Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 431 | Broj poruka: 1414

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


opsjednutost pravilima


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

apot

22.07.2024. 21:50

poštovana doktorice,
imam dječaka od 9 godina kojem želim pomoći ali kao majka ali bez stručnih pristupa bojim se da griješim i da mi ponestaje načina. Radi se o intelektualno darovitom djetetu (testiran u vrtiću u predškolskoj dobi) s vrlo razvijenim sklonostima prema matematici i šahu (već postigao značajne rezultate na pojedinim natjecanjima). završio je drugi razred (naravno, s briljantnim uspjehom) i uspio se koliko - toliko uklopiti u muško društvo uglavnom kroz igranjae nogometa (golman je) preko slobodnog vremena (što me najviše od svega veseli). Inače, osim šaha mrzi tjelesni odgoj i sve ekipne igre jer problem nastaje kad se nešto ne napravi po pravilima. Često su u pitanju sitnice: pogažena crta na graničarima, preskočen redoslijed u bacanju i slične stavari koje su u žaru igre ostale djece uobičajene. Kod njega je to sve dramatično, nepošteno i rekacije su mu burne. Bitno je napomentuti kako nema problem s porazom u igri dok god se po njegovom sudu igra odvila "pošteno". Osim u igri slično reagira i u drugim situacijama npr. učiteljica je prozvala prijetelja iz razreda zbog zvonjenja pametnog sata, a vrijeme nastave je isteklo (dvije minute). Obzirom da je inače miran, čak usporen, u takvim trenucima reagira vrlo burno i eksplozivno, teško ga je smiriti i ostala djeca oko njega se naravno povuku. Probala sam razgovarati s njim, svjestan je svoje reakcije, najviše me zabrinulo što je rekao da bi volio da to može kontrolirati i promijeniti ali ne ide. I njega a i mene kao roditelja je strah da će otjerati drugu djecu od sebe. Za svoju dob ga čak smatram previše odgovornim, izuzetno mu je bitno odraditi obveze, održati obećanje, ne razgovarati preko nastave, prijaviti će na svoju štetu grešku u ispitu koju učiteljica nije primjetila, neće mirno zaspati ako stranica kalendara nije okrenuta na mjesec koji je netom započeo, smeta ga kada sat ostane bez baterije jer vrijeme koje pokazuje nije točno, ponaša se strogo i odgojno prema mlađem bratu (koji je sušta suprotnost)..uglavnom, imam osjećaj da nikad nije opušten, da je stalno nečim opterećen i da to definitivno nisu stavari kojima bi se dijete od 9 godina trebalo zamarati. Jako bi mu voljela pomoći.. predložila sam mu "razgovor s nekim tko zna metode i poznaje alate i trikove" koji bi mu mogli pomoći ali odbija.

cijenila bi bilo kakav savjet ili prijedlog u pristupu i razgovoru, pogotovo u trenucima kd "pukne" zbog nepoštenja.
unaprijed zahvalna mama

Hana Hrpka, prof. psih.

29.07.2024. 19:05

Draga mama,

željela bih Vam toplo zahvaliti na povjerenju koje ste mi iskazali svojim javljanjem. Drago mi je da ste odlučili podijeliti svoje brige sa mnom, a voljela bih Vam se ispričati što ste na odgovor čekali dulje od očekivanog. Djelujete mi kao brižna i angažirana mama koja nastoji učiniti sve u svojoj moći da pomogne svom djetetu, za što bih Vas htjela pohvaliti.

Napisali ste da ste roditelj darovitom djetetu koje već od vrtićke dobi pokazuje izražene intelektualne sposobnosti. Ako sam Vas dobro razumjela, Vaše dijete u slobodno vrijeme igra nogomet što i Vas raduje, a na taj način stječe i održava prijateljstva. Spomenuli ste i njegovu naklonost prema šahu, ali kažete kako ga ekipni sportovi i aktivnosti znaju rasrditi zbog osjećaja nepravde koje doživljava kada netko krši pravila. Rekli ste da je Vašem djetetu teško nositi se s osjećajem doživljene nepravde. Darovita djeca vrlo rano razvijaju intenzivan osjećaj za pravdu i moralne vrijednosti, a taj osjećaj kod njih može biti intenzivniji nego kod njihovih vršnjaka. Uobičajeno je za darovitu djecu da imaju intenzivne reakcije na nepravdu, ali one vremenom jenjavaju kako se dijete razvija. Usto, darovita djeca posjeduju naprednije kognitivne sposobnosti pomoću kojih duboko promišljaju o moralnim dilemama. Odgoj darovitog djeteta može biti izazovan koliko i nagrađujući, stoga vjerujem da Vam situacije koje opisujete mogu izazivati osjećaje poput bespomoćnosti, zbunjenosti i frustracije. Htjela bih da znate da niste sami u tome i drago mi je da ste potražili pomoć kad ste za time osjetili potrebu.

Također, burne reakcije na nepravdu koje ste opisali kod Vašeg sina mogu biti odraz visoke emocionalne osjetljivosti. Visoka emocionalna osjetljivost uobičajena je za darovitu djecu, ali i za djecu s ADHD-om, autizmom i visoko osjetljivu djecu. Štoviše, emocionalnu osjetljivost i visoko razvijene kognitivne sposobnosti često zna pratiti i sklonost perfekcionizmu. Spomenuli ste kako je za svoju dob izrazito odgovoran i da zauzima odgojni roditeljski stav prema mlađem bratu. Kažete kako ostavlja dojam da je stalno napet i da se ne može opustiti. Djeca koja su iznimno odgovorna te imaju izražen osjećaj za pravila kojih se strogo drže imaju sklonost perfekcionizmu, a to znači da pokazuju težnju visokim standardima i postizanjem savršenstva u različitim područjima života. S obzirom na to da intelektualno darovita djeca postižu izrazito dobre rezultate u više životnih područja, mogu osjećati pritisak da kontinuirano dostižu visoke rezultate i standarde, a nerijetko isto očekuju i od drugih.

Čujem da Vas brinu djetetove burne reakcije na nepravdu i dojam da nikada nije opušten. Druga djeca ponekad možda neće razumjeti njegove nagle reakcije i mogu im se činiti pretjeranim. Ono što Vi možete napraviti je usmjeriti se na djetetove osjećaje i način na koje ono doživljava nepravdu. Važno je da porazgovarate s njim o tome kako se u tom trenutku osjećao i što određena situacija za njega predstavlja. U trenutcima kada neku situaciju doživljava nepravednom bilo bi dobro usmjeriti mu pažnju na drukčiju perspektivu. Primjerice, kada netko zakasni na nastavu, može mu pomoći da naglasite perspektivu i situaciju osobe koja kasni. Možete mu pokušati objasniti da je moguće da učenik nije namjerno zakasnio, nego je je autobus zakasnio. Bilo bi dobro objasniti mu da se nepredvidljive situacije stalno događaju, a da se na njih često ne može utjecati. Ono što on može napraviti je usmjeriti se na svoje emocije i ponašanje u tom trenutku. Možete popričati s djetetom o tome što je pod njegovom kontrolom, a što nije. Primjerice, može se zauzeti za svojeg mlađeg brata na igralištu, ali ne može utjecati na to ako će mlađi brat učiti više ili manje. Bitno je i da razluči ono što je njegova odgovornost, a što nije. Rekli ste kako je svjestan posljedica svojih reakcija i na to se možete usmjeriti. Važno je da dijete uviđa da takve reakcije nisu primjerene i da ih želi mijenjati. Odigravanje nepravedne situacije u ulozi osobe koja ga je uznemirila mogla bi potaknuti djetetov osjećaj empatije. Također, ohrabrujem Vas da ga potičete kao i dosad na razgovor sa stručnom osobom o načinima na koje može regulirati svoje emocije i reakcije te da mu date do znanja da ga u tome podržavate i da nema ništa loše u traženju pomoći.

Zaključno, spomenula sam kako intelektualno darovita djeca, poput Vašeg sina, često imaju izražen osjećaj za pravdu i visoke standarde, što može dovesti do burnih reakcija kada se suoče s nepravdom. Potrebno je usmjeriti se na njegove osjećaje, razgovarati o doživljenim situacijama i poticati empatiju razumijevanjem različitih perspektiva. Pomažući mu da razluči što je pod njegovom kontrolom i što nije te razvijajući zdrav odnos prema pravilima i odgovornostima, možete olakšati njegovo emocionalno i socijalno funkcioniranje. Bilo bi dobro da mu približite ideju razgovora sa stručnom osobom, a posebice ako primijetite da se ponašanje ne mijenja ili da se pogoršava. Vidim kako se kao roditelj trudite pomoći mu u nošenju s poteškoćama. Voljela bih da znate da su određene situacije prolazne tijekom djetetova razvoja. Vjerujem da je ponekad iscrpljujuće prolaziti kroz iste situacije s djetetom i u redu je potražiti pomoć.

Za kraj, željela bih Vam još jednom zahvaliti na iskazanom povjerenju. Vidim da ste uključeni u život Vašeg djeteta i da se trudite biti tu za njega. Nadam se da ćete i u budućnosti aktivno tražiti pomoć, podršku i smjernice kad osjetite da Vam je to potrebno. Ako budete imali dodatnih pitanja, briga ili nedoumica, uvijek se možete ponovno javiti ovim putem ili možete nazvati besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Savjetovatelji na liniji rado će razgovarati s Vama o ovoj ili bilo kojoj drugoj roditeljskoj temi koja Vam je na umu.

Tople pozdrave šalje Vam,

Hana Hrpka, prof.

apot

31.07.2024. 16:30

Poštovana prof.Harpika,
naljepša Vam hvala na vremenu, trudu, i temeljitom odgovoru. Pomogli ste nam, slijedit ćemo Vaše smjernice i pratiti razvoj situacije.
srdačno, zahvalni roditelji

Hana Hrpka, prof. psih.

02.08.2024. 12:20

Draga mama,

hvala Vam na povratnoj informaciji. Drago mi je pročitati da ste u mom odgovoru pronašli podršku za sebe i smjernice koje smatrate korisnima. U slučaju da Vam se jave nova pitanja, brige ili nedoumice, znajte da sam tu za Vas. Želim Vam puno sreće, strpljenja i snage u daljnjim koracima!

Topli pozdrav,

Hana Hrpka, prof.