|
pesi1711
|
17.12.2015. 23:40
Poštovani,
imam problem sa svojim 5,5-godišnjim sinom.u 9 mj je krenuo u predskolski vrtic,do sada je bio kuci jer ja ne radim.prvi tjedan vrtića mu je bio odličan i nisam očekivala probleme adaptacije jer je do tada uvijek spominjao vrtić sa ogromnim entuzijazmom.međutim, 2.tjedan kreću problemi, plakanje, bacanje po podu da ne želi u vrtić...to se nastavilo do danas..tek prije par večeri mi se napokon otvorio tokom razgovora i počeo pričati što njega smeta u vrtiću, da ima par djece koja mu govore ružne stvari, da mu ne daju da se igra s njima,itd itd.u razgovoru sa tetama sam saznala da on po cijele dane u vrtiću samuje i odvaja se od druge djece,ako se djeca igraju nečega, on sjedi i crta,pise..i obrnuto.malo-malo u vrtiću kaže teti da mu nedostaju mama,tata,seka...ne zna se izboriti za sebe, kad se zaigra sa nečim, uvijek dođe jedan dječak uzme tu igračku s kojom se on igra i njemu kaže nećeš se ti s tim igrati nego ja, moj sin se povuče,ništa mu ne odgovori.sve tiho govori tetama, bilo za da je žedan ili da ga nešto boli,vrlo tiho priča o svemu što ga se pita.kući je totalno drugačija priča,glasan je, živahan, nekad neobuzdan, igra se sa sekom...ali vrtić...3 mjeseca kako ide,i ne nazirem neko poboljšanje, ma koliko god mu ja i muž pričali, uvjeravali ga,animirali...tete izlazu u susret pa njega "guraju" u prvi plan,i on bude zadovoljan,a nakon pola sata opet je u osami...neznam na koji način mu objasnit da ako neko dijete ne priđe njemu prvi za igru, da on bude slobodan i da ide prvi,i počme igru,slagalicu bilo što,da se socijalizira sa drugom djecom..trebao bi nagodinu u školu, intelektualno i motorički i fizički je sasvim spreman ali emocionalno nikako,zato se i razmišljam napraviti zahtjev za odgodom upisa jer je rođen krajem 3.mj.možete li mi vi dati neki savjet kako prema njemu postupiti,da li bi bilo pametno upisati ga na neke van vrtičke aktivnosti...došla sam pred zid i jednostavno neznam kako dalje..hvala unaprijed
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
21.12.2015. 18:15
Draga mama,
za početak bih Vam se željela zahvaliti što ste iznijeli svoj problem i obratili mi se za savjet iskazujući mi na taj način povjerenje. Svi roditelji ponekad se susreću s nedoumicama u vezi odgoja svoje djece te je stoga često najbolje posavjetovati se s drugima, kako s prijateljima, tako i sa stručnjacima. Drago mi je što ste se odlučili na to te se nadam da će Vam odgovor pomoći u rješavanju nedoumica. Iz Vašeg upita iščitavam da ste vrlo brižna majka, puna ljubavi koja svome sinu želi pružiti sve ono što je za njega najbolje. Željela bih Vas pohvaliti što ste pokazali zabrinutost i potražili nove informacije.
Koliko sam shvatila, vaš sin je tjedan dana nakon polaska u vrtić počeo pokazivati protivljenje i nezadovoljstvo zbog odlaska u vrtić što se održalo sve do danas, tri mjeseca nakon polaska, a u početku je sve bilo u redu i veselio se odlasku u vrtić. Spomenuli ste i da Vam je rekao kako mu nekoliko djece govori ružne stvari i ne daju mu da se igra s njima. Također ste naveli da ste od teta saznali da ne provodi mnogo vremena s drugom djecom, već da se uglavnom igra sam i da je tih, dok je kod kuće situacija potpuno suprotna te zbog toga niste sigurni što biste trebali učiniti da se situacija promijeni.
Prije svega, željela bih Vam reći da su sva djeca različita i da svako dijete drugačije reagira na nove situacije. Usporedba djece međusobno najčešće nema puno smisla, posebno ako su druga djeca u njegovoj grupi već i prije pohađala vrtić. Nove situacije, kako kod odraslih, tako i kod djece, predstavljaju izvor stresa, a svi se drugačije nosimo sa stresom. Odlazak u vrtić, zasigurno je jedna od novih situacija koja Vašem sinu predstavlja izvor stresa zbog kojeg pokazuje negodovanje što je sasvim normalna reakcija.
Djeci je potrebno vrijeme da se priviknu na novi prostor, nove igračke i nove igre, na nove tete pa tako i na drugu, odnosno novu djecu. To vrijeme također se razlikuje od djeteta do djeteta te ovisi o njihovom temperamentu i povezanosti s njima bliskim osobama. Vaš sin se kod kuće osjeća opušteno i sigurno jer je okružen bliskim ljudima koji mu pružaju osjećaj sigurnosti prijeko potreban za upoznavanje s novim situacijama i osobama. Trenuci kada mu druga djeca uzimaju igračke zasigurno ga ostavljaju zbunjenim i nesigurnim te se tada povlači i igra u osami. Zbog toga bi bilo dobro poraditi na njegovom osjećaju sigurnosti kada se nalazi okružen nepoznatim ljudima u situaciji koja mu nije poznata. Odlaskom u park gdje će se uz nekoga tko mu je blizak i u čijem društvu se osjeća opušteno družiti s drugom djecom, može mu se pokazati da igranje s drugima može biti ugodna aktivnost. Osoba koja će mu pomoći u stjecanju prijatelja u parku ili, kako ste i sami naveli, na izvanvrtićkim aktivnostima, ne mora nužno biti roditelj. To može biti prijatelj vršnjak s kojim se druži i na kojega se navikao. Nakon takvih situacija važno je pohvaliti dijete kao bi se ono ohrabrilo za buduće takve situacije. Osim toga, možete s njim kroz igranje uloga uvježbati načine kako da priđe drugoj djeci i započne igru s njima. Vi možete glumiti dijete kojemu pristupa i s kojim se želi igrati, a on glumi sebe. Ako ne zna kako bi pristupio, možete zamijeniti uloge ili zajedno s njim smisliti što može reći drugoj djeci te zatim uvježbati to s njim. Važno mu je ukazati i da je važno kako to kaže, ne samo što kaže te potaknuti ga da se izrazi jasno i glasno. Ponovno, pohvalite ga za svaki pokušaj kako bi dobio osjećaj samopouzdanja i sigurnosti. Igrom uloga stvara se osjećaj predvidivosti i poznatosti situacije koja će mu olakšati pristupanje i igranje s drugom djecom.
Kako biste ga naučili da se izbori za svoju igračku, također možete igrati uloge i objasniti mu da kaže drugoj djeci kako se igračke mogu dijeliti. Možete mu predložiti da kaže djetetu koje zahtijeva igračku da će se jedno vrijeme on igrati tom igračkom, a kasnije je ono može koristiti ili se mogu zajedno igrati tom istom igračkom.
Djeca u ovoj dobi mijenjaju se iz dana i sasvim je moguće da se Vaš dječak u periodu do polaska u školu navikne na vrtić i društvo vršnjaka. Kada se približi vrijeme odluke o upisu u školu, svakako bi bilo dobro posavjetovati se s njegovim odgajateljicama te vrtićkim psihologom ili drugim stručnim osobljem koje može dati svoje mišljenje temeljeno na procjeni djeteta uživo.
Proces prilagodbe ponekad je dug, a rezultati rada s djetetom nisu vidljivi odmah. Stoga Vas želim potaknuti da budete ustrajni i strpljivi te da ne posustajete u svojim ciljevima. Kao dodatnu pomoć i inspiraciju preporučam Vam brošuru Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba pod nazivom "Socijalne vještine djeteta" (http://www.poliklinika-djeca.hr/w...oads/Socijalne-vjestine-djeteta.pdf). Ako budete imali još nekih pitanja, možete mi se opet obratiti ili poslati e-mail na savjet@hrabritelefon.hr. Osim toga, dostupna Vam je i besplatna linija Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Nadam se da ćete uskoro uživati u svakodnevnim pričama Vašeg sina kako mu je bilo lijepo u vrtiću i koje je sve igre igrao s drugom djecom.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
