|
stars96
|
20.03.2017. 13:45
Pozdrav.
Nisam našla sličnu temu na ovom forumu, nadam se da ćete mi pomoći oko nekih dvojbi i pitanja.
U vezi sam već nešto više od dvije godine. Moj dečko je rastavljen i ima dijete od 7 godina. Ne živim s njima, i tek sam od početka 2017. počela dolaziti u njihov stan, te se tek ta tri mjeseca malo intenzivnije družim s njegovim sinom, što uključuje svaki drugi vikend kad je kod njega. On je zapravo skrbnik djeteta i sud je odredio da svaki drugi vikend bude kod njega i svaki drugi kod mame.
I prije smo se znali viđati svo troje, kad on izađe sa sinom van se igrati ali je to bilo čisto upoznavanje i razbijanje leda. Od kad sam češće kod njih sam postala svjesnija njihovih rutina, načina na koji funkcioniraju itd. Moj dečko živi s mamom te me je ona dobro prihvatila, kao i njegov mali, što me čak i začudilo, očekivala sam više otpora i ljutnje. Bar za sada, po svemu sudeći mali me dobro prihvatio. Umjesto da on meni kaže kako želi biti više s tatom i da mu smetam rekao je jednom prilikom tati da me ne može tako svojatati da mu nisam žena, kao da želi više vremena provoditi samnom, kad odlazi s treninga a budemo svi u autu pita me hoću li nailaziti do njih i slično. Ne znam pomaže li vam to išta.
Dilema kod mene kreće kad treba postaviti neke granice djetetu, kad treba pokazati određenu disciplinu. Ja ne znam do koje mjere je ok se uplitati na takav način, uplitati li se uopće? Ja tu imam kočnicu jer nije moje dijete i jer se ne osjećam adekvatnom osobom koja bi provodila bilo kakav autoritet. Pokušavam biti osoba koja će pomoći dečku da lakše izađe sa svojim sinom na kraj ali zapravo ja tu ne mogu ništa. Zato imam osjećaj da kad on napravi nestašluk u mojoj blizini da sam nekako odgovorna ali su mi ruke svezane i izgleda kao da mu dopuštam previše. Još jedan problem je taj što njegov sin ima hormonalnih problema zbog kojih mora primati terapiju svaku večer i nadomjestiti ih. Zbog toga je mali još zahtjevniji, te mu se treba pristupiti na određen način, emocionalno zbog toga kasni dvije godine za svojim vršnjacima, iako je mali pametan, kuži sve što mu se kaže, na prvi pogled izgleda kao svako drugo dijete.
Na njegovu mamu se baš ne može računati, žena je za određene stvari vezane uz vlastito dijete totalno nezainteresirana. Zato ne očekujem da stvorim bilo kakav normalan odnos s njom.
S obzirom na situaciju u kojoj se nalazim htjela sam pitati za pomoć stručnu osobu, ako mi možete dati savjete kako se najbolje i najpametnije ponašati, koje granice da postavim, koliko da se umiješam, da se uopće umiješam u nekim trenutcima. Kako da se ja postavim s obzirom na cijelu situaciju. Meni je stvarno mali drag, nije loše dijete, samo je i on u kompliciranoj situaciji, ne želim da stvorim s njim loš odnos.
Nadam se da ćete brzo odgovoriti.
S poštovanjem.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
23.03.2017. 15:10
Draga stars96,
hvala Vam što ste se obratili Hrabrom telefonu. Drago mi je što ste odlučili brižnost prema sinu Vašeg partnera usmjeriti u dodatno razumijevanje Vašeg odnosa. Čini mi se kako ste zadovoljni prihvaćanjem koje Vam iskazuje dječak, no niste sigurni kako postupiti u određenim situacijama. Iz Vašeg upita stekla sam dojam kako Vam je odnos s dječakom važan kao i odnos s partnerom te mi je drago što ulažete trud u njegov razvoj.
Naveli ste kako je dječak često zainteresiran za Vaše namjere dolaska i druženja s njim i njegovim ocem te mi se čini kako vrednuje Vašu prisutnost i vrijeme koje provodite s njima. Smatram kako su takvi uvjeti veoma pogodni za razvoj Vašeg odnosa zbog čega mi je drago što uzvraćate povjerenje i posvećujete mu svoje vrijeme. S obzirom da mi niste pisali o tome na koji način provodite vrijeme s njim, nadam se da takvi trenuci rezultiraju zabavom i zadovoljstvom za sve vas.
Ako sam dobro razumjela, pitate se gdje postaviti granice i trebate li i Vi s dječakom uspostavljati disciplinu. Željela bih Vas pohvaliti što si postavljate ovo pitanje i zanimate se za dobrobit dječaka. S ovim pitanjem se suočavaju i mnogi roditelji koji su primarni skrbnici djece. S obzirom da postoji mnogo situacija s kojima se suočavaju djeca i roditelji te se odnosi razlikuju, nadam se da će Vam moj odgovor pružiti nova saznanja i smjernicu za daljnja postupanja.
Ono što smatram važnim za istaknuti je Vaš interes za dječaka i razvoj povjerenja u odnosu s njim. Pozitivan kontakt koji ste uspostavili odličan je preduvjet za odnos u kojem ćete biti u prilici dječaku predstavljati osobu kojoj se može obratiti s povjerenjem. S povjerenjem dolazi mnogo toga pa tako i prilika za postavljanjem granica koje dijete poštuje. U suprotnom bi pokušaji uspostavljanja granica mogli rezultirati negodovanjem ili otporom s obzirom da su dječaku takvi postupci neželjena novost u odnosu u kojem još nije stekao povjerenje. Pisali ste kako se ne osjećate kao adekvatna osoba za provođenje autoriteta te kako želite pomoći partneru u situacijama u kojima ne zna kako se ispravno postaviti. Pretpostavljam da partneru želite olakšati svakodnevno nošenje sa samohranim roditeljstvom na način da razvijete poštovanje i povjerenje u odnosu sa dječakom. Samohrani roditelji često vode veoma zahtjevan život i raduje me čuti da Vaš partner ima Vas kao osobu na koju se može osloniti. Smatram kako bi bilo korisno da samostalno, ali i međusobno, s partnerom razmislite o nekoliko pitanja koja bi Vam mogla olakšati dileme na koje ste naišli. Pitam se kako sebe vidite u odnosu s dječakom u ovom trenutku te kakav biste odnos željeli u budućnosti. Isto tako, na koji Vas način Vaš partner vidi u odnosu sa dječakom te kako ga zamišlja u budućnosti, odnosno u kakvoj ulozi. Čini mi se kako bi Vam odgovori na ova pitanja uz otvoren razgovor mogli dati neke tražene smjernice i saznanja o potrebi postavljanja granica i disciplini. Smatram kako je prije svega važno uspostaviti očekivanja i shvaćanja u Vašem odnosu s partnerom kako biste osjećali podršku za postavljanje granica i discipline u odnosu s dječakom, prije nego to i krenete činiti.
U slučaju da želite saznati nešto više o temama poput postavljanja granica i održavanja discipline, razne smjernice i savjete možete pronaći na stranicama Hrabrog telefona u obliku brošura koje pružaju roditeljima i ostalima u kontaktu s djecom informacije na koje se mogu osvrnuti u dilemama poput Vaših. Sve publikacije možete pronaći na linku http://www.hrabritelefon.hr/o-nama/publikacije/. Neke od njih bave se temama „Kako biti bolji roditelj“ ili „Disciplina i Vaše dijete“, a možda će Vam biti korisna i ona s temom „Izazovi samohranog roditeljstva“ kako biste više proširili svoje znanje.
Ako budete imali dodatna pitanja i nedoumice, na raspolaganju Vam stoji i savjetodavna linija Hrabrog telefona za mame i tate te sve osobe uključene u skrb djece, svakim radnim danom od 9 do 20 sati, na broju 0800 0800.
Nadam se da će vam ponuđene smjernice biti korisne te Vam želim sreću i uspješan razvoj međusobnog povjerenja i poštovanja u daljnjem odnosu sa dječakom.
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
