|
Bruma
|
19.04.2013. 09:40
Poštovana!
Moj brak je završio nakon nepunih 15 godina i troje divne djece (tri dječaka sada od 12, 9 i 6 godina). Najstariji sin je naravno prolazio kroz određene faze posije razvoda, jedan period je odselio ocu, ali se nakon mjesec dana vratio kući meni i braći. To je sve bilo na njegovu želju. Moj prvi brak nije bio dobar, stalno smo se svađali, bilo je puno vike i nemira u kući, nije ga bilo u odgoju djece (čak su 2-3 susjede mislile da nemam muža jer sam uvijek bila sama sa djecom i bavila se njima!). Dečkići su dobro, zdravi su, rastu, igraju se, dobri su u školi. S nama je već godinu dana i njihov očuh kojega su prekrasno prihvatili, a on s njima radi takve stvari koje na žalost biološki otac nikada nije! Budući da moj novi suprug nema djece, odlučili smo se na dijete i trudna sam sada 2 mjeseca. Saopćila sam to djeci, ali brinem zbog najstarijeg sina jer je pitao kako mogu imati dijete s nekim tko nije njihov otac! Sjedimo i pričamo svaki dan, on me ispituje otvoreno o trudnoći i pokušala sam mu objasniti da beba neće ništa promijeniti u našim odnosima, jer ja njih volim i sa svakim djetetom koje je dolazilo u moj život moja ljubav se samo povećavala, a sada će učetverostručit. Isto tako sam mu rekla da ih mi svi volimo ( i mama, i tata, i njihov očuh) i brinemo za njih, jer uistinu tako i je, ali da njihov tata i ja nismo mogli zajedno jer smo se puno svađali i nismo bili sretni. Ne znam da li dobro postupam, da li se trebam brinuti ili dižem prašinu oko ničega?
Lijep pozdrav!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
24.04.2013. 11:20
Draga Mama,
zahvaljujem Vam na povjerenju koje ste mi ukazali svojim upitom, no prije pisanja samog odgovora moram Vam reći da se divim Vašoj toplini i brizi koju imate prema svojoj djeci. Ono što je djeci najpotrebnije upravo jesu ljubav, toplina i briga kako bi se ona mogla osjećati sigurno, a time se i danas sutra razviti u jednu stabilnu i zdravu ličnost. Uvijek mi je drago prepoznati tu toplinu, brigu i angažiranost roditelja kroz njihove upite, ali i kroz njihovo opisano postupanje u odnosu s dječicom.
Čini mi se da se osjećate pomalo nesigurno jer u svojemu upitu pitate postupate li dobro u odnosu s Vašim sinom i brinete li se bez razloga? Sasvim su razumljiva pitanja, nedoumice pa i strahovi u situacijama koje su nam nove, u situacijama kada vidimo da naše dijete reagira na način koji nas sam po sebi može zabrinuti. Ono što želim reći jest da imate pravo na svoje emocije i zabrinutost, ali ono što također vidim jest da ta zabrinutost Vas ne sprječava da svojim dječacima pružite podršku, razumijevanje i ljubav i to mi je jako drago vidjeti.
Pred Vama se, kako ste i sami primijetili, nalazi jedan važan period prilagodbe gdje će se dosadašnje obiteljske navike i rutina mijenjati s obzirom na veći broj članova u obitelji. Osim toga, naveli ste da se Vaša djeca brinu, odnosno boje se da neće biti dovoljno ljubavi za sve njih. Upravo zato im je važno pružiti kontinuirano razumijevanje, podršku i ljubav, što kako mi se čini, kod Vas im u velikim količinama s obzirom na toplinu kojom ste pisali Vaš upit.
Također, vidljivo je da Vaša trenutna obiteljska situacija najteže pada vašem najstarijem sinu za kojeg ste naveli da je najviše i osjetio posljedice razvoda. Općenito, kod starije djece važno se usmjeriti na njihove osjećaje i popričati s njima. Često puta znakovi ljutnje i protesta iza sebe skrivaju puno dublje emocije, kao što su nemoć i tuga, strah od gubitka. Razgovarajući o našim osjećajima možemo doći do uzroka određenih ponašanja i reakcija. Neugodne emocije kod Vašeg sina mogle bi se olakšati pažljivim promatranjem i slušanjem Vašeg djeteta što Vam govori i kako Vam ono to govori. Iako vjerujem da pričate s njim i da mu pružate podršku, mogli biste mu pokušati dati do znanja da pretpostavljate kako se on osjeća i da vjerujete da mu je novonastala situacija možda podvojila emocije zbog ljubavi prema svojem biološkom ocu, no da bi je sada zapravo moglo biti još i više. Možete mu primjerice reći da je svima vama potrebno neko vrijeme da se naviknete na novonastalu situaciju te mu možete nastaviti govoriti da se Vaša ljubav prema njemu nikada neće promijeniti, što mu je važno povremeno pokazivati i naglašavati. Ono što mi se jako svidjelo jest Vaša rečenica „da će se Vaša ljubav prema njima učetverostručiti“, umjesto da je bude manje. Ujedno je jako pohvalno i dobro što ste mu objasnili razloge razvoda pri čemu ste mu naveli da on ni u jednoj situaciji nije kriv, niti bi trebao osjećati krivnju za to što se dogodilo između Vas i njegovog oca jer ste se vi međusobno prestali voljeti. Ako pokažete da razumijete ili barem nastojite razumjeti svoje dijete, već ste mu se zapravo približili, pokazali da Vam je on važan i da Vam je stalo do njega, a čini mi se da su upravo to i Vaša nastojanja.
Možda bi dobro bilo da, s obzirom da ste već neko vrijeme trudni, pokušate uspostaviti odnos nerođene bebe i Vašeg sina, kako bi se Vaš sin mogao bebi postepeno približavati jer je i njemu, vjerujem, potrebno neko vrijeme da proradi svoje emocije koje su se javile zbog novonastale situacije. Mogli biste primjerice porazgovarati s njime što bi on eventualno u budućnosti mogao raditi s bebom, koje aktivnosti, koje igre, kako bi to moglo pozitivno utjecati na njegovo mišljenje o bebi. Ako se dijete unaprijed polako priprema za ulogu da još jednom bude brat ili sestra, kasnije kad se beba rodi često bude lakše. Ujedno, ako uključite svoje dijete u Vašu trudnoću, Vaš sin će lakše moći razviti osjećaj da pomaže Vama i da se druži s Vama te tako osjeća Vašu ljubav, no istovremeno stvara i odnos sa još nerođenim bratom/sestrom. Primjerice, možete ga, ako se on slaže s tim, povesti sa sobom na primjerice ultrazvučni pregled, što može učiniti da se osjeća važnim što je tu za Vas, a ujedno što prati razvoj svojeg budućeg brata/sestre. Kako Vam se čine ovi prijedlozi?
Htjela bih se još samo kratko osvrnuti na proces razvoda i posljedice toga procesa koje navodite da ste primijetili kod najstarijega sina. Niste napisali kada je završen proces razvoda, ali po Vašim riječima mi se čini da nije bio nedavno, no, naravno ispravite me ako sam pogrešno zaključila. Napisali ste i da je Vaš najstariji sin prolazio kroz određene faze u tome procesu za koje kažete da su sada završene. Vjerujem da je tako, ali također bih Vam voljela, kako dodatnu literaturu i izvor informacija, ponuditi brošuru Hrabroga telefona „I mama i tata – kada se roditelji rastaju“ koja nudi savjete roditeljima koji su u postupku razvoda ili koji su završili s tim procesom. Vjerujem da možda možete u njoj pronaći još neke dodatne smjernice koje će Vam umanjiti eventualne nedoumice. Brošuru možete zajedno s drugim brošurama Hrabroga telefona pronaći na sljedećoj web stranici: http://www.hrabritelefon.hr/o-nama/publikacije/.
Prije samoga kraja, potičem Vas da ne zaboravite na vrijeme za sebe i da uživate dok ste u „blaženom“ stanju, da uživate u vremenu sa svojom dječicom. Potičem Vas i da ne zaboravite na svoje potrebe te se u sljedećim mjesecima odmarate i opustite što je moguće više. S obzirom da vjerujem da ste vrijedna mama i da ste uvijek tu za svoju djecu, ponekad zbog takve uloge zaboravimo na sebe. Zato je ovdje ključna i pomoć Vašeg partnera koji bi također mogao pomoći kod prihvaćanja prinove u obitelji, a pri čemu ne sumnjam da imate i njegovu punu podršku prema onome što ste napisali. Dobro je imati „saveznika“ u ovim slučajevima posebice ako je cilj isti – dobrobit obitelji, dobrobit dječice.
Briga oko tri dječaka i jedne "nadolazeće" bebe, vjerujem da zahtijeva puno vremena, truda i brige, no, u trenucima kada se imate prilike opustiti i uzeti vrijeme za sebe možda će Vam biti zanimljiva sljedeća literatura koju uvijek rado ponudim roditeljima jer je njezin sadržaj često vrlo koristan roditeljima. Predlažem Vam da pročitate knjige „Vaše kompetentno dijete“ Jaspera Julla te „Odgajam li dobro svoje dijete?“ Gordane Buljan Flander i Ane Karlović. Također, preporučila bih Vam i knjigu „Kada nas dijete zabrinjava- uobičajena razdoblja djetinjstva ili ozbiljni problemi?“ autora Rite i Johna Sommers – Flanagan u izdanju Ostvarenja d. o. o..
Na kraju, voljela bih Vas još jednom pohvaliti za Vaš trud i roditeljsku angažiranost, za volju, toplinu i ljubav zbog kojih su Vaša djeca sretna što Vas imaju. Ujedno, želim Vam sreću i zdravlja da Vas prate uz Vašu trudnoću kao što se ujedno nadam da će s vremenom Vaš najstariji sin prihvatiti novonastalu situaciju.
Kroz ovaj odgovor nastojala sam Vam umanjiti nedoumice i pružiti Vam dodatnu podršku u Vašem nastojanju da osigurate dobrobit svoje dječice, no ukoliko osjetite potrebu u bilo kojoj situaciji, uvijek možete nazvati na liniju za roditelje Hrabrog telefona na 0800 -0800 svakim radnim danom od 9 do 20h, kao što možete reći i Vašem sinu da, ukoliko osjeti potrebu nazove liniju za djecu Hrabrog telefona na 116-111, također od 9 do 20h. Obje su linije anonimne i besplatne. Isto tako, možete se obratiti na chat Hrabrog telefona, na web adresi www.hrabritelefon.hr/chat ili se, naravno, možete ponovo javiti ovim putem.
Naposljetku, još jednom Vam zahvaljujem na ukazanom povjerenju i želim puno lijepih trenutaka sa Vašim dečkima i s budućom prinovom.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
