nadia
|
15.01.2010. 10:32
imam sina od skoro 4 godine (45 mjesecI) i brine me njegovo ponasanje. kasni u govoru za vrsnjacima, dosta rjeci ne izgova pravilno mada ima veliki fond rijeci, pravi recenice od maximalno 4 rijeci. zivimo u engleskom gov podrucju pa mozda i to odmaze, utjecaj TV i sl.
ono ste me brine je sto jos uvjek nismo ga naucili ili culi da kaze kako ze zove, koliko ima godina i sl. hoce ponoviti kad ga pitamo napr koga tata voli najvise na svjetu i sl stavri sto mi daje nadu da je sa njim ipak sve u redu. recimo pitam ga miion puta kako se zove ili koliko ima godina i tek kad sam kroz igru pocela da pokazujem da ima tri godine sa prstima ponovi ali cesto imam osjecaj da me u opste ne konstatuje kad ga pitam da mi odgovri . jednostavno sa njim je tesko imati ili inicirati konverzaciji osim ako to njega ne interesira, na primjer krenuo je u malu skolicu i prvi dan me rastuzilo sto apsolutno nisam mogla dobiti bilo kakav odgovor od njega kako mu je bilo, nista. emocionalan je i jako ljubomoran na mladjeg brata, voli drustvo, znam biti jako drag i umiljat, zna se sam obuci i obuti, hoce poslusati kad mu kazemo nesto ali isto tako kad mu nesto branim bude jako glasan u svom negodovanju. dio problema je i u tome sto smo imali baku da ga cuva godinu dana i dosta nedosljednosti u disciplini ja necega branim a baka mu dozvoli. da li ja previse ocekujem od njega, priznajem da pravim gresku i poredim ga sa drugom djecom. da li je normalo ovo n jegovo iskljucivanje kad ga nesto ne interesira? da li je normalo sto ako pak on nesto hoce ponovi napr bezbroj puta kad hoce da ide u wc i sl.( zakazala sam pregled kod njegovom pedijatara za par nedelja. hvala do neba unaprijed.
|
Hana Hrpka, prof.
|
19.01.2010. 18:02
Poštovana,
osjećam da ste jako zabrinuti i drago nam je da ste nam se obratili za savjet. Iz ovoga što ste napisali ne mogu Vam točno reći da li sa Vašim sinom nešto nije u redu, ali možda Vas mogu umiriti činjenicom da se svako dijete razvija na svoj način, i u "svoje vrijeme"; neka djeca progovore jako kasno, ali to ne znači da zaostaju u razvoju. Sasvim je normalno ako ga uspoređujete sa drugom djecom, jer tako možete vidjeti da li neke stvari značajno odudaraju od ostalih vršnjaka. Ali, s druge strane, morate znati da je svako dijete jedinstveno i posebno, i razvija se svojim tempom. Jednostavno im treba dati vremena, biti s njima strpljivi, ne raditi paniku prije vremena i biti im podrška i stvoriti sigurno ozračje unutar kojeg oni sazrijevaju.
Istina je da, u prosjeku, djevojčice brže sazrijevaju od dječaka. Jako je dobro što ste ga naručili na pregled kod pedijatra, koji će na temelju nekih pretraga i samog opažanja moći zaključiti nešto više i konkretnije. Bilo bi dobro da Vašeg sina što više potičete na razgovor; pričajte s njim o temama za koje znate da ga zanimaju, interesirajte se za te stvari koje mu odvraćaju pažnju, gledajte TV s njim, čitajte zajedno priče za laku noć. Važno je biti strpljiv i pažljiv.
Ne znam kakva je situacija kod kuće, da li u kući razgovarate na materinjem jeziku, a on u školi i na tv-u čuje engleski? Ako je to slučaj, možda mu upravo to stvara konfuziju, pa i to može biti razlogom zašto tako malo priča.
Što se tiče Vaše zabrinutosti oko toga što još uvijek ne zna reći svoje ime, možda Vam pomogne činjenica da dijete postaje svjesno svog identiteta iza 3.god života. Postoje različite igrice kako bi mu pomogli da postane svjestan toga. U postu ste naveli jedu od njih. Možete s njim također raditi zabavne vježbe ispred ogledala; postavite ga cijelog ispred ogledala i onda ga pitate koga to on vidi u ogledalu.
Bitno je da znate kako u tim godinama odlazak u malu školu za dijete predstavlja separaciju od roditelja te u početku djetetu može biti vrlo stresno i može sve to jako emocionalno doživljavati. Neka djeca to prebrode bez ikakvih problema, a nekima to može biti veliki šok. Ne mogu Vam točno reći da li je to slučaj sa Vašim sinom, ali u svakom slučaju važno je da budete s njim iskreni, da zna zašto ide u malu školicu, i da zna kada ćete doći po njega.
Bez obzira na bilo kakve Vaše brige i strahove, nemojte zaboraviti da moraju postojati neke granice i pravila koji su vrlo važni za dobar odgoj djeteta i pozitivno roditeljstvo. Pozitivno roditeljstvo je oblik učenja koji se temelji na dobrom međusobnom odnosu, pohvalama i uputama djetetu kako da kontrolira svoje ponašanje. Postavljanje konzistentnih granica djetetu već u ranoj dobi, pomaže uspostavljanju važnih pravila za budućnost. Roditelji moraju biti vrlo jasni u tome što je prihvatljivo ponašanje. To će smanjiti zbunjenost kod djeteta i njegovu potrebu za testiranjem granica. Važno je da uvijek obratite pažnju na djetetove osjećaje, jer često pomaže kad pokažete djetetu da ga razumijete.
Nadam se da sam Vam uspjela dati par korisnih savjeta. Vjerujem da će Vam posjed pedijatru biti od najveće koristi.
Ako budete imali i dalje nekih pitanja i nedoumica, slobodno nas ponovno kontaktirajte.
Lijepi pozdrav
Hana Hrpka, prof.
|