|
barbby
|
08.01.2014. 12:45
Poštovana! Majka sam dvije djevojčice. Starija ima 7, a mlađa 5 godina. Obje su rođene carskim rezom zbog komplikacija. Starija je bila divno dijete dok nije dobila sestru. Od tada je strašno ljubomorna iako se baš nikad nije dogodilo da smo nju zanemarili ni na trenutak. S vremenom smo prošli puno faza, tukla je sestru, čak i mene s nevjerojatnim izljevima bijesa. Posjećivale smo i psihologa, ali ona je zaključila da je sve u redu, samo moramo biti dosljedni. Međutim, to nam ne polazi za rukom jer ne postoji mogućnost da je spremimo u krevet ili da opere zube, obuče se i slično, a da to ne preraste u dramu. Ne želimo je fizički kažnjavati, a kazne tipa: odi u sobu na par minuta, njoj ništa ne znače. U zadnje vrijeme mi stalno govori da ja sve grozno radim i kupujem i da sam najzločestija, a kad se smiri i pitam je za to, ona kaže da ja lažem. Očajna sam i uopće više ne znam kako se postaviti. Tatu malo više sluša i njemu ne upućuje takve riječi kao meni, ali za mene je puno više vezana. Nekad imam osjećaj kao da joj od poroda nedostajem, jer su mi je donijeli tek nakon 8 sati.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
13.01.2014. 13:25
Poštovana mama,
za početak bih Vam htjela reći kako mi je drago što ste se javili i ukazali mi svoje povjerenje. Iz Vašeg upita vidim da ste zabrinuta i vrlo brižna mama koja nastoji pronaći rješenje za poteškoće na koje nailazi u odgoju, a kojim će njezine djevojčice biti zadovoljne i sretne. Drago mi je što ovaj forum vidite kao mjesto na kojem možete izreći Vaše misli i osjećaje te dobiti savjet.
Kažete da ste očajni i da ne znate kako se postaviti u situacijama zbog kojih se javljate. Želim Vam reći kako niste jedina majka koja se tako osjeća jer roditeljski staž, uz pregršt divnih trenutaka, sa sobom nosi i one manje lijepe, one koji sa sobom nose pitanje ˝Što sada učiniti?˝. Nadam se će Vam ovaj odgovor umanjiti određene nedoumice i potaknuti Vas da ustrajete u onome što mi se čini da pružate svojim djevojčicama – brižnost, toplinu, ljubav.
Iz Vašega upita vidim da Vas najviše brinu ponašanja i emocije starije kćeri koje se tiču njenog odnosa s mlađom sestrom. Naveli ste kako Vaša starija kći iskazuje ljubomorna ponašanja prema mlađoj sestri od njezina rođenja. Vjerujem da Vam je prilično iscrpljujuće i teško gledati da tako reagira, s obzirom da iz Vašeg upita vidim koliko ste brižni i uporni u pokušajima da joj olakšate situaciju. Ponekad se roditelj može osjećati i frustrirano i bespomoćno, što su potpuno normalne i uobičajene emocije te rezultat velike želje da pruži svom djetetu ljubav i sigurnost. Drago mi je pročitati Vašu rečenicu u kojoj kažete da Vaša starija kći nikada nije bila zanemarena jer se pravljenjem razlika u odnosu s djecom (favoriziranjem jednog djeteta ili usporedbe s braćom ili sestrama) mogu unijeti negativni elementi u njihov međusobni odnos. Zato je važno s njima razgovarati, posvetiti im jednaku pažnju i vrijeme, hvaliti ih za njihovo individualno ponašanje te svakome od njih izreći što nam se kod njega posebno sviđa. Svako je dijete posebno upravo takvo kakvo je i važno je da i ono samo dobije tu poruku te poruku da ga roditelj voli jednako kao i brata ili sestru.
Prvorođena djeca se doista nakon rođenja drugog djeteta katkada znaju osjećati kao da su maknuta s ´prvoga mjesta´ i svoje nezadovoljstvo mogu otvoreno pokazivati, primjerice agresijom. Napisali ste kako je Vaša djevojčica starija dvije godine što znači da je bila dvogodišnjakinja kada je dobila seku. U dobi od dvije godine dijete je najčešće već razvilo duboki odnos privrženosti prema roditelju koji mu postaje nezamjenjiv i "sigurna baza" kada je u pitanju istraživanje okoline i odnosa u njoj. Često se dogodi da dijete, ako tada dobije brata ili sestru, u toj bebi vidi biće koje mu oduzima majčinu pažnju te se može osjećati kao da gubi sigurnost. Tada su moguće reakcije ljutnje i straha, čak i regresije, u smislu da se dijete počne ponašati kao u ranijim razvojnim fazama (na primjer, iako već priča, počne opet gugutati). To su ponašanja koja su uobičajena, ukoliko nisu dugotrajna i česta.
Iz onoga što ste napisali stječem dojam kako u Vašoj obitelji ovakva ponašanja traju već dulje vrijeme. Naveli ste kako u posljednje vrijeme Vaša kćer ljutnju prema Vama pokazuje na način da Vam govori kako sve grozno radite te kako ste "zločesti". Jeste li možda primijetili što točno potakne takvo ponašanje, odnosno specifične situacije neposredno prije njenih reakcija? Voljela bih znati kako reagirate na takvo njeno ponašanje? Ponekad se u takvim situacijama roditelj uzruja jer ga pogađa čuti takve riječi od svojeg djeteta, no ostati smiren i staložen u takvim trenucima može pomoći. Ako je dijete jako uzrujano te osjeti da se i osoba za koju se najviše vezalo također uzrujala, to može povećati osjećaj nesigurnosti kod djeteta. Važno je da dječje ponašanje ne shvatimo osobnim napadom pri čemu nam takvo gledanja na njega može olakšati nošenje s njim.
Rekli ste kako ju pitate za njezino ponašanje kada se smiri, što je vrlo pohvalno. U trenucima kada je dijete jako uzrujano vjerojatno ne može točno prenijeti što ga najviše muči jer ga preplave emocije s kojima se djeca često ne znaju nositi te im je lakše o tome razgovarati kada se smire. Naveli ste kako ona tada kaže da to nije istina. Jeste li primijetili način na koji to govori? Jedan od razloga za nepriznavanje svojega ponašanja može biti i sram. Također, važan može biti i način na koji ju pitate za ponašanje; u osvrtanju na neprihvatljiva ponašanja važno je ne osvrtati se na cjelokupnu osobu (˝bila si zločesta˝), već samo na određeno ponašanje (˝kada mi kažeš da sam zločesta, to me rastuži˝) te objasniti zašto takvo ponašanje nije u redu. Pritom je važno i pružiti podršku i pokazati želju da shvatite zašto se ona tako ponašala i što je pritom osjećala. Važno je da ona u svakom trenutku zna da ju Vi, bez obzira na sve, bezgranično volite, a da je ponašanje nešto na čemu se može raditi.
Voljela bih znati kako provodite vrijeme sa starijom kćer, koje aktivnosti radite s njom. Starija djeca se često osjećaju ugroženima jer smatraju kako su roditelji više posvećeni mlađem djetetu, s obzirom da ono često i treba više pažnje, pogotovo dok je malo, a to je nešto što se ne može izbjeći. Važno je da i dalje imate neke aktivnosti koje radite samo sa starijom kćeri i pritom može biti vrlo korisno da ju pohvaljujete i pokazujete koliko Vam je lijepo kad nešto radite same. Pri tome ona može primijetiti po čemu Vam je ona važna i nezamjenjiva, kao što ste i Vi njoj te joj to može pomoći da ima veću sigurnost. Roditeljima se često čini da se ne stignu posvetiti svakom djetetu posebno, pogotovo uz mnoštvo ostalih obaveza koje imaju, no u tom slučaju ju možete uključiti u neke Vaše obaveze, primjerice, možete zajedno nešto kuhati i pritom joj možete pokazati kako Vam je to lijepo i koliko Vam to znači.
Ono što mi je jako drago pročitati u Vašemu upitu jest da ne podržavate tjelesno kažnjavanje kao način discipliniranja svoje djece. Riječ je o ponašanju koje nanosi negativne posljedice za razvoj djece, ali i šalje djetetu poruku da je u redu udariti nekoga da bi se postigao određeni cilj. Kada je riječ o discipliniranju, roditelji vrlo često zaboravljaju da discipliniranje treba biti stalno prisutno, a ne samo kada se dijete ne ponaša primjereno. Stoga je bitno da se hvali svako dobro ponašanje. U procesu discipliniranja možda najbitnija „stavka“ je dosljednost u odgoju, na što Vas je, kako ste napisali, uputio i psiholog kojega ste posjetili. Dijete iz situacije u situaciju mora dobiti istu poruku, a to je da je prešlo granicu i da u tome slučaju slijedi posljedica. Biti dosljedan nije lagan zadatak i vjerujem da je nekada lakše popustiti i imati smireno dijete. Želim Vam reći da se neće ništa strašno dogoditi ako i popustite jednom od deset puta, ali ovim Vas putem i sama potičem da ustrajete jer znate što je Vaš krajnji cilj – sretno, neovisno i zrelo dijete. Nešto više o važnosti dosljednosti u odgoju možete pročitati na web stranici Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba: http://www.poliklinika-djeca.hr/a...zasto-je-vazna-dosljednost-u-odgoju/.
Rekli ste kako je u susretima sa psihologom zaključeno da nemate pretjerani razlog za brigu što se tiče kćerina ponašanja. Ne znam koliko dugo ste išli kod psihologa ili kada ste ga posljednji puta posjetili, no što mislite o tome da opet potražite stručnu pomoć? Zaista, neka od ovih ponašanja nisu neuobičajena ako se javljaju povremeno i ne traju dugo, no vidim da Vas brine što su kćerini postupci i dalje prisutni, stoga vjerujem da bi Vam ponovni savjet nakon direktnoga razgovora sa stručnjakom mogao olakšati i smanjiti određene nedoumice. S obzirom da nemam informaciju o tome iz kojeg dijela Hrvatske dolazite, ne mogu Vam preporučiti savjetovalište koje bi Vam bilo blizu pa Vas pozivam da se javite na besplatnu povjerljivu liniju za roditelje Hrabrog telefona, na broj 0800-0800 na kojoj možete, osim podrške, dobiti i potrebne informacije. Na liniji rade volonteri koji su educirani za pružanje pomoći i podrške roditeljima pri izazovima s kojima se susreću u roditeljstvu. Linija je otvorena od ponedjeljka do petka od 9 do 20 sati.
Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećemo u roditeljstvu možete potražiti i na Telefončiću – savjetodavnoj liniji koja je namijenjena roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Putem telefonskog broja 01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i putem e-maila info@telefoncic.hr. Tim Telefončića čine medicinske sestre, patronažne sestre, primalje, psihologinje, socijalne pedagoginje i logopedinje s višegodišnjim iskustvom rada s obiteljima i djecom predškolske dobi.
Za kraj bih Vam još jednom htjela zahvaliti što ste se javili. Iz Vašeg upita se vidi neizmjerna ljubav i briga za Vašu kći te potreba da joj se olakša situacija. Vjerujem da je i Vama ova situacija iscrpljujuća i teška i htjela bih Vas zaista pohvaliti zbog upornosti i majčinskoga entuzijazma koja iz Vaših riječi, ali i opisanih postupaka.
Iskreno Vam želim puno uspjeha i puno lijepih i bezbrižnih trenutaka s Vašim djevojčicama.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
