|
nikilodian
|
14.07.2013. 12:45
Rastavljena sam 3 godine,imam kćerku od 12 godina.Već godinu dana živimo sa partnerom i slažu se odlično.Od 10 mjeseca prošle godine kćerka nije htjela ići kod svojeg oca,odbijala je susrete s njim i tužila se na bol u prsima a i u školi je popustila,poćčela se zanimati za sex i postavljati pitanja.ja sam pokušavala razgovarati sa njom,smireno otkriti zašto ne želi kod ttate....sumljala sam ali nisam mogla to zamisliti dok mi prije 3 mjeseca nije rekla,naime,on je došao pijan kad je zadnji put spavala kod njega i pokušao ju je dirati,ona se okrenula i pravila se da spava,a on je mastrubirao kraj nje,bilo mi je to strašno čuti...od kad mi je rekla puno je mirnija,nema boli,ona je i dalje vesela curica,ima društvo,ide vani,igra se ali vidim da pati zbog toga što se dogodilo,što nema normalan odnos sa ocem,on joj je preko fejsa rekao da neće više,da obečaje,da je bio pijan...ona zna da to nije opravdanje...ja neznam što da radim...ako prijavim izložit ču nju ispitivanjima a ona to ne želi...neznam dali ona to može zaboraviti,preći preko toga...znam da nešto moram napraviti..a neznam što...da,i strah me ako prijavim da nebi on preko nje se osvećivao...ona priča samnom,imamo iskren odnos..ali vidim da pati zbog svega....s nestrpljnjem očekujem odgovor i unaprijed se zahvaljujem...
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
17.07.2013. 17:20
Draga Mama,
Na samom početku bih Vam htjela zahvaliti što ste se obratili na ovaj forum. Ne mogu ni zamisliti koliko je roditelju teško u trenucima kada njegovo dijete pati. Vjerujem da je bilo potrebno mnogo hrabrosti ovako iznijeti svoju obiteljsku intimu i progovoriti o stvarima koje Vas muče. Vidim da ste doista spremni učiniti sve što je potrebno kako biste zaštitili svoju djevojčicu i nadam se da ćete upravo ovdje naići na podršku koju trebate.
U Vašem upitu vidim zabrinutost zbog više stvari. Brižna ste majka koja ulaže mnogo energije u odnos s kćeri i koja je želi zaštititi. Čini se da budno i angažirano pratite ponašanje i emocionalna stanja Vaše kćeri te da ste spremni uhvatiti se u koštac s onime što je u tom trenutku muči. Čitajući Vaš upit osjetila sam ponos zbog toga što ste s njom smireno i otvoreno porazgovarali o ružnom događaju koji vas je obje nesumnjivo jako pogodio. Mnogi bi roditelji na Vašem mjestu, unatoč slutnjama da se nešto događa, pred njima zatvorili oči. Drago mi je što ste se odvažili poslušati svoje dijete i porazgovarati s njom, jer je zadaća i dužnost svakog roditelja biti podrška svom djetetu i zaštititi ga. Svako dijete treba roditelja koji će mu vjerovati, koji će moći podnijeti ono što mu dijete govori i koji će u situacijama poput ove bezrezervno stati na njegovu stranu. Također, takvom je roditelju najveća nagrada dijete s kojim ima otvoren i iskren odnos i koje mu se u trenucima najveće boli i tuge može obratiti s povjerenjem.
Za ono što je Vaš bivši suprug učinio nema opravdanja. On je iskoristio i izdao povjerenje svoga djeteta, kome bi trebao biti uzor, podrška i zaštita. Često se misli da se zlostavljanjem smatra samo spolni odnos s djetetom, međutim, to nije sasvim točno. Svako neprimjereno i neželjeno dodirivanje, neprimjerene radnje pred djetetom, narušavanje njegova psihofizičkog integriteta i izlaganje sadržajima neprimjerenima dobi i psihofizičkoj razvijenosti djeteta spada pod zlostavljanje. Takvi događaji u djetetu mogu izazvati razne emocionalne reakcije, kao što su krivnja, stid, ljutnja i tuga. A osjećaj izdaje tim je veći zbog narušenog povjerenja u onoga koji je djetetu trebao pružiti bezuvjetnu roditeljsku ljubav i podršku. Također, kod djeteta se kao posljedica takvog događaja mogu pojaviti i razne promjene u ponašanju. Neke od tih promjena i sami ste prepoznali i na njih reagirali. Nevolja s promjenama za koje ste naveli da su se počele događati kod Vaše djevojčice, poput popuštanja u školi i zanimanja za spolnost jest ta što one mogu biti uobičajene za pretpubertetsku dob, ali i indikatori nekog stresnog ili traumatskog događaja. Važno je da roditelj prati i osluškuje te promjene i uspije razlučiti one uobičajene, razvojne, od onih potaknutih nekim događajem štetnim i ugrožavajućima po dijete kao što je ova opisana. Zbog toga su, ponavljam, iskrenost i povjerenje važan temelj odnosa između roditelja i djeteta.
Napisali ste da vaša kći više nema normalan odnos s ocem. Možete li mi razjasniti, budući da nisam dobro razumjela iz Vašeg upita, što to znači, odnosno u kakvom su kontaktu bivši suprug i kći nakon opisanog incidenta? S obzirom na to da ste Vi i Vaš suprug razvedeni, zanima me kako je pravno regulirano viđanje djeteta? Napisali ste da je ona odbijala susrete. Kako ste se Vi u tim situacijama postavili? Je li ona u međuvremenu odlazila u posjete ocu? Ako ga je posjećivala, kako se on ponašao? A ako nije odlazila k njemu, zanima me koja je bila njegova reakcija na to?
Iz Vašeg upita vidim da su otac i kći u interakciji preko društvene mreže, no stekla sam dojam da ona nema povjerenja u njega niti da vjeruje njegovim isprikama. To je u situaciji takve izdaje povjerenja sasvim razumljivo i važno je da joj Vi pružite podršku i naglasite da je u redu osjećati sve emocije koje joj se u vezi toga javljaju, ma kako snažne, teške i međusobno suprotstavljene one bile. Također je važno da Vaša kći zna da ste Vi, ma što se dogodilo, na njezinoj strani i da je bezuvjetno podržavate.
Razumljivo je i ljudski da biste i Vi i ona najradije cijeli događaj zaboravile, odnosno da biste najradije da se on nije niti dogodio, no prošlost, nažalost, ne možemo mijenjati. Ipak, njezine posljedice možemo barem malo ublažiti tako da žrtvi takvog događaja pružimo podršku i utjehu, ali prije svega priznanje da je ono što se njoj dogodilo strašno i teško te da se ne bi trebalo dogoditi nijednom djetetu. Vrlo je opasno pokušati umanjiti težinu takvog događaja jer time djetetu šaljemo poruku da to kako se ono osjeća nije važno, te da neke emocije koje mu se javljaju ne bi trebalo osjećati, što u konačnici može izazvati osjećaj krivnje i izbjegavanje razgovora o toj temi, dok ga taj događaj i emocije i dalje nagrizaju iznutra. Situacija spolnog zlostavljanja nije situacija koja bi se smjela ignorirati jer takvi postupci, osobito od strane bliske osobe, mogu imati trajne posljedice.
Vaša je dilema ovdje sasvim jasna i razumljiva. S jedne strane ne želite dijete izlagati dodatnoj traumi ispitivanja u procesu prijave, a s druge strane želite onemogućiti da se ovo što je bivši suprug učinio ikada više ponovi. Vjerujem da Vam nije lako te da bi svaki roditelj u Vašoj situaciji imao slične nedoumice. Ipak, Vaša je dužnost zaštititi svoju djevojčicu. Sjajna je stvar to što Vam se ona otvorila i podijelila s Vama svoj traumatski doživljaj te da je nakon toga nastupilo određeno olakšanje, no čini mi se da je to bio svojevrstan poziv u pomoć, odnosno poziv da Vi kao odrasla osoba učinite nešto što će spriječiti da se takvo što ponovi. Bojim se da bi, dogodi li se opet slična situacija (zbog toga što, pretpostavljam, otac i dalje ima zakonsko pravo viđati djevojčicu), moglo doći do gubitka povjerenja koje ona ima u Vas i narušavanja vašeg odnosa. U svakom slučaju, prepoznali ste potrebu da nešto poduzmete, i u tome se u potpunosti slažem s Vama.
U svakom biste slučaju trebali poduzeti nešto kako biste spriječili daljnje zlostavljanje. U slučaju spolnog ili bilo kojeg drugog oblika zlostavljanja svaki je građanin dužan svoja saznanja prijaviti institucijama, bilo nadležnom Centru za socijalni skrb, bilo policiji. Također, dopustite li daljnje viđanje, postoji mogućnost da se zlostavljanje ponovi bez obzira što Vaš bivši muž tvrdi da se više neće. Također, spomenuo je da je tada bio u alkoholiziranom stanju što također daje na značenju o neprimjerenim roditeljskim radnjama. S obzirom na to da, pretpostavljam, otac ima pravo viđati dijete, Vi mu to pravo ne možete uskratiti na svoju ruku, nego je to moguće jedino putem prijave nadležnim institucijama (policiji ili CZSS). Još jednom ponavljam, shvaćam da je situacija za Vas iznimno teška i stresna te da prijava institucijama sa sobom nosi mnoge neželjene posljedice, no to je jedini način da zakonski zaštitite svoju kćer. Usto, vjerujem da ste voljni i sposobni u procesu prijave biti joj potreban oslonac i podrška te da će uz Vas trauma tog postupka biti znatno manja. Bitno je da kćerkica dobije poruku kako ona nije kriva za to što se dogodilo i da dobije poruku kako za takve radnje osoba biva kažnjena jer nema nikakvog opravdanja za seksualno zlostavljanje. Djeca, pogotovo starija djeca poput Vaše kćerkice, ne zaboravljaju ovakve životne traume. Bitno je da Vaša kćerka nauči živjeti s njima i da ih 'proradi'. Seksualno zlostavljanje je velika trauma za svaku osobu, pogotovo dijete i zato je vrlo bitno da dijete tada dobije stručnu pomoć kao i roditelj koji je podrška djetetu.
Obzirom na sve što se Vašoj kćerkici dogodilo, mišljena sam kako bi bilo izrazito važno da joj pružite pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja (psihologa ili psihijatra) educiranih iz područja rada s djecom i rada sa žrtvama zlostavljanja. Kontakt sa stručnjakom je važno ostvariti što ranije jer time kratimo i put do oporavka. Ako ste u mogućnosti putovati i tako osigurati podršku stručnjaka koji imaju veliko iskustvo u radu s djecom koja su proživjela slična iskustva, toplo Vam preporučam obraćanje Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba. Poliklinici se možete obratiti neovisno o svom mjestu stanovanja. Ova ustanova usmjerena je na pružanje psihološke, socijalne, psihijatrijske, defektološke i pedijatrijske pomoći djeci s različitim traumatskim iskustvima, kao i njihovim roditeljima, kako bi se bolje i uspješnije nosili s posljedicama ovih iskustava. Ovo prvenstveno uključuje seksualno, fizički i emocionalno zlostavljanu te zanemarenu djecu te djecu rizičnu za traumatizaciju. Uz dijagnostičku i forenzičnu obradu, stručnjaci Poliklinike pružaju individualni i grupni savjetodavni rad i podršku djeci i roditeljima. S radom Poliklinike i njenim stručnim timom možete se detaljnije upoznati putem web adrese www.poliklinika-djeca.hr, a naručiti se možete putem telefona 01 3457518 radnim danom od 7:30 do 20:00 te subotom od 07:30 do 15:30. Adresa na kojoj se nalazi je Đorđićeva 26, Zagreb. Možete ih za početak i samo nazvati i raspitati se o svojim mogućnostima – naglasila bih da je naručivanje i odlazak stručnjaku u Poliklinici u potpunosti besplatan i da se naručuje putem uputnice.
Budete li imali nekih nedoumica i pitanja, pozivam Vas da nam se slobodno obratite opet. Svakim radnim danom od 9 do 20h na 0800 0800 možete nazvati anonimnu i povjerljivu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za roditelje, gdje u svakom trenutku možete dobiti informacije i stručnu podršku. Također se možete javiti i na adresu elektronske pošte savjet@hrabritelefon.hr i nastaviti razgovor u okruženju koje ne narušava Vašu anonimnost – što toplo preporučujemo.
Usto, voljela bih kada biste potaknuli svoju kćer da se također javi Hrabrom telefonu. Ona to može učiniti, također povjerljivo i anonimno, svakim radnim danom od 9 do 20h na broj 116 111. Tamo sa stručnim osobama može porazgovarati o svojim osjećajima i svemu što je muči. Stručnjaci Hrabrog telefona svakodnevno slušaju razne priče i uvjerena sam da će imati strpljenja i sluha za brige i strahove, kako Vaše, tako i Vaše djevojčice te vjerujem da ćete ondje obje naići na potrebnu podršku i ohrabrenje u ovoj teškoj situaciji.
Na samom kraju želim Vam još jednom zahvaliti što ste svoje sumnje i brigu podijelili s nama. Kao što je Vašoj kćeri trebalo mnogo hrabrosti da se odvaži obratiti se Vama, tako je i Vama, nesumnjivo, bilo potrebno mnogo snage potražiti savjet. Drago mi je da je upravo ovaj forum mjesto kojem ste iskazali takvo povjerenje. Nadam se da će Vam ovaj odgovor biti od pomoći te da će Vama i Vašoj malenoj navedeni savjeti i kontakti koristiti. Zaista se nadam da ćemo nastaviti komunikaciju putem mail-a savjet@hrabritelefon.hr i da ćete uz našu malenu pomoć učiniti ono što je u najboljem interesu za Vašu kćerkicu. Želim Vam mnogo strpljenja, ustrajnosti i sreće u Vašoj borbi te da svoj odnos s kćeri i dalje njegujete i čuvate kao najveću dragocjenost.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
