Hana Hrpka, prof.
|
03.12.2008. 15:47
Poštovana,
zahvaljujem se što ste se obratili za pomoć putem ovog foruma. Zaista vjerujem da ste zabrinuti za ponašanje svog djeteta.
Ponekad se djeca ponašaju na način koji ne možemo objasniti. Navodite da je jedno dijete mirno, a drugo pokazuje izrazite oblike agresije koji završavaju čak materijalnom štetom.
Razlozi takvog ponašanja djeteta mogu biti brojni. Neka djeca su urođeno temperamentnija, manje tolerantna na zabrane, živa i tvrdoglava. Brojni okolinski uvjeti mogu potaknuti takvo ponašanje te je potrebno naći način za adekvatno nošenje i postupanje sa djetetom koji ima takvo ponašanje.
Preko foruma mi je strašno teško govoriti koji bi razlozi takvog ponašanja bili i koji bi trebali biti Vaši postupci. Stoga Vam preporučujem da sa djetetom što prije odete kod psihologa. Stručnjak mentalnog zdravlja će procijeniti njegovo ponašanje te dati Vam korisne savjete.
Preporučujem Vam Savjetovalište za roditelje i djecu unutar Dječje kuće Borovje (u sklopu udruge Hrabri telefon). Više informacija možete dobiti na broj telefona 01 6112 758.
Ukoliko ne živite u Zagrebu ili u njegovoj blizini, možete se obratiti psihologu u domu zdravlja/bolnici ili u školi.
Želim Vam sreću!
Hana Hrpka, prof.
|
Leptirišareni
|
19.09.2023. 23:35
Poštovani,
Majka sam djevojčice od 7 godina. U tretmanu logopeda od 2 g i 3 mj starosti zbog kašnjenja u govoru. Odradili smo obradu za autizam gdje je ta dg isključena, te postavljena dg poremećaju u govoru i razumjevanju. Psihologa smo posjetili dva puta u sklopu obrade i uočena su odstupanja u govoru ali intelektualno nije odstupala tada. Unazad godinu dana ima izrazite impulzivne ispade bijesa i ljutnje. Kod kuće još nekako uspijemo ih predvidjeti i riješiti . Problem je u tome što je krenila u 1. Razred i taj problem se uvelike povećao tamo. Učiteljice su zaista divne i spremne na suradnju ali jednostavno ne znamo od kud krenuti. Doslovno je došlo do toga da smo pozvani u školu jer su one nemoćne. Svu pažnju usmjere ka njoj zanemarujući ostale učenike i to nije riješenje. Nakon takvih ispada dijete nema osjećaj da to nije u redu, nema osjećaj "srama" jer su se neki ispadi dogodili pred doslovno cijelom školom. Non stop ju moraju imati na oku i strepe za njenu sigurnost a i sigurnost druge djece jer se fokusiraju na nju. Teško podnosi poraze, teško podnosi upute " naredbe" učiteljica. Pažnja joj je vrlo slaba. Što se tiče učenja i njenih obaveza uredno sve napravi. Gradivo savladava dobro s obzirom da je tek početak šk godine. Puno pričamo s njom o osjećajima, objašnjavamo što je loše/nepoželjno ponašanje. Bude dobro dan dva i onda opet ispočetka. U najmanjoj sitnici ona doživi frustraciju i krene ispad ljutnje. Baca se na pod, viče, udara po stolu rukama ignorira učiteljice i ne prihvaća njihovu pomoć. Doista sam očajna jer joj želimo svi pomoći a ne znamo kako i od kuda krenuti. Hvala unaprijed.
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
25.09.2023. 21:30
Draga mama,
za početak Vam želim zahvaliti što ste se javili i što ste odlučili podijeliti brige i teškoće s kojima se susrećete. Vidim da se trudite reagirati i zadovoljiti djetetove potrebe, stoga želim pohvaliti Vaš angažman i spremnost na dijeljenje svojih briga i traženje podrške, što je hrabro od Vas.
Ako sam dobro razumjela, imate kćer od 7 godina koja je u tretmanu logopeda od svoje druge godine zbog kašnjenja u govoru te joj je postavljena dijagnoza poremećaja u govoru i razumijevanju. Kod psihologa ste bili 2 puta u sklopu obrade, kada su uočena odstupanja u govoru, ali intelektualno odstupanje nije pokazano. Također, navodite da unazad godinu dana djevojčica ima impulzivne ispade bijesa i ljutnje te se takvo ponašanje počelo javljati češće s kretanjem djevojčice u prvi razred osnovne škole.
Za početak Vam želim reći da mi je žao što se nalazite u ovoj situaciji i vjerujem da Vam nije lako. Želim Vas pohvaliti što ste veoma angažirani i trudite se Vašoj kćeri adekvatno pomoći. Kažete da se osjećate očajno pa bih voljela da znate da niste jedini i sami u neugodnim osjećajima koje opisujete, često se roditelji u situacijama poput Vaše osjećaju iscrpljeno, bespomoćno, tužno i frustrirano. Želim da znate da je to prirodno i da su Vaše brige potpuno očekivane za situaciju u kojoj se nalazite.
Navodite kako su učiteljice spremne sudjelovati i pomoći u ovoj situaciji te da puno pažnje posvećuju Vašoj djevojčici, pritom često zanemarujući druge učenike. Drago mi je što uz Vas, djevojčica ima i učiteljice koje vode brigu o njoj i koje su spremne na suradnju, a sve za dobrobit Vaše kćeri. Također, drago mi je da prepoznajete da pridavanje kompletne pažnje kćeri nije adekvatno rješenje te zajedno s učiteljicama želite pronaći optimalno rješenje. Uz to, napisali ste da nakon ispada, djevojčica nema osjećaj da njeno ponašanje nije bilo prihvatljivo. Kažete da teško podnosi poraze, naredbe učiteljica i ima poteškoće s održavanjem pažnje, ali uredno obavlja i savladava svoje školske obveze. Imate osjećaj da za, kako kažete, najmanju sitnicu doživi frustraciju i krene ispad ljutnje kada se baca na pod, viče, udara po stolu te ignorira učiteljice.
Stres kod djeteta mogu izazvati razne životne promjene, a jedna od njih je i odlazak djeteta u školu. Drugačiji način rada od onog u vrtiću, očekivanja i zahtjevi školske sredine predstavljaju stresnu situaciju i potrebno je određeno vrijeme kako bi se djeca privikla na novu sredinu. Škola pred dijete stavlja mnoge izazove i, ako se dijete na prvu ne snađe u njima, ponekad dolazi do iskazivanja ljutnje i frustracije. S obzirom na to da navodite kako djevojčica ima odstupanja u govoru te poteškoće s pažnjom i koncentracijom, ali i da su se impulzivni napadi bijesa i ljutnje kod Vaše djevojčice povećali polaskom u školu, pitam se kako vam se čini ideja da se obratite stručnoj osobi u Vašoj okolini. Navedene poteškoće mogu otežavati praćenje nastave i izvršavanje obveza te zbog zahtjevnosti zadataka djevojčica može izražavati ljutnju i frustraciju. Kažete kako ste prethodno posjetili psihologa, no, ako sam dobro shvatila, u međuvremenu se niste ponovno obratili za pomoć. Psiholog bi mogao razgovorom s Vama i Vašom kćeri uvidjeti potencijalne razloge za njeno neprimjereno ponašanje i sukladno tome, dati konkretne smjernice i prijedloge kako postupiti. Pitam se kako Vam se čini ideja javljanja psihologu i koja su Vaša promišljanja o svemu što sam napisala.
Potičem Vas da kroz razgovor s kćeri pokušate dobiti informacije o tome što ju najviše brine i opterećuje. Vjerujem da joj je trenutno potrebna podrška i razumijevanje te Vas potičem da joj date do znanja da je vrijedna i voljena bez obzira na neprimjerena ponašanja koja pokazuje.
Za kraj, htjela bih Vas ponovno pohvaliti što aktivno tražite smjernice i odgovore na pitanja koja su važna Vašem djetetu i Vama. Potičem Vas na suradnju sa stručnjacima iz okoline i ustrajnost u cijelom procesu. Bilo bi mi drago čuti Vaše mišljenje i saznati jesu li Vam ove smjernice bile korisne. Ako budete imali još pitanja, briga ili nedoumica, potičem Vas da se ponovno javite. To možete napraviti ovim putem ili nazvati na besplatnu i anonimnu liniju za mame i tate Hrabrog telefona koja je dostupna svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broju 0800 0800. Također, možete nam pisati i na savjet@hrabritelefon.hr
Puno toplih pozdrava šalje Vam,
Hana Hrpka, prof.
|