|
Kjuri22
|
14.06.2013. 12:55
Poštovani, molim vas za savjet. Imam dvoje djece, stariji sin, 6 godina ima, od malena dira trepavice. Znali smo ga opominjati da to ne radi, no nije bilo nekog efekta, na kraju krajeva nisam ni smatrala da je to nešto strašno, jer je to obično bilo pred spavanje, kod gledanja televizije i očito nešto sto ga smiruje, a i suprug cijeli život tako dira kosu, tako da smo ga razumjeli. Unazad mjesec dana počeo je cupati trepavice, to je ipak nešto sto mu ne možemo tolerirati. Probali smo razgovarati, nema efekta, kazna isto tako. Prođe po nekoliko dana da prestane, onda opet primjetim da je iscupao, na pitanje zašto? Odgovor je neznam! Šta da radimo? Pedijatar nas je uputio do oftamologa i psihologa. Prvi slobodni termin nam nude u 9 mjesecu, a ja sam očajna, šta da radim? Kako da se postavimo prema djetetu? Kako da to prestane raditi? Molim vas pomozite!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
19.06.2013. 19:55
Draga Mama,
Prije svega željela bih Vam se zahvaliti na javljanju i povjeravanju svog problema. Pohvalila bih Vas i na trudu koji pokazujete pokušavajući riješiti problem na koji ste trenutno naišli sa svojim dječakom. Drago mi je što se ne ustručavate zatražiti savjet kada Vam je teško jer roditeljstvo ponekad zaista može biti zahtjevan posao. Vjerujem da ste zabrinuti za svoje dijete i drago mi je da ste po tom pitanju odlučili potražiti pomoć.
U upitu navodite kako je Vaš sinčić prije mjesec dana počeo čupati trepavice. S obzirom da iz upita ne dobivam detaljne informacije, postavit ću Vam neka pitanja. Ako sam Vas dobro shvatila, sinčić odmalena dira trepavice, no Vas posebno zabrinjava to što ih sada čupa. Voljela bih znati nešto više o tome. Zanima me jeste li primijetili kada je to počelo? Možete li možda povezati neki događaj s početkom takvog ponašanja? Zanima me i u kojim situacijama to radi? Voljela bih saznati nešto više o Vašem dječaku. Kako se inače ponaša? Ide li u vrtić ili je doma? Kako bi Vi kao majka opisali svoje dijete? Kako voli provoditi vrijeme, što voli raditi i sl.? Možda Vam se čini da postavljam puno pitanja, no te su mi informacije vrlo bitne kako bi dobila što potpuniju sliku ovog problema i kako bih Vam mogla što preciznije odgovoriti. Stoga Vas pozivam da se ponovno javite te da nastavimo ovu komunikaciju.
Koliko sam shvatila, pedijatar Vas je uputio oftalmologu i psihologu. Možda bi bilo najbolje da se najprije obratite oftalmologu kako bi se utvrdilo postoji li neki medicinski razlog takvog ponašanja. Ukoliko ne postoji, ovom problemu potrebno je pristupiti s puno pažnje. Ukoliko dijete ide u vrtić, zanima me ima li vrtić psihologa s kojim biste mogli porazgovarati o ovom problemu? U vrtiću može biti i drugi stručnjak specijaliziran za rad s djecom koji Vas, osim direktnoga razgovora s Vašim sinom, može uputiti na drugog stručnjaka ako za to postoji potreba.
Djeca se ponekad, kao i odrasli, susreću s nekim osjećajima s kojima se njima samima teško nositi pa traže izlaze iz tih situacija na nama neshvatljive načine. U tim situacijama ono što ih muči pokazuju neverbalnim putem, a moguće je da je ovo jedna od takvih situacija. S obzirom na njegove godine i oskudnost verbaliziranja problema djece u tim godinama, on sam će Vam teško to iskazati jasnim verbalnim putem. Kažete da ste ga pitali zašto to radi i da je rekao da ne zna. Vrlo često je i nama odraslima teško odgovoriti na pitanje zašto radimo neke stvari. Djeci je teško verbalizirati svoje osjećaje i ponašanje. Vrlo vjerojatno je da ni on sam ne zna zašto je počeo čupati trepavice i zašto ih sada čupa. Vjerujte mu kada Vam kaže da ne zna. No, zato mu možete pristupiti na način blizak njemu. Kroz razgovor o odnosu s vršnjacima, kroz crtež o njegovim osjećajima i kroz igru možete probati istražiti uzroke i tako zajedno doći do rješenja. Važno je stvoriti atmosferu povjerenja i sigurnosti da dijete zna da se Vama i Vašem suprugu može obratiti za pomoć i utjehu.
Mislim da bi bilo vrlo važno obratiti pažnju na to kako se ponaša u zadnjih mjesec dana i u kojim situacijama se najčešće tako ponaša. Kao što neka djeca tijekom odrastanja cuclaju prst, tako je moguće da je ovo njegova tehnika umirivanja koja je počela s diranjem trepavice, a prerasla u čupanje. No, upravo zato je vrlo bitno posvetiti mu dodatnu pažnju i ljubav. Važno je vidjeti koliko to njemu znači, kako se osjeća u tim trenucima, što misli o tome, boli li ga to uopće ili se možda slučajno dogodi da nakon previše diranja iščupa pokoju trepavicu. Važno je uočiti u kojim situacijama to radi kako biste lakše otkrili što je u pozadini. Jesu li to situacije u kojima je jako umoran, razdražljiv, možda je tada posebno žalostan ili ga nešto muči. Također, možda je doživio neki stresan događaj. Odrasli različito reagiraju na stres, isto tako i djeca. Rekli ste kako ima 6 godina pa me zanima kreće li možda u školu? Jeste li razgovarali s njim o tome? Polazak u školu je velika promjena za dijete te se neka djeca lakše, a neka teže nose s tim. Još jednom bih Vas potaknula da razmislite što se trenutno događa u njegovom životu i postoji li nešto što ga uznemiruje. Možda biste mogli, kada primjetite da dira i čupa trepavice, smirenim tonom razgovarati s njime o tome o čemu u tom trenutku razmišlja bez da spominjete činjenicu da dira trepavice. Jednostavno mu priđite i razgovarajte s njim. Također, možete ga u tom trenutku potaknuti da Vam nacrta kako se trenutno osjeća ili mu reći da izabere jednu boju s kojom bi opisao kako se sada osjeća.
Voljela bih saznati nešto više o Vašem odnosu sa sinom. Također, kakav ima s tatom i mlađim bratom? Bilo bi dobro uvesti neke dodatne zajedničke aktivnosti kroz koje biste se još više povezali sa sinom te bi Vam se možda s vremenom počeo otkrivati. Možete svi zajedno, svatko za sebe, crtati svoje osjećaje, a potom izložiti radove, ili možda možete napraviti malu predstavu. Važno je dijete poticati da priča o sebi i onome što ga muči dajući mu primjer. Također, možete ga pitati kako bi bilo da pronađete zajedno neki drugi način kako bi se utješio ili što bi radio kada bude jako umoran, s obzirom da ste spomenuli kako je dosad dirao trepavice kada je umoran. Možete mu u tim trenucima dati neki mekani i opipljivi predmet (loptica, plišane životnje i sl.) te ga poticati da ruke zabavlja na taj način. Isto tako, možete se odmah u tom trenutku uključiti s njim u neku aktivnost, npr. igrati se s njim ili mu čitati knjigu, kako biste mu makli misli s te radnje. Važno je pohvaliti i najmanji pomak u njegovom ponašanju. Svi se mi volimo osjećati ponosno i ohrabreno. Dijete će se tada osjećati sigurnije i ljepše te će ti osjećaji poticati promjene u ponašanju. Ako vidite kako jedan dan ne čupa trepavice, možete mu reći kako ste jako ponosni na njega i nagraditi ga nekom aktivnošću koja ga veseli.
Vjerujem da Vas ova situacija ponekad i frustrira te da se osjećate bespomoćno. Roditelji ponekad, u najbolje interesu djeteta, zaborave na svoje reakcije. Ukoliko dijete zaista nešto muči, potrebno se usmjeriti na otkrivanje tog problema. Važno je prihvatiti da dijete ima problem i smirenim putem ga rješavati. Stoga bih obratila pažnju na dio o kaznama koje ste spomenuli, a kažete kako nisu djelovale. Zanima me na što mislite kada kažete da ste ga pokušali kažnjavati? Na koji način ste to pokušali? Kada govorimo o discipliniranju općenito, roditelji vrlo često zaboravljaju kako je bitno hvaliti i nagrađivati pozitivna ponašanja, a pažnju usmjeravaju na ponašanja koja smatraju neprihvatljivima te ne znaju kako se onda postaviti u takvim situacijama. Discipliniranje bi trebalo biti stalno prisutno, a ne samo kada se dijete loše ponaša. Djeca će prije promijeniti svoje ponašanje ako se osjećaju vrijedno i pohvaljeno, nego kada se osjećaju posramljeno i poniženo. Stoga je bitno da se hvali svako dobro ponašanje. Na taj će se način dijete osjećati zadovoljno te će taj osjećaj poticati takva ponašanja i u budućnosti. No, čini mi se kako je u Vašoj situaciji bitnije pronaći uzrok čupanja trepavica. Nisam sigurna koliko uspjeha u ovom slučaju ima ˝davanje kazne˝. Čini mi se kako je diranje, odnosno čupanje trepavice, nešto što umiruje Vašeg sina te bi trebalo poraditi na otkrivanju onoga što dovodi do tog ponašanja. Bitno je da u tim trenucima posvetite djetetu dodatnu pažnju, da ga umirite i pružite mu osjećaj sigurnosti.
Kao što sam već rekla, roditeljstvo uz sve predivne trenutke i radosti, često nosi i teškoće s kojima nismo sigurni znamo li se nositi. U tim trenucima ne treba se ustručavati i strahovati potražiti pomoć stručnjaka kako bismo napravili ono što je u najboljem interesu za dijete što ste Vi svojim primjerom i pokazali. Podršku uvijek možete dobiti i od Hrabrog telefona. Uvijek mu se možete obratiti telefonski putem besplatne i anonimne linije za roditelje na broj 0800-0800, svakim radnim danom od 9:00 do 20:00 sati ili e-mailom na adresu savjet@hrabritelefon.hr. Hrabri telefon također nudi uslugu chata, svakim radnim danom od 15:00 do 18:00 na www.hrabritelefon.hr/chat.
Isto tako, ukoliko ste iz Zagreba, za dodatnu podršku i savjete možete se javiti u Savjetovalište za roditelje i djecu u sklopu Dječje kuće Borovje (telefon: 01/6112 758, adresa: ulica Bože i Nikole Bionde 32). Ako niste iz Zagreba, možete nam se javiti na navedene brojeve telefona kako bismo Vas uputili na savjetovališta ili udruge u Vašem mjestu stanovanja.
Za kraj, htjela bih Vas još jednom pohvaliti za brigu koju ulažete u odgoj svog dječaka te Vas ohrabriti da i dalje ustrajete u traženju rješenja za problem koji ste nam izložili te Vas pozivam da nam se javite s detaljnijim informacijama kako bismo mogli još malo razraditi navedeni problem i cjelokupnu situaciju sagledati iz šire perspektive. Rješavanje ovog problema će možda zahtijevati dodatni trud i strpljenje, ali vidim da ste brižna majka koja brine za svoje dijete i njegov najbolji interes, tako da vjerujem da ćete pronaći tu snagu i volju u sebi.
Želim Vam puno uspjeha i ustrajnosti u rješavanju ove situacije.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
Kjuri22
|
20.06.2013. 08:45
Hvala Vam na odgovoru. Sad kad pogledam svoje pitanje, vidim da nisam navela nista o djetetu osim da čupa trepavice. Pisala sam Vam odmah nakon što sam nakon neke pauze opet vidjela da to radi i bila sam uzrujana i tužna i samo sam tražila neko instant rješenje kojeg sigurno nema. Pa ovako; Suprug i ja jako smo željeli dijete i prije šest godina dobili smo našeg sina, živimo sami, roditelji su dosta udaljeni i nemamo nikakve pomoći što se tiće odgoja djece. Sa godinu i 5 mjeseci krenuo je u jaslice. Jako je društven, u vrtiću je mirniji nego doma, povučeniji, tj. bolje prihvaća autoritet teta u vrtiću nego roditelja, sa nama je puno slobodniji, pa tako i nemirniji. on je dijete koje se nikad nije voljelo igrati samo, uvije je tražio da mu se kupuju igračke, i dalje traži no isto tako brzo gubi interes za njih. traži jako veliku pažnju, uvijek da je netko pored njega, da se igra, da prica, da mu nešto napravi,.... jako zahtjevno dijete. stalno saziva prijatelje iz ulice na igru... nema motivacije da se zaigra sam. intelektualno je na razini svojih vršnjaka, teže pamti pjesmice, zapravo neda mu se je nešto što ga više opisuje. u školu će krenuti tek sljedeće godine jer nije obveznik, rođen je u 4. mjesecu. Naučio je slova, no neda mu se čitati svaki dan da vježba, ni ne forsiramo.
kako sam napomenula živimo sami i djeca su uvijek prisutna i kod svake nervoze i svađe... jer jednostavno je to tako, koliko god ih mi htjeli odmaknuti od takvih situacija jednostavno je nemoguće... no njegovo čupanje ne mogu povezati sa nekom takvom situacijom.
Kad je to počelo,on je sam došao do mene i rekao mi; gle mama, daj probaj kak je dobra,( kako znam da voli dirati trepavice, u jednom periodu kad je bio manji, kod uspavljivanja dirao je i moje) mislila sam da mu je otpala i da se igra s njom. drugi dan vidim on se opet igra sa trepavicom i opet mi govori probaj, gle kak si ja to mogu sam ovako i iscupam si trepavicu. na to ja mu objasnim, da to nesmije raditi, da to može biti jako opasno za njegovo oko i nek to prestane. nakon nekoliko dana njemu se pocelo primjecivati na jednom mjestu da nedostaje trepavica i mi opet razgovaramo o tome i on mi kaže da za to kriv njegov prijatelj iz vrtića jer mu je to on pokazao. opet mu objašnjavam da to nesmije raditi i neka to on kaže i svom prijatelju da se to nesmije raditi. tako da je jedno vrijeme to bilo pripisivano dječjoj znatiželji,no kad smo vidjeli da ne prestaje rekli smo mu da ćemo pitati doktoricu kako da mu pomognemo ako on nemože prestati sam.
kazne koje je dobio bile su tipa; danas nema u park radi trepavica, kad prestaneš onda može itd.
kako sam malo gledala o tom problemu, naisla sam i na forum gdje ima dosta osoba, puno starijih od njega s tim poremecajem i nisam primjetila nikogatko je poceo toliko rano, tako da se nadam da kod njega nije riječ o poremačaju, nego o nekoj trenutnoj fazi.
trenutno smo nekoliko dana bez čupanja, probali smo mu objasniti da proba nešto drugo npr. da dira usnicu ili uho, no najlakse mu je da dira kosu i onda ju opet cupne, no ne svaki put i kupili smo mu ulje ricinusa i sad imamo obrede mazanja trepavica nekoliko puta dnevno da cim prije izrastu, jer rekao je da neće više dirati. neznam koliko će to trajati,vidjet ćemo. kroz ponašanje se nije promijenio, zna biti jako tvrdoglav i bezobrazan prema nama i sto puta gluh na sve što mu se priča, no mislim da je to jedna od karakteristika djece njegovog uzrasta i isto tako takvo mu ponašanje ne toleriramo i nastojimo sto više toga riješiti prvo razgovorom ako ne ide onda kaznom - zabranama najčešće. moram reći da je znao dobiti i po guzici, s tim da smo protiv toga i stvarno se trudimo da takve stvari izbjegnemo. eto toliko od mene, nisam napomenula da čupa trepavice u fazama mirovanja, kod gledanja televizije, mislim da je uvijek prisutna dosada.
nadam se da nisam izostavila bitne stvari. ako imate još kakav savjet za nas bit ćemo Vam zahvalni.
Pozdrav!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
26.06.2013. 23:30
Draga Mama,
jako mi drago zbog Vašeg ponovnog javljanja kojim sam dobila nešto bolji uvid u problem s kojim se suočavate. Vaš odgovor pokazuje koliku ljubav i brigu gajite za svoga sina. Drago mi je vidjeti kako ne odustajete od rješavanja nastalih poteškoća i što još imate snage i volje tražiti pomoć.
Čitajući Vaš odgovor stječem dojam kako Vas navedena situacija uzrujava i rastužuje. Sasvim je razumljivo da nas neke situacije kada dajemo sve od sebe, a ne nalazimo željene ishode i ne znamo što bismo dalje, uzrujavaju i stvaraju u nama ljutnju. Roditeljstvo zasigurno, uza sve predivne trenutke odrastanja, nosi sa sobom i neke teškoće. Važno je o tome razgovarati i tražiti podršku od bliskih osoba. To može biti Vaš suprug, Vaši roditelji i drugi članovi obitelji, Vaše prijateljice ili možda stručne osobe. Kada odgajamo dijete bez pomoći drugih, u situacijama poput ove nam se može činiti kako smo sami, ali dobro je znati da možemo potražiti pomoć, ´rame za plakanje´ i ne ustručavati se to učiniti.
Naveli ste kako je Vaš mališan u vrtiću mirniji nego doma te kako poštuje autoritet odgajateljica, stoga me zanima jeste li razgovarali s njegovim tetama o ovom problemu? Voljela bih znati i jeste li primijetili još neke razlike u njegovom ponašanju kod kuće i u vrtiću? Konačno, čupa li on trepavice i kada je u vrtiću? Voljela bih znati i nešto više o njegovom ponašanju u vrtiću kako bismo još više rasvijetlili ovu situaciju.
Naveli ste kako su djeca prisutna kod svake trzavice sa suprugom, ali kako to ne možete povezati s ovim problemom. Svi se roditelji ponekad svađaju i u svakoj obitelji ponekad ima trzavica, sve je to dio odrastanja i obiteljskog života. Ipak, mislim kako bi bilo dobro u takvim trenucima nesuglasice ne rješavate direktno ispred djeteta. Možda možete sa suprugom otići u drugu prostoriju i objasniti Vašim mališanima kako 'mama i tata moraju razgovarati', ali da ćete se brzo vratiti. Također, možete uzeti predah. Dobro je otići u drugu prostoriju na par minuta, ispuhati se i onda smireno riješiti problem. Bitno je i djeci objasniti što se događa. Djeca ne razumiju Vaše riječi kada su tonovi povišeni. Oni vide da ste Vi u tom trenutku ljuti i da se nešto događa, ali sadržaj Vaših riječi će najbolje razumijeti kada im smireno objasnite što se događa. Važno je da i njima objasnite kako se takve stvari ponekad događaju, no kako će se to riješiti i kako to ne znači da se mama i tata ne vole ili da ne vole njih. Želim reći kako u svađama sa suprugom djeca ne moraju slušati sve prepirke te je stoga dobro maknuti se sa strane. Ukoliko svađa potraje, za vrijeme tog 'hladnog rata', važno je ne iskazivati ljutnju i frustraciju prema djeci. Djeci je uvijek potrebna Vaša ljubav, nježnost i pažnja.
Iz ovoga što ste mi napisali, ako sam dobro shvatila, situacija ide na bolje. Moram priznati kako mi je drago pročitati da ste uočili neke pomake. Napisali ste kako mu se potreba za čupanjem trepavica javlja u situacijama dosade. Kao što sam navela u prethodnom odgovoru, mislim kako bi u tim trenucima zaista bilo dobro da mu predložite neku drugu aktivnost. Možete ga zainteresirati nekom igrom, plišanom igračkom, a možda bi najbolje bilo nekom zajedničkom aktivnošću. Možete zajedno čitati neku priču gdje bi on rukicama pokazivao nešto u slikovnicama, odgovarao na neka pitanja, listao stranice kako bi mu ruke bile zauzete te kako bi zaboravio na čupanje trepavica. Također, ako je u tim trenucima vrijeme za spavanje, možete zajedno sa suprugom odvesti Vašeg mališana u krevet i biti uz njega dok ne zaspe bez čupanja trepavica. Naravno, to su samo početni koraci koji će mu pomoći da razbije tu naviku. Nije ni dobro da svaki put spavate uz njega pa da se onda navikava na to.
Naveli ste kako ste kupili ulje ricinusa i kako sada mažete trepavice ne bi li brže izrasle. To mi se čini dobrom idejom. Važno je dati djetetu da sudjeluje i odlučuje i u tome. Na primjer, ukoliko iskaže negodovanje i ne želi mazati trepavice, možete mu dati izbor; reći mu nešto poput 'možemo mazati trepavice prije ili poslije crtića'. Dijete u takvim situacijama vidi da se njegovo mišljenje i njegove želje uvažavaju te je spremnije sudjelovati u takvim aktivnostima, a ujedno Vi zadržavate roditeljski autoritet i jasno mu postavljate granice.
Rekli ste i kako Vaš mališan zna ponekad biti tvrdoglav i bezobrazan prema Vama. Djeca tijekom cijelog odrastanja iskušavaju naše granice, žele vidjeti dokud smiju ići, do koje mjere se granice mogu pomaknuti. Zato je važno u odgoju ostati dosljedan. Važno se držati granica koje smo postavili. Djeca vrlo brzo nauče da ako im nešto ne dopustimo u prva tri pokušaja, ali na četvrtom padnemo i nešto im dozvolimo, da će to isto vrlo vjerojatno ´upaliti´ i sljedeći put. Također, napomenula bih kako je dobro pohvaliti dijete kada vidite da ne čupa trepavice. Djeca bolje reagiraju na pohvale, nego na kazne i grube riječi. Možete mu, na primjer, reći kako Vam je baš drago vidjeti ga kako ne čupa trepavice, pohvaliti ga za nečupanje. Možete ga i nagraditi. Ako cijeli dan nije čupao trepavice, možete mu dopustiti da ostane pola sata duže gledati crtiće ili da se može duže igrati sa prijateljima, s obzirom da ste rekli kako je izrazito društveno dijete koji voli prisutnost i igru uz svoje prijatelje. Bitno je da hvalite i nagrađujete pozitivna ponašanja jer će ga taj osjećaj sreće i ponosa voditi i u budućim situacijama.
Voljela bih naglasiti koliko je važan izostanak fizičkog kažnjavanja. Ponekad nam se udarac po guzi ili neka slična fizička kazna čini kao ´instant rješenje´. Kratkotrajno ona možda dovodi do prestanka neželjenog ponašanja, ali dugoročno ne dovodi do pozitivnog pomaka te nanosi štetu djetetu. Fizičkim kažnjavanjem u djetetu stvaramo još veću ljutnju i frustraciju koja samo miče fokus sa rješavanja stvarnog problema, a ujedno uči dijete kako se fizičkim putem rješavaju probleme. Razgovor i neagresivne metode otvaraju put za razvoj povjerenja i dobrog odnosa između roditelja i djeteta gdje dijete zna da je roditelju do njega stalo, da ga voli, a roditelj djetetu pokazuje koja su ispravna, a koja neispravna ponašanja. Kao što sam navela, puno je učinkovitije poticati i pohvaljivati ponašanja koja želimo održati i razviti kod djeteta. Možete mu svaki put kada vidite da čupa trepavice objasniti zašto to ponašanje nije dobro, što će se dogoditi te predložiti neko drugo ponašanje koje će zamijeniti postojeće. Objasniti mu da nije dobro za njega da čupa trepavice, da mu to škodi te mu predložite da umjesto toga čitate priču, a nakon priče trepavice mažete uljem kako bi one narasle i bile velike i zdrave.
Naveli ste kako ste na forumu i internetskih stranicama naišli na iskustva drugih osoba sa takvim poremećajem i bojite se da njegova navika ne preraste u poremećaj. Mislim da bi u ovoj situaciji svakako bilo dobro da se obratite stručnjaku, psihologu i/ili oftamologu, koji bi Vam mogli reći nešto više o navedenom problemu kako biste bili sigurni koje mjere poduzeti i jesu li ove odgojne dovoljne. Preporučila bih Vam još jednom Savjetovalište za roditelje i djecu u sklopu Dječje kuće Borovje gdje možete potražiti savjet stručnjaka koji Vam mogu pomoći u navedenim problemima.
Još jednom želim pohvaliti to što ste primijetili ovakvo ponašanje i odlučno krenuli u njegovo mijenjanje čime ste povećali šanse za rješavanje problema bez ozbiljnijih posljedica. Nadam se da ćete uspjeti pronaći snage i volje za nastavak njegovog rješavanja. Sigurna sam kako jedan osmijeh Vašeg malenog društvenog dječačića naplati sav uloženi trud i u času zaboravite na sve teške i mukotrpne trenutke.
U nadi da će situacija imati pozitivan ishod te da ćete doživjeti što više ugodnih iskustava srdačno Vas pozdravlja,
Hana Hrpka, prof.
|
