barbby
|
15.01.2014. 10:45
Poštovana! Zahvaljujem na odgovoru. Postavila ste i par pitanja na koje ću rado odgovoriti. Pitala ste da li sam primijetila što je prethodilo određenom ponašanju i kako sam se ja postavila. Nemam odgovora na to. Sve počinje ujutro, ja je uglavnom dižem i kažem: "Dobro jutro ljubavi, vrijeme je", ona već viče pusti me na miru, neću, ne želim itd. Ponekad mogu popustiti na par minuta, ali ne mogu si dozvoliti kašnjenje na posao, pa joj zaprijetim da će u pidžami ići u školi i tek se onda počne spremati. Uglavnom, ona je takvog karaktera da neće popustiti nikako iako je svjesna da je na svoju štetu. Inače je vrlo inteligentna i dobra u duši, ali izjeda ju ta ljubomora s kojom se ne zna nositi, a ne dozvoljava da joj pomognemo. Pitala ste za aktivnosti s njom. To nam je savjetovala i psihologica koju smo posjećivale, da imam vrijeme samo za nju. Nismo to uspjele ostvariti zato jer je njoj bilo žao da se u to njeno vrijeme ne igramo sa sestrom. Pomaže mi u kuhinji često i to nas obje veseli, jer mlađa uopće nije zainteresirana za tu vrstu zabave. Možda ja pretjerujem, ali ponekad se čini kao da se dvije osobe u njoj bore. U jednom trenutku me grli i ljubi, smješka se, a onda ničim izazvana dođe promjena koja nam se ne sviđa. Imam dosta strpljenja, u stanju sam i deset puta zamoliti, ali uvijek me dovede do krajnje granice i reagira tek na visoki ton. Ja sam nas ipak naručila ponovno kod psihologa u obiteljski centar, jer ne bih željela da dijete na neki način bude "obilježeno" u školi. Ne znam ako sam napisala, ali vrlo je savjesna što se učenja i zadaće tiče, sve obavlja po povratku iz škole, međutim učiteljica se isto žalila na njeno ponašanje, u smislu da ne poznaje "autoritet". Možda je njoj to sve igra, ne znam, samo se nadam da će nam netko ipak pomoći. Pozdrav!
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
17.01.2014. 10:05
Poštovana mama,
drago mi je da ste se ponovno javili i pružili mi još informacija kako bih dobila širu sliku Vaše obiteljske situacije.
Iz načina na koji pišete o Vašoj starijoj kćeri vidim koliko Vam je ona važna te da biste zaista dali sve kako bi se ona bolje osjećala. Primjećujem kako njeno ponašanje ne određujete samo u terminima „dobro“ ili „loše“, već da pokušavate proniknuti zašto ona radi nešto te što pritom osjeća. Htjela bih Vas zbog toga posebno pohvaliti, jer takav pristup djetetu puno znači, ne samo zato što može ponuditi rješenja, već i zbog toga što dijete „osjeća“ da ga pokušavate razumjeti i na taj način joj također pružate ljubav i toplinu koji su neizmjerno važni, bez obzira ponaša li se dijete prihvatljivo ili ne.
Naveli ste kako ste pokušali neke aktivnosti s njom, ali da ona u tim situacijama sama traži da i mlađa sestra bude prisutna. Vrlo je pohvalno od nje što se brine da i mlađa kćer ne bude zakinuta i to mi govori da u njihovom odnosu ipak ne prevladava ljubomora. Rekli ste kako ipak provodite neke aktivnosti samo vas dvije i drago mi je zbog toga. To je vrijeme u kojemu obje uživate i gradite poseban odnos. Rekli ste kako ona jako voli s Vama raditi u kuhinji. Dok nešto radite, možete pokušati razgovarati o njenim osjećajima. Bilo bi dobro ne inzistirati na razgovoru o tome, već ga započeti u tom smjeru i pustiti nju da se otvori ukoliko to želi. Još bih htjela reći kako je važno da ako počne razgovarati o svojim osjećajima, da ne osuđujete njene emocije, jer to nije nešto što ona može kontrolirati. Dapače, pružanje podrške i razumijevanje njenih osjećaja može dijete umiriti i samim time postupno smanjiti intenzitet neugodnih osjećaja.
Rekli ste kako ste se naručili kod psihologa u Obiteljski centar. Jako mi je drago da ste odlučili opet zatražiti stručnu pomoć jer vjerujem da bi to moglo njoj, ali i Vama olakšati situaciju. Iako mi je, kako sam već rekla, drago da ste se javili ovdje na forum, psiholog koji ima priliku redovito i uživo vidjeti dijete i raditi s njom, može biti puno veća pomoć.
I za kraj, mogu reći samo da mi je jako lijepo čitati kako pišete o svojoj kćeri, koliko se brinete za nju, te koliko joj želite pružiti ljubavi i podrške. Biti roditelj je prekrasna, ali i vrlo zahtjevna uloga, no vidim da Vi, kad se susrećete s problemima, pažnju prebacujete na kćer i gledate njenu dobrobit. Vjerujem da nije uvijek jednostavno nositi se sa svim situacijama koje ste mi opisali, no vjerujem da ćete uz ljubav i podršku koju dajete, te stručnu pomoć, naći rješenje. Kada kažem „rješenje“, ne mislim na nešto što će se brzo dogoditi, postizanje cilja je dugotrajan proces koji zahtijeva strpljenje, no vjerujem je to, uz ovakvu volju koju pokazujete, vrlo izgledno. Ukoliko se ipak u nekim trenucima osjećate da Vam je teško, voljela bih da se javite opet, ovdje na forum, ili na povjerljivu liniju Hrabrog telefona za roditelje, 0800-0800.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|