|
katja3
|
29.11.2012. 19:55
Poštovana,
imam djevojčicu od 8 godina s visokim kvocijentom, nema nikada! potrebe za učenjem a u imeniku ima samo petice, iz svih predmeta. Talentirana je za glumu, za ples, za glazbu, za crtanje, uvijek na postolju na utrkama,... Da ne nabrajam, sve ju zanima i u svemu se ističe. Voli školu, društvena je. No nevjerojatno je dekoncentrirana. Drži stvari u ruci i spadaju joj jer zaboravlja da ih je primila, stalno nešto gubi i zameće, nosi praznu čašu pa se "sjeti" da nije ništa natočila, krene pa se vrati jer ne zna po što je pošla, odgovori "OK" na zamoljeno pa se ne pomakne jer nije ni čula, cijeli dan govorimo da idemo nekud, a ona na pola puta pita "kamo smo to pošli?"... To nije povremeno, to je UVIJEK i u svakoj situaciji. Na satu pazi, pristojna je i uredna, zadaće piše uredno, jedino zaboravlja povremeno knjige ili bilježnice. Jako je vesela, puno pjeva, vječito skakuće, crta, piše pjesmice
Nije jedinica, mi ju nikada ne silimo ni na što, nemamo od nje (ali ona ima od sebe same) visoka očekivanja, pokušavamo joj omogućiti sve što možemo jer nju, kao što već napisah, zanima baš sve!
Postoje li neke "vježbice" ili sam pristup kojim bismo popravili tu dekoncentraciju, jer nažalost, u "paketu" dolazi i naglo skretanje na drugu stranu ceste jer je nešto zamislila, ili mora nekamo pa odjuri bez javljanja, stalno je moramo imati na oku... Ona kaže kako cijelo vrijeme nešto razmišlja, ima "buku" u glavi i sve joj to jako smeta pa je zato zaboravna.
Hvala.
|
|
katja3
|
04.12.2012. 11:00
Iskoristila bih priliku i dodala još par stvari koje bi Vam možda pobliže objasnile cjelokupnu sliku. Sve ovo nije oduvijek prisutno, barem ne u tolikoj mjeri da mene zabrine i da me baš toliko iscrpljuje. Moram i više od pola sata sjediti uz nju dok se sprema za školu. Npr. pošaljem je po mobitel kojeg na kraju moram i ja tražiti, pa ga uzme, pa se ne sjeti je li da ostavila putem do torbe ili ga je već stavila u nju. Pa pretumbavaj torbu... I tako za svaku stvar. U samom pak pisanju zadaća je potpuno samostalna i sve obavlja bez greške (mi samo provjeravamo). Krenula je godinu dana ranije u školu, jer je na testiranju pokazala visoke rezultate u svakom segmentu i time potvrdila naše pretpostavke da će joj škola dobro doći i da je spremna. Npr. s malo manje od tri godine je naučila čitati i otprilike u toj dobi počela se jako povlačiti u sebe u vrtiću, a doma bi imala "napadaje" smijanja i skakanja i nakon mnogo isprobavanja raznih tehnika uočili smo da je smiruju upravo vježbanje pisanja slova ili neki dugi zadaci primjereni 1. razredu.
Kao beba bila je specifična po tome što se od prvog trena nakon rođenja "izvijala" i "otpuzala" bi tako na leđima u trenu, pa nije mogla npr. ležati na kauču kao ostale bebe. Propuzala je rano, a još ranije je naučila kotrljati se do željenog cilja. Nije nikada pokazivala strah od nepoznatih niti se bojala opasnosti. Išla bi puzajući niza stube (nikada nije ustuknula, mi smo je naravno sprečavali), skakala preko kreveta, išla nekoliko desetaka metara s nepoznatim vatrogascima u vis i sl. Znali smo je naći ujutro kako spava na hodniku, u sobi na igračkama po podu i sl. NIsam se brinula oko toga jer se je sjećala kako se probudila, otišla igrati, pa je namjerno tamo zaspala "iz znatiželje".
Pa opet, nikada je nisam svrstavala u teško ili zahtjevno dijete, nekako je sve to išlo "lagano" uz nju. Vrlo je pristojna i poslušna. Predivno je biti uz nju, razgovarati s njom. Kada smo negdje ne skače, ne upada u riječ iako bi progovorila kroz kroz zatvorena usta najradije. Doduše, često "doleti" odnekud pa upadne usred razgovora, ali u tim trenucima jednostavno nije primjetila da se vodi razgovor. Kažem joj neka pričeka i onda čeka. Da, puno priča i vječito ispituje. Često "bubne" nešto što se njoj učini da je vezano uz aktualnu temu, a to jedno s drugim nema smisla. Primjetila sam i da, ako se razgovara o jednoj temi a ona sjedi uz nas, ponovi to isto kao svoju ideju nesvjesna da smo upravo o tome razgovarali. (Npr. ja kažem: "Idemo danas u dućan", sugovornik kaže: "Odlična ideja!", a ona se na to okrene k nama i kaže: "Hej, idemo danas u dućan!" . Nedavno se opekla na peglu, kaže da jednostavno nije mogla odoljeti isprobati je li još uvijek (pre)vruća.
Vrlo je vesela, osjeća se sretno, voli život, stalno ispituje o postanku, nastanku, Bogu, evoluciji, trudnoći, zaljubljiva je, vrlo osjećajna, izuzetno empatična, nažalost često i povrijeđena (ruganje u školi kada se zaljubi i sl.). Primjetili smo da voli ugađati drugima i previše, svašta trpi i nagovorljiva je pa puno s njom pričamo o tome. Također, u posljednje vrijeme se na sve rasplače, ma koliko blaga i mirna naša kritika bila.
Zahvaljujem Vam na vremenu i ispričavam se što sam oduljila, ali ionako je teško steći neku sliku ovim putem, kamoli ako ostavim šturiju poruku na forumu. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
04.12.2012. 17:40
Poštovana Mama,
prvo bi Vam se htjela zahvaliti na javljanju i ukazanome povjerenju. Samim time što ste nam se javili pokazujete brigu i angažiranost oko Vaše kćeri. Iz Vašeg upita mogu vidjeti da ste jako posvećeni svojoj kćeri i čini mi se da se katkada možete osjećati pomalo frustrirano jer niste sigurni što učiniti u takvim, zasigurno, iscrpljujućim situacijama. Zahvaljujem se i na Vašem drugom javljanju kojim ste mi pokušali što više približiti cijelu situaciju vezanu za Vašu djevojčicu. Čitajući ga stekla sam dojam da imate vrlo topli odnos s njom i da postoji međusobno povjerenje i poštivanje i to mi je jako drago za čuti.
Naveli ste mi nekoliko konkretnih situacija i ponašanja Vaše kćeri koje Vas zabrinjavaju i u vezi kojih tražite savjet. Napisali ste da je Vaša kćer u svakodnevnim situacijama vrlo dekoncentrirana te da zaboravlja što treba učiniti ili pak naglo prestane s jednom radnjom i prijeđe na drugu. Vjerujem da navedeno može biti vrlo iscrpljujuće za Vas i ostale članove obitelji. Ne treba zaboraviti da Vaša curica to sigurno ne radi namjerno, nego da zaista zaboravi ili u svojoj „brzini“ ne čuje. Isto tako, naveli ste da u školi može biti koncentrirana i paziti na nastavi što me s obzirom na situacije kod kuće koje ste opisali pomalo čudi. Vrlo je pohvalno što se Vaša kćer želi baviti s raznolikim aktivnostima i što ste Vi kao roditelj našli način da ju podupirete u njima. Važno je da dijete samo sebe katkada ne preoptereti aktivnostima u želji da se svime bavi i da sve proba jer mu je sigurno u toj dobi puno stvari zanimljivo. Koliko kapaciteta dijete ima, nabolje mogu saznati njegovi roditelji u razgovoru s njim. Također, naveli ste da je u svemu gotovo najbolja i da ima visoka očekivanja od sebe. Vjerujem da bivanje najboljom u njoj budi osjećaj ponosa kao i u Vama kao njezinu roditelju, no, bilo bi korisno da se u razgovoru s Vašom curicom osvrnete i na aspekt „biti najbolja“. Svi smo mi pojedinci koji teže nečemu u životu, težimo primjerice biti najbolji u aktivnostima kojima se bavimo, ali bitno je ne zaboraviti da možemo uživati u nekim aktivnostima iako nismo u njima najbolji. U redu je biti drugi, treći, peti, deseti, dokle god uživamo u tome čime se bavimo. Po napisanome mi se čini da je Vaša curica zaista radoznala, da voli različite stvari i da joj je bitno biti dobra u njima i zbog toga mi je pohvalna Vaša izjava o tome da je Vi ne silite na ništa niti imate previsoka očekivanja. Katkada mislimo da naša djeca znaju što mi mislimo o njima i što očekujemo od njih, ali nije na odmet im to ponoviti više puta, primjerice da je u redu ako ne bude u svemu najbolja nego da je važno da uživa u svojim aktivnostima.
Zbog konkretnih ponašanja koje ste mi opisali (zaboravljanje da drži predmet u rukama, zaboravljanje gdje putujete i sl.) bilo bi korisno kontaktirati i učiteljicu Vaše kćeri kako bi ona mogla pratiti njezin napredak ili pak promjene u ponašanju i u školi te Vas izvijestiti o njima, ali i stručnog suradnika (psiholog, pedagog ili defektolog) kojega bi svaka škola trebala imati. Ako škola ima psihologa, svakako bi Vam preporučila da porazgovarate s njim jer su psiholozi stručnjaci koji su educirani upravo za ovu tematiku. Ako u školi ne postoji psiholog, uvijek možete otići do Vašeg doktora opće prakse i zamoliti ga da Vam preporuči nekog psihologa u Vašoj blizini i da Vam da uputnicu za njega. Psiholog će se još dodatno i direktno upoznati s problemom Vaše kćeri i moći će Vam pružiti detaljnije informacije.
Kod kuće bi možda bilo korisno da Vi i ostali članovi obitelji pokušate pokazati Vašoj curici kako se može biti organiziran - da ustrajete u svojim aktivnostima i ispunjavate svoje ciljeve. Djeci s problemima koncentracije i pažnje je vrlo važno da imaju osjećaj kontrole nad vlastitim životom i da imaju ljubav i potporu roditelja koji im pomažu da uspostave tu kontrolu. Jedan od načina kako joj možete pomoći uspostaviti kontrolu jest da nju i ostalu Vašu djecu potaknete da primjerice rabe tehnike planiranja poput rokovnika ili jednostavnog bloka za bilješke. Na taj način se postavlja određeno ograničenje – moraju se ispuniti zapisani „zadaci“ - a s druge strane to je način na koji će moći ispuniti vlastite ciljeve jer će imati zapisano koji su to ciljevi i postepeno će ih izvršavati. Mali podsjetnici dobro dođu i nama odraslima i često znaju olakšati nam pamćenje i snalaženje u vlastitim aktivnostima stoga bi isto trebalo vrijediti i kod djece. Važno je ljubavlju i razumijevanjem objasniti djetetu da je u redu da nekada zaboravimo određene stvari, ali da postoje načini kako si možemo pomoći u tome.
Postoje i različiti načini na koje roditelji mogu pomoći djetetu da se duže koncentrira. Te načine jako dobro opisuje udruga Roda na svojoj web stranici pa Vam ovdje prilažem link: http://www.roda.hr/article/read/koncentracija-djeteta. U članku koji sam Vam predložila postoji i nekoliko vježbi koncentracije koje možete isprobati s Vašom kćeri. Uz njih, postoji još puno „vježbica“ koje također možete pokušati i pritom se zabaviti sa svojom djecom. Jedna od njih je pronalaženje skrivenih likova i traženje razlika na sličnim slikama. Uz to, možete koristiti i misaone zadatke - „Kada dođemo u dućan podsjeti me …“, „Što sve moraš pripremiti ako želiš ići na ples?“, „Postavljaš stol za određeni broj osoba. Što ti je sve potrebno?“. Također, možete isprobati i vježbe kombinacije - umetanje riječi, rješavanje križaljki primjerenih za njenu dob, dopunjavanje riječi, pogađanje životinja, cvijeća i sličnih stvari prema djelomičnim opisima, npr. „Što je to – ima četiri noge, krzno, spretno se penje po drveću?“. Možete uvesti i neke igre koje zahtijevaju opažanje protivnika i dobru koncentraciju poput šaha i mlina ili „potapljanja brodova“, ili pak igre razvrstavanja po nekim kriterijima poput igre „država-grad“.
Također, preporučila bi Vam i savjetovalište (ovisno odakle dolazite) za roditelje u kojemu će Vam dati korisne savjete koji Vam mogu biti od neizmjerne pomoći. Ako ste iz Zagreba, u sklopu Dječje kuće Borovje postoji Savjetovalište za roditelje i djecu pa ih možete nazvati i naručiti se na broj 01/6112 – 758. Adresa Savjetovališta jest Ulica Bože i Nikole Bionde 32, 10 000 Zagreb. Postoji i savjetovalište Modus koje ima svoj centar za djecu, mlade i obitelj gdje se održavaju individualna savjetovanja uz dogovor na broj 01/4621-554 i koje je otvoreno svakim danom od 9.00 do 22.00 sata. Adresa Savjetovališta jest Ulica kneza Mislava 11, 10 000 Zagreb. Ako niste iz Zagreba, možete se dodatno obratiti i pokušat ću Vas uputiti na savjetovališta, udruge ili poliklinike koje (i ako) postoje u Vašoj blizini, a koje Vam mogu dodatno pomoći.
Naposljetku, željela bi Vam ponuditi i opciju besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabroga telefona svakim danom od 9 do 20 sati na broj 0800 0800, koju možete nazvati ako Vas još nešto muči te popričati s educiranim volonterima. Možete potaknuti i svoju djevojčicu da nas nazove ako ima potrebe razgovarati o nečemu što smatra problemom. Također, Hrabri telefon ima i chat na www.hrabritelefon.hr, svakim radnim danom od 15 do 18 sati na koji se možete obratiti.
Draga mama, još vam se jednom zahvaljujem što ste se odlučili javiti i potražili savjet vezan za trenutnu situaciju u kojoj se nalazite i time mi ukazali svoje povjerenje. U slučaju da imate dodatnih pitanja, informacija koje želite podijeliti ili eventualne nedoumice možete se javiti i ovim putem. Ne treba zaboraviti da se sve na kraju svodi na veliku ljubav i poštivanje, a vjerujem, iz svega napisanoga, da to pružate svojoj djevojčici. Zbog toga Vam želim da što prije uz rješavanje opisane situacije u potpunosti počnete uživati u ljepotama roditeljsko – dječjeg odnosa.
Želim Vam puno strpljenja, uživanja sa svojom djecom i naposljetku i uspjeha u razrješavanju opisane situacije vezane za Vašu kćerkicu.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
