|
Alma7
|
08.04.2016. 13:05
Pozdrav,htjela bih vam ukratko opisati ponasnje mog osmogodisnjaka pa da mi kazete da li je to hiperaktivnost.Citala sam puno na tu temu,pa sam u nedoumici.Moj mali je drugi razred i nema problema sa ucenjem,ocjene su mu vise nego dobre i svi kazu da je nadprosjecno inteligentan.Ali mu je ponasanje upitno,slabo slusa uciteljicu kad mu se obraca radi stvari koje zna da nisu lijepe,nije nasilan ali voli da skace trci gurka sa drugovima.Ne postuje neka pravila ponasanja,kod kuce je drugaciji jer se boji i slusa.I kod kuce je nemiran al ne radi zlocaste stvari.Kada ga kaznim i oduzmem mu sve njemu je svejedno,dobije i po guzi i to neide.Neznam cime bi ga mogla kazniti ali da se promjeni jer mu je sve svejeno i nije mu ni do cega toliko stalo da bi se promjenio.Isla sam i kod psihologa jer je uciteljica rekla da je hiperaktivan ali psiholog ne misli tako.Ne znam sta da radim pa vas molim za neki savjet?
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
11.04.2016. 21:20
Draga Alma,
drago mi je što ste mi se odlučili obratiti i potražiti pomoć. Iz ovog što ste mi napisali vidim da se zbilja brinete za svoje dijete i da mu želite pomoći. Isto tako vidim da Vam je teško i da se osjećate bespomoćno u ovoj situaciji. Potrebna je velika upornost i volja da u takvim trenucima ne odustanemo i potražimo pomoć, a Vi ste upravo to učinili zbog čega imam dojam da ste jaka i brižna mama.
Kažete da je Vaše dijete nemirno, da u školi ne poštuje pravila ponašanja i da učiteljica smatra kako se u Vašem slučaju radi o hiperaktivnosti. Također ste mi napisali da ste se mnogo informirali o hiperaktivnosti i da ste tražili mišljenje psihologa iz čega mogu vidjeti da ste zbilja zabrinuti i da ste već učinili puno za svoje dijete. Premda vjerujem kako ste već mnogo toga čuli i pročitali, voljela bih se ipak osvrnuti na to i reći Vam nešto o poremećaju hiperaktivnosti odnosno ADHD-u. Hiperaktivnost je razvojni poremećaj samokontrole, a neki od simptoma koji se mogu primijetiti su nedostatak pažnje, teškoće pri koncentriranju i organizaciji, nemogućnost čekanja reda, odbijanje zadataka koji zahtijevaju duže zadržavanje pažnje, nemir prilikom sjedenja na mjestu (vrpoljenje, lupkanje) i slično. To su samo neki od simptoma koji mogu ukazivati na poremećaj pažnje ili ADHD.
Međutim, čak i ako Vaše dijete pokazuje neke od tih simptoma, to ne mora značiti da se radi o hiperaktivnosti. Spomenuli ste da Vaš sin nije nasilan, ali da je živahan u igri sa svojim prijateljima. Za djecu te dobi uobičajeno je da imaju puno energije, da se vole kretati i isprobavati nove stvari. Ponekad to isprobavanje novih stvari znači i testiranje Vaših i tuđih granica. Ako sam Vas dobro shvatila, učiteljica sumnja da se kod Vašeg sina radi o hiperaktivnosti, ali psiholog ne dijeli njezino mišljenje. Čini mi se da je važno ustanoviti radi li se kod Vašeg sina zbilja o hiperaktivnosti kako bi mu mogli pružiti pravovremenu podršku koja mu je potrebna te Vam preporučam da se ponovno posavjetujete sa stručnjakom (dječjim pedijatrom ili psihologom) koji Vam može dati dodatne smjernice. Također, psiholog Vam može pomoći u tome da Vas posavjetuje na koji način biste mogli razgovarati s učiteljicom ako dijagnostički nalazi daju do znanja da se kod Vašeg dječaka zaista ne radi o hiperaktivnom poremećaju te na koji način možete pristupiti svom dječaku u situacijama u kojima se ponaša na neprihvatljiv način. Svakako smatram kako bi bilo dobro razgovarati i sa školskim psihologom ili pedagogom s kojim biste mogli podijeliti zabrinutosti te čuti njegovo razmišljanje. Samo iz ovoga što ste napisali, ne mogu reći o čemu je točno riječ jer ovakva dijagnoza se ne može donijeti bez kontakta s djetetom. Ipak, već i to što primjećujete da on kod kuće može kontrolirati svoje ponašanje, može upućivati da je ipak riječ o nečem drugom, što nije ADHD.
Spomenuli ste mi i kako Vam je teško postaviti granice sinu jer on ne pokazuje želju za promjenom svog ponašanja, a na Vaše pokušaje ne reagira kako biste Vi to željeli. Vjerujem kako se u tim trenucima možete osjećati bespomoćno, ali i iscrpljeno brojnim pokušajima. Mnogi roditelji u želji da nauče svoje dijete poželjnom ponašanju, a u trenutku najvećeg pritiska, posežu za tjelesnim kažnjavanjem svojeg djeteta. Fizičko kažnjavanje međutim ima samo kratkotrajni učinak i kod djeteta može izazvati brojne neugodne osjećaje poput straha, nesigurnosti, povrijeđenosti dok dijete zapravo ne povezuje kaznu sa svojim nepoželjnim ponašanjem. Isto tako mi je važno reći Vam kako je u Hrvatskoj fizičko kažnjavanje zakonski kažnjivo. Kada govorimo o postavljanju granica, važno je da Vi odredite koja ponašanja Vašeg djeteta su Vam neprihvatljiva i koja pravila želite da Vaše dijete poštuje te da u tome budete dosljedni. Niste mi napisali odgajate li dijete sami ili s partnerom, no u postavljanju granica djetetu važno je da svi članovi uključeni u odgoj budu složni i dosljedni oko ponašanja koja se zahtijevaju od djeteta. Također, ne znam kako inače razgovarate sa svojim djetetom kada mu pokušavate objasniti što je učinio loše, ali važno je da dijete u razgovoru osjeti da ga se čuje i da se njegovo mišljenje poštuje. Kao odrasli ljudi često mislimo kako djeca ne mogu razumjeti neke stvari koje im govorimo jer su još premali, ali možemo postići neke pomake ako im se obraćamo prilagođenim i njima razumljivim rječnikom. Djetetu je potrebno da se osjeća sigurno i voljeno, bez obzira na to što ste možda u nekom trenutku ljuti ili iscrpljeni zbog njegovog neprimjerenog ponašanja. U tome Vam može pomoći korištenje ja-poruka koje se temelje na tome da na početku kažete kako se osjećate, koji je tome razlog i što biste željeli da se promjeni, ali bez prosuđivanja situacije. Odnosno, smisao takvih poruka i komunikacije je ne okrivljavanje druge osobe u ti-obliku već asertivan način razgovora u kojemu dijelite kako se Vi osjećate u situaciji u kojoj Vas Vaš dječak ne sluša. Tako primjerice možete reći svome sinu: „Tužna sam kada stalno ponavljam da pospremiš svoje igračke, a ti to ne učiniš. Voljela bih kada bi mi rekao zašto je to tako te kada bismo se zajedno dogovorili za vrijeme pospremanja igračaka“.
Odgoj djeteta veoma je izazovan zadatak. Najčešće roditelji svome djetetu žele najbolje, ali put do toga nije nimalo lak. Zbog toga su roditelji često usmjereni na ispravljanje onog što je pogrešno, ali previde ono što kod svog djeteta vole te osobine zbog kojih je njihovo dijete posebno te u čemu je dobro . U odgoju je jednako važno i korištenje pohvala pa je dobro da one prate svako djetetovo poželjno ponašanje. I nama odraslima je drago čuti kada dobijemo neku pohvalu i to nas na neki način motivira da budemo bolji, a tako je i s djecom. Iako nam se čini da su djeca zaigrana i da ne vole odgovornost, oni se vole a osjećati važno, a pogotovo kada pohvala i uspjeh dolaze od strane roditelja. Možete pokušati razgovarati s djetetom i otkriti što voli te u dogovoru s njim saznati postoje li neke obaveze u koje biste ga mogli uključiti a koje bi mu bile zabavne (možda da Vam pomogne prilikom kuhanja ili da Vam donosi stvari s popisa dok idete u kupovinu, naravno u skladu sa svojom dobi). Ponekad djeca svojim nestašlucima samo pokušavaju zadobiti pažnju odrasle osobe pa je tako moguće i da želi provoditi više vremena s vama. U razgovoru možete saznati i želi li možda ponekad da mu pomognete oko pospremanja ili da se igrate zajedno.
U situacijama kada dijete postaje „nemoguće“ i svi Vaši pokušaji završavaju neuspješno, roditelji se nerijetko pitaju i jesu li dovoljno dobri i mogu li oni to uopće. Savršen roditelj ne postoji, niti Vaše dijete treba takvog roditelja, njemu trebate upravo Vi. Zato bih voljela da u svemu mislite i na sebe. U trenutcima kada Vam je previše uzmite vremena za sebe, ako situacija ne ugrožava ničiju sigurnost, promislite o tome da da si uzmete neko vrijeme za sebe kako biste se opustili. Nakon toga ćete moći mirnije razgovarati i riješiti problem što je svakako bolje nego da reagirate u trenutku ljutnje.
Ovo što sam navela samo su neke od mogućnosti, ali postoje različiti načini kako doprijeti do svog djeteta. Više o discipliniranju djeteta možete pročitati u brošuri „Disciplina i Vaše dijete“ (http://www.hrabritelefon.hr/rodit...-roditelj/brosure-hrabrog-telefona/) te nešto o dosljednosti u odgoju možete pročitati na sljedećem linku: http://www.poliklinika-djeca.hr/a...zasto-je-vazna-dosljednost-u-odgoju/.
Nadam se da će Vam ove informacije koristiti te ako budete imali dodatnih pitanja ili nedoumica možete nam se javiti i na našu savjetodavnu liniju za mame i tate na broju 0800 0800. Linija je otvorena svaki radni dan od 9 do 20 sati.
Roditeljstvo je izazov koji, iako je nekada težak i zahtjevan, mnogo i nagrađuje i zato Vam želim puno sreće, ljubavi i strpljenja u odgoju Vašeg sinčića.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
