Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 427 | Broj poruka: 1385

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Problemi sa ponašanjem kod trogodišnjaka


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Tonkica0306

24.11.2023. 12:15

Poštovani,mama sam dječaka koji je upravo napunio 3 godine.Uredna trudnoća i porod.Progovorio nešto prije 2. godine.Unazad možda mjesec dana sam primjetila da neće uopće više na ljuljačku u parkiću(a obožavao ju je najviše od svega).Neki dan je ipak sjeo i kad sam ga zaljuljala i to skroz lagano,kao da ga je uhvatio napad panike.Prošlo ga je čim sam ga spustila i nastavio se igrati dalje.Ne znam da li je povezano sa tim,ali koji dan poslije toga smo krenuli u vožnju sa automobilom,da bi on odmah čim smo krenuli počeo užasno vrištati i grčiti se,stiskati autosjedalicu.Vožnju nismo mogli nastaviti,prestrašno je bilo.Nakon 2 dana opet smo pokušali i opet isto.Nisam ga mogla umiriti nikako.I kroz plač je stalno ponavljao " nemoj tako brzo".Brzina nije bila niti 30 km/h.Vozili smo se možda 50 m.Do sada je volio vožnje.Nismo imali problema.Ne znam šta da radimo,moramo se voziti,a ovako je nemoguće,suprug i ja smo van sebe.Pokušavam pričati s njim,a on samo panično ponavlja da se ne želi brzo voziti,ali NIKADA ne vozimo brzo,nikad nismo imali nikakav sudar ili ružnu situaciju u automobilu.Što da radimo?!?

Hana Hrpka, prof. psih.

27.11.2023. 22:50

Draga mama,

hvala Vam što ste se javili, podijelili svoje brige i tako mi iskazali povjerenje. Čitajući Vaš upit stekla sam dojam da ste zabrinuti za Vašeg trogodišnjeg sina i da se pitate što Vam je činiti u vezi njegovog novog straha.

Kažete kako je prije mjesec dana Vaš sin počeo pokazivati strah od ljuljačke, iako je prije volio ići na istu. Naveli ste i kako ste se za par dana išli voziti automobilom pri čemu se Vaš sin bojao, vrištao, stiskao autosjedalicu i ponavljao ,,nemoj tako brzo'', a kažete da brzina nije bila niti 30 km/h. Napisali ste i da ste morali prekinuti vožnju zbog intenziteta njegovog straha i reakcije. Također, kažete da niste bili u nikakvoj automobilskoj nesreći ili imali kakvo drugo neugodno iskustvo u automobilu koje biste mogli povezati s pojavom opisanog straha.

Prirodno je da ste zabrinuti za svog sina kad vidite da se osjeća uplašeno. Naveli ste da niste imali nikakvu automobilsku nesreću, no pitam se je li postoji mogućnost da je Vaš sin doživio neko neugodno iskustvo, a da Vi niste bili prisutni. Primjerice, pitam se je li se Vaš sin vozio s nekim drugim tko je mogao doživjeti neku neugodnu situaciju u automobilu, primjerice bakom, djedom, obiteljskim prijateljima. Također me zanima, jeste li primijetili i neke druge strahove osim ljuljačke i automobila.

Strahovi u predškolskoj dobi su prirodni i javljaju se kod većine djece. Djeca u 3. i 4. godini života imaju aktivnu maštu i teže razlikuju stvarnost od mašte kao i situacije koje su se dogodile njima od onih koje su vidjeli negdje drugdje, primjerice na reklami, filmu ili crtiću. Također, u ovom životnom razdoblju djeca počinju verbalizirati čega se boje. Uz razvoj verbalizacije, kognicije i mašte, djeca razmišljaju o svijetu oko sebe i mogu ga vidjeti kao opasno mjesto pa strahovi postaju sve realniji kao što su stvarne pojave, situacije i bića. Budući da djeca razvijaju svoju maštu ne samo kroz iskustva iz života nego i kroz crtiće, slikovnice, reklame, filmove pitam se postoji li nešto što je dječak mogao vidjeti na televiziji, mobitelu ili tabletu, a što bi moglo biti u podlozi ovog straha.

Također, postoji i mogućnost da je čuo od nekoga da je doživio automobilsku ili neku drugu vrstu nesreće, primjerice u vrtiću ili od ostalih članova obitelji. Pitam se kako Vam to zvuči.

Nekada strahovi i potreba za sigurnošću mogu biti i reakcije na neke promjene ili izazovne situacije u životu djeteta pa se pitam je li se dogodila u Vašoj obitelji u posljednje vrijeme neka promjena, primjerice, selidba, polazak u vrtić, smrt bliske osobe ili nešto drugo što je djetetu moglo biti stresno. Ponekad se strahovi u toj dobi jave ničim izazvani, a ponekad ih nešto na to potakne. Potičem Vas da probate što detaljnije promisliti što može biti uzrok takvom strahu, jer upravo to može biti prvi korak u nošenju s istima.

Konačno, htjela bih Vam još jednom reći kako je prirodno da osjećate zabrinutost, strah ili druge neugodne emocije te Vas potičem da detaljno razmislite što može biti uzrok ili pokretač straha kod Vašeg sina. Bitno je da ne umanjujete ili negirate njegov strah jer će takvim ponašanjem strah ostati prisutan ili se dodatno pojačati. Potrebno je prihvatiti djetetov strah, pružiti podršku i razumijevanje te pokazati djetetu da ste tu za njega. Važno je saslušati čega se boji, razgovarati s njim kako se može nositi sa strahom te pokušati pronaći zajednički način suočavanja s istim. Možete ga pitati što bi mu pomoglo da mama i tata naprave da se osjeća sigurnije. Također, možete mu objasniti da je mami i tati njegova sigurnost najvažnija i da nikada ne bi napravili nešto što bi ugrozilo to, odnosno u ovoj situaciji brzo vozili. Važno je ići postepeno i nježno te pustiti dijete da istražuje situaciju tempom koji mu odgovara, a ne ubrzavati promjenu. Možete s njime podijeliti i svoja iskustva iz djetinjstva i kako ste se Vi nosili s određenim strahom. Bitno je i pohvaljivati dijete i za najmanje pomake u prevladavanju straha. Pitam se kako Vam se to čini i javljaju li Vam se oko ovoga određena pitanja.

Za kraj, voljela bih Vas još jednom pohvaliti na odgovornosti, brižnosti i trudu koji ulažete. Željela bih čuti Vaše mišljenje o svemu što sam Vam napisala. Potičem Vas da mi ponovno pišete ovim putem, a ako Vam se jave dodatna pitanja ili brige vezano za Vašu roditeljsku ulogu, možete
nazvati i besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate. Linija je otvorena na broju 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Šaljem Vam puno pozdrava,

Hana Hrpka, prof.