|
jennfy
|
20.01.2016. 11:20
Lijep pozz...
Imam djevojcicu koja je u 11 mj napunila tri godine, godinu i pol dana vec ide u vrtic. Nije imala velikih problema s ostajanjem, drustvena je i jako uigrana. Naime, sada ocekujemo jos jednu bebu i prije tri dana otisla sam na porodiljni tako da vise ne radim i doma sam. Ono sto me muci je to da li je i dalje slati u vrtic? Suprug i ja smo se složili da bi joj bilo bolje u vrticu zbog djece i igre nego konstantno sa mnom doma, ali ona ovaj tjedan dosta tesko ostaje i ostane uplakana, ali tete kažu da je to prođe i da je kasnije sve ok. Zao mi je ispisivati jer zbilja jako voli djecu i igru, a opet ti njeni uplakani ostanci dosta mi tesko padaju i osjecam krivnju ja doma a ona u vrticu ostane uplakana.
I jos jedan mali problem, prije mjesec i pol bila je bolesna i tih par veceri spavala je sa mnom i suprugom i od tada nikako neželi vratiti se u svoj krevet. Pustimo je da zaspi u nasem pa je prenesemo u njen ali ako se slučajno probudi u noći odmah počne plakati i dolazi kod nas. Neznam vise na koji nacin da joj objasnim da mora spavati u svom krevetu.
Unaprijed hvala na odg
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
26.01.2016. 22:00
Draga mama,
prije svega, hvala Vam što ste se mi odlučili ukazati povjerenje i raspitati se o Vašoj situaciji. Roditeljstvo uključuje brojne nedoumice i ponekad teške odluke, stoga je traženje stručnog mišljenja za svaku pohvalu i svjedoči o Vašoj ljubavi, brizi i angažiranosti.
Rekli ste da je Vaša kći društvena i lijepo prilagođena na vrtić te ste Vaš suprug i Vi složni u odluci da nastavi ići, unatoč novonastaloj mogućnosti da provodi cijeli dan s Vama. Čini mi se da Vas muči to što ona sada burnije reagira, znajući da ste Vi kod kuće, zbog čega i Vi osjećate krivnju i tugu zbog njezinih suza. Dalje navodite kako se, nakon bolesti, naviknula spavati s vama u krevetu na čemu sada inzistira i protivi se odvajanju. Zanima Vas kako riješiti tu situaciju i dovesti do toga da djevojčica prihvati spavanje u svom krevetu.
Odlazak djeteta u vrtić je dinamičan period u odrastanju koji uz brojne prednosti za roditelja i dijete, može uzrokovati i neke poteškoće u različitim fazama, kako za dijete, tako i za roditelja. Prilagodba na vrtić ovisi o brojnim faktorima: osobinama djeteta, povezanosti s bliskim osobama i sigurnosti u svijet. Iako je Vaša kći dobro prilagođena, društvena te u početku nije imala velikih problema s rastancima, sada se teško oprašta od Vas, što Vas rastužuje i brine.
Dolazak prinove u obitelj velika je promjena za svakog člana pa tako i za Vašu djevojčicu. Prirodno je da ona reagira na bilo koju promjenu u kući te da uslijed toga iskazuje i neke nove reakcije. Budući da je ona svjesna da može provoditi vrijeme s Vama, njezina je želja prirodna i uobičajena. Moguće je da je do sada shvaćala da u vrtić mora ići zbog toga što ste Vi na poslu i zato teže prihvaća rastanak znajući da ste sada kod kuće. Isto tako, djeca osjećaju i reflektiraju emocije bliskih osoba, tako da, u slučaju da ona osjeti Vašu zabrinutost i neodlučnost kod rastanaka, moguće je da sama dijelom upije takve osjećaje. Stoga je poželjno da odlazak u vrtić bude u veselom i uigranom tonu, kakav je bio i prije vašeg odlaska na porodiljni dopust. Također, možete joj naglasiti kako je tu da se malo poigra s prijateljima, i kako ćete doći po nju u određeno vrijeme te ćete se družiti kroz popodne/večer. Isto tako, bilo bi dobro da vaš rastanak ne traje predugo, već da se oprostite od nje kako ste i do sada radili. Na taj ćete način pokazati da ste sigurni u to da će joj biti lijepo u vrtiću i da nema mjesta brizi.
Slažem se s Vašim mišljenjem da bi bilo šteta ispisati ju iz vrtića. Kao što ste sami naveli, voli igru i drugu djecu, a vrtić je vrlo pogodno okruženje za kvalitetnu socijalizaciju. Isto tako, za djecu je jako bitna navika i struktura, tako da bi period duljeg neodlaženja u vrtić mogao kasnije uzrokovati veće poteškoće pri vraćanju.
Što se tiče situacije sa spavanjem koju opisujete, primjećujem da se djevojčica opire odlasku nazad u svoj krevet. Kao i u gornjoj situaciji, bitno je da pokažete sigurnost i odlučnost da sada mora spavati sama, usprkos njezinom protivljenju. Ako roditelji popuste uvijek kada djeca počnu plakati, ona vrlo brzo uoče da su suze ''sredstvo'' kojim mogu postići ono što žele – u ovom slučaju, spavanje s mamom i tatom. Vjerujem da je u situaciji kada djevojčica dođe k vama usred noći, najlakše pustiti ju u krevet. Moguće je da se ona, kada zaspe u vašem krevetu, a probudi u svom, iznenadi i bude zbunjena jer ste ju prije toga pustili u svoj krevet. U ovakvim situacijama bi bilo bolje da ju odmah stavite u njezin krevet, a protivljenje za koje vjerujem da iskazuje, minimalizirate na način da suprug ili Vi budete s njom dok ne zaspi, čitate joj priču ili pričate. Tako ćete eliminirati njezinu iznenađenost promjenom mjesta spavanja usred noći i, nakon početnog protivljenja pri samom usnivanju, u noći vjerojatno više neće plakati. Budite ustrajni u svom naumu, tako da osjeti Vašu odlučnost, strukturu i red. Na taj način ćete ponovno uspostaviti naviku spavanja u njenom krevetu.
Razgovarajte s djevojčicom, pripremajte je na to kako će izgledati vaš i njezin život kada dođe beba u obitelj i iskazujte joj ljubav i pažnju. Pri tome je važno da ne zaboravite da postavljanje jasnih i dosljednih granica te izražavanje Vaših želja kao roditelja uči dijete poštovanju prema drugim ljudima i daje joj okvir za život i odrastanje.
Ako se problemi nastave, možete pomoć potražiti na besplatnoj liniji Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Na liniji rade educirani volonteri koji će Vas rado saslušati. Isto tako, možete se obratiti ponovno putem e-maila, ako imate pitanja i nedoumica bilo koje vrste.
Hvala Vam na iskazanom povjerenju i želim Vam puno lijepih trenutaka s Vašom djecom!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
jennfy
|
16.03.2016. 10:35
Prije svega hvala vam na tako lijepom i nadasve dobrom odgovoru.
Naime, problem sa spavanjem smo rješili tako sto smo joj kupili posteljinu s njenim omiljenim likovima iz crtića i s tim više nemamo problema.
Nažalost ostanci u vrtiću još uvijek su problematični, njen ostanak u vrticu smanjili smo na 4 sata tako da sada ide doma spavati i više vremena provodi sa mnom. No još uvijek nevoljko ostaje. Ono što mi nije jasno te me zanima vaše mišljenje. Njene tete zbog takvog njenog ostajanja i poneke njene nepodopštine (koja je na neki način uobičajena za njenu dob, jer djecu nemožemo zavezati da budu konstantno mirna) traže svako malo da je par dana uzimam doma. Tako da ona recimo 2 tjedna ide konstantno u vrtic a onda napravi pauzu od 4-5 dana. Meni se iskreno to nesvidja jer smatram da je s tim još više bunim i remetim njen ritual, te da ta 4 sata sto je u vrtiću od 8h do 12h nemogu toliko ja faliti koliko to tete forsiraju. Zanima me sto vi mislite o tome i da li su tete u pravu.
Te me zanima vaše mišljenje u još jednoj situaciji. S obzirom da imam termin za roditi 17.8., tete su mi rekle da svakako planiram malenu uzeti doma iz vrtića 2 mjeseca prije poroda kako bi se što više posvetila njoj prije dolaska bebe te da ostane doma još 1 mjesec iza poroda kako bi se naviknula na bebu te je onda vratim u vrtic. Iskreno meni to djeluje malo previše, da ona izbiva iz vrtića 3 mjeseca. I ovako imamo problem s ostajanjem a kamoli onda da neide tako dugo.
Ja sam planirala nju uzeti doma 15 dana prije termina i ostavit je doma nekih 20 tak dana poslije poroda. Tj da bude nekih mjesec mjesec i pol doma u tom periodu.
Molim vas za vaše stručno i neutralno mišljenje jer tete mi se nažalost više ne čine bas relevantne u svemu tome, pa me zanima da li ja griješim u svemu tome.
Puno hvala na odgovoru
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
21.03.2016. 11:25
Draga mama,
drago mi je čuti da su kreativne ideje dovele do toga da Vaša kćerkica ljepše spava. Ponekad je kreativnost roditelja ključna u tome da se poteškoće koje djeca imaju brže riješe, a tada su i sami zadovoljniji ishodom.
Spomenuli ste i da privikavanje na vrtić Vašoj kćerki otežava i to što je odgajateljice pošalju kući na nekoliko dana. Kao što ste i sami primijetili, predvidljivost i rutina su za djecu osobito važni te bi stoga i njeni odlasci u vrtić trebali biti redoviti, bez pauza. Pitam se što je točno razlog odgajateljica za takvo postupanje te Vas želim potaknuti na to da razgovarate sa stručnom službom u vrtiću i posavjetujete s njima.
Upravo zbog toga što su djeca osjetljiva na promjenu rutine, ostanak Vaše kćeri kod kuće prije i nakon poroda također može utjecati na to da se odvikne od odlazaka u vrtić. Dolazak nove bebe u obitelj za nju već predstavlja veliku promjenu, stoga bi bilo dobro da sve druge aktivnosti u njenom životu budu nepromijenjene, što uključuje i odlaske u vrtić. Osim toga, uzimajući u obzir vrijeme koje će Vam biti potrebno za oporavak nakon poroda, i ona i Vi ćete se vjerojatno osjećati bolje kada bi njena rutina ostala ista. Navikavati kći na dolazak novog djeteta možete i u vremenu kada ona nije u vrtiću te njen boravak ne bi trebao utjecati na to da se osjeća manje voljenom ili maženom. Poteškoće u odnosima mlađe i starije braće i sestara se obično javljaju nekoliko mjeseci nakon poroda te njen boravak od nekoliko tjedana uz Vas i bebu može biti i suprotnog učinka – opet ćete prolaziti privikavanje na boravak u vrtiću, a nećete mu moći posvetiti toliko vremena jer ćete imati dodatnu brigu.
Naravno, sami ćete odlučiti kako ćete postupiti. Voljela bih Vas samo potaknuti da pratite sebe i dodatno se posavjetujete sa stručnjacima ako to bude potrebno. Tada mi se slobodno javite za kontakte ako Vam budu trebali.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
