Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1417

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


odvikavanje od dude


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

natasaoko

23.03.2015. 18:20

Poštovana,
moj mlađi sin će uskoro navršiti 4. godine i sve do nedavno (do prije mjesec dana) je imao dudu, i to ne jednu već dvije, jednu za usta, a drugu za maženje po licu. Lijepo je spavao, zaspao je brzo i nije bilo nikakvih problema. Nama je ta njegova ovisnost o dudi bila donekle prihvatljiva jer stariji za utjehu ima palac a njega mu ne možemo oduzeti. Ali ipak smo mu je oduzeli rekavši da su dudu odnijele maškare. Prvi dan nije spavao popodne, navečer je teže zaspao ali nije ju čak niti tražio. Ali od tada teško zaspi, prerano se budi, uvuče nam se u krevet usred noći (i jedino tada mirno spava), Mi dudu uopće ne spominjemo ali on ju je u zadnjih 10 dana stalno počeo spominjati i tražiti (kaže da ga dude zovu, da ga sve muči, koža ga muči pa ga mažem s kremom, ljubim ga , grlim ,pjevam mu ali on je žalostan). Već sam na rubu da mu je vratim ali znam da to nije dobro. Inače je veselo, komunikativno dijete. Zanima me vaše mišljenje.
LP,
mama Nataša

Hana Hrpka, prof. psih.

30.03.2015. 13:10

Poštovana mama Nataša,

na početku bih Vam zahvalila na povjerenju koje ste mi ukazali. Da bismo krenuli tražiti rješenja za svoj problem, potrebna je hrabrost i vjerujem da ni Vama nije bilo lako pisati o situaciji u kojoj se nalazite. Ako sam dobro shvatila, četverogodišnjem sinu ste nedavno oduzeli dudu i otad ste uvidjeli neke promjene u njegovom ponašanju. Isto tako vidim da Vam ukidanje dude nije bilo lako i u dilemi ste vratiti li sinu dudu ili ne.

Za početak, napomenula bih kako mnogi roditelji sebi postavljaju pitanje “Koje je pravo vrijeme za reći ne dudi i kako da to učinim?”. Iz Vašeg sam upita shvatila kako ste uvidjeli ulogu dude u životu Vašeg sina te do nedavno niste smatrali važnim to mijenjati. Kao i Vašem sinu, većini je djece duda simbol utjehe, ugode i sigurnosti. Naime, mala djeca sisanjem zadovoljavaju potrebu za hranom pa zbog toga i sama duda poprima ugodna obilježja. Kako djeca odrastaju, teško se odvajaju od dude i koriste ju za traženje utjehe, smirivanje i tješenje. Uloga roditelja je tada da djetetu pomognu odreći se dude.

Mnogi roditelji, jer ne znaju kako bi drugačije djetetu oduzeli dudu, ispričaju neku izmišljenu priču o tome što se dogodilo s dudom, kao što ste Vi svom sinu rekli da su dudu odnijele maškare. Vjerujem da ste u toj situaciji zaista željeli najbolje svom djetetu i nastojali učiniti kako ste najbolje mogli i znali, ali čini mi se da je Vašem djetetu ovakva promjena ipak bila vrlo nagla i stresna. Djeci je obično lakše kada su pripremljena na taj događaj tako da se najprije s njima razgovara i da im ta promjena bude predvidiv događaj. U procesu odvikavanja od dude dječja tuga i ljutnja su normalne i očekivane reakcije te je važno dati im prilike da ih izraze. Napisali ste kako Vi i Vaš suprug ne spominjete dudu, dok Vaš sin o tome puno priča tijekom zadnjih deset dana. Važno je u ovakvim situacijama da dijete dobije poruku da su njegovi osjećaji prihvatljivi i normalni, a izražavanje osjećaja je poželjno i dobro za emocionalni razvoj djeteta. Kroz iskustvo izražavanja osjećaja roditelji mogu djecu podučiti koja su ponašanja kojima izražavamo emocije prihvatljiva (npr. plakanje, razgovor o osjećajima, izražavanje putem crteža…), a koja nisu (npr. razbijanje igračaka). Često se roditelji pribojavaju da će razgovorom o dudi još dodatno podsjetiti dijete na nju, uznemiriti ga i da će mu time biti teže zaboraviti na dudu. Ponekad to ide iz potrebe roditelja da zaštite svoje dijete od svih neugodnih emocija koje život donosi. Međutim, neugodne emocije ne treba nužno gledati kao negativno iskustvo – dijete ih treba iskusiti i naučiti se suočavati i nositi s njima. Zato smatram da bi bilo dobro da razgovarate s djetetom o tome što proživljava, da mu date priliku da s vama podijeli ono što ga u ovom periodu jako muči te da mu pomognete podrškom i razumijevanjem. Kada ignorirate temu koja ga muči, to može poslati poruku da Vam se ne može obratiti kada ima neki problem.

Također, ne treba očekivati da će dijete odmah drugi dan zaboraviti na dudu, već mu za to treba dati vremena. Jedan od načina na koji roditelji mogu olakšati proces odvikavanja je da djetetu predlože neki drugi predmet koji će zauzeti mjesto dude te poprimiti svojstva ugode i sigurnosti. Tada može kroz maštovit i zanimljiv način poručiti djetetu kako dude više nema, ali da može sa sobom uzeti dekicu ili neku plišanu igračku. Vrlo je važno pohvaljivati i nagrađivati svaki njegov pomak. Kombiniranjem oproštaja od dude s pohvalama i nagradama djetetu dajete priliku da se osjeća ponosno, motivirate ga i razvijate njegovo samopouzdanje. Pohvalila bih toplinu i podršku koju pružate svom sinu, ona je vrlo bitna i budite u tome i dalje ustrajni!

Iz Vašeg sam upita shvatila kako se osjećate zbunjeno i niste sigurni vratiti li djetetu dudu ili ne. Kako i općenito u odgoju tako i u ovoj situaciji bitna je dosljednost. Time djeci pokazujemo da smo ozbiljni u svojim namjerama i kod njih ne izazivamo zbunjenost. Djeca znaju kada roditelji nisu sigurni u svoju odluku, kada oklijevaju i to se prenosi na njihovo ponašanje. No, to ne znači da se dijete treba prisiljavati na nešto na što ono nije spremno ili kada bi mu to moglo donijeti više štete nego koristi.
Ako budete imali dodatnih pitanja možete mi ponovno pisati na forum ili se obratiti na Hrabri telefon za mame i tate (0800 0800). Volonteri Hrabrog telefona su educirani u radu s roditeljima i možete im se obratiti sa svojim nedoumicama i pitanjima svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Možete se obratiti i na e-mail savjet@hrabritelefon.hr.
Na kraju, želim Vam puno sreće u procesu prilagodbe sina na život bez dude, vjerujem da ćete i dalje biti puni podrške i topline za svoje dijete. Ponovno bih naglasila da se situacija u kojoj se nalazite ne mijenja preko noći te za nju, kao i za sve promjene u životu, Vašem sinu treba vremena i puno podrške, a Vama strpljenja.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.