Autor
|
Poruka
|
nikkii
|
20.04.2020. 22:20
Poštovani,
Imam sina od 2,5 godine te smo prije mjesec dana započeli proces odvikavanja od pelena. Kako smo svi u karanteni mislila sam da je dobra ideja probati skinuti pelene. Do trenutka kad sam mu skinula pelenu nije pokazivao neke posebne znakove da je spreman na odvikavanje – nije nikad pokazivao da mu smeta što je pišao ili kakao u pelenu. Mislila sam da bismo mogli probati budući sada ne idemo nigdje, a on ima već 2,5 godine. Također, već duže vrijeme, barem dva mjeseca ako ne i duže je noćna pelena suha. I već neko vrijeme ga odmah nakon buđenja stavimo na WC i on se popiški. U tih mjesec dana koliko pokušavamo on je možda 3-4 puta pitao da ide piškiti. Sve ostale puteve kad bi mu bilo sila bi se popiškio/pokakao u gaće. Jedino kad ne bi sve završilo u gaćama je ako bih ga stavila na WC. Prvih dana sam ga stavljala na WC, na malu daskicu i on bi se popiškio bez problema (onako kao i jutarnje uriniranje) Znači pitala bih ga jel mora ići piškiti, odgovorio bi ne. Svejedno bih ga stavila na WC i on bi obavio. Kada sam shvatila da on uopće to ne doživljava dali smo mu tutu. Tuta je bila u kupaoni i išao bi na nju istom dinamikom kako je išao i na daskicu. Znači ni to nije funkcioniralo, pa smo tutu stavili u dnevni boravak, iza kauča gdje se najčešće ode pokakati. Niti to nije pomoglo. Čak se jednom popiškio pored nje. Probali smo podmititi ga slatkišima (jer inače mu ne dajemo puno slatkiša), kao nagrada nakon što obavi u tutu ili WC. Probali smo s naljepnicama – napravili smo zajedno plakat gdje smo naznačili dane i on bi sam lijepio naljepnicu svaki put kad bi piškio/kakao gdje treba. To ga je veselilo i bilo mu je zanimljivo, međutim nije bila nikakva motivacija da bi pitao. Danas se popiškio za stolom dok je jeo. Popiški se ili pokaka dok se igra, najčešće uopće ne promjeni ponašanje. Inače ima dosta rijetku stolicu. Naučili smo ga kako da skine hlače i gaćice i zna to sam napraviti. Ima mlađeg brata ( drugi sin mi ima 15mj) koji je u pelenama. Stariji spomene da bi on htio biti beba, ne veliki dečko. Možda je u tome problem? Ne znam, više nisam pametna. Pokušala sam mu objasniti kako je super biti veliki dečko – nabrojala sve što on radi, što ga veseli a bebe to ne mogu. Onda kaže ja sam velik dečko. Ali opet ništa od toga ne pomogne da barem jednom u danu pita kad mu je sila na WC. Dječak puno priča, sve se možemo s njim dogovoriti, sve nas razumije. Fizički, motorički je sve u redu. Prohodao je s 11mj. Kad ga pitam zašto je kakao u gaćice promjeni temu – uopće ne želi o tome pričati. Jedini napredak koji sam primijetila je da u zadnjih par dana kaže odmah kad se popiškio/pokakao. Suprug i ja smo već očajni! Bi li bilo pametno vratiti mu pelenu i pokušati ponovo za par mjeseci? Oprostite na ovom dužem izlaganju i hvala vam unaprijed na pomoći!
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
23.04.2020. 12:35
Draga mama,
hvala Vam što ste se javili i na taj mi način ukazali povjerenje. Drago mi je da ste odlučili potražiti pomoć, jer mi to govori da aktivno tražite rješenje za situaciju s kojom ste se susreli.
U svojem upitu kažete da ste prije mjesec dana započeli s Vašim sinom proces njegovog odvikavanja od pelena te da prije toga nije pokazivao posebne znakove ni potrebu da se odvikne od pelena. S odvikavanjem od pelena može biti lakše započeti u vrijeme praznika i ostalih razdoblja kada ste pretežito doma, kao što je i ovo sada, stoga Vas pohvaljujem što ste odlučili iskoristiti ovu situaciju za jedan veliki korak Vašeg sina. Spominjete i da već dulje vrijeme ne mokri tijekom noći te da je u ovom razdoblju odvikavanja samo nekoliko puta sam rekao da mora obaviti nuždu. Također, kažete i da ste pokušali koristiti tutu te ste ju stavili i na mjesto na kojem ste primijetili da najčešće obavlja nuždu, ali da ju je on obavio pokraj tute. Spomenuli ste i da ste probali nagrađivati njegovo samostalno traženje odlaska na tutu slatkišima te da to nije imalo učinka. Koristili ste i naljepnice za koje kažete da su ga veselile, ali da nisu utjecale na njegovu motivaciju za traženjem odlaska na tutu. Kažete da je spomenuo i da želi biti beba. Pohvalila bih Vas što ste s njime razgovarali o svim pozitivnim stranama toga što je već veći, a javlja mi se i pitanje je li Vam rekao zašto to želi. Kažete i da je njegov razvoj bio uredan te da imate dobru komunikaciju s njime. Međutim, u situacijama kada ga pitate zašto je obavio nuždu u gaćice odbija razgovarati o tome. Primijetili ste napredak u tome da unazad nekoliko dana nakon obavljanja nužde kaže da ju je obavio što je također jedan bitan korak u ovom procesu.
Vjerujem da se u ovoj situaciji možete osjećati bespomoćno i da Vašem suprugu i Vama na pamet padaju različite opcije, ali niste sigurni koje su adekvatne. Iz Vašeg upita stekla sam dojam da oboje aktivno sudjelujete u odgoju Vašeg sina pa tako i u njegovom odvikavanju od pelena zbog čega Vas želim pohvaliti. S obzirom na to da je samo nekoliko puta pravovremeno rekao da mora obaviti nuždu, većinom ju obavlja u gaćice pa se pitam kako Vi i Vaš suprug reagirate u takvim situacijama. U takvim je situacijama važno da ostanete mirni i smireno presvučete sina, ali i da zbog toga ne bude kažnjen. Sasvim je uobičajeno da dijete u procesu odvikavanja od pelena obavi nuždu u gaćice, kod nekih to traje duže i češće, a kod nekih kraće. Iz Vašeg upita stekla sam dojam da je tome tako u većini situacija. S obzirom na to da ni sam još nije počeo govoriti kada osjeti potrebu za obavljanjem nužde, moguće je da još sam ne primjećuje i ne može kontrolirati mišiće koji su zaduženi za obavljanje nužde. Također, nerijetko se događa da se dijete zaigra te zbog unesenosti u igri zaboravi na kontroliranje nužde i tada također treba mirno reagirati ako se to dogodi. Nagrađivanje za situacije u kojima samostalno zatraži odlazak na tutu je jedna od opcija u cijelom procesu, ali je pritom važno da bude povezana sa samim obavljanjem nužde. Primjerice možete mu kupiti gaćice koje bi mu se posebno svidjele (npr. s njegovim najdražim crtanim likovima) te mu ih pokažete i zajedno prokomentirate. Želja da gaćice s najdražim likovima nosi cijeli dan bez da ih uprlja mogla bi mu biti dodatna motivacija da pravovremeno kaže kada mora obaviti nuždu. S druge strane, ako se odrasli jako vesele kada dijete obavi nuždu, dijete može osjetiti pritisak i osjećati se neuspješno ako ne obavi nuždu. Ako je svaki djetetov uspješan pokušaj vršenja nužde nagrađen pljeskom, zagrljajima, poklonima i slično to djetetu govori da mu taj čin može priskrbiti veliku pažnju ukućana. Stoga je bitno da umjesto da dobiva pažnju za uspješno/neuspješno obavljanje nužde, pažnju dobiva u okviru različitih drugih aktivnosti kako ne bi povećan interes odraslih povezivalo samo s procesom obavljanja nužde. S obzirom na to da ima mlađeg brata i da je sam izrazio želju da bude beba, moguće je i da je to jedan od razloga zašto ne govori samostalno da ima potrebu za obavljanjem nužde. Možda mu godi što ima Vašu pažnju kada mu presvlačite pelene i provjeravate jesu li čiste ili nisu, ali i činjenica da nosi pelenu može mu davati osjećaj da je nekim djelom još uvijek beba. Međutim, to vjerojatno nije jedini i glavni razlog njegovog obavljanja nužde u gaćice. Važno mi je da znate kako je ovo proces koji traje te da kod neke djece treba duže vrijeme i sasvim je u redu ako se s odvikavanjem prekine i djetetu se vrate pelene ako Vam se čini da još nije zreo za odvikavanje od pelena, primjerice dok ne primijetite da je spreman sam napomenuti kada osjeti potrebu za obavljanjem nužde. Isto tako, važno je imati na umu da se većini nas uobičajena svakodnevnica promijenila zbog situacije s korona virusom pa vjerujem da je to slučaj i kod Vašeg sina i Vas. Uslijed promijenjenih okolnosti, može biti potrebno neko određeno vrijeme da se dijete na njih navikne i stoga i to može utjecati na uspješnost i potrebno vrijeme za odvikavanje od pelena. Vaš će se sin odviknuti od pelena, ali o tome ovisi njegova zrelost za to i adekvatni postupci u tom procesu. Stekla sam dojam da ste Vaš suprug i Vi brižni roditelji koji strpljivo postupate s Vašim sinom i vjerujem da će takav pristup samo poboljšati cijeli proces. Također, odlično je što samostalno zna skinuti gaćice i obući ih jer je i potrebno da dijete to zna prilikom odvikavanja od pelena. Pozitivno je i što sada odmah nakon obavljanja nužde u gaćice to i napomene i zbog toga ga treba pohvaliti. Ako odlučite i dalje koristiti gaćice bilo bi poželjno pitati ga kroz dan, naročito pola sata nakon obroka, treba li piškiti li obaviti veliku nuždu, ali pritom je važno da on zadrži inicijativu te da ne činite to u potpunosti umjesto njega. Ako Vaš sin ide u vrtić, potaknula bih Vas da o ovom izazovu pitate i odgajateljice ili stručnu službu iz vrtića koji poznaju Vašeg sina. Vjerujem da bi Vam mogli konkretnije predložiti daljnje adekvatne korake koje možete poduzeti. Ohrabrujem Vas da nastavite strpljivo i aktivno raditi na procesu odvikavanja od pelena te da uživate u tome jer Vaš sin time radi jedan veliki i u ovom trenutku značajan korak za njega. U svemu tome, bitno je da odvikavanje od pelena ne bude glavna tema, već da nastavite jednako kao i ranije uživati s njim u igri, razgovoru i svim aktivnostima koje voli.
Za kraj bih Vam još jednom htjela zahvaliti što ste se javili i pohvaliti Vašeg supruga i Vas što pokazujete brigu za svojeg sina. Ako imate još pitanja, možete mi se ponovo javiti. Također, možete nazvati Hrabri telefon za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 15 sati. Želim Vam puno uspjeha u novim izazovima i lijepih trenutaka s Vašom djecom.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
Mamutica
|
04.04.2023. 00:50
Pozdrav,
Imamo problem sa odvikavanjem od pelena.
Riječ je o dijetetu u dobi od 3.g i 10 mj. Naime sa odvikavanjem smo poceli prije cca 7 mj.Pišanje je super i to smo riješili brzo cak smo odmah skinuli i nocnu pelenu te ne piski uopce po noci znaci izdrzi do jutra,desilo se svega 3 puta da se popiskio tokom noci u krevet.Alii problem nam je kakanje jer on ne zeli uopce ni cut ni za tutu ni za wc nista kupili smo nastavak isto nista .Dakle problem je u tome sto on kad ga pitas da li mu se kaka kaze ne ,kad se pokaka u gacice i pitas ga dal se pokakao isto tako kaze ne . Svega 2 puta u tom periodu smo ga uspjeli dobit na wc da obavi kakanje .problem je sto se tice vrtica,tete sad nakon prakticki 7 mj.odvikavanja kazu nama da donesemo pelene gacice u vrtic i da se moramo javit svom pedijatru jer one misle da je to inkontinencija kako bi nas slali na daljne preglede gastroenterolog i slicno.oni su nas prisilili da moramo krenut sa odvikavanjem jer je to primjereno za njegovu dob i zbog njihovih grupa u kojima borave dijeca od 3-6.5 godina.u kojima vise nema prematalica.nas sada pati to sto ce dijete opet bit u peleni tokom boravka u vrticu a doma u gacicama,pa da se ne zbuni .zanima nas na koji nacin mu pokusat objasnit da mora nuzdu obavljat u wc,da napomenem da zna pricat i da sve razumije .zanima nas da li bi bilo dobro ili ne otici na pregled sa dijetetom ,da li se bi dijete jos vise prestrasilo zbog toga.pricali smo price raznorazne ,slikovnice citali ,svasta isprobali ali neide .ocajni smo i trazimo neko rijesenje i pomoc prvenstveno njemu a onda i nama .da napomenem da je u nekom periodu s obzirom da je zadrzavao dobio tvrđu stolicu te smo mislili da mu se mozda dogodio strah od bolova istog.ali trenutno koristi prasak za omeksavanje tako da sad vec unazad cca 3 mj.ima normalnu stolicu cak i rijetku .molila bih vas ako bi mi mogli pomoc,ili da nam mozda kazete gdje grijesimo i da li je mozda negdje drugdje problem ,hvala
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
06.04.2023. 22:50
Draga mama,
hvala što ste mi iskazali povjerenje slanjem Vašeg upita. To mi govori da ste brižna mama koja uočava potrebe svog djeteta i da preuzimate odgovornost za pomoć u rješavanju važnih razvojnih zadatak Vašeg sina, zbog čega bih Vas htjela pohvaliti. U svom ste upitu naveli da ste prije 7 mjeseci započeli proces odvikavanja od pelena s Vašim sinom. Kažete da se vrlo brzo Vaš sin odviknuo od mokrenja u krevet, no da i dalje obavlja veliku nuždu u pelene. Dodatno ste spomenuli kako on negira samu potrebu za obavljanjem nužde, kao i to da je obavio nuždu u gaćice.
Vjerujem kako ova situacija za Vas može biti frustrirajuća i da se možete u njoj osjećati bespomoćno i kao da niste sigurni koji bi bili adekvatni sljedeći koraci. Također mi se čini kako ste u zadnje vrijeme dodatno pod pritiskom zbog situacije u vrtiću, kada Vam je rečeno da biste Vašem sinu opet trebali staviti pelene. Čini mi se kako Vam se u toj situaciji može činiti da je sav trud do sada bio uzaludan i da Vam je teško zamisliti kako dalje postupiti. Želim Vam reći da nam se roditelji često javljaju sa sličnim dilemama i da niste sami u ovoj situaciji. Odvikavanje od pelena je velika razvojna zadaća za svako dijete, pri čemu će nekoj djeci biti potrebno nešto više vremena za taj proces. S obzirom na to da ste u upitu napomenuli da Vam sin negira potrebu za obavljanjem nužde i kasnije samo obavljanje nužde, pitam se kako u tim situacijama reagirate. Poželjno je da pokušate ostati što mirniji kada se navedene situacije dogode, smireno pristupite svom sinu i presvučete ga kada je to potrebno. Kazne u ovakvim situacijama često mogu biti kontraproduktivne i narušiti povjerenje koje sin ima prema Vama. Važno je da se on osjeća sigurno u Vašoj prisutnosti, čak i onda kada pogriješi ili ne napravi nešto što ste od njega očekivali. Umjesto toga, davanje različitih nagrada za vidljive pomake u procesu odvikavanja od pelena mogu biti od koristi. Nagrada može biti u obliku davanja omiljenog slatkiša, uživanja u zajedničkoj aktivnosti koja ga veseli ili kupnja novih gaćica koje je on sam izabrao. Za početak možete pokušati s pohvalom ili nagrađivanjem pokazivanja potrebe za vršenjem nužde. Moguće je također napraviti plan s Vašim sinom, gdje ćete mu otvoreno objasniti što bi bile prednosti vršenja nužde izvan pelena. Također mi se javlja pitanje na koji ste način do sada s njim razgovarali o toj temi. S obzirom na to da je Vaš sin u ovom trenutku u vrlo osjetljivom životnom periodu i da je u razvojnoj fazi u kojoj dolazi do mnogih drugih promjena, važno je osvijestiti da mu to može izazivati određenu frustraciju u kojoj mu je potrebna podrška roditelja. U ovoj fazi će mu biti bitno postavljati zdrave granice, no i pustiti ga da donosi određene samostalne odluke. Na taj način mu možete pomoći da razvije potrebno samopoštovanje i doživi zadovoljstvo zbog ispunjenja potrebe za autonomijom koja bi mu u ovoj fazi mogla biti dodatno izražena. Za Vas sam dobila dojam da ste odgovorna i podržavajuća mama te vjerujem da ćete se uspjeti prilagoditi ovoj novoj razvojnoj fazi Vašeg sina na adekvatan način.
U jednom se dijelu upita pitate kako bi Vaš sin mogao reagirati na odlazak kod pedijatra. Smatram da je pohvalno što razmišljate o njegovom doživljaju i mogućim strahovima. S obzirom na to da je stručna služba škole izrazila zabrinutost u ovoj situaciji, voljela bih Vas potaknuti da odete na pregled sa sinom i tako izolirate jednu moguću prepreku u procesu odvikavanja sina od pelena. Na taj se način možete osigurati da se poteškoće od odvikavanja od pelena ne događaju zbog nekog zdravstvenog uzroka, a eventualno ćete dobiti i neke druge preporuke za kvalitetniji nastavak cijelog procesa. Smatram da bi suradnja sa stručnjacima u ovom procesu mogla imati blagotvorne učinke na sam proces, kao i da biste mogli dobiti potrebnu emocionalnu podršku koja roditeljima u ovoj situaciji može puno značiti. Ono što možete kao mama napraviti za svog sina kako biste mu olakšali susret s pedijatrom je pravovremena priprema za pregled. Važno je da budete iskreni s njim i objasnite mu njegovim riječima razloge zbog kojih morate ići na pregled. Pritom je bitno odabrati riječi koje će mu biti razumljive i usmjeriti se na njegove emocije koje mu se prilikom razgovora mogu javljati, poput straha ili tuge. Važno je da mu pokažete da ste tu za njega i da se može osloniti na Vas. Ako primijetite da je zbunjen ili da mu je potrebno još vremena za razgovor, svakako mu dajte do znanja da ste tu kada god zatreba i da mu možete odgovoriti na bilo kakva pitanja. Roditelji često znaju obećati djetetu nagradu za obavljanje nekog neugodnog zadatka, što može biti odlazak kod pedijatra, pa mu možete ponuditi nekoliko opcija aktivnosti za raditi nakon pregleda. Pritom je važno djetetu objasniti da je pregled obavezna aktivnost, no pokazati da ste tu za njega tijekom cijelog procesa.
Za kraj bih Vas voljela još jednom pohvaliti za odgovornost koju ste preuzeli svojim javljanjem. Time ste pokazali kako brinete za dobrobit Vašeg sina i da ste spremni poduzeti potrebne korake kako biste mu olakšali važne razvojne zadatke. Ako ćete imati još neka pitanja, možete se ponovno javiti ovim putem ili se javiti na savjetodavne linije Hrabrog telefona. Linija za mame i tate na broju 0800 0800 je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati, a možete i pisati na savjet@hrabritelefon.hr.
Puno sreće u daljnjim izazovima želi Vam i šalje srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
02.09.2023. 10:20
Postovani,
Ljubazno molim savjet za iducu situaciju. Dijete 2g i 2.mj krenulo je sa odvikavanjem prije 2 tjedna. Sve je krenulo super, ali problem je nastao to sto ako ga mi ne podsijecamo i pitamo (a nekad i pitamo, ali svejedno kaze ne) da trazi na wc u zadnji cas i onda ne stignemo doci do wc-a. Ne upiski se cijeli, nego bude krug na gacicama. Primjetili smo da npr zna pocet cupkati i svejedno ne trazi na wc. Nekad ga i pitamo kada vidimo da cupka i ponekad kaze da mora na wc, a ponekad kaze ne i onda kroz neko vrijeme trcimo do wc. U tim slucajevima malo prode na gacice.
Sa kakanjem nemamo problema, to nam kaze na vrijeme i stignemo doci do wc-a bez da prode na gacice. (U ova 2 tjedna desilo se 2 puta da je samo proslo malo na gacice, ali jednom od ta dva puta je imao proljev, pa vjerujem da mu je to bilo nesto novo i neocekivano).
Tako da nam je problem piskenje koje trazi zadnji tren kada moramo odmah biti na wc-u.
Prvo tjedan smo ga podsjecali cesto, a ovaj drugi tjedan puno manje u nadi da ce sam shvatiti da mora traziti ranije.
Ljubazno molim za savjet da li ga treba i dalje podsjecati (uskoro bi trebao krenuti nova vrticka godina, pa ne znam da li ce odgajateljice podsjecati ili se mora sam sjetiti) te kako da postignemo da se malo ranije sjeti da mora na wc ili da bolje zadrzi.
Unaprijed hvala!
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
06.09.2023. 21:45
Draga mama,
prije svega Vam želim zahvaliti što ste se odlučili javiti i podijeliti svoje brige. Činite mi se kao brižna majka kojoj je važno podržati zdrav razvoj njezina djeteta te Vas na tome želim pohvaliti.
Ako sam Vas dobro razumjela, brine Vas proces odvikavanja od pelena Vašeg dvogodišnjeg sina. U svom ste upitu naveli da ste s odvikavanjem krenuli prije dva tjedna te da je tijekom tog perioda donekle uspio steći kontrolu nad mokrenjem. Spomenuli ste da se tijekom tog perioda Vaš sin nije niti jednom u potpunosti pomokrio u gaće, no još uvijek se zna dogoditi da ne osjeti na vrijeme potrebu za mokrenjem. Čini mi se da Vas brine kako mu pristupiti te se pitate na koji način podržati njegov razvoj i stjecanje kontrole nad procesom mokrenja.
Bitno mi je da znate kako su Vaše brige u opisanoj situaciji prirodne i očekivane te Vas još jednom želim pohvaliti na hrabrosti da se javite i podijelite ih sa mnom. Odvikavanje od pelena je zahtjevan proces te je važno prepoznati trenutak kada je moguće krenuti s istim. Većina djece između 15. i 18. mjeseca starosti postaju svjesna potrebe za pražnjenjem i mogu prepoznati signale koje im šalje njihovo tijelo. Osim dobi djeteta, znakovi koji roditeljima mogu pomoći u odluci da je vrijeme za odvikavanje od pelena jesu i ako dijete preko dana po nekoliko sati ima suhe pelene ili ako samostalno najavljuje da mora obaviti nuždu.
Iako postoje znakovi koji roditeljima mogu olakšati donošenje odluke o odvikavanju od pelena, bitno je znati da postoje individualne razlike u tome kada djeca pokazuju spremnost odviknuti se od pelena i koliko im je potrebno da steknu kontrolu nad mokrenjem. Drugim riječima, neka djeca ranije i brže stječu kontrolu nad mokrenjem, dok drugoj djeci može biti potrebno više vremena da steknu kontrolu ili jednostavno znakove za to da su spremni mogu pokazivati u nešto kasnijoj dobi. Ove individualne razlike su sasvim uobičajene te je zato bitno pratiti svoje dijete i njegovo ponašanje kako bi se s procesom odvikavanja krenulo u pravom trenutku. Pitam se kakve ste znakove Vi kod svog sina prepoznali prije nego ste krenuli s odvikavanjem od pelena.
Jednom kada se krene u proces odvikavanja od pelena, važno je imati na umu da se kontrola nad mokrenjem stječe postepeno te da je to proces koji traje i za koji je potrebno strpljenje. Situacije koje ste u svom upitu opisali, u kojima Vaš sin u zadnji trenutak osjeti da ipak treba obaviti nuždu ili slučajno malo propusti su sasvim prirodne i mnogo djece prolazi kroz njih u procesu odvikavanja od pelena. Tada se djeca često mogu osjećati obeshrabreno i posramljeno zbog čega je važno da kao roditelj ostanete smireni i podržavajući. Pitam se kako Vaš sin reagira u takvim situacijama.
Kako bi se djeci pomoglo u stjecanju kontrole nad mokrenjem, kao i olakšalo nošenje s neugodnim emocijama s kojima mogu biti suočena, važno im je pokazati strpljenje i razumijevanje. Ono što može pomoći u situacijama kada dijete ne stigne na vrijeme na toalet ili slučajno malo propusti jest da roditelji staloženo uzmu novu odjeću i pomognu djetetu da se presvuče, bez okrivljavanja ili drugih oblika neadekvatnog ponašanja, poput deranja i kažnjavanja. Također, može pomoći i da se djetetu objasni da su takve situacije očekivane i prirodne, pri čemu je važno da takav razgovor bude prilagođen dobi djeteta. Pitam se kako Vi inače reagirate u takvim situacijama i kako Vam zvuči ideja koju sam Vam opisala.
Ako sam Vas dobro razumjela, Vi ste u početku Vašem sinu postavljali pitanja osjeća li potrebu za obavljanjem nužde i podsjećali ga na istu te mu na taj način nastojali olakšati ovaj proces. Lijepo mi je vidjeti s kolikom brižnošću i pažnjom pristupate ovoj važnoj temi i na tome Vas još jednom želim pohvaliti. Podsjećanje na obavljanje nužde u početku može koristiti kako bi dijete stvorilo naviku i kako bi mu se olakšalo da osjeti potrebu za mokrenjem. S druge strane, pretjerano podsjećanje može otežati stjecanje kontrole nad mokrenjem jer se u takvim situacijama djeca mogu u većoj mjeri osloniti na podsjetnike od strane roditelja, nego na tjelesne osjećaje i znakove potrebe za mokrenjem. Ono što može biti korisno jest da se s djetetom razgovara i da mu se objasne neki od znakova kako u svom tijelu može primijetiti potrebu za mokrenjem, pri čemu je važno da razgovor bude prilagođen dobi djeteta. Na primjer, cupkanje (kao što ste Vi opisali da Vaš sin zna ponekad raditi) ili osjet sličan osjetu škakljanja u donjem dijelu trbuha, gdje se nalazi mjehur mogu ukazivati na to da dijete treba obaviti malu nuždu. Pitam se kako Vam zvuči ideja da razgovarate sa svojim sinom o takvim osjetima i znakovima te da mu na taj način pomognete u stjecanju kontrole nad mokrenjem.
Čini mi se da brinete o tome kako će izgledati odvikavanje jednom kada Vaš sin opet krene u vrtić. Bitno mi je da znate da su odgajateljice stručne osobe, koje, uz Vas, provode puno vremena s Vašim sinom i koje su odgovorne podržati ga u njegovom zdravom razvoju. Pitam se kako Vam zvuči ideja da pokušate razgovarati s njima o tome da ste započeli s odvikavanjem od pelena te da probate zajedno pronaći način kako i Vi i one možete pomoći Vašem sinu.
Voljela bih čuti kako Vam se čine ideje koje sam podijelila s Vama. Tema odvikavanja od pelena je važna i bitno mi je da imate mogućnost razgovarati o njoj i na taj način i Vi kao roditelj dobiti podršku, koju i zaslužujete. Osim foruma, ako imate potrebu razgovarati o ovoj, ili nekoj drugoj temi vezanoj za roditeljstvo, slobodno možete nazvati savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800, koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili pisati na savjet@hrabritelefon.hr.
Puno sreće Vama i Vašem sinu želi,
Hana Hrpka, prof.
|
Huremama
|
09.10.2023. 17:20
Poštovani, javljam Vam se kao zabrinuta majka dvogodišnjakinje (2 godine i 2 mjeseca). Naime, prije 2 mjeseca uspješno smo skinuli pelene, na pokušaj da probamo, opredjelila me činjenica što je dijete pokazivalo interesovanje za tutu (nošu), kad bi neko drugi došao kod nas u stan od djece, te je sama pricala i spominjala u priči, jasno je pokazivala odmah i govorila kad bi izvršila malu ili veliku nuždu u pelene, te je jako dobro prihvatila priču o gaćicama, da njih nose velike djevojčice, a bebe pelene, tako da je uz sistem malog nagrađivanja bez problema savladala i od početka tražila tutu (konkretno nakon drugog dana odvikavanja). Na naše oduševljenje to je potrajalo sve do prije 10-tak dana, kada je prestala sama da traži tutu, počela je da pomalo piški u gaćice, a znala je i da se sakrije i skoz upiški, tako da se stvori lokva oko nje. Sama bi u trenutku kada se upiški naglas govorila "nema veze", jer upravo smo joj to mi govorili prvih par puta, misleći da eto desilo se u igri, međutim to se sada dešava i van igre. Naprimjer, kada se probudi ponudim joj tutu, ona izričito odbija i onda ode nakon minut u sobu i kasnije dodje da pokaže da se upiškila uz konstataciju "nema veze". Uz navedeno, dešava se promjena u njenom ponašanju, gdje su prisutniji tantrumi i galama oko svega, pa sam pomišljala da joj je to taktika za manipulaciju, ali više nisam pametna šta da mislim. Da li sad nakon svega da vratim pelenu, da li da prijetim uopšte pelenom? Ukažemo joj na to da je to loše, da ne treba piškiti u gaćice, da to veliki ne rade, ali ništa za sada. Iskreno se nadam nekom konkretnom, praktičnom savjetu, jer nisam sigurno koliko trebam ovo tolerisati. Takođe da napomenem, kad izađemo vani sada odbija da piški u travu ili negdje drugo, što je činila ranije, a veliku nuždu nije vršila u gaćice nikako, to prepoznam i onda ponudim, pa pristane.
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
13.10.2023. 16:35
Draga mama,
prije svega, hvala Vam na povjerenju koje ste iskazali ovim upitom. Činite mi se kao brižna mama koja puno promišlja o različitim aspektima odgoja svoje kćeri zbog čega bih Vas htjela pohvaliti.
Ako sam Vas dobro shvatila, u dilemi ste kako postupiti oko odvikavanja Vaše dvogodišnje djevojčice od pelena. Uspješno i brzo ste savladali odvikavanje od prvog pokušaja, no nakon dva mjeseca Vaša je kći počela mokriti u gaćice uz rečenicu „Nema veze.“. Uz to, u njenom ponašanju primjećujete pojavu tantruma pa se pitate kako da postupite u vezi s tim.
Odvikavanje od pelena i pojava tantruma uobičajene su teme o kojima razmišljaju roditelji djece u dobi od dvije godine. U toj dobi djeca prolaze kroz velike promjene u različitim aspektima razvoja: uče kako govoriti, samostalno se kretati i obavljati nuždu, razvijaju pojam o sebi, okolini i emocijama. Iako se nama odraslima to može činiti jednostavno, djeca zapravo prolaze kroz kompleksne procese promjena u tijelu i mozgu što im često izaziva veliku frustraciju koja se onda prelijeva i na roditelje koji se pitaju kako postupiti prema djetetu u takvim situacijama.
Važno mi je reći da dijete o svijetu uči kroz interakciju sa svojom okolinom, što ste u prvom redu Vi kao roditelj. To znači da Vas gleda kao uzor o tome kako svijet funkcionira. Promatrajući Vas i Vaše reakcije na njeno ponašanje, Vaša kći uči o tome što je prikladno ponašanje, kako reagirati u određenim situacijama, što privlači pažnju kada joj je ona potrebna, a što Vas veseli ili pak rastužuje. Sve su to važni koraci u njenom odrastanju, a Vi ste tu da ju podržite kako bi o tome učila na najbolji mogući način. Izazovi koje dijete savladava u ovom razdoblju svakako se prelijevaju i na njihove roditelje koji imaju ključnu ulogu u modeliranju djeteta. Tada je i njima nerijetko potrebna podrška kako bi u tome uspjeli uz najmanje poteškoća, stoga Vas još jednom želim pohvaliti što ste se javili.
Obavljanje nužde jedna je od bazičnih funkcija koje dijete počne svladavati u ranoj dobi, no osim same biološke funkcije, učenje kako ju obavljati omogućuje djetetu učenje o sebi, drugima i svijetu. Kao i u mnogim drugim situacijama, Vaša kći svojim postupcima izaziva reakcije okoline i na temelju povratnih informacija slaže svoju sliku svijeta koja će ju voditi ubuduće. Voljela bih čuti malo više o tome kako reagirate kada se djevojčica pomokri, što joj kažete, kakav stav zauzmete i kako reagirate kada ipak obavi nuždu u tutu? Spomenuli ste kako, nakon što se pomokri, ponavlja Vašu rečenicu koju ste Vi, u želji da budete podržavajući, govorili djevojčici onda kada bi se ipak pomokrila u gaće. Moguće je da je djevojčicu zainteresirala ta Vaša reakcija te sada pokušava izazvati sličnu, a da pritom još uvijek ne zna kako ju drugačije postići. Isto tako, moguće je da joj je tuta neudobna ili joj se pak ne sviđa mjesto na kojoj se tuta nalazi. Pitam se kako Vam zvuči da ju probate premjestiti na neko drugo mjesto gdje bi se djevojčica mogla osjećati ugodnije (na primjer, ako je tuta nasred sobe, a Vaša kći bi htjela više privatnosti, možda se zato skriva u drugoj sobi dok mokri). Na pamet mi padaju različiti razlozi zbog kojih bi djevojčica ponovno počela mokriti u gaće pa Vam predlažem da ispitate mogućnosti koje sam Vam navela, kao i one koje se Vama čine mogućima, i probate promijeniti nešto da vidite kakvu će to reakciju izazvati. Potičem Vas da promjene uvodite jednu po jednu i nastojite biti strpljivi oko rezultata kako bi na taj način definirali što je ono što Vašu djevojčicu potiče na ovo ponašanje. Pohvalite ju kada obavi nuždu u tuti, no isto tako i smireno razgovarajte s njom kada ju ipak obavi izvan nje. Voljela bih reći da je, kada se ipak pomokri u tutu, važno da ne pokažete preveliko oduševljenje s time jer ćete time poslati poruku da je to efektivan način za privlačenje pažnje, a ne sušto zadovoljavanje vlastitih potreba.
Kao što sam već prethodno napisala, u ovom razdoblju djeca savladavaju pojam o sebi i okolini oko sebe. Budući da tek uče kako komunicirati, ne znaju izraziti svoje potrebe pa ih izražavaju kroz tzv. tantrume. To je potpuno prirodan dio odrastanja koji također stavlja pritisak na roditelja da treba reagirati na neki određen način. Ono što je tu bitno jest da osluškujete potrebe Vaše kćeri te joj date prostor da izrazi svoje potrebe, no uz Vaše vodstvo o prikladnom ponašanju i smjernicama kako da se ubuduće izrazi. Ako primijetite da Vam je ponekad teško reagirati onako kako biste željeli, potičem Vas da se na kratko udaljite iz situacije kako biste se smirili prije razgovora s djevojčicom , a nakon razgovora, potrudite se i da podržite sebe i ono što je Vama potrebno kako biste se mogli nastaviti uspješno nositi s budućim izazovima.
Na kraju, htjela bih Vam reći da budete nježni prema sebi. Biti roditelj veliki je izazov koji podrazumijeva mnogo učenja, truda, frustracija i svega ostalog što ste, vjerujem, doživjeli. Očekivano je da ćete prilikom odgoja ponekad i pogriješiti, no ono što je na kraju bitno jest trud i volja da te greške primijetite i pokušate ispraviti, a Vi mi se činite kao majka kojoj je to itekako važno.
Ako imate još pitanja, možete se ponovo javiti. Također, možete nazvati savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Puno sreće u daljnjim izazovima želi Vam,
Hana Hrpka, prof.
|