Maslačak Eta
|
06.09.2015. 00:05
Poštovana, majka sam četvergodišnje djevojčice, okružene ljubavlju sa svih strana. Nisam strog roditelj, ali nastojim da postavljam granice. Ja i muž radimo, ali provodimo i kvalitetno vrijeme sa djevojčicom. Izlazimo, idemo na izlete, igramo se sa njom, ali nastojimo i da se i sama zabavlja, tako da je ona dosta samostalna, društvena, vrlo živahna i, iako je jedinica, nije pretjerano razmazena (osim u prisustvu bake).
Ono što me zabrinjava jeste odnos između djevojčice i jedne od baka. Obje bake i dede su prisutni u našem životu, ali jedna baka provodi jako puno vremena sa curicom (mada curica ide u vrtić i baka je nikad nije svakodnevno čuvala i ne živimo u zajednici). Svjesna sam značaja baka i deda u životu djeteta i jasno mi je da su bake i dede u pravilu popustljivi prema unučadi i da često ne poštoju pravila koja postavljaju roditelji. Međutim, bojim se da li je jedna od baka može imati dugročno loš uticaj na formiranje ličnosti djeteta zbog prevelike posvećenosti i fiksacije na unuku. Naime kad je pored djeteta ona joj se u potpunosti podređuje, i ne pušta dijete ni trena da se samo zabavi, igra se s njom bez prestanka satima, sve dopušta, sa djetetom se došaptava ako su drugi prisutni, stalno kupuje poklone (mada nam stalno obećava da to neće raditi). Općenito se posveti djetetu na način i do mjere za koje ja mislim da nisu zdravi za dijete.. Ako zatekne dijete u igri sa drugom bakom/djedom/ili djecom, ubavezno se upliće i nameće i na kraju nekako uspjeva da djecojčicu razdvoji od druge bake, oba djeda (koji su također posvećeni i trude se oko djeteta, ali drže do nekih granica ponašanja). Iako ovo vjerovatno zvuči kao uobičajena situacija, često se bojim da je odnos između bake i unuke prožet uzajamnom posesivnošću i fiksacijom. Problem je što dijete u prisustvu bake postaje sasvim druga ličnost. Od mile djevojčice koja se često sama zabavlja i uživa u igrama, prerasta u malog diktatora koji vrišti ako se ko drugi obrati baki, ako ko drugi uđe u sobu gdje se ona i baka zatvore da se igraju. Djevojčica ispoljava bijes kad baka priča sa nekim. postaje vrlo teška za komunikaciju (znatno komplikovanija nego što inače jeste). U rijetkim situacijama pokazuje odbojnost i prema roditeljima kada je baka prisutna ("ne trebate mi vi više", "idite". A vrlo često priča o tome kako ne voli drugu baku, niti jednog djedu, samo ovu. Pri tome, mi nikad ne postavljamo pitanja koga voli više, niti imamo takve besmislene komparacije kad pricamo. Te izjave ona saopštava sama, bez pitanja (budući da je navedena baka inače natjecateljski raspoložena i želi uvijek da je u centru, bojim se da rasprava "koga volim više" potiče iz njene kuhinje).
Strah me da li takav njihov odnos (koji je teško opisati, a još teže korigovati) može trajno uticati na karakter djevojčice? I kako reagovati kada diijete počne da govori drugoj baki i dedama da ih ne voli jer voli samo jednu baku (ja trenutno samo insistiram, ali bezuspješno da se tako ne smije govoriri, da je to ruzno, ali ne pribjegavam nikakvoj sankciji jer me strah da cu napraviti još veći razdor između njih i djevojčice). Da li je dovoljno što ja i muž usađujemo naše vrijednosti? Mislim, trenutno se dijete ovako ponaša samo oko bake, a zna da ne smije vrištati na mene i muža i ima različita očekivanja i modele ponašanja zavisno da li je sa bakom ili s nama. Ali me strah da se ne pretvori u dijete koje misli da je ono centar svijeta, koje ne zna komunicirati s drugim (već vrišti i gnjavi) koje je potkupljivo.
Unaprijed zahvalna na vašem savjetu.
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
09.09.2015. 11:40
Draga mama,
zahvaljujem na povjerenju koje ste nam ukazali svojim javljanjem. Dok sam čitala u kakvom okruženju i uvjetima odrasta Vaša kći, stekla sam dojam da joj pružate puno ljubavi i brige, dok istovremeno osiguravate i sigurnost postavljanjem primjerenih granica. Lijepo je čuti da uspijevate uskladiti njezin odgoj s profesionalnim životom te se nadam da ćete dalje uspijevati u tome. Iz svega što ste napisali, čini se da znate puno toga o odgoju, od toga kako druge osobe modeliraju ponašanje djeteta, te o važnosti uloga baka i djedova te. Također, vidim da ste i sami svjesni rizika ove situacije pa cijenim Vaše obraćanje za savjet.
Iz svega što se napisali, stekla sam dojam da Vas brine nekoliko stvari. Prvenstveno se radi o odnosu jedne od baka i Vaše kćeri koji smatrate neprimjerenim. Ako sam dobro razumjela, primijetili ste da je ponašanje Vaše kćeri drugačije kada je s bakom, i to tako da vrišti i pokazuje bijes i odbojnost prema Vama i suprugu. Vjerujete da je baka odgovorna za to te Vas brine mogućnost da Vaša kći trajno usvoji takve obrasce ponašanja i doživljavanja.
Bake i djedovi zaista mogu pružiti unucima neprocjenjiva iskustva te je često njihova veza s djetetom izvor trajnih ugodnih uspomena iz djetinjstva. Osim što bake i djedovi nekad mogu preuzeti mali dio roditeljskih obveza i time pomoći roditeljima, djeca mogu puno toga naučiti od njih. Čuju priče iz obiteljske prošlosti, male životne mudrosti i tako stječu pozitivan stav o starijim osobama općenito. Vjerujem da ste i sami toga svjesni, a to što uključujete sve bake i djedove u život Vaše kćeri mi potvrđuje da poštujete njihovu ulogu. Ipak, kao što i sami kažete, moguće je da bake i djedovi budu popustljiviji nego što bi roditelji htjeli. Nekad ne drže do granica koje roditelji postavljaju, a time mogu ući u sukob s roditeljima oko odgojnih postupaka.
Ako se osvrnem na baku o kojoj pišete, primjetno je nekoliko ponašanja koja smatram neprimjerenima. Kažete da sve dopušta Vašoj kćeri i da joj se u potpunosti podređuje, sprječava je u druženju s drugima tako da se upliće u komunikaciju, a i kupuje poklone unatoč Vašem neodobravanju. Čini mi se da je iz svega navedenog vidljiv problem u poštivanju granica. Na početku, kada baka radi nešto što Vaš suprug i Vi ne odobravate, krši granice koje ste Vi postavili. Moglo bi se reći da prednost baka i djedova donekle i jest u tome što mogu komunicirati s djetetom bez odgovornosti koju nosi roditeljski odnos. No, to nipošto ne opravdava ponašanja koja su u suprotnosti s roditeljskim željama i odgojnim pravilima. Zatim, uplićući se u komunikaciju Vaše kćeri s drugima i namećući svoja pravila, opet prelazi granice koje druga baka i djedovi vjerojatno smatraju prikladnima. Nemoguće je sa sigurnošću reći, no moguće je da potiče Vašu kćer na izjave da jedino nju voli, što je neprikladno jer time kompromitira ostale bliske osobe. Naposljetku, u individualnoj komunikaciji s Vašom kćeri svojim potpunim podređivanjem briše sve granice.
Rekli ste da Vas brine hoće li to trajno utjecati na karakter Vaše kćeri. Kao što vjerojatno i sami znate, međuljudski odnosi i interakcije oblikuju djecu, i to izraženije što je veza prisnija. Obrasci komunikacije naučeni u ranom djetinjstvu se primjenjuju u novim životnim situacijama. Ako naiđu na odobravanja, vjerojatnije je da će se učvrstiti i zadržati. Ne znam koliko navedeni problemi traju pa mi je teško procijeniti je li to samo faza ili čvršće naučen obrazac ponašanja. Želim Vas ohrabriti da razgovarate s bakom. Granice u Vašem odnosu s njom i u odnosu nje s Vašim djetetom su zajednička odgovornost. Ako ih ona ne poštuje, na Vama i suprugu je da izrazite neslaganje. Potrebno je naglasiti joj temeljna pravila u odgoju, kao i važnost konzistentnosti odgoja djece. Mislim da nema smisla da Vi kao roditelj pružate djetetu jasna pravila koja kasnije ne vrijede s bakom, čime se učinak tih pravila poništava. Važno je da joj pošaljete poruku kako je uvijek pozvana sudjelovati u životu svoje unuke, no poštujući dogovore i druge osobe bliske djetetu. Što se tiče Vaše kćeri, najbolje bi bilo ignorirati nepoželjna ponašanja, a vjerujem da će se takva prorijediti kada baki objasnite svoj stav.
Nadam se da imate potporu supruga i da ćete zajedničkim snagama uspjeti objasniti baki Vaša očekivanja. U slučaju da imate još pitanja ili mislite da se nisam osvrnula na sve što ste pitali, rado bih da nam se ponovno obratite.
Srdačan pozdrav,
prof. Hana Hrpka
|