uključena u situaciju te se trudi prilagoditi dječaku kako bi mu dodatno olakšala trenutne brige.
S obzirom na to da ste mi rekli da dolazite iz Mostara, savjetovala bih Vam da se javite dječjem psihologu u Klinički bolnički centar Mostar. Psihologu u bolnici možete doći preko uputnice te bi bilo korisno kada biste dobili dodatno stručno mišljenje te savjete i upute o daljnjim koracima. Također, psihologa možete zatražiti i mišljenje o konzultacijama s logopedom ako primjećujete da i dalje postoje određene jezično-govorne tegobe kod dječaka.
Nadam se da će Vam ove informacije biti korisne te ako budete imali dodatnih pitanja ili dilema, slobodno mi se javite ponovno ovim putem.
Želim Vam želim puno sreće, strpljenja i snage!
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
