Autor
|
Poruka
|
Nektar
|
23.04.2022. 23:35
Postovana profesorice,
Moj sin ima cetiri i pol godine, urednog razvoja. Uvijek je bio znatizeljne prirode, intelektualno ispred, emocionalno i socijalno u skladu s vrsnjacima, poprilicno tvrdoglav i dijete navika. Nikad nista nije prihvatao bez objasnjenja, ali s objasnjenjem i najavom unaprijed, sve je funkcionisalo u okvirima. Tete su to smatrale odrazom inteligencije i po tome i normalnim. Mi ga nismo nikad nista forsirali. U zadnje vrijeme prolazi kroz velike promjene, koje nije birao, a koje mora da prihvati. Ja sam trudna i u septembru stize seka. Zivimo u Engleskoj i dosad je on bio centar mog svijeta i sve se vrtilo oko njega. To ce sigurno biti teska promjena. Preselili smo u drugi grad i tako je morao i vrtic da promijeni. U pocetku je dobro prihvatio, ali znala sam da je to zbog znatizelje jer je sve bilo novo, a onda je polahko pocelo s tim kako mu nedostaju stari prijatelji i kako je stari vrtic bio bolji. To nazalost mislim i ja. Mijenjati ne mozemo, a i ne znam koliko bi bilo pametno? Vrtic u koji sada ide je dosta manji i ima drugaciji koncept, nema previse spontanih aktivnosti i djeca se bave s onim sta izaberu ujutro. Jedan sat dnevno moraju da leze u zamracenoj prostoriji, ne smiju niti sjesti, niti progovoriti, kao pune energiju i za to vrijeme slusaju price. Ja to nikad nisam cula, niti vjerovala da postoji, no eto. Ako moze i ostalih 30 djece, nece valjda skoditi i mom sinu... Problem je zapravo sto se pojavila ogromna diskrepanca. U proslom vrticu su bili prezadovoljni njegovim napretkom, cesto im je on vodio aktivnosti, davao ideje, pratili su ga i njegov individualni razvoj. Ovdje je njima problematican, citiram "iskace od druge djece, previse pita, nikad nema kraja njegovim pitanjima, tetama kaze jasno da mu je neka aktivnost koju su pripremile dosadna pa nece da radi, ne moze da suti dok je taj sat mirovanja...". Sad ja ne znam kako da se postavim, meni ti njegovi ispadi nisu strasni. Kod kuce nemam problema. Ja u tome vidim neki bunt, bunt zbog promjena koje je dozivio kod kuce i u vrticu i smatram da bi se trebali malo prilagoditi njemu i biti strpljivi i da ce uz mnogo price biti bolje. Ipak je zivio po drugom konceptu. Strah me da ne bude odbacen i da mu ne cinim zlo sto ga saljem tu u vrtic. On se ne buni previse, ujutro ih lijepo pozdravi, ode se igrati. Kad dodjem, uglavnom je sretan, no i dalje je tuzan zbog napustanja starog. U novom im smeta kad im kaze da je ovaj vrtic glup kad se naljuti. No, oni su jako strogi. Cesto ponese knjigu od kuce, i nikad mu ne procitaju niti dozvole da uzme sam. Nemam nista protiv, previse je djece da bi s njim posebno neko radio. Ali ne vidim nista lose u malom znaku paznjem, da mu tokom slobodne igre dozvole da uzme svoju knjigu. Oni stalno govore da mu je bolje da se prilagodi, jer ce mu biti lakse u skoli da prihvati pravila razlicitih casova na kojima mora da sjedi i slusa mirno. Ja se onda pitam da li smo ga pogresno odgajali sve ove cetiri godine i jel ovaj novi vrtic prosvjetitelj ili neko ko ce sputati moje dijete. Imate li kakve savjete. Kako da nadjemo kompromis. Ja sam odrasla osoba, ali mi jako dugo treba da prihvatim promjenu, cak i meni nedostaje to da tete znam u dusu. Tako da mogu da razumijem cetverogodisnje dijete. No, grijesim li i pravdam tako njegov bunt, pa ce u skoli biti jos gori...
Hvala Vam!
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
28.04.2022. 21:10
Draga mama,
hvala Vam što ste se javili Hrabrom telefonu i podijelili svoju brigu s nama. Pohvalila bih Vas što se trudite olakšati svome sinu promjene kroz koje prolazi u posljednje vrijeme. U svom upitu naveli ste da Vaš sin ima četiri i pol godine i da je oduvijek bio znatiželjno dijete koje ima puno pitanja za odrasle. Također, spomenuli ste da mu teško padaju promjene kao što su zamjena vrtića i dolazak novog člana obitelji te da više voli rutinu.
Za početak, voljela bih Vam normalizirati sinove reakcije na promjene koje mu se događaju u životu. Preseljenje, promjena vrtića i prijatelja te rođenje brata ili sestre za djecu su doista velike promjene i mogu izazvati određenu razinu stresa. Stoga je prirodno da dijete reagira izražavanjem nezadovoljstva ili tugom zbog gubitka stare okoline (odgajateljica u vrtiću i prijatelja), a može doći i do ljubomore zbog dolaska novog člana obitelji jer dijete, kako ste i sami rekli, nije više jedini centar svijeta svojim roditeljima. Drago mi je da i sami shvaćate da treba biti strpljiv s djetetom i pričekati da se prilagodi na sve promjene.
Ako sam dobro razumjela, brine Vas i situacija u novom vrtiću jer ste dojma da su pravila ponašanja puno drukčija i stroža nego u prethodnom vrtiću te se Vaš sin još nije stigao prilagoditi tim pravilima, zbog čega odgajateljice izražavaju negodovanje i postavljaju mu određene zabrane, poput zabrane da čita svoju slikovnicu. Iako je potrebno djetetu dati vremena da usvoji i navikne se na nova pravila ponašanja, možete mu pružiti podršku u učenju poštivanja autoriteta. Poštivanje autoriteta dijete može naučiti i tako da mu roditelji postavljaju jasne i dosljedne granice. Primjerice, možete zajedno s djetetom osmisliti neka kućna pravila kojih će se on držati, a koja s obzirom na njegovu dob trebaju biti jednostavna, poput pravila da se po povratku iz vrtića uvijek izuju cipele i operu ruke ili da se nakon igranja sve igračke moraju vratiti na mjesto. Kod granica je važno da Vi kao roditelji redovito pratite je li dijete dosljedno u njihovom poštivanju te da ga nagradite pohvalom ili nekom drugom nagradom kada se drži pravila, odnosno poštuje dogovorene granice. Međutim, iako je potrebno da dijete u predškolskoj dobi nauči poštivati autoritet kako bi se mogao prilagođeno ponašati u školi, važno je i da zadrži svoju autonomiju, tako da primjerice, dijete ima pravo na slobodan izbor igre koju će igrati ili na postavljanje pitanja koja ga zanimaju. Zbog toga Vam predlažem da pokušate porazgovarati s odgajateljicama i stručnim suradnicima koji rade u vrtiću, primjerice psihologom ili pedagogom. Možete im objasniti da je Vaše dijete trenutno suočeno s velikim promjenama i zamoliti ih za razumijevanje jer bi dijete voljelo imati barem malo dosljednosti, odnosno imati nešto što se nije promijenilo, kao što je stara igračka ili slikovnica, ili pak zadržati stari ritam spavanja. Također, pitam se kako Vam se čini da im pokušate reći kako razumijete da im ponekad može biti teško odgovoriti na sva njegova pitanja, ali im i objasniti kako Vi vidite njegovo postavljanje pitanja i znatiželju, primjerice kao znak inteligencije ili kao radoznalost koja je prirodno kod neke djece veća nego kod druge. Osim toga, možete im reći i da, kao što već vjerojatno znaju, kroz odgovaranje na dječja pitanja odrasli mogu puno naučiti djecu, a ako ni sami ne znaju odgovor, mogu predložiti djeci da ga zajedno pronađu ili pitati dijete što ono misli koji je odgovor na to pitanje. Pitam se kako Vam se čine ovi savjeti za postavljanje granica i prijedlog da porazgovarate sa zaposlenicima vrtića.
Spomenuli ste da niste sigurni bi li bilo pametno mijenjati vrtić. Djetetu je svaka promjena stresna, pa s obzirom na to ne bi trebalo prečesto i bez posebnog razloga mijenjati vrtiće. Međutim, ako poduzmete gore navedene korake i ne budete zadovoljni ishodima, a Vaš se sin nastavi osjećati nezadovoljno u vrtiću, predlažem Vam da potražite postoji li neki drugi vrtić u Vašoj blizini. No ponavljam, bilo bi poželjno dati Vašem sinu neko vrijeme da se prilagodi na trenutni vrtić, pa tek ako to ne bude uspješno tražiti dalje. Zanima me kako Vam se to čini.
Naveli ste i da će za nekoliko mjeseci Vaš sin postati stariji brat, a da je do sada bio jedinac. Kako biste pripremili sina za taj događaj, poželjno je da porazgovarate s njim o tome kako će izgledati Vaš obiteljski život kada dođe beba i uključite ga u odabir imena za bebu ili u kupovinu i odabir stvari za bebu. Također, možete zajedno nabrajati stvari koje će sestra naučiti od njega kao starijeg brata i probati zajedno sa sinom dogovoriti kako bi on mogao pomagati oko bebe. Na ove načine se starijem djetetu pokazuje da je važno i povećava se vjerojatnost da će se i ono veseliti zbog dolaska mlađeg djeteta u obitelji. Pitam se kako Vam se čine ovi prijedlozi za lakšu prilagodbu na dolazak bebe.
Ako želite komentirati navedene prijedloge ili imate dodatnih pitanja, možete nam se ponovno javiti ovim putem ili nas nazvati na našu roditeljsku liniju na broj 0800 0800. Linija je besplatna i anonimna, a otvorena je radnim danom od 9 do 20 sati. Osim toga, možete nam se javiti i e-mailom na savjet@hrabritelefon.hr. Želim Vam puno sreće u pronalaženju odgovarajućeg načina za nošenje s trenutnim izazovima i nadam se Vašem ponovnom javljanju!
Puno pozdrava šalje Vam,
Hana Hrpka, prof.
|
Nektar
|
02.05.2022. 08:10
Postovana profesorice,
Hvala na jako korisnom odgovoru.
Kucna pravila koja su vec dugo tu, moj sin postuje bez problema, kako zna na digitalni sat, sam ce u 20 sati navecer reci da je vrijeme za spremanje za spavanje, ako nije previse umoran, pitat ce da li se moze igrati u svojoj sobi tiho, u pidzami i za najduze pola sata ce traziti da ide sa mnom u krevet da spava. Pranje ruku, cipele, pospremanje jakne, to funkcionise isto dobro. Pospremanje igracaka bas i ne, ali to sam ja kriva, nikad nisam forsirala, jer volim lijepo sortirane igracke, a on ih samo pokupi, ne mogu bas ocekivati da ih po kutijama rasporedi kako ja zelim. No, pomogne mi. Sto se tice autoriteta u vrticu, bas neki dan sam dosla kada sam morala cekati da zavrsi pospremanje igracaka, trajalo je malo duze, ali je zavrsio s osmijehom. Vise je problem "nepostivanje" gdje im otvoreno kaze da mu se nesto ne svidja ili da im je igra "dosadna" pa ce on radije da sjedi nego da ucestvuje. Ako su krenuli raditi jogu, on ce stati nakon pet minuta, nece smetati, ali ce samo sjesti i prestati i reci da mu je to glupo. Razgovor s voditeljicom sam imala, no oni nece odstupiti od pravila, svako dijete mora da mirno lezi tokom podnevne pauze, da ne prica, da ne pita i da samo u najvecoj hitnosti smije izaci u toalet. Jednom nisu mom sinu dozvolili da izadje, jer je isao prije te pauze, pa se on upiskio u gacice, da li iz protesta ili je stvarno bilo hitno, ne znam. Tada im je rekao, citiram, da je odlazak na wc njegovo pravo. Tada sam reagovala, i puste ga, ali i dalje tvrde da trazi precesto, sto je vrlo moguce, jer je to jedini nacin da ustane i malo prohoda. Za citanje njegovih knjiga oni nemaju vremena, za odgovore na njegova teska pitanja, "znate mi imamo jos djece".
Vasi prijedlozi su zaista od pomoci, posebno ovaj o promjeni. Nije iskljuceno da bi moj sin pokazao bunt i u sljedecem vrticu. No, ja ovima dajem jos par mjeseci, i ako nastave svaki dan da se zale, mislim da cu ga ispisati i traziti neko drugo rjesenje. Zao mi je jer je nasao vec neke drugove, i tete kazu da s djecom nema nikakvih problema, socijalno je sve uredu, kognitivno je ispred druge djece, ali sto se tice tih nekih pravila, dovodi ih do ludila. Trazi da mu se svako pravilo objasni, zasto je to tako, otkad je to tako i kako je to tako, a to je njima naporno. Pravila tokom rucka, izleta ili setnji po gradu izuzetno dobro postuje, no bas se pokazuje bunt oko tih nekih vezanih gdje on mora biti miran. Kada se upiskio, njima je bilo simptomaticno sto je on veliki da to radi, i sto se nije izvinuo, nego je samo rekao da su sami krivi jer ga nisu pustili. Nas su kao djecu ucili da ne trebamo i ne smijemo odgovarati starijim cak ni onda kada nisu upravu. On to pravilo i ne zna, i ne postuje i moglo bi vjerovatno biti problema u skoli. Ali skola nije sada. Sada je vrtic, i to novi, u periodu velikih promjena, gdje ja ocekujem ideje s njihove strane, interakciju i pomoc, a ne samo kritike. Rekli su da on miruje kada teta sjedi kod njega, ali "znate, mi nemamo vremena".
Bilo kakve ideje koje Vam padnu na pamet, napisite. Unaprijed vam se kao obitelj zahvaljujemo!
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
04.05.2022. 17:45
Draga mama,
hvala Vam što ste se javili s novim informacijama o tome kroz što prolazite. Pohvalila bih Vas što se brinete za sina i pokušavate mu olakšati prijelazno razdoblje. U Vašem upitu napisali ste kako Vaš sin poštuje pravila u kući, posprema igračke i u vrtiću te se brine za sebe. Spomenuli ste kako se primarni problemi u vrtiću tiču obavljanja strukturiranih aktivnosti, poput vremena mirovanja, i toga što Vaš sin govori odgajateljicama kad mu se nešto ne sviđa. Istaknuli ste kako se Vaš sin nalazi u razdoblju punom promjena, no da se već donekle prilagodio na trenutni vrtić i sprijateljio se s vršnjacima. Istaknuli ste kako Vaš sin često traži pojašnjenja nekih pravila i govori svoje mišljenje. Pitate se što još možete učiniti kako bi sinu olakšali svakodnevnicu.
Za početak bih Vam željela još jednom naglasiti kako Vaš sin prolazi kroz razdoblje tranzicije, uzimajući u obzir veliku promjenu vrtića i društva. Razumljivo je da se u novim situacijama dijete osjeća manje sigurno ili zbunjeno, pa pokušava prilagoditi okolinu onome na što je naučeno ili mijenja svoja ponašanja. Ponekad je potrebno dulje vrijeme da se dijete uklopi u novu sredinu i istraži na koji način može svoje potrebe ili želje ispuniti u toj okolini. Stekla sam dojam da ste brižna mama koja se trudi pomoći svome sinu u ovom razdoblju i svakako Vas potičem da nastavite komunicirati s njim glede toga što mu odgovara i pomaže.
Jedna od stvari koje ste spomenuli da Vas brinu je odnos prema odgajateljicama. Poštivanje autoriteta je važno razvijati kod djeteta kako bi se, posebice kod mlađe djece koje još ne mogu razumjeti posljedice određenih ponašanja koja su za njega korisna ili štetna, osigurala njegova dobrobit. Važno je i kako bi dijete steklo strukturu, što uključuje razvijanje navika poput oblačenja, koje ste i sami naveli. Nešto što možete reći sinu jest da je pozitivno što razmišlja i interesira se za mnogo tema, ali da će nekad ipak morati pratiti strukturu zbog svoje ili tuđe dobrobiti. Također, možete sa sinom isprobati neki kompromis glede postavljanja pitanja odgajateljicama. Možete sinu reći da smije pitati zašto je nešto tako kako je, no pojasniti mu i da odgajateljice u vrtiću imaju puno djece na koje paze, zbog čega mu se neće uvijek moći posvetiti, pa mu predložiti da Vas pita neke od tih stvari kad dođe kući iz vrtića. Želim Vas pohvaliti što se kao majka svejedno trudite osigurati djetetu povoljnu okolinu, za njegov razvoj svakako je važno da se osjeća sigurno i da dobiva pažnju, kao i da ima strukturu u danu koju poštuje.
Žao mi je čuti da se Vaš sin ponekad nalazi u neugodnim situacijama, poput toga da mu nisu dozvolili odlazak na toalet i pohvalno je da ste reagirali na nastalu poteškoću i pokazali mu da Vam je stalo do njega i njegovih potreba. Ipak, moguće je da češće traži odlazak na toalet nego što mu je potrebno jer djeca često pokušavaju izbjeći aktivnosti koje su im manje poželjne tako što koriste strategije izbjegavanja ili zamjene drugim aktivnostima. Rekli ste kako ste imali razgovor s voditeljicom, pa me zanima čini li Vam se da joj možete predložiti da Vaš sin kraće vrijeme leži u miru, a potom zadnjih deset minuta lista neku svoju knjigu ili mu je netko čita. Naime, djeca dobro reagiraju na aktivnosti ako nakon njih dobiju ono što je njima u interesu, a spomenuli ste kako Vašem sinu nisu htjeli čitati njegovu knjigu zbog manjka vremena.
U našim smo Vam dosadašnjim odgovorima spominjali mnoge prijedloge, pa se pitam koje ste od naših savjeta isprobali i jesu li Vam neki od njih bili korisni. Spomenuli ste kako Vaš sin prati strukturu vezano za presvlačenje i spavanje, pa me zanima i imate li druge slične aktivnosti.
Zanima me i ima li vrtić u koji Vaš sin ide psihologa, pedagoga ili nekog drugog stručnjaka. Ako postoji neka stručna osoba u vrtiću, svakako bih Vam predložila da im se obratite kako bi Vam dali detaljnije savjete za pomoć sinu tijekom vremena u vrtiću. Naime, oni bi se tako mogli kontinuirano fokusirati na Vašeg sina i uživo pratiti njegova ponašanja. Također, mogu raditi s njim individualno i specifično se posvetiti njegovim potrebama za što, kako ste i sami spomenuli, odgajateljice nemaju uvijek dovoljno vremena. U Vašim dosadašnjim javljanjima niste naveli jeste li se obratili nekom vanjskom stručnjaku poput dječjeg psihologa, pa se pitam kako Vam to zvuči. Stručnjak izvan vrtića također bi Vam mogao dati savjete i napraviti procjenu Vašeg sina, kao i potencijalno kontinuirano raditi s njim kako bi mu prilagodba na brojne nove okolnosti bila lakša.
Ako imate još nekih nedoumica ili Vas zanimaju dodatne informacije, možete nam se ponovno javiti ovim putem ili nazvati savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800, otvorenu svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Osim toga, možete nam se javiti i e-mailom na savjet@hrabritelefon.hr. Želim Vam puno uspjeha u nošenju s daljnjim izazovima!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|