|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
05.08.2013. 13:15
Draga Mama,
najprije bih Vam se zahvalila što ste mi se ovim putem obratili za pomoć. U Vašem upitu prepoznajem veliku zabrinutost oko kćerinog ponašanja. Ako sam dobro shvatila, tijekom posljednjih godinu dana, od kako je kći počela izlaziti, dogodilo se niz situacija koje Vas zabrinjavaju: dolasci u alkoholiziranom stanju, svađe s profesorima i tučnjave s vršnjacima, a u posljednje vrijeme Vaša kći se povlači u svoju sobu i ne želi razgovarati. Također, navodite i agresivno ponašanje u situacijama kada pokušate razgovarati s njom. Situacije s kojima se trenutno suočavate predstavljaju veliki izazov za Vas kao roditelja i vjerujem kako Vam nije nimalo lako. No, drago mi je što primjećujete te promjene i što razmišljate o adekvatnim postupcima s obzirom na situaciju. To ukazuje na Vašu brižnost i želju da razumijete kćer i njeno ponašanje. Također, drago mi je što ste potražili pomoć kako bi svome djetetu osigurali ono najbolje.
Navodite da kći ima 18 godina te opisujete događaje od njezine sedamnaeste godine. Voljela bih znati kako je izgledao Vaš odnos s kćeri prije toga vremena? Kakvo je njezino ponašanje bilo prije ovih događaja? Možda biste se mogli malo prisjetiti nje na početku srednje škole i opisati mi kakva je ona bila u to vrijeme. Također, zanima me je li se unazad godinu dana dogodilo nešto od velike važnosti za Vašu kći u obitelji, školi ili odnosima s prijateljima? Postoji li mogućnost da je imala nekih ljubavnih problema? Odgovori na ova pitanja dali bi mi potpuniju sliku toga što se trenutno događa.
Svatko od nas tijekom života suoči se sa događajima i situacijama s kojima nam se teško nositi i koje je teško prihvatiti te stoga reagiramo na različite načine. U razdoblju adolescencije, u kojem se Vaša kći nalazi, događa se mnogo promjena u okolini, ali i u samoj osobi. Promjene koje se tada događaju mogu 'preplaviti' dijete i otežati mu nošenje s nekim neugodnim događajima. Ti događaji nama odraslima mogu se činiti bezazlenima, nevažnima, rješivima ili prolaznima, ali u razdoblju adolescencije događaji poput svađe s prijateljem, nesretne ljubavi ili loše ocjene mogu izazvati intenzivne emocije. Budući da dijete u toj dobi nema u potpunosti razvijene mehanizme suočavanja sa stresom, može se upustiti u neka štetna ponašanja. Čini mi se važnim da tada roditelj bude uzor djetetu u samokontroli. I u toj dobi roditelj je djetetu važan model ponašanja te on od njega može naučiti kako se nositi sa svojim osjećajima i neugodnim događajima koje eventualno proživljava. Voljela bih vas potaknuti da razmislite o tome kako se Vi nosite sa životnim problemima i kakvu poruku šaljete svome djetetu. To je nešto što roditelji često zaboravljaju te mi se uvijek čini važnim podsjetiti ih kako je teško očekivati od djeteta nešto, ukoliko mu i sami u tome nismo uzor.
Isto tako, čini mi se važnim pokazati interes za događaje u kćerinom životu i pokazati zadovoljstvo njezinim uspjesima. Važno je s djetetom razgovarati i kada je sretno i kada je tužno. Bitno je da osjeća Vašu ljubav, brigu, toplinu i nježnost, bez obzira kako se osjeća. Moguće je da se čitajući ovo pitate kako da to postignete kada Vaša kći uopće ne razgovara s Vama ili agresivno reagira. Iz Vašeg upita vidim da se uistinu trudite razgovarati s kćeri, ali mi se čini i da se osjećate bespomoćno. Pohvalno je što pokazujete strpljenje i ustrajnost tijekom ovog razdoblja koje Vam je zasigurno teško i potičem Vas da se i dalje trudite. Iako možda ne dobivate željene odgovore od nje, pokazivanjem interesa za nju i pokušavanjem otkrivanja uzroka takvog ponašanja šaljete joj vrijednu poruku da Vam je stalo, da se brinete, da želite da bude zadovoljnija i da ste spremni potruditi se oko nje. Vjerujem da neuspjeli pokušaji komunikacije mogu biti frustrirajući i iscrpljujući, ali kod Vas prepoznajem spremnost da unatoč svemu pokušate naći rješenje problema.
Čini mi se važnim napomenuti kako bi, tijekom razgovora s kćeri, bilo dobro govoriti o njezinim ponašanjima kao lošima, a ne o njoj samoj kao lošoj osobi. Važno joj je poslati poruku kako ne mislite o njoj loše, već da Vas brine njeno ponašanje koje joj može štetiti i da joj želite pomoći. Također, ponekad roditelji, u želji da saznaju što je u pozadini promjena u ponašanju njihovog djeteta, razgovaraju na način da ga ´napadaju´, a to u djetetu može izazvati još veći otpor te se ono onda ne želi povjeriti roditeljima. Možda bi mogli pokušati s tim da joj smireno i jasno kažete kako se osjećate zbog njenog ponašanja i objasnite zbog čega ste postavili određene granice (npr. bolje je reći 'Brine me što piješ alkohol jer je to loše za tebe, a želim ti samo najbolje', 'Brinu me tvoji sukobi s profesorima i voljela bih znati kako je do njih došlo', umjesto ispitivanja 'Zašto si se opet napila?', 'Bezobrazna si prema profesorima!'). Još jednom bih napomenula kako je uvijek bitno primjećivati i hvaliti pozitivna ponašanja. Na taj joj način možete osvijestiti njene pozitivne osobine, osnažujete joj samopoštovanje, ali i povećavate vjerojatnost pojavljivanja poželjnog ponašanja i u budućnosti.
Ono što mi se čini da Vas posebno brine je konzumacija alkohola zbog čega ste, ako sam dobro shvatila, uklonili alkohol iz kuće. Vjerujem da je bilo jako teško vidjeti kći u alkoholiziranom stanju te da ste bili uplašeni i zabrinuti. Čini mi se bitnim objasniti kako se obično počinje s konzumacijom alkohola. Uzrok toga može biti želja za eksperimentiranjem karakteristična za razdoblje adolescencije. Takvo ponašanje ne trebamo odobravati, naprotiv, trebamo djetetu poslati jasnu poruku štetnosti alkohola (otežava svakodnevno funkcioniranje, narušava koncentraciju, dovodi do lošijeg uspjeha u školi, negativno utječe na ponašanje, može ostaviti posljedice na mozak, jetru itd.). Ipak, unatoč štetnim posljedicama alkohola (trenutnim poput mučnine ili glavobolje i već spomenutim dugoročnim), mnogi nastavljaju konzumirati alkohol budući da im on omogućuje osjećaj ugode i može dovesti do boljeg raspoloženja. U tom smislu alkohol predstavlja olakšanje od tegoba koje osoba proživljava i nestabilnosti kroz koju prolazi. Kako sam već spomenula, štetna i rizična ponašanja mogu biti oblik nošenja s neugodnim i stresnim događajima. Potaknula bih Vas da razgovarate s kćeri o mogućim izvorima stresa i drugim načinima na koji se može nositi s neugodnim osjećajima i događajima. Bitno je naučiti dijete zdravije načine suočavanja s poteškoćama. Postoji li možda nešto u čemu je Vaša kći jako dobra ili nešto što jako voli raditi? Možda ju možete potaknuti da, kad se osjeća loše, radi stvari u kojima je dobra i koje voli kako biste ju osnažili te kako bi naučila kreativno i zdravo koristiti svoje slobodno vrijeme.
U ovom osjetljivom razdoblju života roditelji vrlo često zaboravljaju da je djetetu potrebna određena sloboda. No, važno je i postavljati granice kako dijete ne bi imalo osjećaj prevelike slobode. Čini mi se kako je ključno naći sredinu između pretjeranog zaštićivanja i prihvaćanja da Vaše dijete uskoro postaje odrasla osoba. To je težak zadatak za svakog roditelja, tim više što se često čini kao da adolescenti ne slušaju, misle da oni znaju najbolje, prigovaraju, agresivni su ili sl. Voljela bih naglasiti da takvo ponašanje vjerojatno nije usmjereno protiv Vas osobno niti je otpor i prkos, koji se javljaju, reakcija kćeri na Vaše loše postupke. Vjerojatnije je da je takvo ponašanje odraz težnje za samostalnošću, potrebom za dokazivanjem i uspjehom u samostalnom životu. Ono što je vjerojatno zajedničko Vama i Vašoj kćeri je zbunjenost ovim velikim i važnim promjenama koje se događaju. Početkom puberteta i adolescencije počinje burno razdoblje – događaju se promjene na biološkoj razini, postavljaju se novi razvojni zadaci te mlada osoba počinje donositi važne životne odluke (upis u srednju školu npr., traženje zaposlenja ili upis na fakultet nakon srednje škole). Svi ti događaji izvor su stresa za mlade ljude, ali i za njihove roditelje. Pokazalo se da roditelj najviše stresa u odgoju djeteta doživljava upravo u vrijeme djetetove adolescencije jer mu se tada čini kako ga dijete gleda kao neprijatelja. Dijete tada često burno i naglo reagira te ulazi u sukobe s mamom i tatom, često krivi roditelje za vlastite pogreške i sl. Teško je čuti neke stvari koje nam naše dijete govori, ali važno je da kao odrasli ostanemo primjer samokontrole i smirenosti. Ponovno bih željela naglasiti važnost komunikacije kao bitnog ´alata´ koji može umanjiti ovakve sukobe. Važna je i dosljednost u održavanju granica koje postavite, ali i dopuštanje širenja osobnih granica djeteta. Svako dijete prolazi svoj osobni put do odraslosti, a uloga roditelja ključna je za dobar ishod, bez obzira kako dijete gledalo na to u razdoblju puberteta. Vjerujem da Vam je ponekad teško shvatiti zbog čega se kći ponaša na određeni način. Također, vjerujem da i bi razumijevanje situacije i Vama olakšalo i usmjerilo Vas na to kako se ponašati prema njoj. Pokušajte se prisjetiti, kako ste se Vi osjećali njezinih godina? Kroz kakve ste promjene prolazili? Također, prisjetite se kako se Vi osjećate u nekim stresnim i teškim situacijama te kako se nosite s njima?
Čini mi se kako Vas trenutno zabrinjava i kćerino povlačenje. Nagle promjena raspoloženja i ponašanja karakteristične su za razdoblje adolescencije. Iako su one rjeđe u godinama u kojima se Vaša kćerka nalazi, do njih može doći zbog neuspješnog nošenja s njima u ranijim razdobljima adolescencije. I ovo povlačenje može biti dio tog razvojnog puta, koji se kod nje manifestira nešto kasnije. No, može ukazivati i na neke bolne promjene u životu tako da mi se čini važnim biti na oprezu. Ipak, kao roditelj primjećujete te znakove i drago mi je što postoje roditelji poput Vas koji iskreno brinu za dobrobit svoga djeteta. Vjerujem da ste i zbunjeni i zabrinuti ovim povlačenjem Vaše kćerke. Potičem Vas da i dalje pokazujte interes za nju i ono što što joj se trenutno događa. Bilo bi dobro da pokušate ispitati uzrok takvih briga, no na topao majčinski način. Promatrajte i dalje njezino ponašanje. Kakav joj je apetit? Govori li loše stvari o sebi ili iskazuje loše slutnje oko budućnosti? Kako spava? To su također vrlo bitne informacij za razumijevanje ovih problema.
Kada kod adolescenata primijetimo ponašanja koja nas zbunjuju i kada ne znamo kako bi se postavili prema problemu, dobro je posjetiti stručnjaka koji će najbolje znati kako se nositi sa tom situacijom. Voljela bih da malo razmislite o ovim pitanjima koje sam Vam postavila i ukoliko uočite još neka neobična ponašanja, svakako bih Vas potaknula da se obratite stručnoj osobi. S obzirom da mi se čini kako Vas sve ovo zaista brine i ne znate kako pristupiti kćeri, možda bi bilo dobro da se prvo Vi sami obratite nekom psihologu u Vašoj blizini. Voljela bih vam reći i kako svi veći gradovi u Hrvatskoj imaju Obiteljske centre. Riječ je o ustanovama u kojima radi cijeli tim stručnjaka, između ostalog i psiholog, koji pružaju besplatna savjetovanja vezana za roditeljstvo i odnose u obitelji. Možda biste se za početak mogli njima obratiti vezano za ovaj problem. Ovdje ću Vam ostaviti kontakt Obiteljskog centra u Zagrebu. Centar se nalazi u Ulici grada Chicaga 13, a svoj dolazak možete dogovoriti na broju telefona 01/4577- 194 ili putem e-maila ocgz@ocgz.hr. Savjetovanja su dostupna od ponedjeljka do četvrtka od 8 do 20 sati te petkom od 8 do 16 sati. Ne znam otkud nam se javljate pa Vas pozivam da se ponovno javite s tom informacijom kako bi Vam mogla dati kontakt Obiteljskog centra u Vašem mjestu stanovanja. Također, o ovome možete razgovarati i s liječnikom opće prakse koji će vjerojatno znati kamo Vas uputiti.
Ako ste iz Zagreba ili okolice, možete se javiti i u savjetovalište za djecu i roditelje u Dječjoj kući Borovje (Bože i Nikole Bionde 32). Najaviti se možete na broj telefona 01/6112-758.
S obzirom da mi se činite brižnom majkom koja bi voljela pomoći svojoj kćeri, preporučila bih Vam i brošuru u izdanju Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba koja se nalazi na stranici http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/trebamo-li-brinuti/, a koja bi Vam mogla biti od koristi u ovoj situaciji.
Budući da je ovo jako stresno razdoblje i za Vas, bilo bi dobro nađete vrijeme za sebe i radite stvari koji volite, da razgovarate i s drugim roditeljima adolescenata, a ako osjetite potrebu da se javite stručnjaku na savjetovanje. I roditelju je, kao i djetetu, potrebna podrška u ovom osjetljivom životnom razdoblju. Ukoliko imate dodatnih pitanja ili ukoliko Vam zatreba razgovor s nekime, uvijek se možete javiti Hrabrom telefonu na broj 0800-0800. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20h. Možete se javiti i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr. Također, Hrabri telefon ima i chat svakim radnim danom od 15 do 18h na web adresi www.hrabritelefon.hr. Pomoć i podrška Hrabrog telefona dostupna je i za Vašu kćer. Broj savjetodavne linije za djecu je 116-111, a može se također javiti mailom ili na chatu.
Razdoblje u kojem se Vi sad nalazite uistinu je veliki izazov, a Vaš upit pokazuje da ste hrabar roditelj koji je spreman i voljan nositi se s tim. Uvijek je lijepo susresti takvog roditelja. Vjerujem da je jako teško biti uporan i smiren u situacijama kad Vam se čini da Vas kći ne sluša i ne razumije da joj želite samo dobro. Osim upornosti, potrebno je i stpljenje, koje će se, nadam se, isplatiti. Nadam se kako ćete prebroditi ovaj težak period i da Vaša kći izraste u zadovoljnu osobu.
Još jednom bih Vam htjela zahvaliti na iskazanom povjerenju. Želim Vam puno sreće i uspjeha!
Hana Hrpka, prof.
|
