07.04.2014. 14:20

Poštovana mama,

prije svega Vam se želim zahvaliti na javljanju i iskazanom povjerenju u dijeljenju poteškoća s kojima se suočavate u odnosu s Vašom djevojčicom. Iz Vašeg upita je vidljivo kako ste zaista zabrinuti za zdravlje i razvoj svoje trogodišnje kćeri. Uz to i Vi mi se činite iscrpljeni i djelomično isfrustrirani ovom situacijom koja, kako navodite, traje već neko vrijeme. Ipak, drago mi je čuti da ste brižna majka koja redovito prati razvoj i potrebe svojega djeteta.

Naveli ste kako Vaša kćer ima 3 godine. To je doba kada većina djece počinje iskušavati granice koje im postavljaju roditelji kako bi otkrili što sve mogu izvesti. Želja za osjećajem sigurnosti i maženjem počinje se sukobljavati sa željom da se „bude odrasliji“. Pojava prkosa, kontriranja, suprotstavljanja kod djeteta, većinu roditelje dovodi do ruba strpljenja i vlastitih granica. No, radi se o jako dragocjenoj pojavi za formiranje djetetovog osjećaja sebe, sposobnosti da ima svoj stav i da može u životu osjećati i postavljati granice svijetu oko sebe. Osim same razvojne faze, važnu ulogu u načinu na koji djeca reagiraju ima i njihov urođeni temperament. Temperament je tipičan način emocionalnog doživljavanja i reagiranja svake osobe. Iz Vašeg opisa djevojčice, čini mi se da je ona dijete težeg temperamenta, tj. emocionalno reaktivnije dijete. Takva djeca su često puna energije i spremna za različite aktivnosti, ali i češće plaču i imaju burnije ponašajne reakcije u situacijama koje im se ne sviđaju. Oni često mogu iziskivati veću roditeljsku prilagodbu i duže traženje odgovarajućih metoda odgoja.

Iz reakcija Vaše kćeri koje ste naveli u upitu svakako je najuočljivija ona koju stručnjaci znaju nazivati „ispadima ili izljevima bijesa“. To su emocionalni izljevi koji se događaju kada dijete osjeća da nema kontrolu, gotovo kao instinktivna reakcija na posebno frustrirajuću ili uznemiravajuću situaciju. Svakako ih ne treba gledati kao promišljen izraz ljutnje ili čin neposluha. Takvi nastupi bijesa jednako su česti kod dječaka i djevojčica te se najčešće javljaju u dobi od jedne do tri godine. Gledano iz perspektive odraslih, kada smo ljuti, frustrirani, povrijeđeni, ponekad imamo burne reakcije u vidu vikanja, vrijeđanja, svađanja. Znamo da to nisu najprimjereniji načini izražavanja osjećaja, ali ih svejedno koristimo, u nedostatku strpljenja i znanja o boljima. Na dječje izljeve bijesa možemo gledati kao na njihov način izražavanja neugodnih osjećaja, u nedostatku znanja o boljima. Iako su tzv.“ispadi bijesa“ sastavni dio odrastanja Vašeg mališana, postoji nekoliko načina da ih se učini manje učestalim ili napornim kako za Vas, tako i za Vašu kćer. Jedan od najsigurnijih načina izbjegavanja ispada bijesa jest da pružite svojem mališanu dovoljno rutine u životu. Dijete je zadovoljnije ako mu je dan isplaniran tako da su mu sve rutine poznate. Tako zna što točno može očekivati. Jednako tako, uvidite li da se približava ispad bijesa, a djetetu ne možete pružiti pažnju, uključite ju u ono što radite. Tako joj možete „odvući“ pozornost, usmjeriti je u nešto što će ju zaposliti i okupirati, a u isto vrijeme Vi možete nastaviti sa svojim radom. Ako ste kod kuće, možete djetetu predložiti da joj pročitate priču, možete početi igrati neke smiješne igre ili možete od nje zatražiti nešto neobično, kao npr. da vam pomogne peći kolač. Još neke od tehnika prevencije neželjenog ponašanja djeteta, poput ovih emocionalnih reakcija koje navodite, mogu biti humor, igra, oklada ili izazovi. Odličan način da dijete usmjerite da možda njemu dosadan zadatak obavi brže ili s više volje jest da ga pretvorite u natjecanje – Vaša će kćer moći uživati u mogućnosti da Vas pobijedi ili Vam pokaže da ste u krivu. Određeni stručnjaci smatraju kako je držanje, grljenje i sam zagrljaj iznimno povoljno po dijete u trenutcima kada prolazi kroz situacije u kojima teže kontrolira vlastite emocije jer mu oni daju sigurnost, pomažu da samo kontrolira svoj unutarnji gnjev, dok drugi naglašavaju vrijednost emocionalnog distanciranja jer dijete može ispade bijesa koristiti kako bi privuklo dodatnu pažnju. Smatram da je najkorisnije isprobati obje metode i vidjeti na koju Vaša kći bolje reagira. Voljela bih napomenuti da ponekad roditelji posegnu i za fizičkim kažnjavanjem djeteta, najčešće iz osjećaja bespomoćnosti i želje za kontrolom situacije. Takvi odgojni postupci kratkoročno mogu izazvati naglu i kratkotrajnu poslušnost djeteta, ali dugoročno uče dijete da je agresivno ponašanje poželjno, ozbiljno narušavaju odnos roditelj-dijete i ostavljaju dijete s neugodnim osjećajima srama, krivnje, tuge, povrijeđenosti, narušene slike o sebi i samopoštovanja.

Iz Vašeg je upita vidljivo kako Vam je zdravlje i razvoj Vaše kćeri izrazito bitno, no mislim da je važno u ovakvim situacijama ne zaboraviti na sebe. Frustracija i iscrpljenost mogu biti jako opasni po Vaše zdravlje ukoliko traju duži vremenski period, a mogu i utjecati na Vaš odnos s djetetom. U trenucima kad Vam je teško možete pokušati primijeniti nekoliko metoda smirivanja, duboko udahnite i polako izdahnite i što je najvažnije, sjetite se da je to prolazna razvojna faza koju ćete olakšati djetetu svojim mirnim i brižnim pristupom. Pokušajte zamoliti prijatelja ili rođaka da Vas “zamijene” na neko vrijeme.

Ukoliko se Vaša briga za psihološku i tjelesnu dobrobit Vaše djevojčice pojača dobro je znati da se uvijek možete obratiti stručnjaku u Vašoj okolini. Neposredan susret stručnjaka i Vas kao roditelja te promatranje djeteta i njegovog cjelokupnog ponašanja moći će Vam dati konkretnije informacije o tome što se događa. Navedeno možete učiniti odlaskom psihologu ili nekom drugom stručnjaku educiranom za rad s djecom. Svaki veći grad ima Obiteljski centar. U njemu je zaposlen tim stručnjaka koji pružaju besplatnu stručnu pomoć i potporu vezanu uz brak, roditeljstvo i nošenjem sa svakodnevnim pitanjima. Na Internet stranici Obiteljskog centra Vaše županije možete pronaći njihovo radno vrijeme i kontakt broj na koji se možete javiti.

Za dodatne informacije možete se ponovno javiti ovim putem ili na savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Na telefonskoj liniji rade educirani volonteri koji će Vas rado saslušati, pružiti Vam podršku i potporu i s kojima možete zajedno pokušati pronaći najbolji način rješavanja problema koji Vas trenutno muči. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9.00 – 20.00 h.

Podršku i informacije za sva pitanja s kojima se susrećemo u roditeljstvu možete potražiti i na još jednom mjestu, a to je Telefončić – savjetodavna linija namijenjena roditeljima i drugima koji brinu o djeci predškolske dobi. Putem telefonskog broja 01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Profesionalni tim Telefončića čine: medicinske sestre, patronažne sestre, primalje, psihologinje, socijalne pedagoginje i logopedinje. Linija je otvorena od 7 do 22 sata, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i putem e-maila info@telefoncic.hr.

Iz ovog upita se svakako vidi da ste brižna i prije svega zabrinuta majka, ali majka koja je spremna potražiti pomoć u situacijama koje to iziskuju, što još više naglašava Vašu kompetentnost i požrtvovnost. Zahvaljujem Vam na iskazanom povjerenju i hrabrosti da se javite i podijelite Vaše dileme i teškoće.

Želim Vam puno uspjeha i što skorije rješavanje problema,

Hana Hrpka, prof.

30.09.2014. 16:00

Poštovana mama,

prije svega Vam se želim zahvaliti na javljanju i iskazanom povjerenju ! Iz Vašeg upita je vidljivo da ste zabrinuti za ponašanje i razvoj Vaše kćeri. Čini mi se da ste već iscrpljeni te pomalo frustrirani jer više ne znate što Vi sami možete učiniti da biste joj pomogli. Jednako tako iz Vašeg upita vidim da ste brižna majka i drago mi je čuti da ste spremni poduzeti potrebne korake da bi Vašem djetetu bilo bolje te da bi se Vaš odnos s kćeri poboljšao.

Naveli ste da Vaša kći ima osam godina. U razdoblju srednjeg djetinjstva u kojem se trenutno nalazi utjecaj vršnjaka postaje sve značajniji. Iako je obitelj u ovom razdoblju vrlo važna za djetetov razvoj, budući da roditelji djetetu predstavljaju model za ponašanje i stavove, vršnjaci sve više dobivaju na važnosti u oblikovanju djetetove osobnosti i ponašanja. Dok u predškolskoj dobi djeca gledaju na prijatelje prvenstveno kao na partnere za igru, u školskoj dobi dolazi do promjene u odnosima. Prijateljstva postaju stabilnija i dobivaju višestruke uloge. Djeca se s prijateljima mogu družiti i zabavljati, ali osim toga prijatelji postaju i izvor podrške ili pomoći u situacijama kada dijete nešto muči ili kada treba usvojiti neko novo znanje, vještinu ili pravila ponašanja. Neprihvaćenost od strane vršnjaka stoga može imati vrlo negativne posljedice po dijete. S obzirom na ove činjenice, razumljivo je i normalno da je Vašoj kćeri jako stalo do toga da bude prihvaćena od strane vršnjaka, pogotovo otkad je krenula u školu. Kažete da ste primijetili da dobro funkcionira u interakciji s drugom djecom, da je prihvaćaju te da se rado druže s njom. Drago mi je čuti da su njeni odnosi s vršnjacima dobri. Djeca putem prijateljstava u srednjem djetinjstvu uče i pravila druženja, načine rješavanja eventualnih sukoba te neka opća društvena pravila ponašanja. Iako je Vaša kći pomalo nesigurna u vezi prijateljstava i boji se da neće biti prihvaćena, mislim da se iz situacije koju opisujete može zaključiti da je trenutno usred tog procesa odrastanja i stvaranja odnosa s drugim ljudima te mi se čini da se njen društveni razvoj odvija prirodno i u skladu s očekivanjima.

Iz Vašeg opisa vidim da je Vaša kći odlična učenica koja se dobro prilagodila na školu i počela razvijati očekivane odnose s vršnjacima. Naveli ste da učiteljica kaže da osim događaja s rezanjem šiški nema većih problem. Kažete da osim tvrdoglavosti i burnog izražavanja osjećaja ne primjećujete nikakve druge probleme. Čini mi se da je glavni uzrok Vaše zabrinutosti i frustracije to što ovakvo ponašanje Vaše kćeri traje od ranog djetinjstva, a Vi ne znate što biste još mogli poduzeti da se to promijeni. Drago mi je čuti da se brinete za dobrobit svoje kćeri te joj, unatoč tome što Vam je teško nositi se s ovakvim izazovom u roditeljstvu, želite prvenstveno pomoći kako ovakvo stanje ne bi ostavilo neke trajnije posljedice na njen razvoj. Također bih htjela naglasiti da neka djeca plaču češće od druge djece i da je to sasvim u redu. Djeci treba dati priliku da neometano izražavaju svoje osjećaje, kako ugodne poput sreće ili ljubavi, tako i one neugodne poput tuge ili ljutnje. Kada roditelji prihvate osjećaje svog djeteta, dijete uči da su osjećaji važni, a roditelji, s druge strane, pokazuju djetetu da su dovoljno snažni nositi se s tim osjećajima. U situacijama kada plače možete joj mirno reći da vidite da je tužna ili ljuta i da je to u redu, da se svi ponekad tako osjećamo, a kada se bude osjećala bolje, možete razgovarati o tome što ju je povrijedilo/naljutilo.

Kažete da je Vaša djevojčica oduvijek bila osjetljivija od ostale djece, briznula u plač nakon svake sitnice i, ako sam dobro razumjela, burno reagirala na Vaše i muževe pokušaje discipliniranja. Iz napisanoga nisam shvatila reagira li tako samo kod kuće, u poznatoj okolini ili i u drugim situacijama? Također, voljela bih znati kako Vi reagirate tada? Važnu ulogu u načinu na koji djeca reagiraju ima njihov urođeni temperament. Temperament označava tipičan način emocionalnog doživljavanja i reagiranja svake osobe. Već se novorođenčad razlikuje u reagiranju na događaje iz okoline, a taj tipičan način reagiranja ostaje relativno stabilan i u kasnijoj dobi. Moguće je da je i Vaša djevojčica intenzivnijeg emocionalnog reagiranja i burnijih ponašajnih reakcija u situacijama koje joj se ne sviđaju. No, važno je znati da ne igra samo temperament ulogu u razvoju djetetovog ponašanja. U ovom procesu jako je važan odnos roditelja prema djetetu, kao i odgojni postupci. Za dijete je općenito vrlo važno da dobije prihvaćanje i razumijevanje od roditelja i okoline, ali i granice u ponašanju. Podržavajući i topao odnos u kojem roditelji dijete prihvaćaju, razumiju i daju mu podršku postavlja temelje za razvijanje djetetove samokontrole i prihvaćanja odgovornosti. Osim toplog i prihvaćajućeg odnosa, ovakvoj djeci pomaže jasnih granica i dosljednost u odgoju. Kada roditelji nisu dosljedni u odgoju, dijete nauči da može biti neposlušno, a nedosljednost potiče djetetovu razdražljivost i sklonost sukobima. Iz Vašeg opisa mi se čini da pokušavate biti dosljedni i postaviti granice u trenucima kada je Vaša kći neposlušna ili burno reagira, no ponekad ne uspijete provesti ono što ste naumili jer se djevojčica ponovno počne ponašati kako želite i tada odustanete. Ostati dosljedan u odgoju je ponekad vrlo teško i zahtijeva puno truda i strpljenja te je potpuno razumljivo da je ponekad jednostavnije popustiti. Vjerujem da Vam nije lako ponašati se onako kako mislite da bi trebalo u situaciji kada Vaše dijete jako plače. Međutim, postavljanje jasnih granica i inzistiranje na dosljednosti dovode s vremenom do veće koristi te se time postiže i kvalitetniji odnos između roditelja i djeteta. Da biste postigli dosljednost u odgoju, važno je da prvo djetetu postavite jasna, konkretna i dobro definirana pravila ili granice da bi dijete znalo što se od njega očekuje, a što nije poželjno. Da biste povećali vjerojatnost da će se dijete ponašati na odgovarajući način, možete s djetetom dogovoriti određene privilegije koje može dobiti ako se ponašalo u skladu s pravilima (npr. neka aktivnost koju djevojčica jako voli). Pohvale su također važne u procesu usvajanja pravilnog ponašanja. Jednako tako, kada dijete prekrši dogovoreno pravilo moguće je da dođe do gubitka određene privilegije - taj dan će se morati odreći nečega što mu se sviđa, npr. crtića. U takvim situacijama važno je najaviti koliko će uskrata biti vremenski ograničena kako bi dijete znalo što očekivati. Ovakav odnos prema djetetu koji uključuje uvažavanje njenih osjećaja uz jasno poštivanje pravila, omogućuje djetetu da razvija svoju osobnost i ponašanje u sigurnoj okolini, uz prihvaćanje i razumijevanje. Željela bih naglasiti da je u odgoju važnije usmjeriti se na pohvale i podršku djeci, a ne na kazne koje nemaju dugoročnu korist te potencijalno štete djetetovu razvoju.

Željela bih Vam napomenuti da je uz brigu za dijete vrlo važno paziti i na svoje zdravlje. Roditeljstvo sa sobom donosi brojne izazove i često može biti vrlo stresno i iscrpljujuće za roditelje. U situacijama kada Vam je teško probajte misliti i na svoje zdravlje te se smiriti uz pomoć dubokog disanja, razgovora s bliskim osobama ili nekom sličnom aktivnosti. Na taj način štitite sebe, ali i dijete te Vaš odnos.

Dodatne informacije o odgojnim postupcima i nošenju s ovakvim i sličnim izazovima u roditeljstvu možete potražiti na internetskim stranicama Hrabrog telefona i Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba. Ukoliko se Vaša briga za dobrobit i zdravlje Vaše kćeri pojača, možete se javiti dječjem psihologu. Susret sa stručnom osobom uživo Vam može dati konkretnije informacije i pružiti Vam potrebnu podršku. Obiteljski centar je jedno od mjesta gdje možete dobiti besplatnu stručnu pomoć. Na internet stranici Obiteljskog centra Vaše županije možete pronaći kontakt putem kojeg im se možete obratiti.

Za dodatne informacije možete se ponovno javiti ovim putem ili nazvati besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800. Na telefonskoj liniji rade educirani volonteri koji će Vas rado saslušati i pružiti Vam podršku i s kojima možete zajedno pokušati pronaći najbolji način rješavanja problema koji Vas trenutno muči. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9.00 do 20.00 sati. Također se možete javiti i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr.

Iz Vašeg upita vidim da ste brižna majka zabrinuta za svoju djevojčicu te da ste spremni poduzeti potrebne korake da biste pomogli svojoj kćeri i ostvarili bolji odnos s njom. Vjerujem da Vam je često teško nositi se sa svakodnevnim izazovima koje postavlja roditeljstvo, no čini mi se da Vam je jako stalo te da možete uspješno prebroditi ove prepreke. Hvala Vam na iskazanom povjerenju i želim Vam puno uspjeha i strpljenja!

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.