|
tanja32
|
04.11.2013. 11:00
Poštovana,
javljam Vam se zbog problema koji ima moja devetogodišnja kćer u školi.Naime,treći razred je i jako se dobro uklopila,odlična je učenica ali početkom ove školske godine nastali su problemi u odnosu sa prijateljicom.Išle su zajedno u malu školu,pa sad u razred,bile su uvijek dobre....znale su se posvađati ali bi to brzo riješile.ove školske godine problem je počeo kad bi mi kćerkica došla iz škole pa rekla da joj je prijateljica rekla da smrdi,da joj je prijateljica ismijavala majicu,da joj se prijateljica rugala jer nemože napraviti kolut naprijed ravno,pa bi onda došla subota i nedjelja gdje su one bile najbolje prijateljice,pa na početku tjedna opet ista stvar,naime ta prijateljica je osnovala klan od 6 izabranih curica koje su se morale ponašati kako ona kaže,ili tako ili izbacivanje iz klana.Kad sam ja točula osjećala sam se grozno ne zbog svog djeteta nego zbog ostalih curica,jer moju nije izbacila....naime moja se pokoravala svemu što prijateljica kaže...jer ako to ne napravi bit će izbačena.Nemogu Vam opisati kakao se čovjek osjeća kad vidi da se tako nešto dešava.I onda sam ja probala pričati na lijep način sa majkom od prijateljice jer sam htjela biti obzirna prema djevojčici,činilo mi se uspješno ali nako tjedan dana katastrofa u školi ,prijateljica se rasplakala i učiteljica ju je poslala kod psihologa,kad se je vratila moja curica ju je pitala što je bilo jeli opet problem sa curkanjem(naime ta curica svakodnevno plače zbog nečega ili je to curkanje tj.bijelo pranje ili štogod ili je to neki strah ili strah od straha ali moja je godinu dana uz nju jer se ona boji ići bilo kuda i uvijek plače,moja joj je rame za plakanje,dok to prijateljica želi)...jer kad se vratila otresito je rekla mojoj problem si ovaj put ti ...rekla i još nešto u smislu da sam ja rekla njezinoj mamai da ona moju curicu psihički zlostavlja i da ona zato plače....onda se je moja rasplakala prvi put i rekla da ja to nikad nisam rekla,da je grozno to što govori i da joj se to ne sviđa.Prijateljica je prestala plakati ali se razvezala i počela sa uvredama što je moju potrgalo,jer cijeli je razred prisutan i prijateljica je vođa.Kad je moja curica došla doma uplakana i upitala me zašto se njoj dešava,zašto je prijateljica to napravila baš njoj koja je godinu dana uz nu u svakom njezinom plakanju,nikad joj se zbog toga nije rugala a prijateljica joj to napravi pred cijelim razredom,nisam znala što da kažem.... u mojoj glavi je prošlo da je prijateljica jako dobar manipulator jer za svako plakanje roditelji su joj kupili nešto što je željela,navikla je biti u centru pažnje kakogod pa makar i plakanjem.Ja svoju djecu tako ne odgajam,ne kupujem poklone za peticu(jer to je već odličan poklon) ne kažnjavam za jedinicu(jer mislim da je dovoljna kazna to što ćeš morat više učiti da ispraviš).Neznam pokušavam svojoj djeci usaditi neke moralne vrijednosti,pokušavam ih naučiti kulturi i dobrom odgoju ali onda kad vidim suze u okicama moje curice jer ju netko jako povrijedio pomislim da griješim jer ljudi nisu dobri,odrasli ne odgajaju djecu da budu dobra nego okrutna i bezobrazna,roditelji ta iste curice govore jedno a rade drugo,znam da curica ide u posjet psihologu jednom tjedno....jer stalno plače.U jednom trenutku se igraju svi zajedno i onda ta curica odabere žrtvu zbog koje će plakati i tako se jako rasplače da imate dojam da joj se neznam što dogodilio,onda ju učiteljica pošalje psihologu i ostatak dana svi se bave samo tim zašto je ona plakala.Neznam da li ćete Vi podržati savjet koji sam ja dala nakoncu svojoj curici....rekla sam joj da ignorira uvrede,da odgovori jednakom mjerom,rekla sam joj da je prijateljice lijepo imati ali da im se nesmije dopustiti da gospodare tobom.....sada u školi više nema klana jer je učiteljica kad je saznala zabranila,na odmoru se više ne igraju,sa drugom curicom koja je mirna i povučena odlazi u knjižnicu,jer iako klana nema ta prijateljica i dalje brani nekim curicama da se druže sa mojom.Osjećam se grozno,prošli tjedan moja je došla doma i rekla da se još jedna prijateljica ne želi družiti s njom,da joj je mama zabranila.Svako druženje i kontakt mama je rekla kazniti,a mame od tih dviju prijateljica se druže pa mislim da od tud to.Toliko mi je teško svaki dan kad dođe iz škole očekivati nešto ružno sa strane prijateljica.Molim Vas dajte mi savjet kako se nositi sa tim ,kako pomoći mojoj curici da prođe sve to sa što manjim stresom,kako joj objasniti zašto se to dešava baš njoj i koji joj savjet dati u sljedećim sličnim situacijama?
Ja joj cijelo vrijeme govorim da nije bitno što netko kaže,da ju ja,tata i brat puno volimo.Da se ne treba zabrinjavati uvredama jer nama je naajbolja na svijetu,tu smo kraj nje u svakom trenutku da je volimo i da ćemo ju voljeti griješila ona ili bila u pravu.Znam da joj je teško jer se pokušava zatvoriti u sebe ali ja ju nagovaram na ženski razgovor(razgovaramo na miru uz čašu soka samo mi cure) onda se ona otvori i vidim da joj bude lakše.Neznam da li je to što radim ispravno ali pokušavam svom djeteu dati do znanja da nije sama,da uvijek može računati na obitelj,na zagrljaj da smo s njom i uz nju.
Nadam se da nisam bila predugačka.Nadam se da ćete mi Vašim odgovorom pomoći u rješavanju ovog problema.
S poštovanjem.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
13.11.2013. 00:40
Draga mama Tanja,
za početak bih Vam se htjela zahvaliti što ste se obratili s upitom i time nam ukazali povjerenje. Željela bih Vas pohvaliti što ste iskazali volju za informiranjem o odgoju iz čega mogu iščitati to da ste brižna majka koja se trudi biti uz kćer u situacijama koje joj predstavljaju teškoće.
Čitajući Vaš upit mogu prepoznati zabrinutost koja proizlazi iz toga što gledate kćer koja se nalazi u situaciji koja je za nju nova. Vjerujem da Vam je neizmjerno teško gledati kćer koja je u strahu i suočava se s teškoćama u socijalnim odnosima. Nažalost, razmirice među djecom nisu rijetka situacija. Voljela bih Vam naglasiti da nasilje niti u kojem obliku, bilo verbalno ili fizičko, nisu opravdani načini rješavanja razmirica te je na takve oblike potrebno reagirati. U tom pogledu, veliku ulogu u pružanju podrške i pronalaženju adekvatnog načina rješavanja sukoba među djecom imaju roditelji. Poučavanjem nenasilnim metodama rješavanja sukoba, djeca mogu naučiti i usvojiti nove komunikacijske vještine koje će im pomoći u suočavanju s izazovima na koje će nailaziti tijekom života.
Prema onome što ste napisali, čini mi se da ste dosta toga učinili kako bi pomogli svojoj djevojčici - pružate joj podršku, izražavate joj ljubav te ju potičete na razgovor. Voljela bih Vas potaknuti da to činite i dalje. Blizak odnos između roditelja i djeteta pruža djetetu osjećaj sigurnosti te mu omogućava razvijanje osjećaja povjerenja. Ohrabrenje koje roditelj pruža djetetu u situacijama koje su za njega teške, poučavanje vrijednostima koje su bitne, a i življenje vrijednosti koje želimo da djeca usvoje, može pomoći djetetu da nauči razmišljati „svojom glavom“. Ispravne vrijednosti poput dobrote, morala, poštovanja mogu biti izvori snage za djecu koja se susreću s pritiskom vršnjaka, stoga ne treba odustati od zalaganja i poučavanja pozitivnih vrijednosti. U pogledu sukoba s vršnjacima važno je naglasiti djetetu da ga nitko nema pravo povrijediti i poučiti ga kako nenasilnim načinima konstruktivno riješiti problem. Primjerice, možete u razgovoru s kćeri vježbati kako bi ona mogla reagirati u situacijama kada ju druga djevojčica napada. Kada se dogode situacije u kojima joj se prijateljica ruga komentarom poput: „...aha, štogod, imaš pravo...“ mogla bi pokazati kako ju to ne uznemiruje. Osim toga, Vaša kći bi možda mogla iskrenim razgovorom probati riješiti svađe s prijateljicom; reći prijateljici da ju to što ona radi vrijeđa i rastužuje te ju zamoliti da prestane. Također, voljela bih Vam naglasiti da je važno da se u situacijama u kojima se osjeća napadnuto odupre nasilju i ne uzvraća istom mjerom nego se odmah obrati učiteljici ili starijoj osobi koja bi joj mogla pomoći i zaštiti ju.
Želim Vas potaknuti da joj na tom putu i dalje budete podrška te da joj pomognete shvatiti da je potrebno puno hrabrosti i snage za odupiranje nasilju, no da ćemo jedino takvim načinom doći do rješavanja problema. Možete razgovarati i s njenom učiteljicom o Vašim brigama, s obzirom da je ona prva odgovorna za ponašanje djece u školi. Prema onome što ste napisali, čini mi se da ona brine za svoje učenike i da joj je stalo do njih. Osim toga, uvijek se možete obratiti i školskoj psihologinji i požaliti se, s obzirom da je njena zadaća briga o ovakvim situacijama. Nemojte zaboraviti da je škola uvijek odgovorna za nasilje koje se događa pod njenim krovom i imate pravo tražiti pomoć u borbi za sretnije djetinjstvo svog djeteta. Nadalje, čini mi se važno da potičete kćer na druženje s drugom djecom i stjecanje novih prijatelja. Trenutačno joj se to može činiti teško, no time što će se potruditi biti prijatelj (ponuditi pomoć, razgovarati s drugom djecom, slušati ih, razvijati nove interese) s vremenom će imati više prilika za druženje s drugom djecom. Možete razmisliti i o nekoj izvannastavnoj aktivnosti poput sporta ili stranog jezika, ako za to imate prilike, gdje djeca često mogu upoznati nove prijatelje i naravno steći vrijedna druga iskustva.
Na kraju bih Vas htjela potaknuti da i dalje podržavate kćer u pogledu usvajanja moralnih vrijednosti, da prepoznajete i pohvaljujete njena postignuća, prihvaćate ju te ju potičete na izražavanje osjećaja. Ukoliko ćete na tom putu trebati podršku, informaciju ili savjet možete se ponovno javiti na ovaj način. Pozivam Vam da se u pogledu nedoumica koje proizlaze iz izazovne uloge roditeljstva obratite i Hrabrom telefonu na broj 08000800 koji je otvoren radnim danom od 9 do 20h ili mailom na savjet@hrabritelefon.hr. Educirani volonteri rado će saslušati Vaš problem te Vam pomoći u pronalaženju rješenja. Možete predložiti i svojoj kćeri da se javi na liniju za djecu Hrabrog telefona na broj 116 111, ako želi dodatno porazgovarati o svojim teškoćama.
Željela bih Vam se još jednom zahvaliti što ste nam se obratili za savjet te Vas pohvaliti za trud i motivaciju koju iskazujete u pogledu odgoja Vašeg djeteta. Nadam se da ćete određenim odgojnim postupcima pomoći kćeri da prevlada razmirice koje ima s drugim djevojčicama te da ćete zajedno uživati u još mnogim sretnim trenucima.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
