Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1417

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


više ne želi u vrtić


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

lopticica

17.03.2011. 09:55

Poštovana, imam sina od 2,5 g. U vrtić ide od prvog rođendana, adaptacija je bila kratka, brzo se naviknuo, oduvijek je volio ići u vrtić. No unazad tri tjedna, nešto se promijenilo. Počelo je sa tim da je bio "cendrav" u vrtiću, po tetinim riječima. Da bi prije cca tjedan dana počeo odbijati ići u vrtić. Sve počinje odmah ujutro, sa grčevitim plačem, naime, brada mu se počne tresti, te kad se počne plakati, ja ga ne mogu smiriti. Prije su postojali trikovi kojima bi ga ja odobrovoljila, no sada ga ne interesira ništa, on grca u suzama i toliko se grčevito plače i jeca da me srce boli. Tete kažu da se smiri, ali da onda opet počinje iz čistog mira, navodno, npr. odjednom se rasplače za ručkom, teško zaspi, i žalostan je. U pauzama između tih napada plača, zaigra se i zaboravi. Kad ga popodne doma pitamo, kaže da će ići u vrtić, čak si pripremi i igračke koje će nositi i za obući i sve je super, sve do jutra. Čim se probudi i skuži da se spremamo, počinje plač... Inače je stvarno napredno dijete, priča strašno puno, voli igru sa vršnjacima, strašno je radoznao i veseo. Moram napomenuti da se u našoj okolini nije ništa promijenilo, doma je sve ok, on otkad izađe z vrtića postane drugo dijete, ne plače doma, i ne radi nikakve probleme kad treba ostati kod nekog, npr. kod bake. Teta u vrtiću je također napomenula da ga jako pogađaju sitnice, odnosno, da stalno ispituje nebitne stvari, npr, u šetnji pita gdje je kamion (jer zapamti da je tu jučer bio kamion), i onda ima sto pitanja da zašto kamion nije tu, da gdje je, da što radi i tak... meni se ta njegova radoznalost nekako uvijek činila pozitivna, ne znam. Ne znam da li je to zaista neka faza, pa moramo pričekati da prođe ili bi se trebali zabrinuti. ne znam jednostavno što napraviti, teško mi je iz tog razloga što se nama doma tako ne ponaša i jednostavno kada dođemo doma, on više ne želi uopće pričati o vrtiću, kada ga pitam dal se plakao kaže da je, al ne želi reći zašto, izbjegava odgovor i govori da će sutra ići u vrtić... a onda ujutro sve ispočetka... molim Vas za savjet!

Hana Hrpka, prof. psih.

22.03.2011. 18:00

Poštovana,
hvala što ste se obratili za savjet na ovom forumu i iskazali nam povjerenje. Razumijem da ste zabrinuti za sina budući da je do nedavno išao s veseljem u vrtić. Teško je reći zbog čega odbija odlazak u vrtić samo na temelju Vašeg upita, ali se nadam da ću Vam uspjeti dati odgovore na pitanja i ponuditi neka rješenja.
Naveli ste da se u posljednja tri tjedna nešto promijenilo. Potičem Vas da razmislite je li se u to vrijeme promijenilo i nešto u djetetovoj okolini (kod kuće, u vrtiću, kod bake i djeda). Moguće je da se dogodilo nešto čega se dijete prestrašilo ili zbog čega se osjetilo nesigurnim. Naveli ste da je kod kuće sve u redu, no djeca nekad mogu biti zbunjena ili nesigurna oko stvari koje vide, a ne razumiju ih. Moguće je da dijete osjeća da ste Vi zbog nečeg zabrinuti te se zbog toga ne želi odvajati. Također je moguće da je došlo do nekih promjena u vrtiću na koje dijete reagira (na primjer dolazak nove tete u grupu ili neki sukob među vršnjacima). Bilo bi dobro da iskažete svoju zabrinutost tetama i porazgovarate s njima o mogućim uzrocima, kao i rješenjima ove situacije. Isto tako, naveli ste da su tete spomenule njegovu radoznalost i postavljanje „nebitnih“ pitanja, ali normalno je da djeca u toj dobi pitaju mnogo pitanja i da ih sve zanima, a na odraslima je da djeci pokušaju dati odgovore i da ih usmjeravaju.
Djeca često preispituju roditeljske granice i isprobavaju „dokle mogu ići“. Zbog toga je važno da probate postaviti jasne i konkretne granice koje uvažavaju i Vaše potrebe i potrebe Vašeg sina. Iako se ponekad teško nositi sa plačem, dvojbe oko toga treba li dijete ići u vrtić ili ne, daju dodatnu pažnju djetetovom ponašanju i mogu ga ohrabriti u daljnem odbijanju odlaska u vrtić. Važno je naglasiti da strah od odvajanja nije moguće riješiti kod kuće, izostanci iz vrtića samo potiču djetetov strah. Zbog toga je važno da se Vi i Vaš suprug dogovorite želite li da Vaš sin ide u vrtić ili ne te da budete dosljedni odluci. Prije toga je važno da razgovarate i posavjetujete se sa stručnim timom u vrtiću. Npr. ukoliko odlučite da dijete ide u vrtić, budite dosljedni u tome bez obzira na djetetov plač. Kako bi djetetu olakšali odlazak u vrtić i eventualnu separacijsku krizu, dajte mu mogućnost da sa sobom ponese npr. svoju najdražu igračku te dolazite po njega u vrtić u dogovoreno vrijeme.
Ako imate dodatnih pitanja vezanih uz Vaše dijete možete se obratiti i besplatnoj i anonimnoj savjetodavnoj liniji Hrabrog Telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili putem chat-a na www.hrabritelfon.hr svakim radnim danom od 15 do 18 sati.


Srdačan pozdrav!

Hana Hrpka, prof.

lopticica

23.03.2011. 11:51

Hvala Vam puno na Vašem odgovoru. Sa tetama smo bili na razgovoru, došli smo do zaključka da bi eventualni razlog njegovog negodovanja bio taj što je prije cca mjesec -dva u grupu došla nova curica, pa se on možda osjeća ugroženo (iako su i do sada dolazila nova djeca, pa nikada nije tako reagirao). Uglavnom, zadnja dva dana je malo bolje volje, u vrtiću ne plače, ali još uvijek imamo plač i nagovaranje svako jutro. No teta kaže da se smiri u vrtiću. Ma nadam se da je ovo samo još jedan dokaz njegove nevjerojatne tvrdoglavosti da postigne što želi, a evidentno je da mu je ipak doma najljepše happy No nažalost, drugog izbora nemamo, i u vrtić se mora ići, tu mu nikad nismo ni dali šansu da nas pokuša nadmudriti, tata i mama rade na poslu, a "sva djeca rade u vrtiću".
Još jednom Vam hvala na odgovoru!
Pozdrav!