gagulina
|
29.09.2008. 22:05
Postovani,
moj sin od 1,5 godinu je krenuo u jaslice. Od samog starta je dobio kijavicu, jer je vecina dece imala. I tako se mucimo vec tri nedelje. Malo ga popusti, pa se opet pogorsa. Danas nam je vaspitacica rekla da pripazimo i pratimo stanje. On nema temperaturu, ima dobar apetit, igra se, ali ga jako muci sekret, pun je. Budi se nocu cesto, kuka, place,ponekad i zakaslje(cini mi se da je od slivanja sekreta u grlo). Lekar mu je pregledao pluca, cista su. Koristimo fizioloski rastvor, pumpicu jer ima puno sekreta, a i adrianol kapi po savetu ORL, da mu ne predje na uvo. Zabrinuta sam jer to dugo traje, da mu se ne spusti na pluca ili usi. Sta uraditi dalje? Adrianol smo koristili 5 dana na pocetku, pa prekinuli. Da li mozemo opet ili je mali zamak? Inace primio je Prevenar vakcinu, ako to ima veze. Hvala puno.
|
gagulina
|
30.09.2008. 12:20
Postovani, sinoc smo sin i ja imali tesku noc. Od 1h do 6h je bio uglavnom budan, mucio ga je nos. Urlao je i vristao, nisam znala kako da ga smirim. Probala sam sve, fizioloski, pumpicu, ljuljala, prebacila u bracni krevet, ali nista. Ujutru sam ga odvela kod pedijatra, koji ga je poslao kod ORL. ORL ga je pregledao, rekao da ima blagu upalu jednog uha, i blagu upalu treceg krajnika, ali se razmisljao da li da mu prepise antibiotik. Na kraju je napisao Cedaks par dana. Posle smo otisli kod pedijatra, koja je rekla da su pluca u redu,i da ona ne bi davala detetu antibiotik jer ono nema temeraturu, . Prepisala mu je fluimucil prasak zarazbijanje sekreta i Defrinol sirup za suzbijanje kijavice. Koga poslusati? Definitivno ima problem sa sekretom u nosu i to mu stvara problem. Hvala na odgovoru
|
Darko Richter, dr. med.
|
30.09.2008. 13:35
Vjerovali ili ne, tešku noć sam imao i ja. I to ne sasvim svojom zaslugom. Bio sam dežuran. U 00:30 h doveli su mladića od 17 godina koji je prethodnog dana počeo osjećati bolove u svim mišićima, samo je jednom kokrio, i to crvenu mokraću, i boljeli su ga bubrezi. Imao je povišeni tlak, raspadali su mu se mišići, i mioglobin iz njih začepljivao je bubrežne kanaliće. Bio je u uremiji. U tom času bilo je sada ili nikada. Hoće li promokriti, ili ne, i hoćemo li imati dovoljno odlučnosti i pameti da, dok je bubreg još "friško" začepljen, pokušamo probiti te čepove nalijevanjem infuzije i diureticima, slično kako se pokušava odštopati vodovodni sifon. Ako ne uspijemo, voda ostaje u tijelu, odlazi u edeme i hipertenzivnu krizu, mora na dijalizu, još te noći. Da ne kažem da može umrijeti. U 01:30 stavili smo mu urinski kateter, zatim postavili centralni venski kateter, nalijevali ga infuzijama i bombardirali diureticima. Klečao sam u polumraku uz njegov krevet, da vidim hoće li konačno prokapati urin iz cijevi koja je bila spojena na urinski kateter. Konačno je znatnije promokrio oko 3:30. U međuvremenu je dijete od oko godine dana zapalo u fibrilaciju srčanog mišića, pripremili smo ga za kardioverziju elektrošokom, no srećom se kod uvođenja u anesteziju samo vratilo u približno normalni srčani ritam. Otišao sam spavati u 4 h, da bi me med. sestra nazvala oko 5 h da provjeri nešto oko date terapije, jer, na odjelu je bilo još 8 bolesnika. Zatim me probudila u 7 h, jer je u 7:30 trebao doći konzilijarni liječnik radi pokušaja spašavanja jednog djeteta s leukemijom, također na odjelu. I to smo dogovorili, sada već u društvu kolega koji su jutros došli na posao. Morali smo na redovni jutranji sastanak, koji je bio nešto duži, jer, oni, koji su spavali tu noć, imali su potrebu debatirati kome će pripasti koja soba u nekoj novoj preraspodjeli, makar se nema puno što dijeliti. Po povratku sa sastanka pred odjelom me čekala jedna osoba s kojom sam dosele bio samo u tel. kontaktu. Bio sam je, poslije jednog sličnog dežurstva, u povrtku kući, ogrebao po braniku, na parkiralištu, i uredno joj javio što se dogodilo, a ona je prelakirala cijeli branik, i došla po 500 kn, od 750 koliko je to koštalo. Obećao sam joj, pa sam i platio. To mi je bio najlakši dio dana, ona je bila zadovoljna, a i ja. Kući sam vozio pokraj dućana s radnim kutama, morao sam si nabaviti bijeli radni sako prikladne veličine, kom. 3, na svoj račun. Prošli vikend sam nabavio radnu obuću, za svoje novce i svoje vrijeme.
Sada sam doma. Čekao me uredan ručak i dvoje vesele dječice, dok je treća još u školi. Ovo mi je bio jedan od boljih dana, barem se sve dobro svršilo.
Kada poredam sve što sam gledao i radio u dežurstvu, s vašim mukama od 1-6 h, pomislim da vam je predobro jer nemate pojma što se sve ljudima i djeci događa, pa masirate nos svojemu djetetu.
Niste spavali iz jednog jedinog razloga: niste prestali liječiti nos svojeg djeteta kako sam vam u prošlom postu rekao. Da jeste, naspavali biste se. Dijete je očito zdravo, to vam kaže pedijatrica, koja ne zna što bi, pa ga upućuje na ORL, a očito je da niti tamo ne vide nešto značajno jer na nosu i trećem krajniku nema praktički patologije.
Preporučio bih vam da radite točno iste stvari i svojem nosu, pa procijenite kako je vašem djetetu.
Ne znam zašto ne slušate, nego očito radite iste greške, na koje sam vas upozorio, no sveudilj pitate.
Sve ovo sam vam ispričao da lakše pokušate staviti i probleme i problemčiće svojeg djeeteta u pravu perspektivu, i ne inzistirate na nemogućem. Jer, očito je da vam zdravlja ne nedostaje, za razliku od djece o kojoj sam skrbio u prošlom dežurstvu.
|