|
Majabelu
|
28.05.2016. 11:10
Poštovani,
Imam nećaka od godinu i 9 mjeseci starosti. Primjetila sam da teško ili nikako ne komunicira s okolinom. Nezaineresiran je za igru, nije koncentriran kad mu se nešto priča, čak niti ne uspostavi kontakt s očima, imam osjećaj da samo radi po svom (bez nekakvog "cilja" , ima neki svoj put, jako kratko ostaje kod neke radnje, jako se razljuti kad mu se nešto zabrani, govor mu je nerazumljiv, osim nekih fraza koje su naučene napamet. Ne znam kako mu pristupiti. Istovremeno, imam sina koji je jedan dan stariji od njega, pa smatram da sam sposobna komunicirati s djetetom tog uzrasta, ali nikako ne uspjevam. Na koji način mogu usmjeriti roditeljima pažnju da možda nešto ne štima u razvoju njihova djeteta.? Na koji način mogu privući pažnju svojeg nećaka i laički procijeniti je li s djetetom sve u redu?
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
02.06.2016. 15:35
Draga Majabelu,
prvo bih Vam željela zahvaliti na iskazanom povjerenju. Iz Vašeg upita stječem dojam da ste jedna brižna teta, zabrinuta za razvoj svog nećaka. Kroz detaljan opis djetetova ponašanja koja u Vama izazivaju sumnju i strah, iščitavam i odlučnost u poduzimanju potrebnih koraka u utvrđivanju postoje li kod Vašeg nećaka određena razvojna odstupanja.
Čini mi se da je najveći izvor Vaše zabrinutosti djetetov manjak očekivane komunikacije s okolinom. Stječem dojam i da procjenu o neadekvatnoj komunikaciji temeljite na dvama izvorima: usporedbi s komunikacijskim razvojem Vašeg sina te općenito na vlastitim očekivanjima o adekvatnom razvoju komunikacije primjerenu za tu dob. Razlike u ponašanju među djecom u obitelji ponekad mogu biti izvor zabrinutosti te mi je važno naglasiti Vam da je svako dijete različito. Nakon niza istraživanja o razvoju djece, roditelji često čitaju koje je očekivano vrijeme kada bi dijete trebalo prohodati ili progovoriti. Međutim, ako neko dijete nije u prosjeku koji je napisan u knjizi, ne znači nužno da ono zaostaje na svom razvojnom putu. S druge strane, ako odstupanja u razvoju postoje, važno je što je moguće ranije intervenirati kako bi i eventualni tretman bio što uspješniji. Vještina je, kao i u mnogim drugim aspektima života, pronaći ravnotežu između pravovremene reakcije na pokazatelje neadekvatnih obrazaca ponašanja te prihvaćanja djeteta onakvog kakvo jest.
Ono što želim reći jest da razlika u komunikacijskom stilu između Vašeg sina i Vašeg nećaka ne znači nužno da se kod nećaka radi o zaostajanju u razvoju. Iako ste se trudili što više opisati znakove iz kojih proizlazi Vaša zabrinutost, voljela bih Vam reći da je odstupanja u razvoju djeteta nemoguće utvrditi bez izravnog kontakta s njim. Stoga na temelju napisanih opisa ponašanja, smatram da bi bilo najbolje obaviti procjenu kod stručnjaka koji bi Vam mogao dati detaljnije informacije o djetetovu razvoju.
Iznimno je pohvalno što ste napravili korak koji vodi razjašnjavanju situacije javivši se na forum. Ipak, smatram da odgovornost za ovakva pitanja primarno pripada roditeljima djeteta i da je potrebno vratiti i naglasiti im tu odgovornost. Ono što smatram da biste mogli napraviti, kao što ste i sami predložili, jest da razgovarate s njima. Iako to niste naveli u upitu, pitam se jesu li i roditelji svjesni ponašanja svog djeteta koja opisujete. Pitam se i na koji način oni objašnjavaju ponašanje svog sina te dijele li Vašu sumnju o tome da se radi o zaostajanju u razvoju. Pitali ste na koji im način možete skrenuti pozornost na pitanje oko kojeg ste mi pisali. Moguće je i da su roditelji već primijetili znakove koje navodite te da su i sami zabrinuti. Možda biste im mogli iznijeti vlastitu zabrinutost te naglasiti važnost provjere i rane intervencije, neophodne u slučaju kašnjenja u razvoju. Vjerujem da bi reakcija roditelja mogla biti olakšanje za pokazano razumijevanje, a možda i ljutnja i neprihvaćanje. Da biste se bolje pripremili za razgovor, svakako uzmite u obzir to kakav inače imate odnos s njima, kako su oni reagirali kada ste im prije znali ukazivati na neke poteškoće ili probleme te kakve posljedice smatrate da će Vaša intervencija imati.
Budući da ne znam odakle ste, ostavit ću Vam kontakte stručnjaka kojima se možete obratiti u Zagrebu. Jedno od mjesta na kojima je moguće potražiti mišljenje je Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Termin se može dogovoriti ponedjeljkom i četvrtkom od 15 do 19 sati te utorkom, srijedom i petkom od 9 do 13 sati i to putem telefona 01 245 7560 ili elektroničke pošte centar.info@erf.hr. Drugo mjesto na kojem roditelji mogu potražiti pomoć je i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba gdje se moguće naručiti uz uputnicu djetetova pedijatra na broj 01 3457 518. Usluge koje nude obje ustanove su besplatne. Prije odlaska bilo kojem drugom stručnjaku, svakako bih preporučila konzultacije s djetetovim pedijatrom koji bi također roditelje mogao savjetovati o daljnjim postupanjima i dati mišljenje o djetetovom razvoju.
Ako roditelji djeteta nisu u mogućnosti doći u Zagreb ili oni ili Vi imate još bilo kakvo pitanje, možete nam se javiti ponovnim upitom na forum ili nazvati na besplatan i anoniman broj Hrabrog telefona za mame i tate 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20.
Svakako bih još jednom voljela pohvaliti Vašu brigu za nećaka te se nadam se da će Vam neki dio mog odgovora biti koristan. Želim Vam svu sreću u komunikaciji s roditeljima nećaka, kao i s izazovima i radostima odgoja djece koji Vam predstoje!
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Majabelu
|
03.06.2016. 10:20
Poštovana doktorice,
Hvala Vam na odgovoru. Razlog zbog kojeg sam Vam se obratila je u tome što imam neke sumnje da dijete ima određenih problema, ali nisam sigurna jesu li te sumnje utemeljene, prije nego uopće krenem u razgovor s roditeljima. Moram reći da imamo obiteljski otvoren odnos, ali ne bih htjela srljati u nešto što možda ne stoji (iako i dalje smatram da sam djelomično u pravu). Svjesna sam činjenice da su sva djeca različita, ali za dijete je najbitnije da mu se osigura zdrav razvoj. Inače su roditelji mog nećaka brižni, međutim smatram da imaju preniska očekivanja o njegovom razvoju. Dijete je inače rođeno 3 tjedna prije termina, s 2800g težine. Navodno da je bio neko kraće vrijeme bez kisika pri rođenju, ali to su roditelji spomenuli onako usput mjesecima kasnije. Otpočetka se vidjelo da će se dijete sporije razvijati bez dodatne pomoći. I prije sam ukazivala na neke pogreške koje rade (npr nisu ga stavljali na trbuh, učili su ga sjediti, nisu previše komunicirali s njim (igre, vježbice)). Nakon učestalih razgovora i otpora krenuli su na vježbe jer dijete sa skoro svojih godinu dana nije puzalo, da bi im doktorica rekla da dijete ima distoni sindrom. Nasreću, dijete je brzo svladalo puzanje, a sada već i hodanje. Bojim se da mu općenito situacija pri porodu i motorički razvoj nisu usporili i mentalni razvoj. Napominjem i da je dijete uvijek slabo jelo i spavalo, što smatram da su prve najvažnije stvari nakon rođenja. Danas nećak sa godinu i 9 mjeseci još uvijek jede skroz miksanu hranu. Ponavljam, ne uspoređujem ga sa svojim sinom, samo navodim činjenice kako biste mi mogli odgovoriti na moje sumnje. Nekako mi je teško započeti razgovor s njegovim roditeljima na ovu temu, ne znam kako bih počela.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
06.06.2016. 13:05
Draga Majabelu,
hvala Vam na ponovnom javljanju. U ovom ste mi odgovoru ponudili više informacija o obiteljskim odnosima te postojanje nekih odstupanja u motoričkom razvoju, koja znaju pratiti teškoće u porodu, što je bio slučaj kod Vašeg nećaka.
Čini mi se kako biste voljeli, na temelju iznesenih činjenica o razvojnom putu Vašeg nećaka saznati jesu li informacije koje ste naveli dovoljne da uopće pokrenete temu odlaska stručnjaku s nećakovim roditeljima te, ako jesu, na koji način da to učinite. Procjenu o odstupanju u razvoju kod djeteta u bilo kojem aspektu nije moguće dati bez izravnog kontakta sa stručnjakom, tako da ne mogu donositi nikakve zaključke, međutim s obzirom na dugotrajnost navedenih teškoća, svakako smatram uputnim kontaktirati stručnjaka. Čini mi se da su roditelji to i napravili kada su se obratili liječnici koja je utvrdila da je u pitanju kašnjenje u motoričkom razvoju. Međutim, ako i dalje postoje sumnje da dijete ima i kognitivne teškoće, svakako bih roditeljima savjetovala dodatnu konzultaciju sa stručnjacima. Neke kontakte navela sam Vam u prethodnom odgovoru, međutim ako zbog udaljenosti Vašim rođacima oni nisu prihvatljivi, mogu se ponovno javiti na forum ili na liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 kako bismo provjerili postoje li neke ustanove bliže njihovom mjestu stanovanja.
Vjerujem da Vam može biti neugodno započeti ovakav razgovor s roditeljima i da se pitate na koji način im pristupiti. Smatram da je upravo izražavanje toga kako se osjećate dobar prvi korak i možete pokušati započeti razgovor baš tako da im kažete da Vam je teško započeti. Čini mi se važnim roditeljima prenijeti sve što ste zamijetili tako da izrazite zabrinutost za djetetov razvoj, bez okrivljavanja ili ukazivanja na moguće greške koje oni rade. Najbitnije je da pričate o svom dojmu i tome kako Vi vidite dijete te kako se osjećate u vezi njegovog razvoja. Ako budete imali još nedoumica, sa savjetovateljima na liniji Hrabrog telefona možete detaljnije raspraviti o svim pitanjima koja Vas muče i zajednički pronaći Vama prihvatljiv način spomenutog razgovora.
Iz Vaših upita stječem dojam da ste brižna teta te da ste i prije poticali roditelje Vašeg nećaka da kontaktiraju stručnu pomoć. Hvala Vam na Vašim upitima! Nadam se da ćete uspjeti pronaći što ugodniji i uspješniji način kako da obitelji podijelite sumnje vezane uz razvoj Vašeg nećaka.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
