|
osobica
|
28.09.2013. 13:30
Pozdrav!
Imam curicu staru 3 godine koja spava s nama u krevetu. S nama je spavala od prvog dana, s obzirom da je bila dojena- tako je bilo najlakše za sve, a i suprug i ja smo obožavali što je malena između nas. Nikad nam to nije smetalo, naprotiv, to nam je bila vrlo draga navika. Kako smo se prije godinu i pol preselili u novi stan, imamo manji bračni krevet , a i curica je veća pa je to sad već postalo gužvovito. Obično "nadrlja" muž koji spava ili vrlo skučen ili na kraju završi u dnevnom boravku.
Curica je u novom stanu dobila svoju sobu koju smo zajedno s njom uređivali i pričali da će to biti njena soba kad odluči da želi spavati u njoj. Nedavno je dobila i veliki krevet, ali ona i dalje ne pokazuje želju za prebaciti se u svoju sobu. S jedne strane mi ne forsiramo, samo joj pričamo puno, kao sto smo pričali i prije preseljenja (da će imati svoju sobu) i kao što smo pričali da će dobiti svoj pravi veliki krevet.
No, ona kad razgovaramo o tome kaže da bude tužna kad se po noći probudi i vidi da nas nema. Objasnili smo joj da ako se probudi i bude tužna da slobodno dođe kod nas, što je rezultiralo time (u tih par puta što je spavala u svom krevetu) da zaspe u 8 i već u 9 se budi i dolazi kod nas u krevet.
Zaista ne želimo ništa forsirati jer zaista ne želim da dijete bude tužno zbog toga. Ali ne znam kako da to riješimo. Suprug i ja planiramo drugu trudnoću i svakako bi voljeli da se to riješi prije dolaska druge bebe i mislim da je bolje da se to riješi čim prije da se malena poslije ne osjeća izbačenom zbog drugog djeteta, jer planiram da i druga beba (kada i ako dođe) spava s nama u krevetu. Nama je to jednostavno predivno i prirodno i zelimo takav običaj imati i s drugom bebom.
Curica je jedno veselo biće, prilično sigurna u sebe, s jedne strane vrlo emotivna i često sramežljiva, a s druge zna se izboriti za sebe, vrlo je otvorena, imamo lijep odnos, puno razgovaramo i ukratko- mislim da je divno dijete (ne zato što je moje  ) koje se sasvim zdravo razvija u svim smjerovima.
Pametna, odličnog vokabulara, živa i spretna, jako puno razumije i stvarno se sve da s njom lijepo dogovoriti ukoliko joj se iskreno objasni.
No, ovdje smo naišli na zid i ne znamo kako ga riješiti. S jedne strane volim što spava s nama i ne želim ju rastuživati pretjeranim forsiranjem da ide u svoju sobu, a s druge strane- nije rješenje ni da muž spava u dnevnom, a želim i unaprijed riješiti tu situaciju da njoj njena soba bude normalna pojava ukoliko dođe drugo dijete, a ne da se to riješava "5 do 12", pred dolazak druge bebe jer bi to malena mogla krivo shvatiti.ne plašimo ju nikad i s ničim, dakle- ne smatram da se boji biti sama u sobi. Uvijek su sva vrata između soba otvorena, a i na hodniku ostavimo malo svjetlo da joj ne bude premračno kad se probudi i da lakše dođe kod nas ako želi,
Imate li kakav savjet što da radimo?
Puno pričamo , razgovaramo, izmišljamo razne priče o sličnim situacijama, ali opet sve stane na tome da je ona tužna kad je bez nas. I vjerujem joj to i ne mislim da izmišlja ili pretjeruje, samo ne znam što još da napravimo.jedino još nisam probala reći joj da zbog nje tata nema mjesta u krevetu, ai ne znam da li da joj to kažem jer kako je jako emotivna, ne bih željela da pomisli da je ona krivac za nešto.
Ili da pustimo još neko vrijeme- možda će njoj taj "klik" doći sam od sebe?
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
04.10.2013. 19:20
Draga Mama,
prije nego što se osvrnem na razlog Vašega javljanja, htjela bih Vam se zahvaliti na iskazanome povjerenju. Iz Vaše poruke vidljivo je da ste brižna majka koja dobro poznaje svoju kćer te joj se posvećuje sa svom svojom pažnjom. Pohvalila bih što se tako usmjeravate na njenu dobrobit te propitujete svoje odgojne odluke kako biste bili sigurni da postupate u najboljem interesu Vašeg djeteta.
Vjerujem da zajedničko spavanje pruža Vašoj kćeri poseban osjećaj sigurnosti, a Vas i Vašega supruga ispunjava dodatnom toplinom i ljubavlju. Nerijetko se i roditelji i dječica pronađu na „prekretnici“ kada se donese odluka da dijete spava u svom krevetu. Drago mi je pročitati da želite preduhitriti mogući nastanak većeg problema koji može biti vezan i uz planirani „dolazak“ još jednog člana Vaše obitelji. Smatram da je odlično što se metodički pripremate za dolazak nove bebe te da je dobra ideja predvidjeti koji bi problemi mogli nastati prilikom prilagodbe Vaše kćeri na prinovu. Vjerujem da Vam teško pada kada vidite da je tužna, no bitno je imati na umu da Vi kao roditelj znate i činite najbolje za svoju kći.
Za djecu staru koliko i Vaša kći nije neuobičajeno da spavaju sa svojim roditeljima ili da se usred noći uvuku roditeljima u krevet. To se, naravno, najčešće događa kada se djeca probude noću nakon ružnog sna ili ih pak prestraši činjenica da su sami. Kada spava s roditeljima, dijete dobiva poruku da su mama i tata uvijek tu i da ga vole, što je jako bitno da bi se ono osjećala sigurno. No, polako se taj isti osjećaj može prenijeti i na situaciju kada dijete spava samo u sobi u svome krevetu. Strpljenje mi se čini najbitnijim u tim situacijama, a toga i Vi i suprug, kako mi se čini, imate. Velik broj djece prolazi kroz određeno razdoblje prilagodbe kako bi se privikla na spavanja u vlastitom krevetu. Ovladavanjem samostalnog spavanja, djeca prolaze kroz proces razvijanja samostalnosti. No, bez straha jer zajedničko spavanje samo po sebi neće negativno utjecati na njeno osamostaljivanje, posebice kada je dijete još malo.
Također, djeca u dobi od 3 godine su sklona povremenom doživljavanju noćnih mora. U tom razdoblju dolazi do razvoja izražavanja osjećaja straha, a jačanjem njihovih intelektualnih sposobnosti ujedno se razvija i mašta. Noćne more najčešće obuhvaćaju ispreplitanje mašte i stvarnog svijeta, a mogu se javiti zbog neke priče, filma ili emisije koje su oni doživjeli strašnima, zbog nekog događaja koje je dijete proživjelo tijekom dana pa čak i od prevelikog uzbuđenja pred spavanje. Iako su razlozi koji uzrokuju noćne more mnogi, u pravilu su sastavni dio odrastanja te se mogu kontrolirati nekim postupcima. Razvoj mašte čini djecu posebno zainteresiranima za stvari u njihovoj okolini, ali ih može i omesti u svakodnevnom funkcioniranju. Tada djeca često pridodaju razne osobine objektima oko sebe te se lakše prestraše. Dobro je razgovarati s djecom i ponavljati im o tome koje stvari su stvarne, a koje su izmišljene (npr. „Vukovi ne žive kod nas.“). Ukoliko se pokaže da se Vaša kći boji nekoga možete zajedno provjeriti „skrovišta“ i „otjerati čudovište“. Postoje različiti „trikovi“ kojima se najčešće rješavaju problemi ove tematike. Svima im je zajedničko to da je svaki pokušaj potrebno prilagoditi potrebama djeteta uvažavajući njegovu jedinstvenost te mi se čini da upravo to i činite u „gledanju“ na svoju kći.
Ono što još možete pokušati jest učiniti dječju sobu ugodom i sigurnom za Vašu kći. Kako bi povezala svoju sobu s pozitivnim sjećanjima, možete često provoditi vrijeme s njom u igri u njenoj sobi. S obzirom da djeca svijet tumače oslanjajući se na promatranje ponašanja svojih roditelja, svojim ponašanjem često možemo vrlo efikasno utjecati na djecu. Kada Vaša kći vidi kako je Vama u sobi ugodno te kako ste opušteni, to će joj biti snažan znak da njena soba nije ništa strano. Odlična je ideja što ste već dodali noćne lampice koje mogu biti upaljene tijekom cijele noći kako se Vaša kći ne bi probudila u mraku. Isto tako, ukoliko ima neku manju plišanu igračku koja joj je posebno draga, možete ju uspavljivati s tom igračkom svaku večer. Također, možda joj možete ispričati priču o tome kako će ju ta igračka čuvati dok spava, što još dodatno može dati osjećaj sigurnosti.
Pokazalo se da kod djece za uspavljivanje također pomaže stvaranje rutine. Možete primjerice napraviti ritual od odlaska na spavanje. To može biti neka aktivnost (npr. kupanje), razgovor o današnjem danu ili zagrljaj. Bitno je samo da je ta aktivnost umirujuća kako bi dojmovi nakupljeni tijekom dana splasnuli. Kako bi se to ostvarilo dobro je da je vrijeme odlaska u krevet približno jednako svaki dan. Naravno, samo uspavljivanje je dobro prebaciti u njen vlastiti krevet kako bi ono postalo stalno mjesto za spavanje, ali po Vašem upitu čini mi se da to i je slučaj u Vašem domu. Razgovorom je dobro saznati razloge zbog kojih Vaša kći ne želi spavati u svom krevetu. To vam može pomoći da odaberete najdjelotvornije tehnike, preduhitrite njenu uznemirenost te i sami pronađete neku tehniku umirivanja.
U situacijama kada se Vaša kći vrati Vama u krevet, možete se zajedno vratiti u njenu sobu i ostati s njom dok ona ne zaspi. Prije toga se možete dogovoriti da ćete biti s njome cijelo vrijeme dok ne zaspi te da ćete ju ujutro dočekati. Također, ukoliko postoji ta opcija, možete se dogovoriti da Vas pozove kada se po noći probudi. Prilikom dolaska u Vaš krevet tijekom noći djeca se često probude usred noći i preplaše tišine. U takvim situacijama najbolje je dijete opet vratiti na rituale koje ste prošli prije prvog odlaska u krevet. Korisno je cijelo vrijeme razgovarati s njim tihim i umirujućim glasom, ne obuzdavati ga jer ga to može dodatno uznemiriti. Možete nježno dodirnuti i dati mu do znanja da ste tu uz njega.
Prema Vašem upitu, imam dojam kako ste već mnogo toga već učinili. Odlično je da mnogo razgovarate s kćeri te da je ona na to navikla. Također bih napomenula kako je jako dobro što ne prisiljavate Vašu kći na promjenu već se krećete njenim tempom. Možda bi Vam moglo pomoći da saznate razlog zbog kojeg je Vaša kći tužna kada ne spava s Vama. Je li ružno sanjala ili se možda boji nečega? Što misli kako se mama i tata osjećaju kada ne spava s njima? Je li tužna jer Vi i Vaš muž niste u blizini? Ukoliko je to razlog, bilo bi korisno vidjeti kako se Vaša kći ponaša kada je odvojena od Vas tijekom dana? Ide li možda u vrtić? Pada li joj teško što mora biti odvojena od mame i tate?
Pohvalila bi i nekoliko drugih koraka koje ste do sada učinili. Ostavljanje otvorenih vrata i svjetla u hodniku dobro je kako bi Vaša kćer mogla do Vas ukoliko joj je to potrebno. Vaša dosadašnja nastojanja da tražite rješenja govore mi da ćete se truditi dok uspješno ne prebrodite ovu teškoću. Posebice iz razloga što sam stekla dojam da posjedujete ključno znanje kako biste uspješno izašli na kraj s problemom – imate strpljenja i razumijevanja kako za vlastiti tempo Vaše djevojčice tako i za njene emocije. Time na umu postepeno možete sve više prorjeđivati „izlete“ kćeri u Vaš krevet. Vjerujem da bilo kakvo mijenjanje navika djeteta, može katkada biti teško, dugotrajno i iscrpljujuće, kako za dijete, tako i za roditelje, no bitno je postaviti cilj i ne odustati. Na kraju se sve svede na ljubav, toplinu i podršku, a toga, vjerujem, ne nedostaje Vašoj kćeri.
Na kraju, još jednom preporučam Vam da nastavite što više razgovarati sa Vašom kćeri o svemu što joj se događa u životu kako biste i dalje održavali međusobno povjerenje. U svakoj prilici pokažite joj da ju volite, da Vam je stalo do nje te da mislite na nju i kada ona nije uz vas. Pitali ste trebate li probati riješiti situaciju razgovorom u kojemu ćete naglasiti kako tata nema gdje spavati. Preporučila bih Vam da to izostavite iz razgovora jer, kako ste i sami zaključili, mogli bi se pojaviti osjećaji krivnje kako se zbog nje tata ne naspava.
Činite mi se kao mama „željna“ znanja i novih informacija u pogledu odgojnih postupaka pa bih Vam preporučila literaturu poput ''Svako dijete može naučiti spavati '' autora Annette Kast-Zahn i Hartmuta Morgenroth. Mnogo praktičnih savjeta vezanih uz odgoj djece možete pronaći i u knjigama ˝Vaše kompetentno dijete˝ Jaspera Julla te ˝Odgajam li dobro svoje dijete?“ autorica Gordane Buljan Flander i Ane Karlović. Preporučila bih Vam i knjigu ˝Kada nas dijete zabrinjava˝ autora Rite i Johna Sommers – Flanagan u izdanju Ostvarenja d. o. o.
Ukoliko se poteškoće nastave, ukoliko imate dodatna pitanja ili su Vam potrebne određene informacije možete se također javiti putem besplatne i anonimne savjetodavne linije Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9.00 do 20.00h ili pak e-mail-om na savjet@hrabritelefon.hr. Usluga koju Hrabri telefon nudi je i chat, svakim radnim danom od 15.00 do 18.00h na www.hrabritelefon.hr/chat. U slučaju dodatnih nedoumica ili potrebe za informacijama uvijek se možete iznova javiti i ovim putem.
Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećemo u roditeljstvu možete potražiti i na Telefončiću – savjetodavnoj liniji namijenjenoj roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Putem telefonskog broja 01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i putem e-mailainfo@telefoncic.hr. Tim Telefončića čine medicinske sestre, patronažne sestre, primalje, psihologinje, socijalne pedagoginje i logopedinje s višegodišnjim iskustvom rada s obiteljima i djecom predškolske dobi.
Ako osjetite potrebu o svemu i uživo popričati sa stručnjakom, kao program Hrabrog telefona u Zagrebu postoji i Savjetovalište za djecu i roditelje na adresi Bože i Nikole Bionde 32, a naručiti se možete na broj telefona 01/ 6117 190. Usluge savjetovališta su besplatne. Ako niste iz Zagreba možete se dodatno javiti s tom informacijom kako bih Vam predložila neko od savjetovališta koje (i ako) postoji u Vašoj blizini.
Na kraju bih Vas još jednom pohvalila što brižno odgajate Vašu kćer uz toliko topline. Hvala Vam na Vašem javljanju i povjerenju te se nadam da Vam je ovaj odgovor umanjio određene nedoumice kao i pružio podršku u situaciji u kojoj ste se našli.
Želim Vam puno sreće u odgoju Vaše kćeri i dolasku nove bebe.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
