Autor
|
Poruka
|
Kolicka
|
25.12.2011. 15:10
Poštovani,obraćam Vam se kako bi mi dali neki savjet u vezi moga dijeteta.Moj sin ima 3 god. i 3 mj.,rođen je iz moje preve trudnoće na carski rez,i kao neurorizićno dijete.Sa 3 i pol mj.rekli su mi da motorički zaostaje jer se još uvijek izvijao ,i da su potrebne fizikalne vježbe.Vježbe smo obavili uspješno uz njegov veliki protest,i dijete je prohodalo sa 11 i pol mj. bez ikakvog forsiranja,iako je kasnije propuzao.Međutim ja sam se jako bojala jer se on silno opirao tim vježbama i pitala hiće li to ostavit neke psihičke posljedice,na što su mi oni odgovorili da neće.Danas moj sin zaostaje u govoru,tj.ne priča.Samo slogovi(ma,ba,da,na),ima poremečaj u ponašanju(bar mi tako kaže njegov logoped).S njim je nemoguće nešto radit i naučit ga,protestira,vrišti,šamara sam sebe(iako ga mi fizički ne kažnjavamo),bježi.Boji se bučnih igračaka bar jedne a to je helikopter na baterije.Kad smo ga odveli u lunapark,nije se htio ni na čemu vozit ali nije vrištao nego je sve promatrao. Nije teže bolovao osim jedne upale pluća sa 17 mj.U trudnoći mi je rečeno da ima cistu na mozgu(oko 4 mj.trudnoće)koja se inače hoće javit kao proces u razvoju mozga.Da bi se otklonila svaka sumnja na teže bolesti,učinila sam tripel test i 3D uzv,koji su bili u redu.Molim Vas da mi odgovorite da li je moguće da moje dijete ima elemente autizma i kako promjenit njegovo ponašanje i učinit da se koncentrira na nešto što ga pokušavamo naučiti?Kako znati jeli to autizam ili ne?
P.S Kad je bio 3 i pol mj.pao je na glavu,učinjen rtg,nalaz uredan.U trudnoći sam pila normabel po preporuci ginekologa i psihijatra jer imam anksiozni panični poremečaj,prije trudnoće trošila sam antidepresiv cipralex koji je bio ex oko mjesec i pol prije nego što sam zatrudnjela.I danas još uvijek liječim isti problem.Ima li moje psihičko zdravlje poveznice sa mojim dijetetom ili terapija koju sam imala?
SRDAČNO VAS POZDRAVLJAM I ZAHVALJUJEM NA ODGOVORU
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
02.01.2012. 15:20
Draga mama,
hvala što ste nam ukazali povjerenje i obratili se sa svojim problemom.
Iz vašeg upita vidi se da ste uočili neke poteškoće s usvajanjem govora kod vašeg sina, kao i probleme u ponašanju i prilagodbi te da ste zabrinuti za njega. Vjerujem da se osjećate pomalo zbunjeno i da Vam nije lagano nositi se s poteškoćama na koje nailazite još od njegovog rođenja. Međutim, pohvalno je da ste uz njega i da ste svjesni problema te da tražite savjet.
Iz ovoga što ste napisali, vidim da ste potražili pomoć logopeda, no kažete kako je s njim teško raditi jer protestira i odbija suradnju. Ono što bi još voljela znati jest kakav je u kontaktu s vama i vašim suprugom? Ide li u vrtić i kako se tamo prilagodio? Također, pokušajte razgovarati s logopedom oko toga što se može učiniti kako bi vaše dijete napredovalo. Možda mu je potreban drugačiji pristup ili jednostavno pomoć psihologa koji će procijeniti njegovo ponašanje i pomoći mu u prilagodbi i sa problemima u ponašanju.
Također se pitate kako prepoznati ima li vaše dijete elemente autizma. Nažalost, ja osobno ne mogu ovim putem i kroz samo nekoliko informacija točno odrediti djetetu dijagnozu. Dijete bi trebalo proći kroz određenu obradu kako bi se točno saznali problemi. Na ovoj stranici http://www.autizam.org/ se možete informirati o autizmu te kako ga prepoznati, no savjetujem vam konzultaciju sa stručnjakom, u prvom redu pedijatrom kojem možete iznijeti svoje dvojbe te u razgovoru s njim dogovoriti koje korake dalje poduzeti. Preporučila bih vam i Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba. Naime, u njoj rade stručnjaci s različitih područja kao što su pedijatri, psiholozi, psihijatri, socijalni radnici i socijalni pedagozi. Ako želite, uputnicu za Polikliniku možete zatražiti od pedijatra. Naručiti se možete bez obzira iz kojeg mjesta dolazite. Vaše dijete bi prošlo određenu obradu kod stručnjaka kako bi se točno ustanovilo što je s djetetom te bi vas se uputilo kako i što dalje. Nešto više o možete saznati na http://www.poliklinika-djeca.hr/. Ona se nalazi na adresi Đorđićeva 26, a naručiti se možete an broj 01/34-575-18. Ako ste iz Zagreba, možete se i obratiti Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u kojem se provodi klinički stručni rad. Nešto više o njemu možete saznati na http://centar.erf.unizg.hr/. On se nalazi na adresi Znanstveno - učilišni kampus Borongajska cesta 83f, a svoj dolazak možete dogovoriti ponedjeljkom i četvrtkom od 15 do 19 sati te utorkom, srijedom i petkom od 9 do 13 sati na broj telefona 01/24 57 560 ili putem mail-a na centar.info@erf.hr.
Isto tako, iz Vašeg upita se vidi da se bojite povezanosti vašeg psihičkog stanja i problema u ponašanju kod vašeg sina. Dijete s majkom od najranije dobi ostvaruje blizak odnos, tzv. privrženost. Ukoliko je majka anksiozna, dijete to može osjetiti i može se i ono uznemiriti. Kada Vaš sin postane uznemiren, počne protestirati ili postane agresivan prema sebi ili drugima, pokušajte ostati smireni. Ukoliko Vam je to teško, može Vam pomoći da nakratko izađete iz prostorije u kojoj je sin, duboko dišete i smirite se na par trenutaka i onda mu pristupite smireni. Vjerujem da Vam u tim situacijama nije lako, budući da se trudite pomoći mu, a on odbija vaše pokušaje te da se ponekad osjećate beznadno. Važno je da budete strpljivi.
Biti roditeljem je lijepo, ali ponekad i teško i izazovno iskustvo. Želim pohvaliti Vašu brigu oko sinčića, vidi se da se trudite pomoći mu, hvala Vam što ste se obratili za pomoć i na ovaj forum. Nadam se da ćete u komunikaciji sa stručnjacima (pedijatrom, logopedom ili psihologom) iznaći najbolje rješenje za probleme koje ste naveli.
Ukoliko imate dodatnih pitanja, slobodno se možete i javiti besplatnoj i anonimnoj liniji Hrabrog telefona na broj 0800-0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati, a možete se javiti i putem chat-a svakim radnim danom od 15 do 18h na www.hrabritelefon.hr.
Iskreno Vam želim puno sreće i lijepih trenutaka sa Vašim sinčićem.
Lijep pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
Kolicka
|
03.01.2012. 22:30
Najprije Vam se zahvaljujem na Vašem odgovoru i utrošenom vremenu.Da,dijete ide u vrtić.Dobro je adaptiran,ne želi ručat u vrtiću,u zadnje vrijeme ni spavat,ne igra se sa drugom djecom samo ih promatra,kada želi njihovu igračku najprije ih stisne za ruku,a onda uzme ili popusti u otimanju.S tetama komunicira tako da ih vodi za ruku do onoga što želi.Samnom i suprugom je blizak iako nije pretjerano mazno dijete(ne voli se previše maziti,onako umjereno),kontakt očima ima.U zadnje vrijeme primjećujem njegovu sramežljivost prema nepoznatim ljudima.Moram napomenuti da voli igru snama,ali samo skakanja po krevetu,škakiljanja i lovice.Kada sjednemo na pod uzmemo slikovnicu ili kocke i započnemo igru,on brzo ustaje i napušta prostoriju.Potpuno je nezainteresiran za tu vrstu igre.Još jednom zahvaljujem i lijepo VAS pozdravljam!
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
09.01.2012. 17:00
Draga mama,
Hvala Vam na ponovnom javljanju. Opisali ste kako se Vaš sinčić ponaša u vrtiću – kako se igra, kako komunicira s djecom i tetama te da ima problema sa jelom i spavanjem. Također ste opisali kakav odnos imate Vi i suprug sa sinom te kako provodite vrijeme kod kuće.
Nažalost, iz ovoga što ste napisali meni je teško prepoznati pokazuje li Vaš sin elemente autizma ili se radi o razvojnim ponašanjima koja će prestati kako Vaš sin bude odrastao. Za takvu dijagnostiku potrebno je puno više informacija te psihologijska obrada djeteta koja onda može pokazati postoje li neki problemi kod Vašeg sina, i ako da, koji su to. Stoga, možda bi bilo dobro da ipak porazgovarate s pedijatrom. Preko uputnice možete se naručiti i u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba u kojoj rade stručnjaci s različitih područja kao što su pedijatri, psiholozi, psihijatri, socijalni radnici i socijalni pedagozi. Također, tu je i već spomenuti Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta (više podataka o njemu prethodnom odgovoru).
Mislim da je konzultacija sa stručnjacima dobar način da sami sebe oslobodite brige oko toga što je točno vašem sinčiću te da dobijete kvalitetne upute o tome što i kako dalje.
Želim Vama i Vašoj obitelji punu kuću smijeha i što manje prepreka na koje će te nailaziti.
Srdačan pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
Kolicka
|
10.01.2012. 18:25
Poštovana prof.Hana,
još jednom zahvaljujem na vašem savjetu i obavještavam Vas da smo odlučili posjetiti rehabilitacijsli centar na fakultetu(Borongaj) i razriješiti svoje sumnje,kao i dobiti primjerene savjete za daljni odgoj djeteta.
Srdačno Vas pozdravljam!
|
Kolicka
|
07.03.2012. 23:59
Poštovana prof.
javljan Vam da smo bili na erf-u i da su nalazi na žalost loši.Njihova dijagnoza je da mi sin ima poremečaj iz autističnog spektra,i to me čini tužnom i jadnom.Osjećam užasnu bespomoćnost,iako sam dobila naputke za rad,uključila ga u udrugu "Mala kuća" u Petrinji gdje će dobivati stručnu pomoć od logopeda i radnog terapeuta.Sve to saznanje da rad i samo rad može ga dovesti do toga da te elemene stavimo u nekakve "okvire" i da bi naj taj način mogao koliko toliko funkcionirati u društvu,daju mi malo nekakve nade da će biti dobro.Ali nažalost stvarnost je takva da se to stanje može i pogoršat i to je ono zbog čega plačem.Iako su mi rekli da mi dijete ima velik potencijal za napredak jer je znatiželjan i pokazuje zanimaciju,i da je intelektuakno sposoban,jer igračke koristi prema njihovoj namjeni,taj strah od pogoršanja bolesti izaziva bespomočnost i tugu.Ja bih Vas zamolila,biste li mi mogli reči nešto više o tom poremečaja.Samo da spomenem njegove elemente autizma:
1.nerazvijen govor(samo slogovi ma,ba,da.ta,na),uključujuči i slabije razumjevanje jezika(ponekad kao da me ne razumije,a ponekad kod iste naredbe zna o čemu govorim)
2.nema geste pokazivanja(vodi nas za ruku,i kad pitamo što želi našu ruku stavi na tu stvar ako može do nje,a ako ne onda našu ruku pokušava usmjerit prema stvari koju želi)
3.nedovoljno razvijen socijalno emotivni dio(svoju radost na djeli s nama,iako sam primjetila kod jedne reklame koju voli da uvijek pogleda u nas ,vesali se i oponaša ples iz reklame,na kraju reklame opet nas pogleda sav zadovoljan)
4.i kažu mi da mu kontakt očima nije dovoljno dug
Molim Vas da mi na temelju ovoga kažete nešto više.Znam da mislite kao i svi da očekujem čudo,a da je jedina pomoć samo vježba.To je najmanje šta mogu i hoću dati svom djetetu i znam da mi nitko nemože dati točne prognoze za budućnost,al samo bi htjela čuti da ako dovedem to dve u red moje dijete čeka dobra i svjetla budućnost.
Zahvaljujem na odgovoru i primite pozdrave od najtužnije mame na svijetu
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
16.03.2012. 16:55
Draga mama,
hvala Vam što ste se ponovno javili sa novostima. Želim pohvaliti Vaš angažman oko sinčića, drago mi je da ste se odlučili na temeljitu obradu u Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Ono što me žalosti, kao i Vas, je da Vaš sinčić doista ima poremećaj iz autističnog spektra. No, iako su nalazi koje ste dobili lošiji nego što ste se nadali, sada imate točnu informaciju o dijagnozi što Vam omogućuje da se uspješno nosite sa ovom situacijom.
Napisali ste da se osjećate tužno, jadno, bespomoćno i da često plačete. Želim Vam reći da nema ništa neobično ili loše u Vašoj reakciji. Pretpostavljam da ste, kao i svaka majka, imali neku predodžbu kako bi život Vašeg sina trebao izgledati te da se sad osjećate kao da su te Vaše nade teže ostvarive. Vijest o poremećaju izbrisala je dio slike kojoj ste se nadali i koju ste priželjkivali za svog dječaka. Doživjeli ste gubitak, a svaki gubitak u nama izaziva tugu. Iako ljudi često tugu smatraju negativnom emocijom, ona se javlja s razlogom i vrlo je važna jer nam omogućuje da se pomirimo sa gubitkom i krenemo dalje. Napisali ste i da se osjećate bespomoćnom jer se bojite mogućnosti da bi se bolest mogla pogoršati. Vaš sinčić oko sebe ima predivan i čvrst sustav podrške koji ste stvorili. Stručna pomoć koji ste mu osigurali, kao i Vaš vlastiti angažman i rad s njim su ono što ga štiti i što ima mogućnost blagotvorno utjecati na njegov razvoj. Djeca koja pokazuju znakove istog poremećaja mogu se međusobno jako razlikovati prema slici simptoma koje pokazuju. Izjava stručnjaka da Vaš dječak ima velik potencijal za napredak i činjenica da je poremećaj rano otkriven, što omogućuje veću djelotvornost intervencija, su vrlo obećavajući.
Vjerujem da Vas je sinova dijagnoza na neki način preplašila jer niste točno sigurni o kakvom poremećaju se radi i ne znate puno o poremećajima autističnog spektra.
Kada govorimo o poremećajima autističnog spektra, zapravo mislimo na skupinu poremećaja, a u tu skupinu pripada i autizam. Za ove poremećaje su karakteristične poteškoće u socijalnoj interakciji (kod Vašeg sina to bi bio nedovoljno dug kontakt očima, smetnje u izražavanju emocija), poteškoće u komunikaciji (nerazvijen govor i slabije razumijevanje jezika, nedostatak gesti pokazivanja), a često se javljaju i ponavljajući i stereotipni obrasci ponašanja, interesa ili aktivnosti (npr. ponavljanje određenog pokreta, stalna preokupacija s dijelovima predmeta). Budući da ste nam napisali Vam je rečeno da se radi o poremećaju autističnog spektra, ali ne i kojem, postoji mogućnost da djetetu nije dana konačna, već radna dijagnoza i da će se nastaviti pratiti njegov razvoj. Na Internetu je dostupno mnogo literature, kao i stranice namijenjene upravo roditeljima djece koja pokazuju opisane simptome. Mi ćemo Vas rado uputiti na njih, no imajte na umu ono što sam spomenula, djeca s istom radnom dijagnozom se mogu jako razlikovati prema znakovima poremećaja koje pokazuju i prognozama za budućnost. Stoga bi možda bilo dobro da novostečene informacije prokomentirate sa stručnjacima s kojima inače surađujete.
Upućujem Vas na stranicu http://www.autizam.hr/index.php/autizam gdje možete naći više informacija o autizmu kao i konkretne savjete o tome kako se postaviti prema sinčiću te odgojne savjete namijenjen roditeljima djece s autizmom. Još jedan koristan Internet portal je http://www.autizam.org/. Također vas upućujem na knjigu – Ranko i ja/Biserka Martinić. Autizam, što je to?/Zorana Bujas Petković. Knjiga je izdana 2000. godine u Splitu, a izdavač je Talik graficom. Prvi dio knjige donosi priču majke koja opisuje život sa sinom koji ima autizam i utjecaj te bolesti na život cijele obitelji, a u drugom dijelu stručnjak iz ovog područja daje prikaz medicinskog aspekta autizma. Također postoji i časopis Centra za autizam Zagreb pod nazivom „Autizam“ te izlazi jednom godišnje. Sve dodatne informacije možete dobiti upitom na casopis@autizam.hr.
Također, o svim vašim dvojbama, nedoumicama i osjećajima možete razgovarati i sa logopedom odnosno radnim terapeutom u Maloj kući jer oni rade sa Vašim sinom i imaju najviše informacija o njegovom napretku.
Za kraj bih Vas voljela podsjetiti da ne zaboravite na samu sebe. Roditelji su skloni staviti dijete na prvo mjesto (a posebno kada se radi o djetetu koje ima određene posebne potrebe) i ne misliti na sebe. Razgovarajte s bliskim i dragim ljudima o svojim nedoumicama i osjećajima. Razgovarajte sa suprugom, ali ne samo kao roditelji Vašeg sina već i kao supružnici te pronađite podršku jedno u drugom. Također, ne ustručavajte se potražiti i stručnu podršku ukoliko smatrate da bi Vam to pomoglo. Svi se na različite načine nosimo sa problemima koje život nosi i svima nam je ponekad dobrodošla tuđa pomoć, savjet i podrška. Stručnjak Vama, ali i Vašem suprugu, može pomoći sagledati stvari iz druge perspektive, izraziti osjećaje koje u svakodnevnoj gužvi ponekad držimo potisnutima te pronaći i osvijestiti unutarnju snagu, koja nam je potrebna da se suočimo s onime što nas muči.
Željela bih Vam preporučiti besplatno savjetovanje u sklopu Obiteljskog centra Sisačko-moslavačke županije, koji bi Vam mogao biti blizu. Obiteljski centar radi ponedjeljkom i četvrtkom od 7 do 19 sati, a utorkom, srijedom i petkom od 7 do 15 sati. Radno vrijeme za rad sa strankama je ponedjeljkom i četvrtkom od 16 do 19 sati te utorkom, srijedom i petkom od 11 do 14 sati. Možete im se obratiti putem telefona (044/525-051), e-mail-a (obiteljski.centar-smz@ocsmz.hr) ili osobnim dolaskom, a s njihovim radom i stručnim timom možete se upoznati na njihovoj web stranici (www.ocsmz.hr). Obiteljski centar nalazi se u Sisku, u ulici Ivana Meštrovića broj 30.
Za podršku i razgovor se slobodno možete obratiti i besplatnoj i anonimnoj liniji Hrabrog telefona na broj 0800-0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati, a možete se javiti i putem chat-a svakim radnim danom od 15 do 18h na www.hrabritelefon.hr/chat. Na raspolaganju Vam je i e-mail: savjet@hrabritelefon.hr.
Kada ste primili ovu vijest, u Vašoj obitelji se mnogo se toga promijenilo. Vaše nade i planovi za budućnost, kao i Vaše dnevne rutine, sada su drugačije. Vjerujem da će biti potrebno određeno vrijeme da prihvatite da će njegova budućnost biti nešto drugačija od one koju ste priželjkivali. No, to je i dalje isti onaj isti dječačić kojeg ste 9 mjeseci iščekivali i kojeg ste bezuvjetno voljeli već u trenutku kad ste osjetili prve udarce u trbuhu.
S nadom da ćete uskoro pronaći mir i prihvaćanje te ponovno moći uživati u trenucima s Vašim sinčićem, želim Vama i cijeloj Vašoj obitelji puno sreće!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
ciciban84
|
28.12.2012. 15:55
Poštovani...
Imam dječaka kojem je nepunih 16 mjeseci.Sve je bilo uredu do prije 2 mjeseca. Bio je veseo dječak,stalno se smijao,trčao,gugutao,pjevušio...Onda je uslijedio operativni zahvat cirkumcizije u opštoj anesteziji.Nakon toga se jako povukao u sebe,nije htio hodati mjesec dana,manje se smijao,komunicirao sa nama...Na sve to dobio je hronicni serozni otitis i slabije je cuo dva mjeseca. Nakon svega toga dijete se bilo potpuno povuklo u sebe. Nije nikoga gledao u oci,nije se okretao kad ga zovemo,prestao se smijati...Takodje bih navela da tri mjeseca nije izasao iz kuce.Uhvatila nas je panika kada smo to vidjeli te smo ga poceli izvoditi u trzne centre ,igraone,vani na snijeg. Zivnuo je malo poceo je sve gledati u oci,malo se smijati.U igraoni posmatra drugu djecu,prilazi im.Ne moze se igrati sa njima jer su svi puno stariji od njega(iznad 3 godine). Bio se poceo vrtiti u krug oko svoje osi,ja sam ga prekinula par puta i nije to vise radio.Znao je poceti vrtiti glavicom ali takodje bi ga svaki put prekinula i prestao je i to raditi. I dalje ne govori ali tek mu je prosao taj otitis pa se tjesim time. Takodje sam zaboravila jako bitnu stvar. Od 2.-3.mjeseca zivota konstantno po cijeli dan je gledao tv program za djecu,koji se sastoji od nekih jarkih boja i likova skoro bez ikakve radnje i samo sa muzikom. Volio je to gledati i stalno je bio upaljen taj kanal do skora kada sam procitala o stetnosti tv-a na razvoj djeteta.U pocetku se jako bunio kada mu ugasim tv ali sada sve manje.Sa djetetom se nije nista pricalo ni poticalo ga na komunikaciju. Imao je dadilju koja je samo sutila i drzala mu upaljen tv.Cak sumnjamo da je galamila na njega,silila ga da ide u krevet i ko zna sta sve ne.Ja sam uzela bolovanje i nekih 7 dana pjevam mu pricam,podsticem ga na komunikaciju. Svi su primijetili da je vec puno bolje. Smije mi se,kad mu pjevam gleda me.Kad nisam u sobi i zovnem ga uvijek se okrene ali ako sam tu kraj njega ne odaziva se na ime. Molim vas reci te mi trebam li biti zabrinuta i sta mi preporucujete da poduzmem?
Unaprijed zahvalna!
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
04.01.2013. 17:25
Draga Mama,
prije svega htjela bih Vam se zahvaliti što ste se odlučili javiti i na taj nam način iskazali povjerenje. Iz svega što ste napisali vidljivo je da ste brižna majka koja prati napredak svojeg sinčića i uočava svaku promjenu kroz koju dječak prolazi. Svakako da roditeljstvo ima i teže i lakše dane i da uz trenutke neopisive radosti i ispunjenja, svjedoci smo i zahtjeva koji često iziskuju posljednji atom snage što dovodi do umora i iscrpljenosti. Sve to dolazi pod zajednički nazivnik koji se zove roditeljski staž, a iz onog što ste napisali, vidljivo je da Vi, draga Mama, puno truda ulažete u roditeljstvo.
Čini mi se da ste zabrinuti jer niste sigurni što dalje učiniti u navedenoj situaciji koja bi zasigurno bila stresna za brojne roditelje. Želimo najbolje svojoj dječici, a katkada se nađemo pred izazovima koji mogu u nama izazvati uplašenost, nemir i katkada frustriranost jer više nemamo ideje kako i što dalje. No, kako mi se čini volje i ustrajnosti za razrješavanjem trenutne situacije Vam ne nedostaje i zbog toga bih Vas pohvalila kao majku.
Neka od navedenih ponašanja Vašega sinčića su posve normalna i očekivana s obzirom na iskustvo odlaska u bolnicu i iskustvo operativnoga zahvata. Također, neki način reagiranja mogu biti posljedica okruženja u kojemu je dijete provodilo svoje vrijeme, poput, kako ste naveli, nestimulativnoga „druženja“ sa dadiljom. Zaista mi je drago čuti da se u posljednje vrijeme Vaš sinčić ponovno smije i opušta jer to bi djetinjstvo i trebalo biti, bezbrižno i sretno razdoblje za svako dijete. Drago mi je i vidjeti da ste angažirani da mu to priuštite i da nastojite provesti što više kvalitetnijeg vremena s malenim.
U svom upitu spomenuli ste kako je Vaš, uskoro 16.-mjesečni dječak do prije dva mjeseca bio veseo, puno se smijao, gugutao i kretao, ali i kako ste uočili promjenu nakon operativnog zahvata. Kada imamo na umu da je odlazak u bolnicu, čak i za odrasle ljude promjena svakodnevnog načina života, praćena neizvjesnošću i neugodnim emocionalnim stanjima te izvor stresa onda možemo lakše zamisliti kako se dijete osjeća u tim situacijama. Djeca imaju specifično poimanje i vremena i bolesti pa se njihov odnos prema liječenju, ponašanje za vrijeme liječenja i doživljaj bolesti bitno razlikuju od načina na koji slične situacije proživljavaju odrasli. Također, naveli ste kako dječak nije htio hodati mjesec dana nakon zahvata. Kako još nemaju razvijen govor djeca nam često verbalno ne mogu pokazati ako ih nešto boli ili smeta. Iako postoje različiti načini na koje djeca mogu ukazati na bol, neslaganje ili strah, odbijanje hodanje možda je moglo služiti kao „obrana“ od ponovne ozljede zbog koje bi morao u bolnicu. Najnepovoljnijom dobi za hospitalizaciju smatra se dob od oko 6 mjeseci do četiri godine, no to svakako ne znači da posljedice hospitacije mogu biti dugotrajne ili ozbiljne. Niste spomenuli koliko je dugo Vaš dječak bio u bolnici i jeste li ste Vi bili cijelo vrijeme uz njega, ali sasvim je prirodna mogućnost da u cijelom tom procesu dijete uđe u fazu koja se može očitovati tako da dijete postaje motorički mirnije, povlači se i apatično je. Navodite kako se Vaš sinčić nakon operacije povukao u sebe što ste primijetili kroz nedostatak komunikacije i smijeha, što se može povezati s gore napisanim. Ne treba zaboraviti da svaka faza ima svoj početak i kraj i da je svako dijete jedinstveno, ima svoj način reagiranja i komuniciranja, ali svakom od njih potrebno je pružiti puno ljubavi i topline u bilo kojoj životnoj fazi, a čini mi se, da u Vašem odgoju ne nedostaje te ljubavi i topline.
Ako sam Vas dobro shvatila, dodatnu komplikaciju uzrokovao je kronični serozni otitis koji je pretpostavljam bio bolan kao što već jesu upale uha. Kada kažete da Vaše dijete ne govori odnosi li se to na potpuni izostanak govora? Vidim da ste pomalo zabrinuti zbog njegova govora, ali kako ste i sami napisali, do navedenoga je moglo doći uslijed bolesti tijekom je koje je slabije čuo ili pak zbog stresne situacije odlaska u bolnicu. U komunikaciji s Vašim sinčićem, bilo bi korisno da koristite jednostavne i kratke rečenice, djetetu razumljive. Spomenuli ste pjesmice koje uz slikovnice mogu postati poveznica između roditelja i djeteta gdje se razvija govor u nadasve toplo emocionalno obojenoj atmosferi. Možete zajedno slušati i oponašati zvukove iz okoline što pomaže djetetu da se oslanja na vlastit sluh. Rekli ste da kad ga zovete iz druge prostorije da uvijek reagira što je pokazatelj da Vas čuje i reagira na Vas i Vaš glas. To što se ne odaziva na ime, može biti znak da mu treba malo vremena da prihvati vlastito ime i da ga kasnije sam počne upotrebljavat. Korisno bi bilo da ga nastavite zvati imenom u različitim situacijama kad mu iskazujete nježnost, kad ga kupate, kad jede ili odlazi na spavanje. Djeca njegove dobi vole sebe promatrati u ogledalu što je dobro da upoznaju sebe i vlastiti lik, a sve je to poticaj za razvoj pojma o sebi. U slučaju da i u daljnjem periodu budete zabrinuti za razvoj govora, uvijek možete potražiti stručno mišljenje logopeda.
Spomenuli ste i da tri mjeseca Vaš sin nije izlazio iz kuće, ali da ga sada vodite u igraonice, na snijeg i svugdje sa sobom. To je za svaku pohvalu. Vaš sinčić je u dobi kada kao maleni istraživač ima potrebu ''proučavati'' predmete, prostore, a tako i ljude – djecu i odrasle. Potrebno je da dijete bude aktivno i samostalno u toj aktivnosti, te da mu jednostavni i bezopasni materijali omogućuju otkrivanje i učenje bez neposredne pomoći odraslog. Jako dobro činite što mu omogućujete da bude u doticaju s drugom djecom i nije nikakav problem što su oni malo stariji. Ne treba Vas pretjerano brinuti što se u igraonicama Vaš dječak ne igra s tom drugom, starijom djecom. Za njegovu dob je primjereno da promatra druge kako se igraju, a čak i kada nama odraslima izgleda da se djeca do dvije godine zajedno igraju, ako malo bolje promotrimo, uočit ćemo da je svatko usmjeren na svoju aktivnost. Dati vrijeme djetetu onoliko koliko njemu treba da bi se opustio i ulazio u interakciju s drugima, najbolje je što mu pružate. Spomenuli ste da se opet smije i ostvaruje kontakt očima, a sve je to dio socijalne komunikacije djece dobi Vašeg malenog, što će kasnije, vjerujem, biti popraćeno pričanjem i razmjenom igračaka.
Također ste napisali da se dječak znao vrtjeti u krug ili glavicom činiti isto, ali nakon što ste mu u nekoliko navrata rekli da prestane, nije to više radio. Nova literatura o dječjem razvoju govori da rotacijom oko svoje osi djeca vježbaju jedan od najkompliciranijih pokreta u prostoru i time instinktivno rade ono što im je potrebno. Iako smo katkada oprezni da se dječica ne bi ozlijedila pri tome, uz nadzor ih možemo pustiti da izvršavaju te kretnje jer one mogu biti još jedan izvor stimulacije za njihov razvoj. Osim toga, izvori stimulacije su i primjerice igre trčanja, preskakanja, provlačenja i boravak u prirodi stoga mi je drago čuti da se trudite zajedno sa sinčićem baviti tim aktivnostima.
Što se tiče gledanja televizije, naravno da je uvijek poželjno da dijete provodi vrijeme sa svojim roditeljima u nekim aktivnostima, na otvorenom te u društvu osoba koje su mu bliske. No, ukoliko dijete gleda televiziju, poželjno bi bilo da probate zajedno gledati tv programe uz objašnjavanje što likovi čine ili na ukazivanje na nepoželjna ponašanja. Na taj se način dijete može u određenoj mjeri i „pripremiti“ na vanjski svijet. Iako pretjerana količina svakako nije dobra, gledanje televizije u manjim količinama mogu djeci služiti kao razbibriga i opuštanje. Jarke boje i veliki likovi za skroz malenu djecu jesu zanimljivi i mogu ih umiriti u situacijama u kojima su neraspoložena. Unatoč tome, Vaš sin je u dobi kad mu Vi, kao majka stvarate granice i pozitivne navike vezane za njegove vlastite aktivnosti. Dobra je vijest da ste Vi, Mama, ona koja drži daljinski upravljač i određujete u kojoj mjeri i što dijete gleda, što znači da svaku priliku koju imate možete radije iskoristiti na živu i svakodnevnu igru i interakciju izbjegavajući pasivno sjedenje i promatranje slika koje prolaze na ekranu.
Napisali ste da je ''imao dadilju'' što mi je dalo zaključiti da ta osoba više ne čuva Vaše dijete, što je svakako dobro, ukoliko ste primijetili da ona ne postupa prema njemu onako kako bi trebala. Uistinu je pohvalno i pokazatelj Vaše brižnosti što ste uzeli bolovanje i posvetili se svom djetetu u potpunosti. Kao što ste i sami otkrili da je bio vidljiv veliki napredak kad ste s njim komunicirali – pjevali mu i pričali, i to u kratko periodu od tjedan dna. Potaknula bih Vas da samo tako nastavite i dalje s Vašim druženjima. Naravno, posao se mora odrađivati, ali zato postoje oni slobodni trenutci u kojima možete neometano uživati s Vašim sinčićem. Ponekad nas životne obaveze iscrpe i nije lako udovoljiti zahtjevima posla i kućanskim aktivnostima, ali Vas Mama, kao što se vidi iz Vašeg upita, ne treba nagovarati da najbolje od sebe date za svojeg dječaka.
Ako i dalje imate bilo kakva pitanja, možete se ponovno javiti ili posjetiti savjetovalište u Vašem mjestu stanovanja. Budite slobodni ponovno se obratiti kako bi Vam ponudila kontakte udruga, institucija ili savjetovališta u blizini Vašeg mjesta stanovanja. Ako ste iz Zagreba, preporučila bih Vam besplatno Savjetovalište za roditelje i djecu u sklopu Dječje kuće Borovje u kojoj se provodi Škole za roditelje. Možete ih nazvati i naručiti se na broj 01/6112 – 758, a adresa je Ulica Bože i Nikole Bionde 32, 10 000 Zagreb.
Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećemo u roditeljstvu možete potražiti i na Telefončiću – savjetodavnoj liniji namijenjenoj roditeljima djece predškolske dobi. Linija je otvorena od 7 do 22 sata i uz pomoć telefonskog broja 01/4850-555 svakodnevna stručna podrška i informacije iz područja ranog razvoja djece stoje nam na raspolaganju, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i na e-mail info@telefoncic.hr.
Također postoji anonimna i besplatna savjetodavna linija Hrabrog telefona, mjesto je gdje se možete obratiti s dodatnim upitima. Volonterke će Vas rado saslušati i pružiti Vam podršku. Na liniji rade educirani volonteri, a otvorena je od 9 do 20 sati radnim danom. Broj linije je 0800 0800. Postoji i chat na koji se možete javiti svakim radnim danom od 15 do 18 sati na web stranici www.hrabritelefon.hr.
Još jednom, hvala Vam na ukazanom povjerenju. Vjerujem kako će Vaša ljubav i briga nadići sve trenutne poteškoće i da ćete uživati u najljepšoj, ali ništa manje odgovornoj i zahtjevnoj ulozi koju imate – ulozi majke. Želim Vam puno strpljenja i radosnih trenutaka u društvu svog dječačića.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
ciciban84
|
05.01.2013. 01:15
Hvala Vam puno na odgovoru. Zaista ste me umirili. Ja i dalje jako puno radim sa mojim djecakom i zaista se vidi napredak. Na trenutke cak potpuno doprem do njega i on bude isti kao nekada, odaziva se na ime,prica mi nesto na svom jeziku,izgovara slogove... Ali onda se kasnije opet malo povuce u sebe. To se najcesce desi kad je umoran. Hvala Vam,zaista ste mi dali nadu i podsticaj da se jos vise trudim.
|
mamas
|
23.04.2013. 09:50
Poštovana!
Imam dijete staro 2 god.i 3 mjeseca. Porod je bio normalan i prirodan. Beba se razvijala potpuno normalno,sa već par mjeseci je govorila ta-ta-ta....sa godinu dana rekla ma-ma,ta-ta..... uglavnom,još uvijek nije propričala,ide u vrtić nekih 1,5 mj.,tu i tamo se odaziva na ime,i ponekad ima kontakt očima,sve više,ali ponekad kao da nas ne čuje i ne vidi. Nekad se zna zatrčat i počne se nečemu smijati,voli se igrati s lopticama,pa si iz baca iz korpe po glavi,pa ih pokupi,u kadi kad se kupamo imamo slikovnicu i kažem pokaži gdje je patkica ona uzme moju ruku da pokaže. Razumije sve,ali ponekad kao da ništa ne razumije. Tu je i braco koji se rodio prije 6 mj.,kojeg doslovno ne može podnjet. ponekad ga pogleda i dođe k njemu,a ponekad ne. kad je izrazita "frka" onda kaže mammmm,ili babbb ili diiiiiidddddddd..... onda se znalo dogodit da je došla do sudopera i rekla "ode!" pa do šlapa,pa je ponovila "ape!" Onda je jednom nedavno rekla kod doručka "nece vise!" ali sve to je rekla jednom i nije iza toga ponavljala. osim mama ,tata....jako voli crtane,tobogan,biti vani.....i ponekad zna onako iz veselja zavikat ajajajajajjjj i žmirit..... Zanima me da li to ima veze s autizmom ili ne? šta bi to moglo biti? ljubomora na brata? Unaprijed zahvaljujem i ispričavam se što sam ovako brzinski "nelektorski" napisala!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
30.04.2013. 16:55
Poštovana Mama,
prvo bih Vam se željela zahvaliti što ste se odlučili za savjet vezano uz situaciju koja se tiče Vaše djevojčice i na taj način ukazali mi svoje povjerenje. Dojma sam da odgovaram mami koja pažljivo osluškuje razvoj svoje dječice i sve popratne „pojave“ koje idu uz taj razvoj što mi je uistinu drago vidjeti.
Uistinu je pohvalno što se brinete i želite poduzeti nešto kako biste riješili postojeću situaciju i učinili je što bezbolnijom svom djetetu, a onda i cijeloj obitelji. Iz samog upita, vidljivo je da ste vrlo zabrinuti oko mogućih poteškoća s usvajanjem govora djeteta te određenih razvojnih zadataka koje smatrate da dijete te dobi bi trebalo svladati. Vjerujem da se zbog toga osjećate zbunjeno i da Vas sve to veoma brine, no svakako bih voljela naglasiti kako je vrlo pohvalno što ste usmjereni na, kako mi se čini, svaki aspekt ponašanja i razvoja Vaše curice i sve činite kako biste djetetu pomogli i uz njega ste. To je svakako jedan veliki korak u otklanjanju potencijalnog problema, kada se i ako se on pojavi.
Što se tiče navedenih poteškoća i opisa djetetovog dosadašnjeg tijeka razvoja govora i samog ponašanja te Vašeg pitanja o povezanosti s autizmom, ovim putem kroz ograničen broj informacija i bez direktnog uvida i razgovora s djetetom, ne bih se upuštala u postavljanje dijagnoze bilo koje vrste. Kako bi se uistinu moglo govoriti o postojanju nekih elemenata autizma, dijete bi trebalo proći detaljniji pregled stručnjaka, koji bi onda na temelju većeg broja informacija te dodatnim pregledima mogao utvrditi o čemu je riječ i jesu li sumnje opravdane. Voljela bih znati jeste li se već obratili nekom stručnjaku vezano uz navedene poteškoće, bilo djetetovom pedijatru ili logopedu, psihologu? Ako još niste, korisno je svakako da to i učinite što prije, kako biste time dobili odgovore na sumnje koje Vas muče, pri čemu će se procijeniti djetetovo ponašanje s obzirom na dob te ćete dobiti odgovore na pitanje što se može učiniti kako bi Vaše dijete napredovalo u govoru i određenim razvojnim zadacima.
Ono što bih Vam još voljela reći jest da je dijete još maleno i sve što ste naveli može, ali i ne mora upućivati na autizam ili neki poremećaj tog tipa. Sam autizam nije potpuno jasno kategoriziran pa se može dogoditi da dijete može imati samo neke blaže simptome upravo iz tog spektra autizma. Upravo zbog gore navedenog i problema kojih ste naveli, svakako bi bilo poželjno da dijete prođe kroz dijagnostičku obradu kako bi se točno saznalo što je uistinu problem i kako ga riješiti. Na ovoj stranici http://www.autizam.org/ se možete informirati o autizmu te kako ga prepoznati, no savjetujem Vam konzultaciju sa stručnjakom, u prvom redu pedijatrom kojem možete iznijeti svoje dvojbe te u razgovoru s njim dogovoriti koje korake dalje poduzeti. Isto tako, preporučila bih vam i Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba, u kojoj radi cijeli tim stručnjaka iz različitih područja, kao što su pedijatri, psiholozi, psihijatri, socijalni radnici i socijalni pedagozi. Uputnicu za Polikliniku možete zatražiti kod djetetovog pedijatra, a naručiti se možete bez obzira iz kojeg mjesta dolazite. Vaše dijete bi prošlo određenu obradu kod stručnjaka kako bi se točno ustanovilo što je s djetetom te bi Vas se uputilo kako i što dalje. Nešto više o možete saznati na http://www.poliklinika-djeca.hr/. Poliklinika se nalazi na adresi Đorđićeva 26, a naručiti se možete na broj 01/34-575-18.
Ako ste iz Zagreba, možete se i obratiti Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u kojem se provodi klinički stručni rad. Nešto više o njemu možete saznati na http://centar.erf.unizg.hr/. Centar se nalazi na adresi Znanstveno - učilišni kampus Borongajska cesta 83f, a svoj dolazak možete dogovoriti ponedjeljkom i četvrtkom od 15 do 19 sati te utorkom, srijedom i petkom od 9 do 13 sati na broj telefona 01/24 57 560 ili putem mail-a na centar.info@erf.hr. U slučaju da dijete već ide u vrtić, možete se obratiti i vrtićkom psihologu, koji bi onda mogao malo detaljnije popratiti dijete u vrtiću.
Htjela bih se samo kratko osvrnuti i na govorno jezični razvoj vaše curice. Većina djece usvoji glasovni sustav do pete godine života. No, treba imati na umu da je svako dijete jedinstveno i posebno te se razlikuje od druge djece pa se ne može govoriti o točnim odrednicama dokada bi pojedini glas trebao biti usvojen. Neka djeca progovore vrlo rano, druga kasnije, no svejedno postignu uredan govorno-jezični razvoj. Napisali ste da malena razumije što joj se govori, što je ohrabrujuće jer pokazuje da razumije govor te može razumjeti značenje riječi.
Također, spomenuli ste da postoji vidno izražena ljubomora starijeg djeteta prema mlađem te se pitate mogu li navedeni problemi biti povezano s time? Odmah bih voljela naglasiti da ljubomora starije djece prema mlađoj nije rijetkost te je zapravo relativno normalna pojava, posebice u toj dobi. Ona može dovesti do određenih promjena u ponašanju starije djece, stoga je bitno na postojećoj ljubomori radi s djetetom i samo postojanje tog osjećaja kod starijeg djeteta ne zanemarivati. Svakako je bitno da se i dalje starijem djetetu da dovoljno paženje te da ga se ne „gurne sa strane“ zbog brige oko mlađeg djeteta. Vjerujem da to već i činite, a dodatno u takvim situacijama možete dati starijem djetetu na važnosti – možete ga primjerice što više uključivati u brigu za mlađeg brata kako bi time dijete uvidjelo da Vam je njegova pomoć i suradnja jako bitna. Što se tiče same veze između ljubomore na mlađeg brata i problema koje ste naveli, nažalost, također Vam ne mogu govoriti sa sigurnošću da navedene poteškoće nisu ni u kakvoj povezanosti, no nekako iz napisanog sam stekla uvid da su se navedene poteškoće Vašeg starijeg djeteta pojavile prije samog rođenja mlađeg brata? Vjerujem da Vam u takvim situacijama nije lako i da se mnogo trudite, što je vidljivo i iz samog upita i na to morate biti ponosni. Važno je da budete strpljivi, ali isto tako i da se konzultirate s nekim od stručnjaka kako biste otklonili sumnje, ali i dobili konkretne savjete kako riješiti navedene djetetove teškoće i kako se s njima nositi.
U svakom slučaju, želim pohvaliti Vašu brigu i trud koji ulažite u odgoj i razvoj Vaše djece, vidi se da se uistinu trudite i da želite što bezbolnije riješiti poteškoću s kojom se dijete suočava. To je svakako odlika dobrog roditelja i sve pohvale na tomu. Naravno, roditeljstvo je predivno iskustvo, ali u isto vrijeme i vrlo izazovno i odgovorno. Nadam se da ćete u komunikaciji sa stručnjacima (pedijatrom, logopedom ili psihologom) iznaći najbolje rješenje za navedene probleme s kojima je dijete i Vi kao roditelj suočeni. Ne znam možete li računati na podršku iz svoje okoline te suprugovu podršku, ali voljela bih kada ne biste zaboravili na sebe i svoje potrebe jer zadovoljan roditelj je dobar roditelj. Uzmite si vrijeme za sebe, opustite se, radite stvari koje Vas vesele i čine opuštenom.
Ako smatrate da biste o ovom problemu voljeli još popričati s educiranim volonterima ili imate neka dodatna pitanja, uvijek možete nazvati besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabroga telefona svakim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800 ili se možete javiti na chat Hrabrog telefona www.hrabritelefon.hr, svakim radnim danom od 15 do 18 sati. Također, preporučila bih vam i savjetovalište za roditelje u kojemu će Vam dati korisne savjete koji Vam mogu biti od neizmjerne pomoći. Ako ste iz Zagreba, u sklopu Dječje kuće Borovje postoji Savjetovalište za roditelje i djecu pa ih možete nazvati i naručiti se na broj 01/6112 – 758. Adresa Savjetovališta jest Ulica Bože i Nikole Bionde 32, 10 000 Zagreb.
Nadam se da će Vam nešto od navedenog koristiti i pomoći u rješavanju postojeće situacije te Vam se još jedanput zahvaljujem na povjerenju koje ste pokazali obrativši se za savjet.
Iskreno Vam želim da riješite navedeni problem te još puno lijepih trenutaka s Vašim klincima.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|