|
Autor
|
Poruka
|
|
Lucija22
|
18.11.2008. 23:05
Doktore, zanima me medicinsko mišljenje o djeci, vrtićima i zdravlju. Često se čuje kako je dobro da djeca pobolijevaju u vrtićima - jer tako razvijaju imunitet. Prijatelj liječnik namjerno vodi djecu u virotične obitelji - da se dijete jača. I to tako od dojenačke dobi, i on smatra da su vrtićki poboli izvrsni. Što je meni teško prihvatiti.
Imam mogućnosti biti sa svojom djecom kod kuće, i nakon što smo probali par mjeseci vrtića sa čestim pobolima, odlučila sam da će dijete još neko vrijeme biti sa mnom. Njemu je sada 3.5 godina, imam i bebu od 6 mjeseci koju želim zaštititi. Kad je kod kuće, zdrav je. Ide na pjevanje na zbor, dakle izložen je kolektivu, ide s djecom na igranje, nije pod staklenim zvonom - i ne poboijeva gotovo uopće - dok je u vrtiću pobolijevao dosta često, skupa s nama, što je kvalitetu života činilo prilično lošom za sve nas.
Mene zanima je li moja odluka da dijete bude kod kuće do godinu prije škole razumna sa zdravstvenog aspekta?
I što vi mislite - jesu li poboli po našim vrtićima posljedica prenapučenosti i loše higijene (brisanje nosa istom maramicom, ne zračenje prostorija, nedovoljno pranje ruku) ili je takva situacija i u kvalitetnijim vrtićima s manje djece u grupama na jednu ili dvije tete?
kakve bi vrtiće pedijatri u idealnim okolnostima željeli za djecu?
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
19.11.2008. 10:05
Taj vaš prijatelj sigurno nije pedijatar. A dosta često ispadne loše je kada nepedijatri daju mišljenje o zdravlju djece.
Dijete je psihofizički spremno za kolektiv, i to manju skupinu djece, svakako bitno manju od vrtićke grupe, s 3-4 godine. Tada manje poboliejvaju, jači su, kreću se samostalno i mogu društveno komunicirati, a još najvažnije,mogu se na nekoliko sati dovojiti od poznatih osoba (roditelji).
Čekati do godinu dana prije škole, zavisi od toga kada kreće u školu. Ako kreće s 5 godina, to je taman. Ako kreće sa 7 godina, onda je to čekanje predugo.
U vrtićima se infekcije prenoste slinom, nosnim skeretom i fekalijama, najviše rukama i izravnim dodirom među djecom.
|
|
Lucija22
|
19.11.2008. 22:45
Nije pedijatar. Drago mi je da ipak nije imao pravo. Meni je žao da se djeca muče, pa taman od obične prehlade. Nema mi tužnije nego bebica kad hriplje i onako je sva jadna. Nekako mi ni moj socijalni život u tom periodu, ni bilo što nije tako važno da bih izlagala dijete namjernom, ili pretjeranom riziku od bolesti.
I za vrtić - ovo što ste napisali me utješilo. Nekako sam se nadala da je tome tako, iako u okolini čujem i druge glasove. Dakle, ako se može - ipak je bolje s djetetom biti doma tih prvih par godina.
Što se tiče polaska u vrtić - vi kažete da je okej ako dijete ide s 5 godina - vjerujem da ste mislili sa šest, a da s pet krene u vrtić. To je važno - zbog socijalizacije - ili ste imali na umu taj famozni imunitet?
I drago mi je da kažete da su grupe prevelike. Meni se kosa dizala na glavi kad sam vidjela da je 30 djece (na jednu tetu ujutro, i drugu poslijepodne) na trideset kvadrata slabo provjetravane prostorije. Užas!
Hvala na brzom odgovoru!
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
20.11.2008. 00:05
Veličina grupe ovisi o veličini milodara za vrtiće. To je valjda jasno.
A kada sam pričao o 5 godina, mislio sam na zemlje u kojima se u školu kreće već u toj dobi, npr. Amerika.
|
|
Lucija22
|
21.11.2008. 01:25
Hvala Vam na odgovoru!
|
|
NiN
|
22.11.2008. 11:10
Nemojte se ljutiti, imam "samo" dvoje dece ( 2 i 4 godine starosti ), oboje idu u vrtic (jasle) vec od prve godine, i nikada, apsolutno nikada nisu bile bolesljivije nego deca nasih prijatelja koja u vrtic ne idu. Dovoljno je sto smo dovoljno civilizovani da decu redovno vakcinisemo (pneumo, gripa, ...), i sto imamo poverenja u savremenu medicinu, odnosno prevenciju, odnosno imunizaciju. Nemanje te vrste svesti kod ogromnog broja roditelja daleko je stetnije za decu nego bilo koji kolektiv. Pritom su deca koje sede kod kuce sa mamama neporecivo, skoro bez izuzetka, placljivija, "kilavija", vezana za majke do te mere, da i onda kada je neophodno ih odvojiti na sat-dva, to uvek bude problem. U drustvu nas ima 5 parova sa decom, i tacno uvek znamo sa kojom ce decom na nekom vecem okupljanju (primer rodjendan) biti plakanja i problema, i stalnog hvatanja za maminu suknju. To su uvek dva ista decacica, iz dve razlicite porodice, razlicitog uzrasta, zajednicko im je samo to sto ne idu u vrtic. Sva ostala deca ce se igrati i zabavljati, dok se uvek zna ko ce vecinu vremena provesti uz mamine skute, non-stop cmizdreci jer mu je neko drugo dete uzelo ovo ili ono, jer nije u centru paznje, jer ne ume da se druzi i komunicira bez pomoci mame. Apsolutno se ne slazem sa negativnim konotacijama vezano za vrtic, a narocito ako se predstvljaju kao strucne, odnosno kao cinjenice. Subjektivni dozivljaj postujem, bilo da ste lekar, bilo da ste roditelj, ali predstavljati sopstveni negativan dozivljaj vrtica kao cinjenicu, to vec nije korektno. O imunitetu je glupo raspravljati, ja sam upravo na ovom forumu naucio da to ne postoji, ali bih isto dodao i za "vrticke bolesti" ! Ako dete STVARNO naucite da pere ruke, i ako insistirate na tome i kod vaspitacica, nikakve probleme necete imati sa poboljevanjem, vec posle prvih par meseci. Tvrdim to iz licnog iskustva, dvoje dece, razlicitog uzrasta. I tvrdim da su vrticka deca, bez ikakvih dodatnih nastava (engleskog, fizickog, crtanja, muzike), bar duplo komunikativnija, otresitija, slobodnija i samopouzdanija u ponasanju, od dece koja sede kuci sa mamama. Ne kazem da su objektivno u bilo kom smislu "bolja", ali da im je socijalno ponasanje daleeeko zrelije i otresitije, to se "vidi iz aviona", na bilo kom detetu koje ide u vrtic. Roditelji, da bi vam deca vecinu vremena bila zdrava, prvo ih istinski naucite da redovno peru ruke, zubice, da odrzavaju higijenu. Pola posle cete tako obaviti. Podvlacim ISTINSKI, jer to znaci pranje ruku i pre i posle jela, i svaki put posle nuzde, bez izuzetka. Vrlo dobro znam da polovina roditelja to ni kod svoje kuce u potpunosti ne sprovodi, bez obzira sto se svi kunemo u higijenu. A sada, protivnici vrtica, navalite 
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
22.11.2008. 11:40
Ja se, kao inače vrlo često, slažem sa zdravo-razumskim pristupom, ovog puta NiN, uz neke uvjete koji su stručne naravi, jer ta struka nadograđuje zdravi razum.
Jaslice i vrtić nisu, osim bez velike nužde, jako dobri za djecu ispod 3 godine. Dijete mora biti psihofizički sposobno za kokektiv, a to je tada. Mora biti imunološki prokuženo, mora biti pokretno, mora početi govoriti i komunicirati i mora se moći odvojiti od roditelja na više sati tijekom dana.
Ostalo je onako kako kaže NiN.
|
|
Lucija22
|
24.11.2008. 18:10
Poštovana Nin,
zahvalite dragom Bogu što vam vrtić nije donio boleštine i nevolje kao nama. Rado bih da od vam mogu pokupiti taj i takav imunitet, no nisam baš sigurna da se to može - jer i moja djeca redovito primaju vakcine i držimo se svega onoga što spada u kulturu zdravlja - pa smo opet i sin i ja bili bolesni toliko da sam ja na koncu završila u bolnici, trudna, iscrpljena, mršavija pet kilograma nego prije trudnoće, a on se nije skidao s antibiotika dva i pol mjeseca. Tada sam odlučila izvaditi dijete iz vrtića i po preporuci liječnika otići na trudničko bolovanje.
Što se paušalne ocjene o ponašanju djece koja su kod kuće s roditeljima mislim da griješite. Djece ima ovakve i onakve i nije samo jedan parametar u igri, a osim toga socijalizacija nije jedino moguća u vrtićima. Naša djeca (koja ne idu u vrtić) druže se po kućama, idu u igraonice na osmišljene programe, moje dijete ide u pjevački zbor, ide u parkove, uglavnom izložen je djeci, i kolektivu, i odlazi kod djeca i bake i uopće mi je glupo tako nesuvislo generalizirati.
Ako se dijete loše tretira i loše odgaja - bilo to kod kuće ili u vrtiću velika je šansa da će to pokazati loše posljedice. Ali gdje je ljubav, pažnja, i zadovoljavanje dječje potrebe za druženjem, aktivnostima i svime ostalime - dijete se fino razvija, doma, u vrtiću ili gdje već.
Ipak, biti kod kuće s djecom je jedno veliko blago i moram reći da mi je žao za sve majke koje nisu iskusile to predivno iskustvo. Možda ste morali u vrtić s djetetom od njegove prve godine - ali da je to najbolje za njega - nije. Jedino preko vaše grižnje savjesti mogu shvatiti vaše grubo pismo ispunjeno nesuvislim generalizacijama.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
24.11.2008. 21:55
Stari zagrepčani bi sada rekol: "Ne bih se štel mešati".
|
|
Larry
|
25.11.2008. 15:30
Totalne gluposti.
Moj sin 2.8 god.,ne ide u vrtić,samnom je doma,i ne hvata se za "moje skute",već je vrlo socijaliziran i bez problema se odvoji od mene na nekoliko sati.I to nije stvar vrtića nego zdravog odgoja.Eto toliko.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
25.11.2008. 16:45
Ne bih se štel mešati, al' ne m'rem odolit.
Medicina je ipak teška struka. Jer, da nije, shvatili biste upravo ono što vam već par puta u okviru ove teme ponavljam. Naime, to, da negdje oko 3. godine života dijete postaje sposobno za vrtić i tu vrstu šire socijalizacije, i, čak, da je treba. A to postiže bez da prethodno ide u vrtić, već, kada to postigne, kreće u vrtić, ako je moguće tako urediti život, a često nije, jer roditelji rade, deda i baka su za ništa, itd.
Prema tome, vaš mali od 2.8 g. (je l' mislite na 2 g. 8 mj.?) upravo dozrijeva za taj vrtić, i ja bih vam ga uskoro preporučio. Ne mora ići u kolhoz, može u neku grupu, pa makar da tu grupu vodite i vi u svom stanu. Što se stalno robuje formama. DIJETE SE MORA NAUČITI SOCIJALIZIRATI IZVAN OBITELJI, AKO MU ŽELITE DOBRO.
|
|
Larry
|
25.11.2008. 17:50
Naravno,doktore,njegov odlazak u vrtić(druge godine) nije upitan,ali isključivo radi mog posla.
Htjela sam samo reći da je glupo djecu koja ne idu u vrtić stavljati u neke okvire maminih maza,staklenih zvona itd.Vjerujem da se dijete adekvatno može družiti i u parku.No,to je moje mišljenje i zaključujem ovu temu.Pozdrav.
|
|
NiN
|
26.11.2008. 12:45
Kao što bi doktor rekao, "ja se tu ne bih mešao". I stvarno, uopšte mi nije bila namera da polemišem sa roditeljima koji imaju drugačije stavove. Roditelj je roditelj, i ima neprikosnoveno pravo (i odgovornost) za odgoj svoga deteta. Ipak, negde duboko u sebi verujem da sam u pravu, kao što i drugi misle obrnuto. Primera radi, bez obzira na vrtić, ima dece u okruženju moje dece koja i sa 2.5 - 3 godine jedva sastavljaju prosto-proširene rečenice, a ima i dece koja su kao i moje ćerke progovorila "na guzu" već sa 1.5 godinom i poptuno smisleno i složeno komuniciraju sa roditeljima i okolinom. Nije to samo govor, tu je i razlika u kompletnoj saradnji. Glupo je sada da vam objašnjavam zašto moje dete upotrebljava u komunikaciji i 5-6 fraza (ne reči) na engleskom, bez da ide na posebne časove engleskog. Hoću da kažem - definitivno postoje deca ( i roditelji ) koji će kasnije biti za kolektiv, ali postoje i ona druga. E ja samo ne bih da zbog prosečnih statističkih pokazatelja guram dete u statistiku (prosek), kao da smo u vojsci. Ko je vojsku služio zna o čemu pričam. Tamo je sve najblaže rečeno uprosečeno. I naglasio sam u prvom postu, veća sposobnost "vrtićkog" deteta da samostalno funkcioniše u tako malom uzrastu NIJE OBJEKTIVNA kategorija, niti je prednost, samo je (u većini slučajeva) činjenično stanje. Pa čini mi se da se i doktor složio da u određenom prosečnom uzrastu (3 godine) detetu treba kolektiv, kako god se on zvao, ali ne park i pevanje. Znači, možemo raspravljati samo oko uzrasta, a ne oko suštinske potrebe za kolektivom pre predškolskog uzratsa.
|
|
Lucija22
|
26.11.2008. 12:45
DR. evo, drago m. i je da ste to rekli - vrtić je jedan od oblika socijalizacije, nikako isključivi i jedini. Mi koji smo odlučili ili bili prisiljeni ostati kod kuće s djecom otkrivamo niz predivnih načina da se dijete socijalizira van vrtića; stječu se divna poznanstva i prijateljstva, a dijete živi život pun lijepih događaja i druženja.
|
|
Darko Richter, dr. med.
|
26.11.2008. 13:15
Evo smo se usuglasili, oko svoje djece. To je dosta važno.
|
