|
olivijaolivaolivera
|
21.03.2016. 13:25
Poštovana, pokušat ću ukratko opisati problem i zamoliti Vas za savjet.
Dakle, djevojčica ima skoro 3 godine i nakon , njene, početne incijative za samostalnim odlaskom na wc pelene su skinute. Mokrenje je odmah uspostavljeno međutim počela je zadžavati stolicu uz ,klasično, nagovaranje i savjetovanje roditelja da to obavi, iako smo bili informirani da je to pogrešan pristup. Nakon dva tjedna smo odustali i vratili joj pelene, a mokrenej i stolica su uredno opet uspostavljeni. Nekoliko tjedana poslije izrazila je želju da ide na wc i uspješno obavila nekoliko dana (tri) uzastopce i mokrenje i stolicu. Međutim ponovno je počela zadržavati stolicu po 5-6 dana. Ovo traje već dva-tri tjedna i u nedoumci smo što da radimo. upoznati smo s metodama omekšivanja stolice i infrmirani o emocionalnom pristupu koji sugerira "niti topao niti hladan" pristup problemu. Zanima nas da li vratiti pelene,pa pričekati "neki bolji trenutak" za njihovo skidanje ili nastaviti dalje s tzv omekšivanjem stolice i truditi se ne pokazivati zabrinutost, ne nagovarati dijete isl. Napominjem da mokrenje uredno funkcionira i samoinicijativno traži da to obavlja u wc.
Unaprijed hvala.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
24.03.2016. 12:10
Draga mama,
za početak, htjela bih Vam se zahvaliti što se ste javili i podijelili problem te mi tako ukazali povjerenje. Čitajući Vaš upit, stekla sam dojam da puno vremena posvećujete djetetu te da pratite njegove potrebe. Čini mi se kako ste mnogo čitali i raspitivali se o problemu s kojim se javljate, što je pohvalno i pokazuje koliko se trudite da Vašoj djevojčici bude što bolje. Ako sam Vas dobro shvatila, Vaša djevojčica je više puta samoinicijativno odlučila koristiti WC, pri čemu se pojavilo zadržavanje stolice. Sada se javljate jer ste u nedoumici što dalje napraviti i kako olakšati svojoj djevojčici.
Jedan od važnijih razvojnih zadataka u djetinjstvu jest odvajanje od pelene i privikavanje na tutu ili WC, pri čemu roditelji uvelike mogu olakšati taj proces djeci. Ovom prilikom bih istaknula kako je pohvalno što ste Vi pratili želje svoje djevojčice kada je samoinicijativno odlučila koristiti WC što je zasigurno pomoglo njenom odvikavanju od pelena. U samom procesu odvikavanja se često javljaju poteškoće, posebice s obavljanjem velike nužde, koje i sami navodite. Kao i kod Vaše djevojčice, uobičajeno je da dijete jedno vrijeme obavlja nuždu na tutu, a u drugom to odbija. To je sastavni dio procesa učenja bilo koje nove aktivnosti u djetetovom životu. Kao i opći razvoj djeteta, tako se i ove specifične aktivnosti ne razvijaju pravocrtno nego uz povremene uspjehe i neuspjehe. U tim situacijama roditeljima nije lako, stoga je Vaša zabrinutost sasvim razumljiva.
Napisali ste kako ste već upoznati s nekim pristupima ovom problemu, a kao jedan ste naveli i omekšavanje stolice. Smatram kako su one u ovoj situaciji korisne kako bi se izbjegla tvrda stolica koja dovodi do bolova prilikom obavljanja nužde. Budući da ste napisali kako je prilikom prvog odvikavanja od pelene djevojčica počela zadržavati stolicu, moguće da je osjetila bol te da ju sada očekuje svaki put. Važno je naglasiti kako se strah može ukloniti, pri čemu je potrebno vremena i strpljenja. Strah će nestati kada djevojčica nauči da obavljanje nužde nije bolno te je važno da budete uz nju i nastavite osluškivati njene potrebe. Veliku ulogu ima i topao odnos s djetetom pa svoju djevojčicu možete pitati boji li se nečega ili što misli što će se dogoditi ako će koristiti WC.
Kao jedan od pristupa ste spomenuli i nepokazivanje zabrinutosti i ne nagovaranje djeteta. Često se događa da odrasli u želji da zaštite djecu pred njima skrivaju zabrinutost, no ona to osjete ili vide iz ponašanja odraslih što ih dodatno prestraši. Stoga je u redu priznati svoju zabrinutost djetetu kratko, na opušten i smiren način. Vjerujem da Vas mogu zbunjivati različiti savjeti koje dobijete na različitim mjestima. U slučaju izražavanja vlastitih emocija djetetu, u vezi bilo koje situacije, stručnjaci preporučuju da se emocije ne skrivaju jer ih djeca svakako osjete, a ne znaju što bi s njima. S druge strane, ako upadnemo u zamku pretjeranog izražavanja emocija, svakodnevnim rječnikom rečeno „paničarenja“ ili „emocionalnih ucjena“, djeca lako pomisle da su oni krivci i uzročnici naših emocionalnih stanja, kao i da su dužni popraviti ih. Primjerice, možete reći „Brine me što se mučiš, ali razumijem da ti treba vremena. Tu sam za tebe.“
Pohvale djeteta više doprinose napretku nego kritiziranje i nagovaranje na korištenje toaleta. Stoga bi bilo dobro da pohvalite i nagradite kćer kada odluči otići na WC ili kada samo pokuša. To može biti gledanje omiljenog crtića, slatkiš ili slično, no jedna od velikih nagrada djetetu je poljubac i zagrljaj roditelja. Moguće je kako svaki pokušaj neće uspješno završiti, no to je dobro ignorirati i nagraditi sam pokušaj kako bi djevojčica imala želju za daljnjim pokušajima.
Vjerujem kako želite da se Vaše dijete osjeća što ugodnije i opuštenije prilikom uvježbavanja, a pri tome joj možete i pomoći. Kako bi napravili što ugodniju atmosferu, možete joj prilikom vršenja nužde pričati razne priče ili opisivati kako su njeni omiljeni likovi iz crtića učili koristiti toalet. To će zasigurno povećati njenu zainteresiranost i umanjiti strah od korištenja tute ili WC-a. Na želju djeteta da koristi WC ili tutu ovisi i njihov sam izgled. Kako bi ih dijete što bolje prihvatilo, možete ih oblijepiti šarenim naljepnicama.
Za kraj bih pohvalila Vašu brigu, spremnost za traženje pomoći, ali i trud koji ulažete u informiranje čime pokazujete svoju spremnost na pružanje što kvalitetnijeg odgoja Vašoj kćeri. Odvikavanje od pelena je dugotrajan proces pri čemu se često javljaju teškoće. Nekada nam se čini kao da se unatoč našim naporima ništa ne mijenja, no često nije tako. S dovoljno strpljenja i vježbe, rezultati zasigurno neće izostati.
Ako ćete imati dodatna pitanja ili nedoumice, osim meni, možete se obratiti i Hrabrom telefonu putem besplatne linije za mame i tate na broj 0800 0800 koja je otvorena svaki radni dan od 9 do 20 sati ili putem e-maila na savjet@hrabritelefon.hr. Ako će Vas situacija i dalje zabrinjavati ili će djevojčica imati poteškoća s obavljanjem nužde, predlažem da se obratite pedijatru ili dječjem psihologu koji će imati cjelovitiju sliku razvoja Vaše djevojčice te će Vam konkretnije pomoći.
Nadam se da će Vam nešto od navedenog pomoći u rješavanju postojeće situacije. Želim Vam puno uspjeha i mnogo lijepih roditeljskih trenutaka.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
30.03.2016. 16:25
Draga mama,
čini mi se da ste i nakon odgovora zbunjeni oko toga kako postupiti. Roditeljska uloga često iziskuje preuzimanje odgovornosti za djetetov rast i razvoj, posebno kada je dijete malo, stoga ni ne čudi da želite biti sigurni u to kako dalje s ovom razvojnom fazom. Predlažem Vam da i dalje slušate svoje dijete pa i tako odlučite koji će biti Vaš sljedeći korak. Bio on vraćanje pelena ili ne, čini mi se da je interes Vašeg djeteta te obostrano zadovoljstvo najvažnije.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
olivijaolivaolivera
|
04.04.2016. 11:15
Krenulo je u pozitivno smjeru. Na svu sreću je kratko trajalo (zadržavanje),ali je bilo opako 
U ovom slučaju pomogla je metoda: omekšavanje stolice te emocionalna distanca (ali ne i ignoriranje). Kada bi dijete ,nakon nekoliko dana zadržavanja, trebalo obaviti nuždu i cupkalo i plakalo ( to je poprilično grd plač) pristupili bi mu s pitnjem-odgovorom (je li plačeš zato što te guza boli ? ) te savjetom ( olakšat ćeš sama sebi ako kakaš) te se udaljili od djeteta i ostavili ga plače,a onda bi dijete ubrzo zatražilo odlazak na wc. To ludilo je trajalo kratko..svega nekoliko odlazaka na wc (3-4) da bi potom uslijedilo samoinicijatvno odlaženje na wc bez plača . Ovo pišem kao možebitni savjet nekom ,ali ne treba zaboraviti da su ipak to individue i svakoj treba prići na određeni način.
Vama puno hvala na trudu i savjetima.
Pozdrav
|
