Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 432 | Broj poruka: 1417

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


problemi s vrticem


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

evabeba

23.03.2017. 10:55

Postovana,
trebam savjet jer vise ne znam sto uciniti. Moja djevojcica ima 2,7 god i nikako da prihvati vrtic. Od godine dana ide u njega i imala je razne faze,od plakanjana pocetku,pa bude ok,igra se i tako, do tuznog prihvacanja sudbine,pa bez placa uđe unutra,al ne sudjeluje u igri. Do najkrace faze kad je skoro vesela odlazila i imala svoju ekipu za igru i bila super. Uvijek je problem neki izostanak,bolest ili ljetovanje,nakon toga je najgore.
Inace je vrlo osjetljivo dijete,mali samotnjak po prirodi i uvijek prvo sve promatra,a onda djeluje. Na svom je terenu super,igra se,vesela je,stalno prica,vrlo dobro zapaza. I tata i ja max.sudjelujemo u odgoju,oboje smo introverti po prirodi,pa vjerujem da su i geni utjecali na njenu osobnost,ali dosta analiziramo i promisljamo kako ne prenijeti na nju neke svoje bojazni. Stalno smo vani poslije vrtica,izlazemo je interakciji sa drugom djecom i iako bi prije plakala kad joj se dijete priblizi sad smo sa tim ok.
Nas dvije smo dosta vezane,dojila sam je do 2.godine,uvijek sam joj na raspolaganju,priznajem njene emocije cak i kad mislim da se nema cega bojati ili zasto plakati.
Zadnjih mjesec dana je najgore u vrticu. Stalno ponavlja da nece u vrtic(bila je prije toga odsutna 7 dana zbog bolesti), da hoce plakati i place kad je ostavimo,a kazu i tete da na svaki zvuk( bilo plac dr.djeteta,bio veseli uzvik ili vika) opet place. Odbija i jelo,kroz san place. Mi puno pricamo s njom,pozitivno o vrticu,tete svasta pokusavaju,super su,ali pomaka nema. Ponekad je odvoje u dr.sobu da se smiri,ali onda ne zeli natrag,pase joj mir i samoca,cim joj se dr.dijete priblizi place. Ono sto se promjenilo je da su tete prosirile obrt( nije klasicni vrtic) pa je vise djece na adaptaciji,a ja sam trudna sada 4 i pol mjeseca. Ali bila sam i u 1. i 2. mj.trudna,pa je bila ona ok. Sad vec razmisljam i da je ispisem jer ne znam sto ciniti. Unaprijed hvala na odgovoru.
Lijep pozdrav,
Milena

Hana Hrpka, prof. psih.

28.03.2017. 10:05

Draga mama,
prvenstveno bih Vam htjela zahvaliti što ste se odlučili javiti u potrazi za savjetom. Činite mi se kao brižna majka i drago mi je da ste otvoreni za savjet stručnjaka u situacijama u kojima ne znate kako postupiti. Nadam se da će Vam moj odgovor pomoći u vezi problema vezanih uz boravak u vrtiću.

Ako sam Vas dobro shvatila, javljate mi se zbog poteškoće Vaše kćeri u prilagodbi na vrtić. Navodite kako kćer u njega ide već nešto više od godinu i pol dana. Tijekom boravka, prošla je kroz različite faze, od plača prije dolaska, tijekom boravka i nesudjelovanja u igri, do veselih odlazaka uz druženje s drugom djecom. Rekli ste i da je u posljednjih mjesec dana najteža situacija do sada jer nakon izostanka zbog bolesti kćer odbija ići u vrtić te se ne želi družiti s drugom djecom niti jesti.

Vaše dijete je, kao mnoga druga djeca, na početku odlazaka u vrtić prošla kroz period prilagodbe. Taj period često uključuje plač, odbijanje odlazaka, druženja s drugom djecom ili jela, agresivne ispade. On kod većine djece prolazi u periodu od mjesec dana, no nije rijetkost da traje i duže. Ono što može otežavati i produljivati taj period jesu učestali izostanci iz vrtića, veća promjena u grupi te neke osobine djeteta, poput sramežljivosti. Naveli ste kako je Vaša kćer dosta često izostajala iz vrtića što je jedan od mogućih razloga otežane prilagodbe na ponovne povratke. Kada dijete neko vrijeme ne boravi u vrtiću, prilikom svakog povratka često je potreban određeni period prilagodbe na nove uvjete. Ono što mi se čini da je otegotna okolnost u kontekstu Vaše kćeri, je povećana grupa djece u odnosu na prethodnu grupu. Napisali ste da je kći kad je bila manja plakala kada bi joj se drugo dijete približilo. Sada se nalazi u većoj skupini djece na koju nije navikla, a s obzirom na prijašnje obrasce ponašanja u interakciji s nepoznatom djecom, za očekivati je da će joj biti potrebno malo duže od druge djece da se privikne na novo stanje.

Drago mi je vidjeti da se trudite zajedno s tetama u vrtiću olakšati kćeri boravak u njemu. Poticanje pozitivnog stava o vrtiću jedna je od metoda koje se preporučuju kako bi se smanjio strah djece prema njemu. Ono što biste mogli dodatno učiniti je osigurati određenu konzistentnost u usklađivanju dana Vaše kćeri dok je u vrtiću, i dok je doma. Primjerice, buđenje i odlazak na spavanje u isto vrijeme svaki dan, obroci kod kuće približno u isto vrijeme kao u vrtiću i odlazak na popodnevni odmor kao kada je u vrtiću. Ono što može pomoći je i dovođenje djeteta svaki dan u isto vrijeme u vrtić, kao i odvođenje iz njega. Često pomogne i nošenje nekog predmeta od kuće, poput igračke, dude, odjevnog predmeta i sličnih s kojim je dijete povezano. Razlog tome je što konzistentnost i rituali kod djece mogu povećati osjećaj sigurnosti i tako im olakšati prilagodbu.

S obzirom da ste naveli da je prošlo mjesec dana od kada se vratila u vrtić, dobro bi bilo pričekati još neko vrijeme kako bi dali Vašoj kćeri prostora da se prilagodi novom okruženju, opusti i poveže s novom djecom iz grupe. Naveli ste da je u jednom periodu imala društvo za igru te je joj je vjerojatno potrebno malo više vremena zbog sramežljivosti da se uklopi. Ako ipak primijetite da se teškoće nastavljaju, preporučujem da se obratite psihologu u vrtiću ili nekom drugom stručnjaku kako bi bili sigurniji u to što su uzroci teže adaptacije Vaše djevojčice te kako biste dobili dodatnu podršku i savjet kako biste joj pomogli. Ispisivanje iz vrtića je velika odluka i svakako bi prije toga trebalo ispitati sve opcije kako bi se djevojčici olakšalo, ali pritom uzelo u obzir i pozitivne strane odlazaka poput razvijanja socijalnih vještina i autonomije putem druženja s drugom djecom.

Ako budete imali dodatnih pitanja ili nejasnoća, možete nam se slobodno obratiti ponovno putem foruma ili putem e-mail adrese na savjet@hrabritelefon.hr. Također, možete nas i nazvati na liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800, svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Kao i ovim putem, i na liniji su razgovori besplatni i anonimni.

Hvala Vam još jednom na povjerenju. Želim Vam puno snage i strpljenja te se nadam kako će Vaša kći ponovno bez problema ići u vrtić!

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

JelenaT2

04.04.2017. 23:15

Postovana i ja imam slican problem,naime moja cerka ima 4 i po godine i ide u vrtic od svoje druge godine.Od samog pocetka je rastanak bio problem,sve do vrtica je dobro i cim udjemo ona pocne da place,na pocetku je imala i rituale da ja moram da joj otvorim vrata i zatvorim za njom,sad me poljubi 100 puta pre nego sto udje. Problem je i sto grize majice,kosu. Igra se samo sa jednom devojcicom koji idealizuje,to mi najvise i smeta jer se sve vrti oko te devojcice,kad se spremamo za vrtic ona razmislja sta ce ta devojcica da obuce,kakvu frizuru da napravi...cak je kad sam.joj objasnjavala sta znaci idol ona rekla da je ta devojcica njen idol. Pomozite mi molim vas,ne znam kako da pomognem detetu da bude samostalnija,da ima samopouzdanja,da ne zavisi toliko od te druge devojcice koja se igra i sa drugom decom pa moja cerka u tim situacijama bude tuzna.Razmisljam da li da je ispisem.iz vrtica. Molim vas posavetujte me.

Hana Hrpka, prof. psih.

07.04.2017. 16:05

Draga mama,
za početak bih Vam htjela zahvaliti na povjerenju koje ste mi ukazali ovim upitom. Iz njega stječem dojam da ste brižna mama koja se trudi naći što bolje rješenje u suočavanju s trenutnim teškoćama s kojima ste se susreli te mi je drago što ste odlučili javiti mi se.
Kako sam razumjela, od samog polaska u vrtić suočeni ste s kćerinim teškim odvajanjem dok je prilikom boravka u njemu fokusirana samo na druženje s jednom djevojčicom koju idealizira. Naveli ste i neke rituale koje ste s djevojčicom izvodili prilikom rastanka, poput otvaranja i zatvaranja vrata za njom te dijeljenje velikog broja poljubaca. S obzirom na to da razmišljate o ispisu iz vrtića, vidim da se osjećate bespomoćno te da se trudite naći najbolje rješenje za kćerin pozitivan razvoj.
S obzirom na to da ste napisali da je razdvajanje prilikom dolaska u vrtić od samog početka bio problem te da se njena tjeskobnost nije s vremenom umanjila, predložila bih Vam da pokušate ispitati njeno viđenje odlaska u vrtić. Na primjer, što joj se u vrtiću sviđa, a što joj se ne sviđa, kakve su tete i djeca u njenoj grupi te ako s Vama podijeli da joj je nešto neugodno prilikom boravka ili komunikacije s tetama i drugom djecom, možete se usmjeriti na razgovor o konkretnom problemu. Ponekad djeca u dobi Vaše kćeri neće znati kako izraziti nesigurnost ili neugodu vezanu uz specifičnu situaciju nego će nam dati do znanja putem drugih ponašanja, u njenom slučaju plakanjem, griženjem majice i kose. Ako procijenite da je boravak u vrtiću sam po sebi stresan te da nisu prisutne teškoće s određenom djecom, odgajateljicama ili nekim neugodnim situacijama, možete provjeriti čega se točno boji kada Vi odlazite od nje te što bi joj moglo pomoći da se osjeća manje usamljenom i tužnom prilikom boravka u vrtiću. Ako bi joj to pomoglo, može sa sobom u vrtić ponijeti neki poznati predmet, poput igračke za koju biste se mogle dogovoriti da joj pravi društvo kada se osjeti usamljeno. Također možete ponuditi da ponese nešto što pripada Vama, ako procijenite da bi joj to moglo pomoći, poput gumice za kosu ili nekog predmeta koji voli, a ne predstavlja opasnost. Tada možete razgovarati o strahovima koje ima kada odlazite, na primjer da se nećete vratiti što je vrlo česti dječji strah prilikom odvajanja od roditelja. Također mislim da je nužno razgovarati s odgajateljicama ili, ako postoji, vrtićkim psihologom te ih pitati o tome jesu li primijetili nešto što bi Vašoj kćeri otežalo boravak u vrtiću.
Što se tiče odnosa s djevojčicom koju idealizira, mislim da bi također bilo važno ispitati što joj se točno sviđa kod te djevojčice, odnosno u čemu se ističe među ostalom djecom u grupi. Moguće je da se u društvu te djevojčice osjeća prihvaćeno i opušteno te da joj se sviđa način igre i komunikacije koji djevojčica koristi. Također je moguće da Vaša kći kod djevojčice vidi neke osobine ili sposobnosti koje sama nema, a svjesna je toga i htjela bi ih imati. Bilo bi korisno popričati s odgajateljicama kako one vide njihov odnos te kako one mogu pomoći u kćerinoj socijalizaciji dok Vas nema.
Htjela bih napomenuti i da su djeca jako osjetljiva na emocije roditelja te će vrlo brzo primijetiti ako je roditelj napet ili zabrinut. Važno je da ste sigurni u svoju odluku u vezi odlaska u vrtić te da imate pozitivan stav prema vrtiću i odgajateljicama. Ako ste nesigurni i brinete oko odvajanja, Vaša kćer će doživljavati slične emocije, ali neće znati reći zašto. Svakako je bitno biti dosljedan prilikom odvođenja djeteta u vrtić te uspostaviti rutinu odlaska, s iznimkom u slučaju bolesti.

Ako imate bilo kakvih nedoumica ili Vam je potreban razgovor, uvijek Vam je na raspolaganju besplatna savjetodavna linija za mame i tate Hrabrog telefona čiji broj je 0800 0800 te je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20h. Hvala Vam još jednom na javljanju te se nadam da će Vam ovaj odgovor biti od koristi.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.