-Tatjana-
|
25.09.2013. 10:45
Poštovana,
majka sam dječaka od 9 godina. Još od rane dobi bio je sklon različitim "tikovima" (žmirkanje očima, kašljucanje, čupkanje noktiju) koji bi spontano prolazili, ali grickanje noktiju, s kojim je počeo prije par godina, nikako ne prolazi. Štoviše, s nokata je prešao na jagodice prstiju koje mu izgledaju grozno (koža izguljena u slojevima).
Riječ je o vrlo senzibilnom i emocionalno osjetljivom djetetu, to znamo i sami, ali ne znam kako mu pomoći da se riješi te loše navike. Razgovori uvijek završavaju njegovim obećanjem da će prestati, ali se onda zaboravi i opet krene. Tijekom ljeta je već i prestao s time, ali je opet počeo čim je počela škola. Znam da bi trebalo pronaći uzrok njegovoj napetosti, ali trenutno mi se to čini nemogućim jer u realnom životu nema stresova (rado ide u školu, odličan je učenik, dobro se slaže s djecom u razredu).
Najčešće to radi kad je na miru i zamišljen, npr. gleda televiziju, ili za vrijeme vožnje autom.
Ne bi me toliko smetalo to što grize nokte (to samo ružno izgleda), ali brinem se da si ne napravi trajno oštećenje kože. Trenutno mažemo prste pčelinjom masti da bi se koža oporavila (to ga ujedno i kratkoročno spriječi da ih stavlja u usta, ali samo privremeno). Postoji li način kako mu pomoći da smanji tu neku svoju unutarnju napetost (ponavljam, ne mogu naći vanjski uzrok tom ponašanju)?
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
02.10.2013. 20:25
Draga mama Tatjana,
Prije svega bih Vam željela zahvaliti što ste se javili i povjerili svoj problem ovom forumu. Pohvalila bih Vas na trudu koji ulažete u rješavanje poteškoće na koju ste naišli zajedno sa svojim djetetom. Čini mi se da Vas ova situacija dosta zabrinjava i to je posve razumljiva. Biti roditelj je jako zahtjevan posao koji svakodnevno nosi nove izazove. Upravo zbog toga je važno potražiti savjet kada je potrebno, baš kao što se Vi i učinili.
Čini mi se kako Vas najviše brine kako bi sinovljevo grickanje noktiju moglo utjecati na njegovo zdravlje. Razlozi grickanja noktiju mogu biti različiti, poput dosade ili stresa, ali i nekih drugih čimbenika koje možda nije lako uočiti. Vidim da ste i sami svjesni problema, kažete kako bi trebalo pronaći uzrok i slažem se s Vama, ali tikovi i grickanje noktiju mogu ukazivati na neke potisnute osjećaje i reakciju na neki stres pa mi se čini da bi zaista bilo važno otkriti uzrok ovih poteškoća. Kažete da Vam se čini kao da u njegovom životu nema stresa. Djeca vrlo često mogu reagirati na promjene i događaje u okolini koji se nama odraslima čine manje bitnima. I mi odrasli često puta ne znamo kako se nositi s našim osjećajima i kako ih izraziti pa u takvim slučajevima koristimo neke manje prihvatljive načine izražavanja. Emocije je jako teško opisati i iskazati riječima pa ih djeca često iskazuju neverbalno. Moguće je da je ovo jedna od takvih situacija. Lako je moguće da ni on sam ne zna zašto je počeo gristi nokte i zašto to još uvijek radi. Čak je i odraslima katkada teško naći odgovor za naša ponašanja. Mnoga djeca tijekom odrastanja cuclaju prst, grizu nokte ili usnicu što njima može predstavljati način umirivanja.
Zanima me jeste li primijetili kada je ovo ponašanje počelo prvi puta i možete li to povezati s nekim događajem? Kako biste inače opisali Vaše dijete? Postoje li neke određene situacije za koje ste primijetili da ga uznemiruju? Također, voljela bih znati tko sve čini vašu obitelj, ima li braće i sestara? Kakav je Vaš odnos s dječakom? Kako provodite zajedničko vrijeme? Možda će Vam se činiti da postavljam puno pitanja, no sve su to bitne informacije koje mogu pomoći u otkrivanju uzroka ovog problema.
Iz upita dobivam dojam da ste već razgovarali sa sinom o grickanju noktiju. Pohvalno je to da razgovarate sa djetetom o njegovim problemima i svakodnevnim brigama. Važno je da ga pritom ohrabrujete i budete mu podrška kako bi se uvijek osjećao slobodnim obratiti Vam se. Nipošto nije dobro kažnjavati dijete za takvo ponašanje ili mu nešto uskraćivati jer kazne mogu samo pogoršati stanje. U trenutku kada primijetite da grize nokte, možete mu prići i popričati s njim o tome kako se on osjeća. Važno je da ste Vi u toj situaciji smireni jer na taj način šaljete poruku djetetu da mu želite pomoći, da se ne ljutite. Možda bi bilo dobro da uopće ne spominjete to da ste primijetili kako trenutno grize nokte, već možete razgovarati o tome kako se Vi danas osjećate i pitati ga kako je on. Važno je dobiti uvid u djetetove osjećaje. Rekli ste kako je dijete dosta emocionalno osjetljivo. Jeste li primijetili u kojim trenucima je osjetljiv, što ga najviše ´pogađa´? Da bi otkrili što je u pozadini problema, potrebno je uočiti kada se ovo ponašanje događa, što mu prethodi i kako se dijete tada osjeća. Napisali ste da nema nekih velikih stresova, odnosno da je jako dobar i omiljen učenik. kao što sam već navela, mi često mislimo da samo veliki problemi uzrokuju stres, ali ga mogu uzrokovati i „male stvari“, poput svađe s bratom ili sestrom ili odlazak najboljeg prijatelja iz razreda. Naveli ste da je Vaš sinčić prestao s grickanjem preko ljeta, ali da se sa početkom škole opet sve vratilo na staro. Sami odlazak u školu može biti stresna situacija - promjena okoline, promjena iz neimanja obaveza do imanja obaveza na način da se uči i pišu zadaće. Upravo zbog toga bi bilo korisno „istražiti“ kako to utječe na Vaše dijete.
Rekli ste da Vam je obećao kako više neće gristi nokte, ali ponekad zaboravi. Naime, vrlo je vjerojatno da Vas on želi poslušati i prestati s tim, ali u trenutcima opuštanja radi ono na što je navikao. Zato je važno raditi na uklanjanju te navike. Možda mu u tim trenucima možete dati neki mekani i opipljivi predmet (poput loptice) s kojom se može igrati. U trenutku kada primijetite da grize nokte možda ga možete uključiti u neku aktivnost, možete se zajedno igrati ili čitati knjigu. Važno je pohvaliti i najmanji pomak u ponašanju. Tako se dijete može osjećate sretno i ponosno, a taj ga osjećaj može poticati da mijenja svoje ponašanje. No, još jednom bih napomenula kako je važno raditi na uklanjanju uzroka problema.
S obzirom da ste naveli da dijete od najranije dobi pokazuje različite tikove i da sada grize nokte, zanima me jeste li se u vezi ovih problema ikada obratili psihologu? Psiholog u izravnom kontaktu s Vama i Vašim djetetom može dobiti potpuniju sliku cijele situacije i pomoći djetetu da se lakše nosi sa svojim emocijama. Možete se javiti i psihologu u školi, ako ga ima. Ne znam otkud nam se javljate. Ovdje ću Vam ostaviti kontakt na koji se možete javiti u Zagrebu, a ako niste iz Zagreba, pozivam Vam da nam se ponovno javite s informacijom o Vašem mjestu stanovanja. Preporučila bih Vam odlazak u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba (Đorđićeva 26). Za dolazak Vam je potrebna samo uputnica liječnika opće prakse, a naručiti se možete na broj telefona 01/34-575-18.
Ukoliko imate potrebe ili još nekih nerazjašnjenih pitanja, potaknula bih Vas da nazovete Hrabri telefon za mame i tate na na broj 0800-0800, svakim radnim danom od 09:00 do 20:00. Možete se javiti i e-mailom na adresu savjet@hrabritelefon.hr ili putem chat-a koji je otvoren svakim radnim danom od 15:00 do 18:00 sati, a nalazi se na web stranici www.hrabritelefon.hr.
Vjerujem da Vam je ova situacija teška i da ste zabrinuti za djetetovo zdravlje. Kao što sam već rekla, roditeljsko je zahtjevan zadatak i u slučaju nekih teškoća s djetetom obično se javljaju osjećaji bespomoćnosti i frustracije. Takvi osjećaji se ponekad javljaju većine roditelja. To nipošto nije znak da ste Vi „loš roditelj“, već znak da ste roditelj koji se brine za svoje dijete i čini sve što može da mu pomogne. Važno je prihvatiti da dijete ima problem i smireno ga rješavati, pružiti mu podršku kad primijetite da mu je teško te ga pohvaliti kada učini nešto dobro ili kada ne grize nokte. Željela bih Vas pohvaliti što brinete o svom djetetu i ulažete veliki napor kako bi mu pomogli da riješi ovaj problem. Čini mi se kako je najvažnije u ovom slučaju oboružati se strpljenjem. Vjerujem da će brižna majka, kao što ste to Vi, uspjeti pronaći snage i volje da pomogne svom djetetu.
Želim Vam svu sreću i puno uspjeha prilikom rješavanja problema. Još jednom zahvaljujem što ste nam ukazali povjerenje i podijelili svoj problem.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|