|
mama ana
|
15.03.2016. 13:30
Poštovani,
Već sam šest godina u braku sa svojim suprugom i imamo dvoje djece. Curicu od 6 godina i dečkića od 2 godine. Živimo u kući njegovih roditelja, na sreću stanovi su odvojeni.
Od samog početka imam problema u odnosu sa njegovom obitelji. Njegova sestra je udana i ne živi sa nama. Posjeti svoje roditelje svaka dva tjedna i tada ju i mi vidimo ako smo doma (poželjno je da budemo) Nikada ne idemo kod nje niti ona dolazi nama.
Njegova me obitelj nikada nije ni pokušala prihvatiti. Nikada me ne pitaju ni kako sam, niti kako su moji, nisu zainteresirani da izgrade odnos sa mnom niti roditelji niti sestra. To mi je u startu bilo jako čudno i jako me smetalo budući da jako držim do obitelji i smatrala sam da udajom i oni postaju moja obitelj a ja njihova. Oni malo je reći to tako ne misle. Dapače, stalno se osječam izolirano kraj njih. Zovu isključivo mog supruga. Ako sam na katu kada stigne njegova sestra kod roditelja koji žive u stanu ispod našega, neće me doći pozdraviti. Njegova mama svaku krivu riječ ili pogled iskoristi da me ocrni.
Moram priznati da ne znam skrivati osjećaje i od tuda svi moji problemi. Ako me povrijediš neću ti se poslije nasmiješiti. Očekujem da se osoba koja nekoga namjerno ili ne povrijedi dođe razgovarati sa tom osobom pokušaju jedna drugu razumijeti i ispričaju se jedna drugoj. Naravno ako želiš sa nekim imati kakav takav odnos.
Pred mjesec dana je svekrva na mene opet poludila, muž me branio i sada ona i svekar ne pričaju sa nama. Problem je što mi živimo u njihovoj kući i mene to strašno smeta. Osjećam potrebu da se odselim od tamo kada me već ne vole. Muž se radi financijskih razloga tome protivi. Djeca stalno pitaju zašto ne idu kod bake i djeda. Naročito je uporna mala koja je i starija i voli biti glavna jako je ponosna i samostalna.
Malo po malo kćeri sam rekla sve o našoj svađi sa bakom i djedom iako to nisam htjela i znam da to nije dobro. Rekla sam joj da se djed i baka ljute na mamu i tatu. Rekla sam joj da baka stalno radi svađu između mene i njena oca i da želi da se njen otac i ja rastanemo. Dijete naravno pola nije ni razumjelo, rasplakala se. Rekla sam joj da sam jako ljuta na njenu baku jer je prema meni uvijek bila jako zločesta i da će ona to morati prihvatiti. Rekla sam joj da je i u redu da ona voli svoju baku. Rekla sam joj da ih ne može posjetiti jer oni ne žele pričati sa mnom i da je nemam načina odvesti kod njih.
vala sam djeda ali mi se nije htio javiti na telefon. Mala je nastavila plakati i na kraju sam popustila i pustila je da sama ode kod bake i djeda i rekla da ću doći po nju za sat vremena. Tako je i bilo a oni su je spremili i pustili iz dnevnog boravka da sama izađe iz kuće a oni zatvorili vrata od dnevnog jer nas nisu htjeli vidjeti. Grozno sam se osjećala. Ljuto i povrijeđeno. Poslije si mislim zašto bih ja dijete od 6 godina puštala kod nekoga u kuću tko nije u stanju niti javiti mi se na telefon. Pa nije dijete stvar. Čak i kada je riječ o baki i djedu.
Tako da sam ja i dalje ljuta na njih ali me puno više brine mala kojoj sam previše rekla a sada više to ne mogu povući.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
18.03.2016. 13:40
Draga mama ana,
za početak bih Vam se voljela zahvaliti što ste podijelili svoj problem sa mnom i tako mi iskazali povjerenje. Situacija koju ste opisali mi se čini zaista teškom i žao mi je što kroz to prolazite kao obitelj. Iz svega što se napisali, mogu zaključiti kako ste vrlo brižna majka, kojoj je stalo do svoje djece i njihove dobrobiti i zbog toga mi je iznimno drago.
Naveli ste kako već nekoliko godina živite u kući sa svojim svekrom i svekrvom i kako imate teškoća u odnosu s njima te sa suprugovom sestrom. Primijetili ste kako Vas od početka nisu prihvatili kao člana obitelji i čini Vam se kako Vam nešto uvijek zamjeraju. Vjerujem da to nije nimalo lako, budući da Vam je, kako ste i sami naveli, jako stalo do obiteljskih odnosa. Također, možda se zbog takvog odnosa osjećate odbačeno, usamljeno i neshvaćeno. Nitko se ne zaslužuje tako osjećati u vlastitoj kući i imate potpuno pravo biti nezadovoljni takvim stanjem. Kažete i da Vam je bitno da Vam se netko ispriča kad Vas povrijedi i da Vi to uvijek učinite i pokušate sve nesuglasice riješiti razgovorom. Smatram kako je to vrlo bitno za zdrav odnos, pogotovo onaj između ukućana. Budući da niste naišli na razumijevanje od strane svekra i svekrve, prirodno je da Vam nije ugodno živjeti s njima pod istim krovom. Budući da ste naveli kako se zbog financijskih razloga nemate mogućnost preseliti, čini mi se kako je vrlo bitno da postignete nekakav kompromis kako bi život Vas, Vašeg supruga i djece bio ugodniji i mirniji. Iako Vam se to sad možda čini nemoguće, smatram da je zaista bitno da to probate postići, prvenstveno zbog djece.
Također, kažete da ste sa svojom kćeri pričali o ovoj situaciji i da ste joj objasniti kako su baka i djed ljuti na Vas i kako baka pokušava zavaditi Vas i supruga te želi da se rastanete. Primjećujem kako ste i sami svjesni da to nije bio dobar način objašnjavanja trenutne situacije djetetu i da se osjećate krivo zbog toga. Vjerujem da ste, u trenutku kad ste razgovarali sa kćer, bili vrlo ljuti na njih i povrijeđeni te da je to utjecalo na ono što ste joj rekli. Još jednom bih napomenula kako imate pravo biti ljuti i kako je to u redu te je dobro što ste prepoznali da niste odabrali pravi način za razgovor s djetetom. Roditelji često čine manje i veće pogreške u odgoju svoje djece i to je potpuno normalno i ljudski, a većinu ih naprave u najboljoj namjeri. Ono što je sad najbitnije su upravo Vaša djeca i voljela bih se usredotočiti na njih.
U mnogim obiteljima često dolazi do konflikata među članovima i tada je bitno od njih zaštititi djecu, ali ne ih potpuno isključiti. Prepoznali ste da Vašu kćer muči to što se događa između ukućana i dobro je što ste odlučili s njom o tome razgovarati, jer se ona tako sigurno osjećala uključeno, važno i sigurnije. Ono što je dobro izbjegavati je davanje djeci detalja o konfliktu, zbog kojih se oni mogu osjećati krivo i zabrinuto. Bilo bi dobro izbjegavati „ocrnjivanje“ drugih članova obitelji, čak i ako je to što govorite istina, jer su to djetetu djed i baka i ona ima pravo na ostvarenje odnosa s njima, bez obzira na Vaše nesuglasice. Recimo, možete djetetu reći da se trenutno Vi i suprug ne slažete s bakom i djedom, ali da to ne znači da se ona ne smije s njima viđati i da ju oni još uvijek vole. Možda Vam se trenutno čini kako je taj odnos teško ili nemoguće popraviti, ali zato se možete u njemu drugačije postaviti, sve u najboljem interesu Vaše djece.
Bitno je da ostvarite kontakt sa svekrom i svekrvom i da im pokušate osvijestiti kako bi bilo dobro ostvariti neki kompromis zbog djece, do kojih je stalo i Vama i njima. To ne mora uključivati pomirenje, već samo motiviranje za postizanje zajedničkog cilja, a to je dobrobit Vaše djece, njihovih unuka. Možete se dogovoriti da se pred njima ne svađate, da provodite jednako vremena s njima kao i prije posljednje svađe, da im jedni o drugima ne govorite ružne stvari, da komunicirate barem toliko koliko je dovoljno za zdrav odnos s djecom.
U svemu ovome, bitno je i da se pobrinete i za sebe jer se Vaše stanje može reflektirati na djecu. Bilo bi dobro razgovarati o tome što Vam se događa, bilo s nekom bliskom osobom ili stručnjakom. Također, u sklopu svakog Centra za socijalnu skrb, postoje Obiteljski centri, koji nude razne oblike psihološke pomoći, mogućnost individualnog i grupnog savjetovanja pa se tako u njega možete uključiti samostalno, sa suprugom ili kao cijela obitelj.
Ako osjetite potrebu da s nekim popričate o svome problemu, možete se javiti i na liniju Hrabrog telefona za mame i tate na 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Htjela bih Vam se još jednom zahvaliti na javljanju i poželjeti Vam svu sreću u rješavanju obiteljske situacije i odgoju djece. Nadam se da ćete uskoro postići kompromis koji će donijeti mir Vama i svim Vašim ukućanima.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
23.03.2016. 15:20
Draga mama ana,
iz svega što pišete sam dobila dojam da ste situacijom sa svekrom i svekrvom iznimno opterećeni, ljuti i razočarani. Čini mi se da njihov odnos prema Vama nije u skladu s Vašim očekivanjima od drugih ljudi i toga kako bi se trebali ponašati. Život nam često donese situacije u kojima nismo zadovoljni i time stvara mjesto za rast, razvoj i promjene, u kojem god smjeru oni išli. Zbog toga bih još jednom voljela naglasiti da bi Vam moglo koristiti javljanje stručnjaku, kako bi Vama bilo lakše nositi se s ovakvim ponašanjem svekra i svekrve, ali i kako biste odlučili kako dalje postupati u vezi kćeri, koja ostaje njihova unuka. Drago mi je čuti da se Vaš odnos sa suprugom poboljšao i što u svemu mislite na svoju kćer i to kako je njoj. Dodatna podrška i pomoć u okviru Obiteljskog centra ili nekog drugog savjetovališta za Vas može biti mjesto na kojem ćete se moći izraziti i razgovarati s osobom koja bi Vam mogla pružiti razumijevanje. Slobodno mi se javite ako Vam budu potrebni kontakti savjetovališta.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
