|
Dangel
|
01.06.2011. 17:00
Štovana!
Majka sam djevojčice od 3 godine. Od svoje 1. pa do 2,5 godine bila je na čuvanju kod gospođe, zajedno sa svoje 3 sestrične od 1, 3 i 5 godina. Nakon toga (prošlu jesen) dvije starije sestrične krenule su u vrtić a moja i najmanja su ostale na čuvanju. Prva reakcija (pretpostavljam da je uzrok bio odlazak u vrtić) je da je, nakon 3 mjeseca uspješnog spavanja bez pelena, počela ponovno, za vrijeme sna, mokriti u krevet. Nakon 7 dana svakodnevnog mokrenja, vratila sam pelenu za spavanje, tako da je i danas imamo, i za dnevno i za noćno spavanje. Mislim da je neću još skinuti jer pelena bude uvijek mokra, a malecka se ni ne probudi. Jedino objašnjenje bilo je u jednoj rečenici koju je moja mala rekla gospođi koja ju čuva u jednom drugom kontekstu: “Sada sam kao Petra” (najmanja sestrična).
No ono što me više muči, je da unatrag oko 2 mjeseca, dakle, od kretanja u vrtić je prošlo punih 6 mjeseci, moja mala je počela u govoru i mimici oponašati najmanju. Najmanja sestrična ima govor dosta nerazvijen za pune 2 godine, tek je nedavno sebi počela govoriti ime, još uvijek se iznenadimo za svaku novu riječ, daleko je od spajanja riječi, a kamoli slaganja jednostavnih rečenica.
Unatrag oko 2 mjeseca, moja malecka počela je govoriti kao i sestrična: pum - i baci se na pod (pala sam), maka (mačka), aja (boli me) i sl.
U početku nisam tome pridavala pozornost, misleć da će je proći, nakon toga sam joj počela govoriti da je ne razumijem kada tako govori, pa joj kažem da treba govorit kako treba da ona nauči sestričnu pravilno pričati, kažem joj i da tako bebe govore, a ona da je velika cura (voli kada joj se kaže da je velika)...
Isprobala sam sve načine kojih sam se sjetila, ali ona i dalje radi isto.
Ne znam da li je odlazak sestrična u vrtić mogao baš toliko ostaviti traga ili je nešto drugo u pitanju?
Inače, sa sestričnama je vrlo povezana, vide se svaki dan.
U obitelji nema trauma, povezana je i sa mnom i sa tatom, brak je skladan ...
Hvala unaprijed
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
08.06.2011. 16:45
Draga mama,
zahvaljujem Vam što ste se ovim putem obratili za pomoć.
Iz vašeg post-a vidim da ste jako zabrinuti za vašu djevojčicu. U pravu ste, moguće je da dijete na takav način reagira na odlazak sestrični iz vrtića, tim više jer su se svaki dan družile tijekom tog vremena te su, kako kažete, povezane i u dobrim odnosima. Prije svega, osvrnula bih se na svakodnevno mokrenje – možda bi bilo dobro kada biste mogli otići s djetetom kod doktora obaviti pregled da se provjeri je li fizički sve u redu. Nikad se ne zna, možda to nema veze sa odlaskom sestrični iz vrtića i oponašanju najmlađe sestrične u govoru. Možda su to dvije odvojene nepovezane situacije. S druge strane, normalno je da djeca oponašaju ljude s kojima provode najviše vremena, to je normalan dio njihovog razvoja - djeca upijaju sve oko sebe. Međutim, nekada nam se može činiti problematičnim ako dijete oponaša ono što nam se čini nepoželjnim, kao što ste Vi naveli – nedovoljno razvijen govor mlađe sestrične. Možda da razmislite zašto je odlučila oponašati sestričnu, odnosno zašto ima potrebu glumiti mlađu sestričnu. Dobiva li na taj način više pažnje? Što mislite zašto je Vaša kćer odlučila glumiti baš mlađu sestričnu, a ne nekog drugog - što vam time želi poručiti? S jedne strane, odlučila je ponašati se mlađe, a s druge strane voli kada joj se kaže da je velika cura. Pokušajte razgovarati s njom o tome kako se osjeća u vezi odlaska sestrični te u vezi druženja samo s najmlađom sestričnom. Možda ju nešto drugo muči ili na taj način traži pažnju. Probajte porazgovarati s njom o tome, potaknuti ju otvorenim pitanjima da što više priča, možda će Vam u jednom trenutku reći nešto što će biti „ključ“ Vaših problema. Prije svega, ispitati ju kako to da se ponaša kao najmlađa sestrična, zašto želi biti kao Petra. Kada imate vremena, ako mislite da će pomoći, probajte s njom čitati knjige primjerene njezinoj dobi kako bi proširila vokabular i možda počela pamtiti različite priče. Vjerujem da Vam nije lako ako dobivate dojam da Vaše dijete na neki način 'nazaduje', ali mislim da je to samo zbog promjene okoline koju je doživjela i da razgovorom s njom i s vremenom će se i to promijeniti. Obzirom da se po Vašem upitu vidi kako ste brižna majka koja je spremna osigurati djetetu sve ono najbolje koliko može, vjerujem da će uz Vašu brigu i brigu njezinih najbližih osoba na kraju ispasti sve kako bi trebalo biti.
Ako imate dodatnih pitanja vezanih uz odgoj kćerkice možete se i javiti besplatnoj i anonimnoj liniji Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sata. Isto tako, od sada možete potražiti i savjet preko chat-a Hrabrog telefona na www.hrabritelefon.hr svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Još jednom Vam zahvaljujem što ste nam se obratili za pomoć i nadam se da ćemo zajedno uspjeti pronaći rješenje za Vaš problem.
Lijep pozdrav!
Hana Hrpka, prof.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
26.07.2013. 21:45
Draga mama,
najprije Vam želim zahvaliti što ste se javili na ovaj forum u potrazi za savjetom. U upitu navodite kako se Vaš maleni u nekim situacijama trese. Čini mi se da ste zabrinuti za njega, što je razumljiva reakcija roditelja koji primijeti neko neobično ponašanje svoga djeteta. No, drago mi je vidjeti da ste spremni potražiti pomoć kako bi bili sigurni da je s njegovim razvojem sve u redu. Pohvalila bih Vašu brigu i trud.
Iz Vašeg upita ne dobivam detaljnije informacije o ovom problemu, a koje su mi važne kako bih bolje razumjela poteškoće Vašeg sina. Zanima me kada ste prvi put primijetili takvo ponašanje? Također, zanima me kako je tekao dosadašnji fizički i kognitivni razvoj Vašeg dječaka? Voljela bih znati i kako to izgleda kada se trese, odnosno koliko dugo traje takva reakcija? Možda će Vam se učiniti da postavljam puno pitanja, no ovi odgovori su bitni za dublje razumijevanje problema.
Moram reći kako je na ovaj način i na temelju ovih informacija vrlo teško reći što bi moglo biti posrijedi. Mislim da bi u ovom slučaju možda bilo dobro da se konzultirate s Vašim pedijatrom koji Vas onda može uputiti dalje, ukoliko za to bude potrebe. Pedijatar će u izravnom kontaktu s Vašim djetetom i u razgovoru s Vama vjerojatno moći više reći o ovom problemu. Čini mi se važnim otkriti postoji li medicinski razlog ovakvih reakcija.
Vjerujem da Vas ovaj problem brine, no upravo zato mislim da bi bilo dobro najprije se posavjetovati s liječnikom. On je taj koji najbolje može reći ima li razloga za brigu. Potičem da budete strpljivi jer je to u najboljem interesu Vašeg dječaka. Također, voljela bih da se ponovno javite ovdje na forum s detaljnijim informacijama pa da Vam pokušam konretnije odgovoriti na pitanje koje Vas zanima.
Biti roditeljem je lijepo, ali ponekad i teško i izazovno iskustvo. Želim pohvaliti Vašu brigu oko sinčića, vidi se da se trudite pomoći mu. Još jednom Vam zahvaljujem što ste se mi se obratili za pomoć i savjet. Nadam se da ćete u komunikaciji sa stručnjakom pronaći najbolje rješenje za problem koje ste naveli.
Puno sreće želi Vam
Hana Hrpka, prof.
|
